Bilo je poodavno, ali dobro pamtim prvog rogatičkog staklorezca – Avdagu Daidžića. Priča uvijek započinje s nekim dječačkim nestašlukom, igra se lopte, ispadne tuča, praćke i kamenice i hop…jedan pogrešan šut i puče komšijin prozor. Komšinica skine razbijeno krilo, očisti ga od staklenih krhotina, zovne krivca koji se plačući izvinjava, neće nikad više, nije namjerno, ali šteta je šteta. Te uprtiš krilo i kući pred oca po pare i šamar, krilo preko ramena i pravac Tekija, gdje je u svojoj avliji obrasloj ružama Avdaga Daidžić imao malu staklorezačku radnju.
Avdaga te strogo odmjeri, čiji ono ti bi, i tako usput prebirajući “abfal” da usluga izađe što jeftinija jer, eto, on mi zna oca pa, tako, nije znao da mu je sin hrsuz…
I dok je Avdaga kuckao onim “alnasom” (je li se tako zvalo, mjerio i poteci priča: Avdaga je za vrijeme Kraljevine bio ugledni rogatički trgovac, imao je vlastiti automobil, po robu se išlo direktno u Beograd, odsjedalo u otmjenim hotelima uz sevdalinke koje je izvodila u to vrijeme najpoznatija – Vuka Šeherović, Avdaga pošalji buket bijelih ruža, tako i drugu noć, treću, uz obilno jelo i piće. Kući bi se obično vraćalo i bez para i bez robe.
Onda je došao rat, i kako u svakom ratu bude sve je propalo. U razrušenoj zemlji od nečeg se valjalo živjeti, teče obnova, i Avdaga poče svoj novi posao.
Ali godinama staračke ruke su sve teže podnosile teret i Avdaga zatvori radnju.
Mnogo godina kasnije, znajući da Rogatica nema staklorezca, a grade se nove kuće, djeca i dalje razbijaju prozore, vezu se gobleni, u Rogaticu sa svojom ženom Ružom i kćerkom stiže rođeni Sarajlija Ratimir Kuzek, iznajmi stan u staroj kući Planinčića iznad fotografske radnje Ismeta Ljotija, radnju iznajmi na dnu čaršije i posao krenu. Stari sarajevski prepredenjak hvalio se kako on plaća djecu, kupuje im praćke da lupaju komšijske prozore šeretski namigujući, no ni on se dugo ne zadrža i napusti Rogaticu. Eno ga i dan danas u Sarajevu, na Grbavici, ustakljuje prozore i vezene goblene pridošlim gospojama.
Poslije Kuzeka radnju otvori i Nedeljko Jagodić u vlastitoj kući u Tekiji i, čini se, nije mu loše išlo, a onda i sarajevski “Dijamant”. Staklorezačka rogatička priča završi se u opštem rušenju i krvoproliću u zadnjem ratu, Tekija i s njom Avdagina kuća bijahu sravnjeni do temelja.
Šele napisao 25. februara, 2018





