Nikad u Podhridu nije bilo nikakvih dvorova, ali jednu hair-vodu uhvaćenu i ozidanu prozvaše Dvorska voda. Bezbeli joj je kvalitet bio dobar, da bi se na dvoru mogla služiti, pa je tako prozvaše. I kuletarica, koja niz ulicu u kojoj je ova voda, prozva se po njoj, pa se govorilo niz Dvorsku. Ulica koja počinje od Mejtefa i ide do Suljagića kuće se takođe zvala Dvorska, jer preko puta Ćesonove,…
Nadomak Rogatice, iznad Bojata mlina, nalazi se dio koji nosi ime Berhamovina. U vrijeme kad ja idoh u osnovnu školu, ovo je bilo jedno od mjesta gdje se išlo organizovano od škole na izlete. Određenog dana i datuma, a po planu školske godine, ispred škole bi se po razredima i odjeljenjima poredali učenici osnovne škole, a pored svakog odjeljenja bi bio razredni ili učitelj. Svake godine, bar jednom se išlo…
Ime je jednog od članova ugledne, građanske, obitelji Kojić. Aleksa Kojić bio je mesar, kobasičar, trgovac i ugostitelj. Njegov otac bio je dobročinitelj izgradnje pravoslavne crkve u Rogatici, davne 1895. godine, na imanju, i preko puta porodične kuće Kojića. Pomenuti Aleksa bio je upamćen kod rogatičke mlađarije kao čovjek koji je “pola Rogatice” naučio plivati. Dođi on na gradsko kupalište i sve one posmatrače/neplivače pobacaj u hladnu vodu, a onda…
Rahmetli Munib Salihagić Minci svakako je, na svoj način, bio čovjek Čaršije, na svoju ruku, izuzetno bistar, druželjubiv i spreman da pomogne. U njegovom karakteru je bilo jednostavno to da nije volio disciplinu, pa tako nije uspio skrasiti ni na jednom stalnom radnom mjestu, više je volio ličnu slobodu nego lagodni život pod izvjesnom stegom. Eto, tako bih ga nekako okarakterisao. Najmlađe dijete Mujage Salihagića (pored brata Munira i sestre…
U jeku socijalističke izgradnje, u Rogatici se počeo dešavati TPR. Izgradnja hale je željno isčekivana a kada su se obrisi počeli pomaljati, ljudi su se haman u čudu čudili jer takve građevine Rogatica do tada nije vidjela. A i radovali su se (sa pravom) da će ta fabrika donijeti razvoj (kao što i jeste). U jeku socijalističkog informisanja, dnevnik je bio udarno oruđe a bogami i oružje. Prvo vijesti o…
Često ime u Bošnjaka, pa i u Rogatici. Legenda kaže da je neki Srbin s Borika došao završavati posao u Rogatici, pa pošto mu ništa ne polaziše za rukom, požalio se nekom poznaniku u prvoj birtiji, uz čašicu rakije: “Zapucam ja u Rogaticu da pritužim komšiju Rada i podjem do stanice milicije, kad ono tamo komandir (H)Alija, ma neću njemu, Krenem ka sekretaru opštine kad i tamo (H)Alija, ama kuš…
Prije trideset i više godina došao mlad ljekar u Rogaticu, iz Bijelog Polja, dr. Šefket Kurtćehajić. Njemu u posjetu došao neki njegov Bjelopoljac, stari partizan, i oni, po starom dobrom običaju sjeli u stari hotel “Sloboda”. Kad se na vratima pojavi Živko Đerić (tada penzioner) zaneobrijan, i uvijek zakrvavljenih očiju. Ovaj Šefkin gost skoči kao oparen: “Šefko, ja sam ovog čovjeka uhapsio 1945. godine i predao ga narodnim vlastima”. Uhapsio…
Vozio je autobus na relaciji, Žepa – Rogatica. Pri povratku u Rogaticu, autobus je bio prepun naroda. Pazarni dan, ponedjeljak. Negdje oko Seljana, vozilo se niz jednu od nizbrdica, počne Čorbica rondati na mehaničare i udarati nogom po pedalama. Ustaje iza volana, okreće se prema putnicima i “zabrinuto” govori: “Ljudi, spašavaj se ko može. Nemam više kočnica”. Kad je to rek’o, otvara svoja vrata i izlazi iz autobusa, ali samo…
Kad bi se u Rogatici odgovorilo sa “eeee”, stavljalo se do znanja vrlom pitcu nekom da odgovor nije baš tako jednostavan niti jednoznačan. Poznavao sam dvojicu partizana u Rogatici koji baš nisu puno marili za taj svoj dio životnog puta, ali su njihove priče znakovite. Mene, kao mladog i zanesenog revolucionarnom propagandom (umislio da sam dio svjetske revolucije koja će izgraditi bolji, vrli svijet) interesovala me priča dvojice naoko običnih…
Prijedor sam najbolje upoznao u Kelnu gdje, evo već petnaest godina, susrećem se, družim se, tugujem i ispijam pive sa mnogim Prijedorčanima, bilo da su iz same čaršije, ili iz Čarakova, Rakovčana, Ćele, Zecova, Hambarina, Rizvanovića, Kozarca, bilo da su logoraši, pobjegulje, papiraši, ali dobri ljudi i ponosni Bosanci i Hercegovci, a iznad svega Krajišnici ili kako bi rekao rahmetli general Mehmed Alagić: “Krajišnicima i kad su najpijaniji ne diraj…