KEŠKE

Jelo koje je ne tako davno itekako bilo zastupljeno na istočno-bosanskoj trpezi. Pravilo se od ječma i kokošijeg mesa.
Ječam i obično cijelo pile, jal’ koka, bi se u vodi kuhali na tihoj vatri (krčkalo), a onda pri kraju se pristupalo mješanju koje je znalo i čitav sahat trajati. Kosti bi se mješanjem izdvajale na vrhu i odstranjivale, a kad bi smjesa bila zgusnuta, servirala bi se za jelo, a prije bi se još zalilo ucvrkanim maslom.
A po ovom jelu Salan Ešref dobi nadimak. Toliko je uživ’o u ovoj hrani, pa onaj i ko nikad nije ni jeo niti vidio keške, dobio bi apetit gledajući ga. Zaljubljenik auta, auto-trka, relija i svega onog što je imalo veze sa autom.

Kasnije i zbog ove njegove ljubavi dobi još jedan nadimak, pa ga zvaše i Džani. Dobi ga po poznatom Šverki, koji u bivšoj Jugi hara u ovoj oblasti, ali ipak i Keške je vječito bilo u upotrebi. Ja ga pamtim i po izreci “Beri i ne seri!”, a kome je bila upućena ne bih sad.

Zele