1. Topografski i gradjevinski razvoj naselja
Turska vlast otpocela je u Rogatici najkasnije 1462. god. kada su se vec sigurno u turskim rukama nalazili Visegrad i danasnje Sarajevo. Na podrucju stare zupe Borac, u koju je spadala i Rogatica, lormirana je istoimena nahija, a prvi vila-jetski vojvoda tie nahije, ustvari gospodar Pavlovica zemlje, kako se navodi u domacim dokumentima tog vremena, bio je Isabegov sin Mehmed Celebija, kojem su kao zijamet (leno) tada bill dati varos Visegrad, trg Rogatica i trg Praca ili Catal-dza. Na polozaju gospodara Pavlovica zemlje Mehmed Celebija se nalazio do 1468. godine, a spomenute varosi i trgovi ostali su i dalje u njegovom posjedu kao zijamet sve do poslije 1485. godine. Upravo taj Mehmed Celebija zasluzan jeza rani razvoj varosi Rogatice i po njemu je u novoj organizaciji Rogatica dobi-la tursko ime Celebi Pazar, sto znaci Celebijin trg. Prema tome, kao posve naivna pokazuje se uobicajena etimologija tog ime-na, koja ga izvodi od Dzelepi Pazar (od turskog dzeleb — sto-ka) po snazi stocarstva u torn kraju, a isto tako i misljenje da je ovaj naziv nastao po velikoj, gospodskoj (tur. celebi = gospodin, vitez) rogatickoj carsiji. U cemu se sve sastojala ta zasluga Mehmeda Celebije za razvoj Rogatice, ne znamo odre-deno, jer ne znamo ni za kakvu njegovu gradnju u Rogatici, a u Rogatici nema ni njegove mahale. Bice da se njegova zasluga za izgradnju Rogatice sastojala u tome sto je zamjenom zemljista osigurao slobodne lokacije za gradenje u Rogatici, o cemu nalazimo i doslovnu potvrdu u jednoj biljesci turskog katastarskog popisa bosanskog sandzaka iz 1528/29. g. Tu se izricito kaze da je pokojni Mehmed Celebija, sin Isabegov, dao svoju njivu Potcrkvenicu, koja se nalazi u mjestu Varosistu, blizu napustene (harabe) tvrdave Borca, nekom vojnuku Tvrt-ku, a u zamjenu za to uzeo druge Tvrtkove njive i na njima osnovao varos Rogaticu. Takva praksa turskih osvajaca o za-mjenjivanju zemljista u svrhu izgradnje ili prosirenja grada poznata nam je i prije toga pri podizanju Pljevalja i Foce.
Nakon dvadesetak godina po dolasku Turaka u ovaj kraj, upravo 1485. god., a prema autenticnim podacima koje imamo iz le godine, Rogatica se navodi kao bazar — trg u vilajetu Pavle i Kovac, i to pod tri jednaka imena: Bazar Borac, Rogatica i Celebi Bazar. U ovom dokumentu Rogatica je oznacena kao zijamet Mehmeda Celebije. Tu nalazimo i prve podatke o ve-licini naselja: upisane su 83 kuce hriscana i 4 kuce muslimana.
Iz ovih podataka proizlazi da je Rogatica u to vrijeme tre-tirana samo kao trg, a ne kao varos (naselje hriscana) i da je tada samo mjesto po broju domacinstava, odnosno kuca, bilo zapravo vece selo. Takav zakljucak o velicini naselja vrijedi, naravno, uz pretpostavku, da popis obuhvata sva domacinstva u mjestu, Sto, medutim, nije sasvim sigurno.
Karakteristicno je da se ne spominje nijedna mahala, sto znaci da grad jos nije bio formiran kao nova i organizovana gradska jedinica, ali je mjesto vec nosilo naziv Celebijin Trg. Iz navedenog odnosa hriscanskih i muslimanskih kuca, u ko-jem su muslimani bili malo zastupljeni, moze se zakljuciti da je islamizacija ovog mjesta i poslije punih 20 godina turske vladavine tekla vrlo sporo.
U okviru naseg razmatranja topografskog razvoja Rogatice potrebno je spomenuti jos jedan podatak popisa iz 1485. god. Naime, tu se danasnji i vec potpuno izgradeni dio naselja Gracanica biljezi sasvim odvojeno od Celebi Bazara i navodi se kao ziratni kompleks zemlje (sijaliste) stanovnika Bazara Rogatice i kao zijamet spomenutog Mehmeda Celebije. Prema tome, podrucje danasnje Gracanice bilo je dvadesetak godina poslije pocetka turske vlasti u ovom mjestu jos uvijek neizgradeno i sluzilo je isto onako kao u predtursko doba sta-novnicima Rogatice — kao obradiva povrsina.
