Prvi put riječ MASKENBAL čuli smo iz poznate pjesme Vojislava Ilića kada je neka luda rešila zbrku celu i predložila da dođe seljak u svome odelu. Naime, u nekoj zabiti u Srbiji spremao se maskenbal, ali za siromaha nisu imali odgovarajući kostim. . .
Valjda ponukani time i naši učitelji sredinom pedesetih godina odlučiše da nama osnovcima za novogodišnje praznike priređuju maskenbal. Sve bi bilo urađeno u duhu socrealističkog poimanja zabave pa je naš maskenbal (maskare) umjesto religijskog (katoličkog) slavljenja određenih blagdana imao obilježje ispraćaja stare i dočeka Nove godine uz obaveznog Deda Mraza.
Učiteljice Mersida Baraković, Mira Pavić, Lela Čavarkapa s probranim đacima mjesecima bi pripremale kostime i izrađivale razne maske. Staru godinu je obično “glumila” Brana Simsija, obuci je u crne, pocijepane haljine i namaži čađu da izgleda što starija, Novu godinu bi glumila Fatima Omeragić obučena u bijelu haljinu sa krunom na glavi, rumena sa bujnom raspletenom kosom. Prvu bi kroz grad vozile duretne seoske saonice, a druga bi se vozila u sjajnim kočijama, sa gizdavim konjima i praporcima (koje bi nam iznajmi Šumska uprava). Za njima u koloni išli bi patuljci, Šilje, Paje, Pate, marsovci i seleniti, Snjezana, vještice i vješci i ostali junaci dječije mašte.
Karnevalska kolona bila bi burno pozdravljena od građana, a na kraju je svim đacima Deda Mraz (Milorad Kozić) dijelio novogodišnje paketiće koje bi poklanjala rogatička preduzeća u specijalno sagrađenom “Zimskom gradu” od kartona, sagrađenom u Bašti ispred “Materijala”.
Bili su to dani istinske radosti, i za nas, dječurliju, ali i za kreatore, crtače, graditelje kojima je najveća nagrada za njihov trud bila radost i osmjeh na premrzlim dječijim obrazima.
Nakon pet-šest godina, iz nepoznatih razloga, karnevali su ukinuti, ili je nestalo entuzijazma, ili su neki drugi razlozi bili po srijedi. Ostala su samo sjećanja da je “Rogatica nekad bila čaršija”.
Šele
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.