Povodom sjecanja na djurdjevdanska, jurjevska jutra u Rogatici

Preneseno s facebooka, da se otrgne od zaborava i da svjedoci o tome kako je bila jednom jedna carsija… Obicaj je bio da se uoci jurjeva (djurdjevdana -6.maja) ide – hvatati omaha. Radi se o tome da djevojke hvataju vodu koja prsce ispod zrvnja vodenice. Nekad je to, za hladnih veceri, ispod Obrenijinog mlina radio dzentlmen po ubjedjenju Ismet Lihic zvani Tetelete. No kad je Obrenijin mlin prestao sa radom, a u njega se naselili ne duhovi nego izvjesne gradske aksamlije, djevojke su po omahu isle cak u Kolovrat (Bojatov mlin) ili cak u Zilicinu. U nahvatanu omahu ubaci se majskog mirisljavog bilja i jedno crveno jaje zaostalo iza Uskrsa/Vaskrsa, e da bi cure koje se sutradan “omahnu” bile rumene i mirisale tokom cijele godine. Omaha se, u pravilu, morala ostaviti da prenoci vani, na otvorenom, obicno ispod zbuna ruze. Sutradan, rano zorom, kad bi se umij omahom djevojke bi se obavezno ljuljale na ljuljaskama koje pripremi momci, obicno na kakvim gradskim uzvisicama, zalozi se vatra i kahvelenisi se…
Obicaj se vremenom gasio, a jos ga je dugo odrzavao Nasko Titaric u svojoj avliji gdje bi napravi ljuljasku za svoju Almu i Selmu, baci sta na vatru, svrati ponekog ko zuri na posao i popij poneku rakiju.

Sele

 

Prije neki dan je na nasoj stranici osvanuo lijep prilog o rahmetli Naski Titoricu, mozda ne slucajno, jer jurjevskih jutara Nasko je pravio ljuljaske, rostilj i castio prolaznike…takav je, jednostavno, bio. A evo i od mene kopija jednog clanka objavljenog u “Rogatickim novinama”, davno,  prije vise od trideset godina.

Slucaj, ili nesto vise,je htio da na istoj stranici bude objavljen clanak o Naskinom “bratu od tetke” kako ga je Nasko zvao – Enveru Kazicu ,koji svoje penzionerske dane provodi u Rogatici totalno joj posvecen.

I da zakljucim, za one koji ne znaju ili nece da znaju, rahmetli Nasko skoncao je jedne junske noci 1992., pokupljen sa svojim drugovima i komsijama od maskiranih sugradjana, vezan bodljikavom zicom i s metkom u ledja, u jami Paklenik u selu Kalimanici. Kad su sarajevski speleozoli prilikom ekshumacije masovne grobnice u jam Paklenik , uz pomoc konopaca i sajli, spustili pisca i publicistu Ivana Lovrenovica, on je zapisao: “Vidio sam kako izgleda pakao”.
Ja dok zivim pricacu ovu pricu, i nikad zaboraviti necu, niti mogu, a zlikovcima zelim: trag im se zameo.

Sele