U sljedece tri decenije razvoj naselja dosta je napredovao, tako da se ono formiralo kao organizovana i rasclanjena cje-lina gradskog organizma. U torn periodu dotadasnja srednjo-vjekovna naseobina formira se kao mahala, odnosno varos, s”to u turskoj nomenklaturi oznacava naselje, s preteznim ili isklju-civim brojem hriscanskog stanovnistva, ali uporedo s tim tu se stvara i sasvim nova — Dzamijska mahala sa iskljucivo mu-slimanskim stanovnistvom, Medutim, Gracanica i dalje ostaje ziratna zemlja i nenaceta. Ove podatke pruza popis iz 1516. god. On nas obavjestava da je te godine nova, Dzamijska mahala imala 24 kuce muslimana i 7 muslimana samaca, za koje se posebno istice da ne daju resmove ili dace. U mahali Varos biljezi se 59 kuca muslimana, 42 inokosna muslimana i 42 kuce hriscana, zatim dvije udovice, 11 bastinskih zemalja i 1 cif-luk. Popis takode navodi da se sijaliste Gracanica nalazi uz mahalu Varos.
Navedeni izvor daje prvu odredenu potvrdu o postojanju starog hriscanskog naselja u Rogatici, pa cak i brojcane podatke o njemu. Proces islamizacije poprimio je vec izrazitije forme. Ovaj podatak, zajedno s onim iz 1485. god., ukazuje da je jaci proces islamizacije otpoceo u Bosni zapravo tek pocetkom XVI vijeka. Dok 1485. god. u Rogatici postojisvega 87 kuca, od cega 83 hriscanske (95,4%), a muslimanske 4 (4,6 %), dotle tri decenije kasnije omjer hriscana i muslimana pokazuje ova slika: u ukupnom broju domacinstava od 121 kuce (ovdje ne ubrajamo onih 49 inokosnih muslimana u obje mahale) musli-manskih kuca je bilo 83, dakle 66,4%, a hriscanskih svega 42, odnosno 33,6%. Promatrajuci, pak, ove surname cifre o broju kuca kao gradevnih jedinica, prema onih 87 kuca iz 1485. god, vidimo da je za 30 godina izgradnja u Rogatici na-predovala za 38 kuca, a to znaci godisnje prosjecno po 1 kuca. To nas jos uvijek ne navodi na zakljucak o nekom jacem, ra-pidnijem razvoju naselja. Ipak je vazna konstatacija da se naselje pocelo teritorijalno dalje da siri od one osnovne, naj-starije stambene cetvrti — hriscanske naseobine.
Dalji podaci kojima raspolazemo o gradevnom i popula-cionom stanju u Rogatici odnose se na period 12 godina iza drugog popisa. To je popis iz 1528/29. god. U njemu su nave-dene samo one dvije mahale iz 1516. god., a zatim podaci da u mahali Varos postoje 53 kuce muslimana, 17 muslimana samaca i svega 9 kuca hriscana, a da Dzamijska mahala broji 41 kucu muslimana i 7 inokosnih, takode muslimana. Prema tome, u teri-torijalnom razvoju mjesta nema nekih vaznih promjena, a u ukupnom broju domacinstava, odnosno stanovnistva, osjeca se cak opadanje u odnosu na stanje iz 1516. god. (pred pretpo-stavkom da je ovaj popis stvarno obuhvatio sva domacinstva u torn mjestu). Upadljiv je podatak da je vec u ovo doba hri-scanski elemenat sveden na minimum od svega 9 kuca. Popis registruje u Rogatici 20 bastinskih zemljista na podrucju sa-moga grada, od kojih su 11 u rukama muslimana, sto nas uvjerava da se tu radi o starosjediocima koji su primili vjeru novih gospodara i zadrzali svoja ranija imanja kao bastine.
Ovdje se namece nekoliko pitanja: gdje se nalazila srednjo-vjekovna i kasnija hriscanska varos i mahala na prostoru danasnje Rogatice, u kojem pravcu se naselje pocelo siriti tokom XVI vijeka, gdje je nastala ona prva dzamija i oko nje mahala, o cemu nemamo odredenijih savremenih podataka za tacniju lokalizaciju.
Pokazali smo da je Gracanica u prvim decenijama nove organizacije bila neizgradena, cak da je, ustvari, bila obradivo ziratno zemljiste. U to doba ni danasnja gradska cetvrt Toplik nije spadala u gradsko naselje, nego je jos 1528/29. p-redstav-Ijala odvojeno, zasebno selo sa 29 muslimanskih kuca, 16 sa-maca muslimana ill bastina. Slijedi, dakle, da ni u torn kra-ju ne treba traziti ono prvo naselje. Sto se tice ostalih dijelova danasnje Rogatice na desnoj obali Rakitnice, zna se da su i oni kasnije nastali, pa, prema tome, ni tu nije bilo staro sred-njovjekovno naselje. Takvom naselju uopce ne treba traziti lokalizaciju na desnoj strani Rakitnice. Na osnovu svega mo-ze se zakljuciti da osnove danasnjeg naselja Rogatice treba traziti na lijevoj obali Rakitnice, i to upravo na prostoru od obale te rijekie do danasnje mahale Gracanice u pravcu zapad – istok, te od utoka rjecice Gracanice u Rakitnicu do nize danasnje pravoslavne crkve u pravcu sjever — jug. Na takav zakljucak, pored gornjih cinjenica, nedvojbeno nas upucuje vec izneseni podatak iz 1516. god. u kojem se kaze da Gracanica lezi uz mahalu Varos, kao i sama cinjenica da je upravo u torn predjelu oko danasnje crkve kasnije izraslo iskljucivo srpsko-pravoslavno naselje, koje se do danas tu odrzalo.
