Mehmed Memo Nalbantić, rukometaš, dobi nadimak po nekoć poznatom zagrebačkom rukometašu Zlatku Žagmestaru. ŽAGA i Zlatko i Memo. Zlatko nije napravio rukometnu karijeru kakvu su mu svi proricali, a najviše zbog nemirnog duha. Naš Žaga je po karakteru bio čista suprotnost, miran, blag, uvijek s osmijehom, ali konstrukcijom (visok, sa golemom šakom i snažnog udarca) ličio je na pomenutog rukometaša, što rogatička čaršija prepozna i dade mu “rukometni” nadimak Žaga.
Kao što Zlatko nije postigao svjetsku slavu, ni rahmetli Memo nije postigao lokalnu slavu, neki drugi poslovi i interesi su presudili. Posvetio se poslu trgovca u obućarskoj radnji u vlastitom lokalu. Žaga je bio omiljen u čaršiji, druželjubiv i prijazan. Poginuo je vrlo mlad u saobraćajnoj nesreći kod Moševca. Iza njega je ostala supruga Senada sa malom kćerkicom.
Sudbina je htjela da Žagin sestrić Adnan (također trgovac) Hodžić, poznatiji kao “kantolitar”, također vrlo prijazan i omiljen među rajom, i likom vrlo sličan dajdži, pogine vrlo mlad (zajedno s mlađim bratom) kao borac Armije BiH. U istoj uniformi gine i drugi dajdža, stariji Nedim.
Šele





