Rakitnica

Ovo nije prica iz geografije ili nekog drugog predmeta. Ovo je prica rogaticana.

Od starih cuh pricu kako je rogaticka kotlina bila nekad potopljena i da tu bi jezero.Voda nekako provali stijene u Zaganovicima a izvor koji je punio jezero i koji je izvirao u podnozju Glasinackog Polja napravi sebi tok i nastade rijeka. Dadose joj ime Rakitnica a oni sto pricase ovu pricu ne znadose po cemu joj dadose ime. Da li istoimeno selo u kom joj je izvor dobi ime po rijeci ili rijeka po selu ne znadose.

Bilo kako bilo da ne bi Rakitnice ne bi bilo ni Rogatice koja se, po tadasnjoj praksi, izgradi na njenim obalama. Od tada ove dvije ljepotice druguju a u njihovoj ljepoti i ja uzivah punih 36 godina i kako voljeh jednu tako i drugu.

Ova druga se izmijeni. Od ludila, bijesa, mrznje, zla i jos mnogo cega posta nekako i tudza…strana.
A Rakitnica? Ona osta ista. Tece svojim tokom i one sto je ugledaju podsjeca da postoji i nesto sto se ne mjenja. Ni ona a ni uspomene sto nas vezu nista se nisu promjenile. Sjecam se je mile, tople i drage u ljetnim danima i opasne i hladne proljecem kad znade i zijan napraviti.

Bereg, Kolovrat, Ada, Zakula Kupaliste, Suljagino, kod hajvanske, Aksamija Luka….samo su neka od mjesta gdje se na obalama uz Rakitnicu i staro i mlado okupljalo da bi uzivalo u zivotu. Mnogi postadose plivaci i skakaci samo zbog Rakitnice i onog sto imade. Njenom snagom mljelo se mlivo u mlinovima, njenom vodom se pojila stoka i polja a njenom ljepotom hranila se dusa.
U Rogatici nista i niko ne postoji a da ima toliko prica, tajni, uspomena ili prijatelja.

I samo da dodam. Ovo nije prica iz geografije ili nekog drugog predmeta. Ovo je prica rogaticana.
Zadnji put je vidjeh kako ide izmedju onih betona kojim je ukrotise i skontah.
Idi kao i ona i ne okreci se na stranu. Bice ti lijepo i ostaces isti.

Zele