Danas se moze odgovoriti i na pitanje gdje se nalazila prva dzamija, odnosno nova cisto muslimanska mahala kao nova stambena jedinica u organizmu buduceg grada. Vidjeli smo da je ta nova mahala nastala negdje izmedu 1485. i 1516. godine. S obzirom na cinjenicu da je vec u to doba u onom liriscan-skom naselju bilo muslimana i da se to naselje pocelo sve intenzivnije islamizirati, a takode s obzirom na to da prva dzamija nije mogla biti podignuta daleko od prvog muslimanskog zivlja i odvojeno od vec stvorene i utrte gradske jedinice, ispra-van je zakljucak da su ta nova dzamija i mahala nastale u ne-posrednoj blizini postojeceg naselja. Nova dzamija nije iden-ticna sa gracanickom, niti njena mahala s bilo kojom mahalom na desnoj obali Rakitnice, jer za njih tacno znamo da su kasnije nastale. Zato prvu dzamiju i mahalu oko nje treba loka-lizirati ondje gdje su danas ostaci Tekijske dzamije na lijevoj obali Rakitnice. Osnivac te prve dzamije i mahale bio je neki Sinan-vojvoda, jer se njegovim imenom sve do nasih dana na-zivao kraj, odnosno mahala, oko te dzamije, ukljucujuci i do-bar dio kuca uz danasnji izlazni put za Visegrad. Ne treba da nas dovodi u sumnju cinjenica sto se danasnja Tekijska dza-mija javlja i pod drugim imenima, jer se tu sigurno radi o novim gradnjama na temeljima dotrajale Sinan-vojvodine dzamije, pa su nove dzamijske gradnje nosile ime svojih osnivaca.
Sinan-vojvoda, sudeci po samoj tituli, bio je upravni starje-sina nahije Borac i imao je sjediste u Rogatici. Po tituli, koja je karakteristicna za prelazni period turske vlasti u Borcu, vidi se da je zivio u prvim deqenijama XVI vijeka, kad je i nastala prva njegova dzamija i mahala. U zakladnici rogatickog legatora Husein-bega iz 1558. god. spominje se Sinan-vojvodina kci Hatidza (zena legatora Husein-bega) i sin Oruc-aga. Za Sinan-vojvodu i za njegovu zenu Fatimu (Hatidzinu majku) zaklad-nica kaze da su vec tada bili umrli. A ti su podaci u potpunoj hronoloskoj saglasnosti s vremenom osnivanja ove prve dzamije i mahale koju dovodimo u vezu sa Sinan-vojvodom.
Prva muslimanska mahala tokom iducih decenija sve je vise rasla, a, s druge strane, u susjednoj hriscanskoj mahali broj hriscana bivao je sve manji, pa su tako kasnije obadvije mahale prerasle u jednu veliku — Sinan-vojvodinu mahalu. To je tim razumljivije sto mahala Varos nije imala svoje dzamije po kojoj bi se mogla i kasnije odrzati kao zasebna stambena jedinica. Upravo zato u kasnijim izvorima i nema vise pomena mahali Varos.
Druga po redu nova mahala u Rogatici nastala je u Gra-canici. To svjedoci da je razvoj prvobitnog naselja bio i organ-ski i teritorijalno povezan. Nova mahala i dzamija u njoj, kao i njeno obavezno srediste, nastali su u vremenu izmedu 1529. i 1558. godine, jer se ova druga dzamija ne spominje u popisu iz godine 1528/29, ali se zato spominje u Husein-begovoj zakladnici iz 1558. god. Osnivac dzamije i mahale oko nje bio je Oruc-aga, sin onog istog Sinan-vojvode koji je osnovao prvu dzamiju i mahalu u Rogatici. Oruc-agina dzamija u torn kraju, i po imenu i kao gradevina, odrzala se sve do nasih dana, a sama mahala je u kasnije doba bila u narodu poznatija pod starim nazivom tog kraja Gracanica.
Formiranjem ove dvije nove mahale, u koje se vec utopilo naselje iz srednjeg vijeka, kraj s lijeve strane Rakitnice bio je polovinom sesnaestog vijeka vec izgraden. Poslije toga u torn kraju ne nice nijedna nova mahala, nego se samo postojece dograduju, a slobodna zemljista u samom naselju sluze kao kucne avlije, vrtovi i baste.
Izgradnja novih stambenih cetvrti i citavog naselja kao cjeline od tada prelazi na desnu stranu, gdje se kasnije formi-raju jos dvije mahale i carsija s privrednim objektima. Prva mahala na toj strani, treca po redu u Rogatici, izgradena je oko 1558. god. Njeno srediste je bila dzamija, koju je te godine dovrsio Husein-beg, sin Ilijasov, i za njeno uzdrzavanje zavjestao niz drugih dobara.