Bilo je u Rogatici nekad mnoštvo pjevača amatera, ali je vrlo rijetko neko od njih počinjao da se bavi pjevanjem profesionalno. Braco Dorović je jedan od tih rijetkih, koji je i radijski i televizijski pjevač, a iza njega su i dva studijska albuma. Nije ga potrebno posebno predstavljati Rogatičanima, jer kad se pomene pjesma u Rogatici, onda je i njegovo ime jedna od prvih asocijacija. U svom rodnom gradu živio je sve do početka agresije, kada je protjeran u tuđinu. I danas je u tuđini, ali ne zaboravlja Rogaticu, jer je ona zauvijek dio njega. Svoja sjećanja i uspomene na rodni grad oživljava kroz pjevanje, a jedno nedjeljno popodne odvojio je za razgovor o Rogatici.
Pjevaš vec jako dugo, kako je sve počelo?
Moj babo rahmetli je izuzetno lijepo pjevao, pa sam i ja tako uz njega očeo pjevati. Naučio sam na hiljade sevdalinki slušajuci njega i njegovo društvo. A u prvom razredu osnovne škole imao sam učiteljicu koja je svirala violinu, zvala se Rada Stanar. Ona je čula da ja imam neke veze sa muzikom, pa je onda ona svirala, a ja bih pjevao. Prva pjesma koju sam naučio sa njom bila je ”Na obali Drine”.
Prvi javni nastup u Han Pijesku
Kada i gdje si imao prvi javni nastup?
Ne mogu se tačno sjetiti koja je godina u pitanju, mislim da je 1968. ili 1969 godina. Bilo je to u Han Pijesku, moj prvi javni nastup sa KUD-om Slaviša Vajner Čiča iz Rogatice. A interesantan je i moj početak u KUD-u. Kada sam prvi put došao u prostorije KUD-a, stajao sam u ćošku i pratio njihove probe. A onda je Huso (Hodžić) zaustavio probu i istjerao sve one koji su gledali. Nisam stigao ništa ni da kažem. Onda sam došao drugi put, te sam nekako uspio da kažem da ja hoću da pjevam. Argos me je ostavio da pričekam kada budu na red došli pjevači, sto je obično bilo na samom kraju. Pričekao sam i otpjevao moju prvu pjesmu u KUD-u, a zvala se ”Regruti mladi vojnici”, koju je tada izvodio rahmetli Zekerijah Đezić.
Bili su to dakle prvi ozbiljniji nastupi?
Pa da, u tom periodu sam pjevao pjesme ”Kad sam bio mali, sve je lijepo bilo…” od Kvake ili pjesmu ”Zašto majko nisi vječna”. Svi ljudi u sali su znali plakati, jer sam još uvijek bio mali, a pjevao sam te neke dirljive pjesme o majci. Bili su to lijepi dani mog djetinjstva.
Koliko dugo si bio u KUD-u?
Ne bih znao tačno reći koliko dugo sam aktivno bio u KUD-u, ali sam nakon deset godina članstva dobio na poklon sat od KUD-a. Tada su zajedno sa mnom sat dobili i Hazim Škaljić, Mišo Mrakić i Alija Hećo. Nikad u stvari i nisam prestajao biti član KUD-a, ali nisam bio više aktivan kao prije. Nakon nekog vremena počeo sam pjevati samostalno i tako da nije bilo previše vremena za KUD.
Gadafi i Tito u publici
Puno si putovao kao član KUD-a?
Pa proputovali smo cijelu Jugoslaviju uzduž i poprijeko, a imali smo i gostovanja u inostranstvu. Išli smo u Bugarsku, Njemačku, Libiju, Tunis…
U Bugarskoj sam recimo na poklon dobio buket cvijeća ”Djevojačke suze” od supruge sekretara bugarskog Centralnog komiteta. A u Tunisu sam nosio jugoslovensku zastavu na otvaranju festivala na kojem su učestvovale 42 zemlje. Tada je u Tunisu sa nama bio i poznati muzičar Boki Milošević.
Pjevao si i pred velikim državnicima kao što su Gadafi i Tito?
Pa Gadafiju smo pjevali u njegovoj rezidenciji u Tripoliju. Bila je prazna fotelja i čekali smo njega da dodje. Dovezao se sam sa svojim autom (Peugeot) i kada je ušao bila je mukla tišina, a onda je mahnuo rukom i dao nam znak da možemo početi sa svirkom. Nastup pred Titom smo imali u Bijelom polju na otvaranju pruge Beograd – Bar, a ja sam tad svirao bubnjeve. Ostalo mi je u sjećanju da su ljudi iz Titovog obezbjedjenja došli i pregledali moje bubnjeve.
Da li su ti to ujedno i najdraži nastupi?
