Ibrahimaga Mehmedović Soko i njegovi sinovi Hajrudin, Fahro i Šemso s majkom Sokolušom (tako su je djeca njena zvala) pripadaju onom dijelu priče o Rogatici, kad se govori o meraku, dertu i akšamluku. Stari Soko bio je težak invalid kad sam ga ja upamtio, bio je bez obje noge, ali je bio počest gost Rogatičkih kafana. Kad bi njega sinovi “spusti” ljeti niz Podhrid, zauzmi dva hastala, naruči dvije tri…
Svakog ljeta su na Ptičijaku (poslije koševine) organizovani teferiči, ili ti piknici za čaršijski narod. Organizator je uvijek bilo Dobrovoljno vatrogasno društvo na čelu sa Halidom Čolićem. Naplaćivao se i ulaz, organizovana su razna sportska takmičenja, kao trčanje s jajetom u kašici, trke u vrećama, razbijanje bardaka……, a bila je uspostavljena “vatrogasna straža” koja je znala “zarobiti” kakvu usamljenu djevojku i ne bi je puštali iz specijalnog pritvora dok se…
Sigurno je da nisu sve price ispricane, ali one koje jesu nalaze se na nasem forumu…
Ja koliko sam puta pozelio da poslije senluka pojedem Pace kod Medenog i da dodzem sebi…
Tako se, naime, zvala “sprava” za nosenje rucka, ili ti “toplog obroka” kako se danas, malo modernije, kaze.
U Višegradu sam prvi put bio davne 1954. godine. Pošao u školu, bio dobar đak, pa babo i matera vele, hajmo ga povesti do Višegrada. Taj put do Mesića (čuvenom poštom Avde Piljka), pa čekanje garavog ćire, pa pisak lokomotive, paru i čađ nikada neću zaboraviti. Redaju se stanice Dub, Ustiprača, Međeđa… “Pola u zraku, pola u mraku”, kako je opisao jedan nadahnuti Lala koji, došavši iz vojvođanskih ravnica nije…
Kada su dvojica Rogatičkih direktora tadašnjih najjačih firmi “Sjemeća” i “Tehnotransa“: Andrija Jovičić i Ejub Hasečić nabavili službene mercedese, bio je to događaj za Rogaticu. A vrijeme je – sredina šezdesetih godina, a Rogatičani su do tada imali priliku vidjeti ovo vozilo jedino u kinu, ili Gračanici (vlasnistvo Alije Hodžića Šećena) ili kada je Rogaticu pohodio potomak najbogatijeg Vajzovića – Šveđanin Hajraga, ili znameniti Rogatičanin iz Los Anđelesa inž. Mustafa…
Kada je Ejub Hasečić davne 1960. zagrmio u krugu “Tehnotransa” zašto mu vozila stoje, a dobio odgovor nema filtera, još ga je više spopao bijes. Uzeo je stari, naftom zaprljani filter, razvalio ga i rekao: “Ovo će Ahmo Džiko s Galibom Pašićem napraviti za tili čas!”. I bi tako, Ahmo (obućar) uradiće i zalijepiti zaptivke, Galib (limar) će skrojiti i napraviti limenu kutiju, a Vrana Mustafa (automehaničar) će to valjano…
Dugo sam mislio koji naslov dati ovom pisanju i ovo mi se cini realnim. Naime, generacijama se praktikovalo loviti ribe rukama. I svaka od tih generacija ostavljala je znanje slijedecoj generaciji. U Gracanici tu skolu mnogi zavrsise i razlikovala se od onih iz ostalih dijelova grada. Mozda sto imadosmo i Sucesku (u daljem tekstu Gracanica jer smo je svi tako i zvali) u kojoj se pocinjalo.
