Rogaticani
METERIZI
Tako se, naime, zvala “sprava” za nosenje rucka, ili ti “toplog obroka” kako se danas, malo modernije, kaze.
Višegrade grade gdje je moja draga
U Višegradu sam prvi put bio davne 1954. godine. Pošao u školu, bio dobar đak, pa babo i matera vele, hajmo ga povesti do Višegrada. Taj put do Mesića (čuvenom poštom Avde Piljka), pa čekanje garavog ćire, pa pisak lokomotive, paru i čađ nikada neću zaboraviti. Redaju se stanice Dub, Ustiprača, Međeđa… “Pola u zraku, pola u mraku”, kako je opisao jedan nadahnuti Lala koji, došavši iz vojvođanskih ravnica nije…
GRACANICKA “SKOLA”
Dugo sam mislio koji naslov dati ovom pisanju i ovo mi se cini realnim. Naime, generacijama se praktikovalo loviti ribe rukama. I svaka od tih generacija ostavljala je znanje slijedecoj generaciji. U Gracanici tu skolu mnogi zavrsise i razlikovala se od onih iz ostalih dijelova grada. Mozda sto imadosmo i Sucesku (u daljem tekstu Gracanica jer smo je svi tako i zvali) u kojoj se pocinjalo.
Hajraga
Jedini sin Suljage Vaizovića, veleposjednika i poslanika u Bosanskom saboru, Hajraga, odmah poslije Drugog svjetskog rata emigrirao je u Švedsku u strahu od opšteg progona “buržoazije” i imućnih ljudi. Nakon izvjesnog vremena, kad su strasti ohladile, i kad se uvjerio da njega nemaju za šta progoniti došao je u Rogaticu, povratio nešto imovine što se moglo vratiti, a između ostalog i zidinu svoje porodične kuće koju možete vidjeti na slici,…
Hamzaplast
Pojavio se prije trideset godina u Rogatici, niotkud, stariji, oronuo čovjek. Ni s kim ništa nije govorio, ništa nije tražio, samo je satima sjedio u Bašti, sam, turoban. Jedino nam je rekao da se zove Hamza. Iako je bio beskućnik, izgledao je prilično uljudno, uvijek obrijan, umiven i počešljan. Obrok mu je najčešće bio komad suha hljeba, a konak bi potraži u nekom plastu sijena. I raja mu stoga dadoše…
Boriša
Godinama u “Sjemeću” bio direktor šumarski inžinjer Andrija Jovičić. Tipični komunistički kadar, štedljiv do te mjere da za dva mandata nije uspio sagraditi ni čestitu poslovnu zgradu, a da ne govorimo o infrastrukturi (šumski putevi, smještaj šumskih radnika, uslovi rada i sl. ). Iz njemu svojstvenih razloga postavi sebi umjesto kakve okretne i sposobne (a mlade i lijepe, zašto ne?) sekretarice – sekretara, Borišu Rajaka, šumara, čiji se posao sveo…
Moj penal je mogao odbraniti samo loš golman
Našeg današnjeg sagovornika nije potrebno posebno predstavljati. Oni koji su voljeli rukomet, znali su ga kao odličnog rukometaša. A ako vam kojim slučajem rukomet i nije bio omiljeni sport, onda ste definitivno voljeli muziku, a on je bio muzički virtuoz. Nedim Lihić Nedo je ostavio dubok trag u kulturno-sportskom zivotu Rogatice. Ili kako on to sam reče, sve bilo je muzika, sport i turizam. Danas Nedo zivi u Americi, ali je Rogatica njemu uvijek…
Brico Mehaga i Proto Milivoje
Kanim se odavno, ali mi vrag ne da, valjda što mislim da još nisam “zreo” da napišem priču o dvojici ljudi koji su obilježili dobar komad vremena u gradu zvanom Rogatica. Ipak, nakanih se, pa kako ispadne. . . Mehaga Jahić godinama je bio “brico” u Rogatici, imao je malu radnju sa dvije stolice u jednom vakufskom dućanu na čaršiji, u blizini Sadžaudinove džamije. Bio je, što bi se danas…