Stvarno ne bih znao koji od mojih nastupa da izdvojim. Meni su svi nastupi bili važna stvar u mom životu. Uvijek sam dolazio uredan i spreman da pjevam. Ja pjevam dušom i srcem i ne mogu reći ni za jedan nastup da mi je najdraži. A imao sam jako puno nastupa. Pa znaš kakvo je bilo vrijeme, nije se krava otelila negdje, a da nisu zvali da se pjeva.
S kim si najviše volio da radiš?
Pa najviše sam volio raditi s Nedom, nekako smo bili slični, jer smo obojica bili šejtani. A inače kada je muzika u pitanju, onda je u Rogatici Hamza Alković bio najbolji muzičar. A izvan Rogatice sam imao čast da me prate neki vrhunski muzičari kao što su Armin Hodžić, Ante Filipović, Ibro Mangafić, Elvedin Muhić i drugi…
Safet Isović je neponovljiv
Pošto voliš sevdalinke, da li postoji neki uzor ili pjevač kojeg pokušavaš kopirati prilikom interpretacija sevdalinki?
Rahmetli Safet Isović je neponovljiv, nikad vise niko neće pjevati kao Safet. Bio mi je prijatelj, a na njegovom zadnjem gostovanju na Radio Kalman bio sam njegov gost. A ja sevdalinku pjevam na svoj način, ne kopiram nikog, niti pokušavam. Svaku pjesmu otpjevam onako kako osjećam, a na slušaocima je da prosude da li im se to svidja ili ne.
Na tvojoj stranici sam medju interpretacijama primjetio i ”Magdalenu”. Pomalo čudno za sevdaliju i narodnjaka da pjeva pjesme Olivera Dragojevića?
Pa ja jako volim slušati balade, jer me opuštaju i odmaraju. Od starijih pjevača zabavne muzike najdraži su mi Kemal Monteno i Oliver Dragojević, a od mladjih to je Al’Dino.
Jako dobro izvodis pjesme Harisa Džinovića, nekako su vam glasovi slični?
Pa dobro si to primijetio, a ličimo mi i likom. Jedne prilike smo se sreli u Njemačkoj i onako smo gledali jedan u drugog. Kažem mu ”Šta me gledaš, je li zato što smo isti”?. A pita on mene volim li janjetinju, kažem da volim, a onda reče: ”Eh, onda jesmo isti”. Haris je strašan, ima jaka pluća, može pjevati kao operski pjevač. Volim njegove pjesme, leže mi.
Galib, Nedo i ja smo pjevali čaršijske pjesme
A izgleda da voliš i pjesme Tome Zdravkovića?
Toma Zdravković je legenda, a sve njegove pjesme su hitovi. To su čaršijske pjesme, koje smo npr. Galib, Nedo i ja uvijek pratili. Jer postoje pjesme i pjevači koje su čaršijski, a i oni koji su ojha pjevači i pjesme. Ja sam često pjevao ”Kod Brace” u Alpini, te ”Kod Mehe” na Sedreniku. Tako je jednom ”Kod Brace” bio i Toma Zdravković. Kada sam otpjevao ”Dotako sam dno života”, Toma mi je rekao: ”Sine ti me možeš zamjeniti”
Koga bi izdvojio od rogatičkih pjevača?
Bilo je u Rogatici puno ljudi koji su pjevali amaterski, ali uglavnom su bili ili tremaroši ili su se neozbiljno odnosili prema pjevanju. Kasim Lemezan je imao lijep glas i umio je lijepo zapjevati. Abeda je takodjer bio vrstan pjevač, a ostao je poznat po izvodjenju pjesme ”Oj sudbino ja te pitam”. Avdaga (Mustafa Avdičević) je bio vise zabavljač, ali je ostao poznat po izvedbi “Omer-beže”. Mujko Hadzihasanović je pjevao dobro. Od zabavnjaka, Fudo Šahinpašić Piksi bio je najbolji, a i prema pjevanju se odnosio kao profesionalac.
Od mladjih generacija Zehra Bajraktarević je izgradila zavidnu karijeru. Zehra i ja smo jedini profesionalni pjevači iz Rogatice.
Da li ti je neko ostao u posebnom sjećanju, zato što je uvijek naručivao istu pjesmu?
Rukometaši, na čelu sa Šizijem, su uvijek tražili da im pjevam ”Hanumu”. Tako da kad god bi budi kakva zabava, a neko od njih je tu, ja sam pjevao tu pjesmu. A za AFŽ (Antifašistički Front Žena) sam znao i po desetak puta za jednu večer otpjevati ”Prodje ljeto trideseto”….
I za kraj, da li mislis da ćeš nekad opet zapjevati u ”Bašti”?
Volio bih, bio bih sretan, ali mislim da neću nikad.
www.rogaticani.com
2010. godine
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.