Aleksa

Ime je jednog od članova ugledne, građanske, obitelji Kojić. Aleksa Kojić bio je mesar, kobasičar, trgovac i ugostitelj. Njegov otac bio je dobročinitelj izgradnje pravoslavne crkve u Rogatici, davne 1895. godine, na imanju, i preko puta porodične kuće Kojića.

Pomenuti Aleksa bio je upamćen kod rogatičke mlađarije kao čovjek koji je “pola Rogatice” naučio plivati. Dođi on na gradsko kupalište i sve one posmatrače/neplivače pobacaj u hladnu vodu, a onda se i sam pruci i vadi jednog po jednog. I tako danima. . . i svi proplivaše, odagnavši strah vidjevši onako krupnog Aleksu kako pluta na vodi, a ne tone.

Aleksa je imao sto pedeset kila, pod stare dane držao je gostionu na Musali, imao je sinove Zorana i Dragana i kćerku Ružu. Zoran je bio vrstan atletičar, prvak BiH na srednjim prugama, strastven lovac, umro je mlad, a drugi sin Dragan (Penda) odselio je u Višegrad i bavio se (uspješno) automehaničarskim zanatom.

Sestra Ruža udala se za mladog tehničara Dragana Anđelića iz Kraljeva i rodila je dva sina: košarkaša Tomu i odbojkaša Sinišu. Kažu da nisu bili, u zadnjem ratu, ni nalik na dedu i pradedu. Nadimak Aleksa dobio je jedan Rogatičanin iz čaršijske porodice, zbog toga, što je onako, u mladosti, kršljav i mršav, želio da bude ko Aleksa. želja mu je ostvarena pa ga danas rijetki njegovi prijatelji zovnu: “Aleksa” i on se, naravno, odazove, prepoznajući u tom pozivu i dio svog djetinjstva.

Šele

 

 

U znak sjećanja na caršiju koje više nema, dvije prelijepe fotografije Alije Akšamije

 

Izgradnja kupališta Zakula

 

 

Donje Polje i pravoslavna crkva