HAMDIBEG

Ima nešto ili nečega što vam trajno obilježi djetinjstvo. Moje djetinjstvo obilježili su “Plavi vjesnik”, “Male novine” i “Vesela sveska”, a povrh svega Hamdibeg. Hamdibeg Pašić, s Mejtaša, bio je jedini prodavač novina dugo vremena u Rogatici. U skromnom drvenom kiosku smještenom negdje između zgrade suda i sadašnjeg hotela “Park” po cijeli dan je razvrstavao novine prema kupcima koji će doći ili koji su slučajno zaboravili doći.

Kad bi me stari pošalji po “Oslobođenje”, Hamdibeg me najprije osmotri, ocijeni jesam li taj, ocijeni da li sam dovoljno zreo da nosim novine babi i onda bi mi ih predaj kao najvažniju poruku uz obavezno: “Dobro čuvaj”. Kad bi dođi vrijeme naših, dječijih novina, ocjenjivao je ko je stalni čitalac, a slučajne čitaoce bi isključi: “Nije novina lizalo da ga liže svako kome se prohtije”. I nije Hamdibeg puno griješio. Malobrojne primjerke novine koji su teškom mukom dolazili u neku bosansku zabit, čak iz Zagreba, nije trebalo tako lako protračiti.


Hamdibeg je otac Seada, Ćamila, Midhe i Madžide s Mejtaša.

Šele

Be the first to comment

Leave a Reply