Soma
Dobijemo ja i Opa putne naloge da idemo u Beograd obaviti nekakva posla oko finansija, a i da prisustvujemo izvlacenju parova za Prvu motorijadu Jugslavije (igre radnika industrije motora i vozila).
Dobijemo ja i Opa putne naloge da idemo u Beograd obaviti nekakva posla oko finansija, a i da prisustvujemo izvlacenju parova za Prvu motorijadu Jugslavije (igre radnika industrije motora i vozila).
Starije generacije se sjećaju opšte neimaštine životnih namirnica poslije drugog rata. Vlasti su se snalazile na razne načine da osiromašenom i gladnom stanovništvu obezbjede najosnovnije životne namirnice (brašno, so, ulje, šećer) kroz tzv. garantovano snabdijevanje. Naime, po procjeni lokalnih odbora bilo je utvrđivano šta je to minimum za jednu porodicu na osnovu čega su se dijelili bonovi, poznatiji kao “tačkice”. Porodice su svakog prvog, kad bi stigni roba u prodavnice…
Kada je grnčar iz Dimitrovgrada napustio posao u lokal kod Radovana Stanišića uselio je svoju vunovlačarsku radnju izvjesni Stanko iz Prokuplja. Dovukao je punog FAP-a valjaka, elektromotora i čeličnih grebalja, koje je otkupio kao rashodovan materijal u Fabrici filca nazvanoj po nekom lokalnom partizanu Tatku Dimitrijeviću. Stanko je dobro ocijenio da je rogatički kraj stočarski kraj, da ima puno ovaca i vune, vrijednih tkalja i tako…. Radnja je radila dobrih…
Ne mogu s preciznošću reći da li je tipično Rogatička izreka koju sam mnogo puta čuo od naših starijih, ali znam da je nigdje drugo nisam čuo. Izreku koje veli da je sirotinja jedino izmislila ljubav, terhanu i kratke gaće dosta puta čuh, a onda kad odrastoh iskoristih priliku da mi je objasni Meša Hadžibeg, koji je jedne prilike izgovori sjeleći s mojim ocem. On mi kratko odgovori. Pa oni…
Pricu o stanovitom Dervagi ispricao mi je rahm. Nazim Lihic,moj drag prijatelj i jedan neobicno radisan,ali i duhovit covjek, a upamtio sam je stoga da nikad ne treba pretjerivati u sali makar se radilo i o najboljim jaranima i najmirnijim ljudima.
Prvi u Rogatici je “Tehnotrans” imao mali kamionet Tamić za hitne nabavke i otpreme robe, a vozio ga je Vehbija Mlatišuma. Kasnije su i Vehbija i tamić prešli u novoosnovanu Tvornicu prečistača, a s njima i poslovi – sitne, hitne nabavke (najčešće iz Sarajeva) za potrebe preduzeća, ali, Boga mi i građana. Naime, Vehbija, u kolektivu poznat po nadimku Baba kako su mu tepale njegove kćerke miljenice, bio je i…
U Rogatici, dvije-tri godine poslije “onoga” rata nekolicina mladih entuzijasta naišla je na ideju da, zbog naroda i praznika Dana oslobođenja organizuje Ulične moto-trke. Prije toga takve su se trke održavale samo u Prnjavoru, Sarajevu, i ponekad u Vlasenici. Rogatičke ulice su imale kružni tok (Titova, Bolnička, Podljun, Mejtaš, Toplik, Titova) i samim tim bile su veoma pogodne za brzinske utrke. Nekako u isto vrijeme u Sarajevu je “Pretis” počeo…
Ne treba neko biti ni profesor, ni inžinjer, ni doktor, niti ne znam ti šta, da u životu jednog mladog čovjeka ostavi neizbrisivi trag i usadi nešto što će ga pratiti cijeli život. Priča je o čovjeku kojega svi Rogatičani sigurno znaju, barem oni koji su bilo kada otišli u kino. Riječ je o rahmetli Ademu Ćatiću. Adema sam skoro znao od kada znam za sebe. Uselili smo se u…
Dugo godina Rogatica nije imala svoj turistički savez. Iako je imala šta ponuditi i pokazati iz svoje kulturne baštine i svoje historije, mudri rogatički oci nisu smatrali za shodno tako nešto oformiti u Rogatici.
Dok pisah o Jupiju, sjetih se još jednog našeg Rogatičanina koji je slično kao i Jupi krio da pije. Nalbantić Muhamed, koga svi zvasmo Rođak, jer je sve one koje je poštovao zvao rođak, a kad je bio pod dozom onda svakog onog kom se obraćao. Još u starom hotelu i onim starijim kafanama se dešavalo ovo o čemu ću pisati, jer već poslije kada je počeo sa radom novi…