Kad je 1968. godine ugušeno tzv “Praško proljeće” lijepa Gabrijela našla se sama na Jadranskom plavom moru. E, ali tu se našao i Avdo Omerbegović da joj izbjeglički život olakša. Doveo je u Rogaticu i naravno – došlo je do raskida Avdinog postojećeg braka. Lijepa Gabrijela, kad bi je Avdo dovedi na Kupalište, mamila je poglede i uzdahe. Zbog nje Avdo dobi ime Česer. Ljubav je potrajala kratko, a Avdo je napustio Rogaticu i skrasio na Buni kod Mostara.
Potom je u Rogaticu došla mlada profesorica biologije Vlasta Doleček. Vlastin deda stigao je u Bosnu za vrijeme K und K monarhije i zaposlio se u Doboju kao željeznički činovnik. Unuci su se školovali u Sarajevu, od kojih je najstariji Vlatko dogurao i do profesora na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Vlasta se ubrzo udala za dr. Zorana Gavrića (koji je bio među prvim žrtvama rata 1992. ), izrodila djecu (Acu i Gordanu), ali je tragična sudbina prekinula taj po svemu uspješni brak.
Potom je Mirsad Hadžiahmetović, lutajući sa ferijalcima i izviđačima po svijetu, zagledao mladu i lijepu Slovakinju Renatu i, Bogme, kako je to u Bosni red, doveo je u Rogaticu. Ali i ovdje je rat odigrao svoje, Mirsad i Renata s djecom su najprije izbjegli nakratko u Slovačku, potom malo duže u Njemačku da bi se danas skrasili u Americi.
I još jedna Slovakinja udala se u Rogaticu. U Švicarskoj je, gdje je bio gastarbajter, Žara Gradinac upoznao medicinsku sestru Irenu, sa kojom je, kad su zaradili nešto novca, izgradio kuću u Rogatici i otvorio kafanu. U tom je buknuo rat, Žara je prepoznao svoj trenutak i priključio se “ugroženom narodu” založivši, pritom, prilično svoje teško stečene usteđevine. Rat je prošao kako je prošao, Žara, zaboravljen i odbačen kako to biva, živio je nekim poluživotom da bi ubrzo umro. Njegova Irena je u Rogatici kao i Vlasta, Renata sa svojim Mirsom, kako rekosmo, u Americi, jedino se prelijepoj Gabrijeli, kako to biva u pričama, gubi svaki trag.
Šele
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.