MEDENI

Ja koliko sam puta pozelio da poslije senluka pojedem Pace kod Medenog i da dođem sebi. Kontam neko ce ga pomenuti, pa rekoh neka, bolje ce od mene. Nije niko, a moramo ga pomenuti.

Medeni je svima u Rogatici poznat. Oni sto su davno otisli ne pamte ga po ascinici ko mlađi, sto ih miris mamio, ali pamte po drugom. Muhamed Muftic Medeni je odrastao na Hockovcu, gdje su mu roditelji imali kucu. Negdje nedugo iza II-og svjetskog rata prvo je pokus’o sa Avijaticarskom skolom (tako je on pominjao), ali je ne dovrsi i vrati se u Rogaticu.

Iz te grupe, koji iz Rogatice odose u tu skolu sretoh 1977-e na pristinskom aerodromu kao vojnog oficira, jednog iz porodice Hrelja, koje kasnije nije bilo u Rogatici, a Hazim mu ime. Mada ga prvi put vidjeh znao sam ko je, a sa slika mog oca. Tad mi je obradovan da je prepoznat i registriran kao rogaticanin, pricao o tim polaznicima i naravno pitao za Medenog, koji po povratku zavrsi zanat za vodoinstalatera. Bavio se Medeni ovim zanatom, a mnoge i izucio kao majstor. I brata Fadila ili Cincila, kako ga zvasmo, isto ucio, a i njega ko mnoge sto je ucio, gadja rolcangama kad je pogrijesio.

Mahir, njegov najstariji sin, mi rece da je i njega kod kuce istom alatkom potjer’o. Kad se vise potrebe ukaza za ovim zanatom, Medeni je radio u radnji opremljenom ovim materijalom. A onda jednom rijesi i otvori prvu poslijeratnu ascinicu u Rogatici. Naravno da je to godilo rogaticanima, pa se i okupljati pocelo kod Medenog. Citava njegova porodica radila u ascinici.

– Behkooo evo Zeke stavi mu jednu kafu!!

– Mahiraaa daj za Zeku kafu!!

– Mahiree evo ti za Zeku kafa!!

A znala se naruciti ‘jena sa dva’. I eglenisati, a i cuti novine koje se u Rogatici od juce desile. Ulijetali su i izlazili Bog zna kolko puta obliznjih radnji vlasnici, a Bradarcu se cesto i zezancije pravile. Sjednes, popijes kahvu i sve znas.

Al’ sto je izmedju sve hrane im’o Pace, to je baska. Ho’s od glavuse, ho’s od koljenica, ja l’ mjesane? Pa turis sirce i izlijecen si. Mnogi ko i ja se kod Medenog lijecise i dolazise sebi, a kad bi Tulum bahno, Medeni je mico bocice sa sircetom i turo one u kojim manje ima. “Harlovina citavu istrese”, objasnjav’o je ostalim koji se pitase sto ovo radi.

Okenulo se na zlo i Muhamed preseli, a ascinica koja se zva Kod Medenog nastavi raditi pod Mahirovom rukom. Cesto imadoh prilike da su mi prolaznici kroz Rogaticu govorili kako kod Medenog svracase, pa tako je i upamtise.

Po MEDENOM.

Zele

medeni-www

“MJENJACNICA”

Desilo se to poodavno, u Carsijskoj dzamiji. Odnekuda se, prilikom jednog dzuma namaza, pojavio fin i uljudan mladic, svima nepoznat, otklanjao sa starim dzematlijama, a ovi ga, poslije, pozvali na kahvu, jer bi im milo sto u njihovoj dzamiji klanjaju i mladji, ugladjeni i dotjerani ljudi. I eglen po eglen, doslo se do price o inflaciji, o sve bezvrijednijim dinarima, te ti mladic predlozi dzematlijama da je njima najbolje, ako vec stede pare za ukop, da to stede u devizama – a najbolje u njemackim markama. Posto ovi nisu znali gdje bi to mogli mjenjati dogovorise da im to ovaj prijatni mladic ucini. Tako on pokupi dinare i – vise se nikada nije pojavio. Da je naivnih ljudi bilo, bilo je i bice ih uvijek, da je sarlatana i prevaranata bilo, bilo je i bice ih uvijek. Ali izgledao je tako uljudjeno, pa jos u dzamiji…

Ta bi se prica zataskala, pa i zaboravila,ali….Sjedimo mi jednom prilikom u Ascinici “Kod Medenog”, srce se kahva iz uglancanih dzezvi i findzana, pa odnekud neko spomenu kako Dalija Pesto, masala, udara nove kandilje na dzamiji.

“Nije dzamiji, MJENJACNICI!” zacu se krupan, svima dobro poznat glas Muhameda Medenog. Sta, ko, kako? I krenu prica. A Muhamed rahmetli, inace jako duhovit covjek, ispricao je tako pitko, da smo svi prasnuli u zarazan smijeh.

Sele

Be the first to comment

Leave a Reply