Tale

Ako je Nego Kozić bio najbolji rok-gitarista, ako je Nedo najbolje svirao klavijature, onda je Teufik Behlulović – Tale, zacijelo bio najbolji bubnjar koji je lupao u bubnjeve u Rogatici. Samouk, ali sa istančanim sluhom, jednostavno, on je udarao po dobošima i činelama kao što dokoni kuckaju po kafanskim stolovima iščekujući susret sa nepoznatom osobom.

Teufik je uvijek bio brz u životu, brz na bubnjevima (što je tolerantno), prečesto brz na jeziku, ali je u svemu bio umjeren, imao je mjeru. Iz fine porodice, otac mu je godinama bio jedan od najprepoznatljivijih brendova Rogatice, čovjek koji je prvi napravio novogodišnji “park bajke”, organizovao prvu modnu reviju u Rogatici, doveo Mišu Kovača, “Pro arte” i Josipu Lisac, predsjednik “svega” gdje se nije tražio honorar, Bekir Beća Behlulović.

Sina mu Taliha (Taleta) stavljamo u naslov zato što ga je zločinačka ruka sunovratila u jamu “Paklenik”, zato što je bio prepoznatljiv čaršijski čovjek, i što bi mu se Bekir prevrtao u grobu da je znao šta su uradili oni kojima je toliko, sam, dao.

Taletov sin jedinac Ismar sad raste u Švedskoj, u zemlji koja ne zna, niti razumije zašto je njegov otac bačen u jamu, “na dno pakla”, i zašto on, isčupan iz korijena, ne podnosi hladnoću i svjetlost polarnih noći.

Šele