Dugo godina Rogatica nije imala svoj turistički savez. Iako je imala šta ponuditi i pokazati iz svoje kulturne baštine i svoje historije, mudri rogatički oci nisu smatrali za shodno tako nešto oformiti u Rogatici.
Tako su desetljećima drugi pokazivali svoje arheološke iskopine, svoje prirodnje ljepote, sportski lov i ribolov, bogatsvo svojih krajeva, a sve je to imala i Rogatica. I onda grupa entuzijasta na čelu sa Fehimom Huremom, Šefikom-Šeletom Isakovićem i drugim… dogovori se da se formira taj famozni turistički savez, a u okviru njega otvori turist biro. I bi tako.
U birou se zaposli lijepa Beograđanka sa Banovog brda, Zorica udata Perković, i Nedim-Nedo Lihić kao jedan sa liste zaslužnih sportista koji nisu bili zaposleni. Dobro su se dopunjavali. Zorica je znanje naučila na beogradskom univerzitetu a Nedo je imao veliki krug prijatelja i bi to dobitna kombinacija. I počeše oni da rade. Posao krenu sve bolje i bolje. Počeše da dolaze i prvi stranci u Rogaticu. Lično sam vodio neke arheologe Italijane na Borač i na Varošište da gledaju stećke. Divili su se toj ljepoti koju smo mi godinama zanemarivali.
Biro postade respektabilan u cijelom kraju. Turističke destinacije poput Venecije, Istambula i drugih evropskih gradova postadoše dostupne i “običnim” građanima. Bilo je tu i šoping tura u Rumuniju i gradove Arad i Temišvar. Na more se poče ići “preko turističkog”. U turističkom birou su se mogli kupiti suveniri iz rogatičkog kraja, slike rogatičkih slikara, a bi tu i markirane garderobe…
I onda dođoše 90-te. Ratni vihor pokuca i na rogatičke kapije. Biro presta sa radom. Zorica doživi duplu tragediju. Umrije joj sin Uroš a supruga Dragana ponese srpski nacionalizam, probudi u njemu zlu krv i ode putem kojim se nije nadala ni Zorica ni neki njegovi prijatelji. Neda rat dovede u Sarajevo gdje i danas živi sa porodicom.
Turist biro u Rogatici ponovo radi. Kako i šta ne znam.
Biro postade respektabilan u cijelom kraju. Turističke destinacije poput Venecije, Istambula i drugih evropskih gradova postadoše dostupne i “običnim” građanima. Bilo je tu i šoping tura u Rumuniju i gradove Arad i Temišvar. Na more se poče ići “preko turističkog”. U turističkom birou su se mogli kupiti suveniri iz rogatičkog kraja, slike rogatičkih slikara, a bi tu i markirane garderobe…
I onda dođoše 90-te. Ratni vihor pokuca i na rogatičke kapije. Biro presta sa radom. Zorica doživi duplu tragediju. Umrije joj sin Uroš a supruga Dragana ponese srpski nacionalizam, probudi u njemu zlu krv i ode putem kojim se nije nadala ni Zorica ni neki njegovi prijatelji. Neda rat dovede u Sarajevo gdje i danas živi sa porodicom.
Turist biro u Rogatici ponovo radi. Kako i šta ne znam.
PITAR
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.