Srednjovjekovni grad Borač

…srednjovjekovni grad Borač,sjedište vlastele Pavlovića…

Na slici je srednjovjekovni grad Borač,sjedište vlastele Pavlovića.Davno,prije tridesetak godina Bogumil me navratio da se popnemo s one strme strane sto se izdize iznad kanjona Prače.Ja mahmuran ko cep,nedelja,veli on ovo će ti dobro doći da se otrijezniš.Nekako smo se popeli,ali sići – ja straha,mila majko.Velim ja njemu:”Nikad više…jebli te i Pavlovići,i Borač,i arheologija”.Veli on meni da se i on dobro prepao.Ne velim ja otić’ na Borač s one strane od Gornjih Kukavica do Varošišta,naloziti vatru,nešta ispeći i cugnuti i kahvom završiti…ali ovo… Sele

Bogami se dobro sjećaš, a dobro se i ismijah. Tad bijasmo na stjeni zvanoj “Borozan” koja je u srednjem vijeku služila kao osmatračnica, sa koje se javljalo zvukom roga da li neko nepoznat dolazi dolinom Prače. A da si u pravu, jesi, samo sam se jednom više prepao i to kad sam se sa rahmetli Somom i Taletom penjo na Soko iznad Ustiprače (ne sjećam se jesi li tad bio sa nama9. Došli mi pod sam grad, a nigdje prolaza. A vratiti se, prava pogibelj, bud strmina da te Bog sačuva, bud neka trava ko svila. Dođe mi zlo i skoro se onesvjestih. A rahmetli Tale i Soma se se smiju, oni ostali daleko ispod ispod mene… Ni sad posle toliko godina ne mogu da se sjetim kako sam sišao…bogumil

Bio sam i ja tada,samo sam ja,poučen iskustvom,ostao da ložim vatru i pijem rujno hercegovačko vino koje ti je Vide iz Blagaja spremio u gepek…a vi kasd ste se vratili,umorni i isprepadani,popili ste dva litra,e…onda je krenula pjesma.Sad se ja ne sjećam kako smo se dovezli do Rogatice,a završili smo u onom kafiću na Carini.A da sam pravio cirkus s neiskusnim akšamlijama – jesam. Sele

Sada se i ja sjećam, i jesmo popili kao da je voda i bio sam mortus pijan. pozdrav. bogumil