ABEDA

Muhamed Mešić, poznatiji kao Abeda na izvjestan način obilježio je podosta vremena u Rogatici, negdje između šezdesetih i osamdesetih godina. Poznati brico iz još poznatije frizerske familije (otac Galib, majka Nedila i sestra Vesna) svoje vrijeme je obilježio kao vrstan pjevač sevdalinki.

Svjedokom sam bio kad su ljudi u Beranama (Ivangradu), Pljevljima (Taslidži), Prijepolju i Novoj Varoši skidali sakoe i bacali ih, u oduševljenju, u zrak. A Abeda je nizao pjesme: “Oj jeseni tugo moja”, “Platno bijeli Sarajka djevojka”, “Evo ovu gondže ružu”…

Samo jednu sevdalinku nije javno izvodio. Nju je pjevao u Poljunu, pod pendžerom, s dertom, jednoj Nermani, dok su mirisale komšijske bašte džulom i katmerom, a komšinice sa neizbježnom znatiželjom izvirivale iza prozorskih zavjesa i potiho uzdisale.

Jednom je Jovica Petković sa Šerbom tražio talente po Bosni, naišao na Abedu, ali Abeda, ko što dolikuje čaršijskoj raji, odbio ploče i radio snimke: “Ja to pjevam što volim, a naročito kad malo popijem ispod beharli grane.”

Šele