Stanko vunovlačar

Kada je grnčar iz Dimitrovgrada napustio posao u lokal kod Radovana Stanišića uselio je svoju vunovlačarsku radnju izvjesni Stanko iz Prokuplja. Dovukao je punog FAP-a valjaka, elektromotora i čeličnih grebalja, koje je otkupio kao rashodovan materijal u Fabrici filca nazvanoj po nekom lokalnom partizanu Tatku Dimitrijeviću.

Stanko je dobro ocijenio da je rogatički kraj stočarski kraj, da ima puno ovaca i vune, vrijednih tkalja i tako…. Radnja je radila dobrih trideset i više godina, vrijedne stočarke kad bi ostriži/ošišaj ovce na Sjemeću, Borikama, Glasincu, dobro isperi vunu na lokalnim potocima, osuši, i kod Stanka….

Vuna je nakon obrade kod Stanka bila uređena da je, nakon, toga trebala još samo vrijedna prelja.
Ispredena vuna, namotana na kančela ili motovila nosila se kod Ifethanume Lihićke, u Mahalu, gdje je postojala bojadisaona dugi niz godina, nakon toga vuna je utkivana u serdžade i ćilime, plele su se rukavice i priglavci, šalovi, tkanice i torbice.

Stanko je kasnije premjestio radnju u vlastiti objekat u ulici Kovači i posao je, sve do zimskih dana kada nije bilo Stanka, a niti vune za vlačanje, cvjetao. Vlasnik Stanko bio je jedan dobroćudan čovjek, uvijek sa kačketom, čistom košuljom i kravatom. Bio je sam, kako je poslije posla deverao, niko ne zna. Rijetko bi bio viđen u kafani penzionera, mada ga je susjed Nazim Lihić, često zvao “na pivu” što je on uvijek odbijao. Sve dok se, jednog dana, nije vratio iz zavičaja…

Nasljednici su prodali lijep zidani objekat Štampariji u komšiluku i tako se završila priča o vunovlačaru, jedinom na potezu od Han Pijeska, Sokoca do Rogatice, a možda i dalje.
Gdje su rogatički ovčari “redili” vunu nakon Stanka, nije baš poznato…ili je možda nestalo ovaca, a time i vune za šišanje, ko će ga znati.

I još jedan detalj, kada su rogatički majstori na čelu sa Galibom Pašićem pokušavali napraviti filter za grubo prečišćavanje nafte, za koji im je trebao filc, perforirani lim i odštancani poklopci, sve su znali, ali gdje naći filc – i Stanko ih je poslao u fabriku “Tatko” u Prokuplje koja možda, i danas, prozvodi filc i grebene za potrebe tekstilne i autoindustrije.

No, kako je znano TPR koji je bio jugoslovenski poznat proizvođač filtera za auto industriju, skoro da više i ne postoji tako da ova priča slijedi logičnom kraju, kakve su priče, danas, o uspješnim fabrikama i ljudima, danas, pa, normalne.

Šele

Be the first to comment

Leave a Reply