ŠEBEK

Omalen rastom dobi u drustvu nadimak Šebek i oni sto ga bolje poznavase ovako su ga i zvali. Ostali ga svi zvali Zika Sahatdzija.Zijad Brankovic je jos jedan od onih koje grad i narod upamti. Jedini Sahatdzija (sadzija se pisalo) na carsiji i nema onog malo starijeg, koji nije stao pred njegov ducan i zagledo se u vekere i one rucne sjajne. Jos u onaj vakat kad Rucni Sahat bi rijetkost i kad dobi odliku lijepog poklona, Šebek je s onom spravom na jednom oku zavirivo u njegov mehanizam. Uz njih stajase i Dzepni, a najvise se zagledalo u onaj sto na kapku ima utiznut voz. Iza njih kucni vekeri razlicitih oblika i dimenzija, pa sve skupa privlacilo prolaznika, a nas dijecu pobaska. Nije ovaj ducan bio samo za opravku, jer se mahsuzije na kahvu ovdje dolazilo. I nako usput se ulazilo i zadrzavalo uz pricu sa Zikom jer puno imade prijatelja, a i onih sto njega smatrase prijateljem. Sve do rata zadrza Šebek ovaj zanat, a i sina Abdulaha polako poceo uvoditi u njegove tajne. Nekad neko rece da ce se vrijeme vazda mjeriti dok je ljudi, a od kada u Rogatici vise na carsiji nema ove vrste radnje, ko da i vrijeme presta mjeriti i ko da zastade.

Kad ga sa suprugom Vehbom izvedose iz kuce, oni sto krenuse u “odbranu” srpstva provedose ga kroz avliju mog amidze Sulje. U dijelu koji je bio ispod pekare (kao podrum samo poprilicno niskog plafona) vidjese ranjenog Saksija, pa Ziku jedan zaustavi dok ostali sa zenama produzise. Culo se Saksijevo pitanje “Sljivo zar ces me ubiti?”, a onda pucanje. Sebek se vise nigdje nije pojavio. On i Saksi ostali su i vise nikad se nisu pojavili, a niti su njihovi ostaci pronadzeni.
Zaustavilo se od tada vrijeme za mnoge, a i za nas uz njih. Isti nadimak je imao jos jedan rogaticanin, Abdulah Šetic sin Dervisbega i brat Murisa, Fuada, Seje i Madzide.
Jedne godine i on se okusao u pjevanju, pa je na nastupu trebao pjevati neku pjesmu koja ide kao Renato, Renato, tvoja je kosa ko suho zlato….
Kad je izasao na pozornicu Suljo Zec (moj amidza), koji je pratio izvodjace, zaboravio je koju pjesmu pjeva pa je poceo, Na livadi na serdzadi. Šebek neznajuci sta ce poce Na livadi na serdzadi..Renato…Renato… Smijeh se prolomio salom i poslije se dugo zezalo na racun ovoga.

Zele