SOKO, SOKOLUŠA I SOKOLOVI

Ibrahimaga Mehmedović Soko i njegovi sinovi Hajrudin, Fahro i Šemso s majkom Sokolušom (tako su je djeca njena zvala) pripadaju onom dijelu priče o Rogatici, kad se govori o meraku, dertu i akšamluku. Stari Soko bio je težak invalid kad sam ga ja upamtio, bio je bez obje noge, ali je bio počest gost Rogatičkih kafana. Kad bi njega sinovi “spusti” ljeti niz Podhrid, zauzmi dva hastala, naruči dvije tri oke mesa, dvije tri oke rakije i pjesmu “Djevojka Sokolu zulum učinila”, cijela bi bašta zanijemi.

Najstariji Hajrudin, koji je tada imao vlastitu radnju za montažu dalekovoda, bio je dobro situiran i nije žalio novca da “babi bude sve po taman”, tad, kad bi se on zapij, niti je ko smio šta platiti, niti pjesmu naručiti, a ako bi pjevaljka počela da se vrti, Hajrudin bi je gađao sa skupocjenim satom, psujući joj i učitelja i projektanta i direktora koji je doveo:

“Kad se sevdalinka pjeva samo smiješ usnama mrdati!” Kad bi se oko ponoći vraćali uz Podhrid Sokoluša bi ih dočekivala pucnjevima iz sačmare i pjesmom “evo meni mojih sokolova”.

Opet, srednji Fahro znao se dobro negdje napiti, pa ujaši na konju u baštu, naruči za konja lavor vina, a društvu gajbu pive. Vraćajući se kući u ranu zoru dovikni bi Rabiji da pripremi meze i rakiju, a ova bi ustrijeli prvog horoza koji propjeva. Jedanput je Rabija prodala tele, pare sakrila u Musaf (tu ih Fahro sigurno neće naći), pa otišla u goste, jetrvi u Visoko. Nakon dva-tri dana zove Fahru da upita kako sam devera.

“Moja Rabija, kako tebe nema evo tri noći ne mogu oka sklopiti, sve dok nisam uzeo Musaf i malo proučio.” Treba li reći da je Rabija prvim autobusom stigla u Rogaticu i zatekla je samo “pola” teleta.

Najmlađi Šemso (zajedno s Hajrudinom) bio je prvi rogatički biciklista. Imali su prava bicikla, tzv. specijalke i vozili su mnogo trka u BiH. On je ko mladić odselio u Visoko gdje i danas živi.

Hajrudin je poginuo od zločinačke ruke prvih dana rata u Rogatici, Fahro je umro u Čekrčićima kod Visokog gdje je pokušao “sviti” novi dom, ali nije mu se dalo. Soko i Sokoluša nisu dočekali rat, umrli su davno i sahranjeni pod prozorima svoje kuće. Tako su Sokolovi htjeli.

Šele