Fazani

Davne 64, jal 65 dosjetili se clanovi Lovackog Drustva da u svom lovistu pokusaju naseliti fazane, kako bi se u buducnosti razmnozili, a sebi priustili i taj uzitak da ovu vrstu love u svom lovistu. Do tada su rogaticki lovci imali ovu priliku jedino prilikom posjete Cacku sa cijim drustvom su bili i bratimljeni. Tako ovu zivotinju koja bi lijepa za preparirati, interesantna za loviti, a i ukusna za pojesti, uz pomoc svojih prijatelja dovuku u Rogaticu. Tacan broj koji je pusten ne znam, ali znam da je bio veliki. Sve bi dobro osmisljeno, osim mjesta gdje pustise ovu divljac. Zasto pade odluka da to ucine na Pticjaku i Kratinama, ni danas mi nije jasno. Povrh svega jos odlucise da ih te prve godine ne love, nadajuci se da je taj period dovoljan za njihovo umnozavanje.
Nama iz Gracanice ovo dobro dodje, jer za ulov fazana nije ni potrebno oruzje. Iako fazani mogu letjeti, to ne mogu dugo, a posle drugog-treceg uzlijetanja mnogo su umorne i tada su i ruke sasvim dovoljne da bi se ulovila ova zivotinja. Vrtili su se raznjevi te godine na Pticjaku sa ocerupanim fazanima, a okusavase se i drugi recepti. Meni najlaksi i najukusniji nacin za pecenje bi taj da ulovljenog fazana (fazanku) rasporim i izvadim iznuticu, pa posle odsjecanja nogu i glave, onako citavu oblijepim ilovacom. Kad dobije oblik lopte bacio bih je u vec nalozenu vatru, a kada po boji ilovace vidim da je i sama ispecena, izvadio bih je iz vatre.
Udarajuci necim tvrdim (npr. kamenom) razbijao bih pecenu ilovacu na kojoj bi ostajale perke a fazan, itekako ukusan, bi spreman za jelo. Mislim da je ubjedljivo najbolji u ovom lovu bio Senad Causevic, koga zbog boje njegove kose kada bi mladji prozvasmo Zuja. Kako je mogao trcati kao niko od nas i uzivao u lovu kao niko, Zuja je povazdan trcao za njima pa je znao i po 20-tak njih uloviti. Znali smo imati problema sa Sahinom Plehom, inace radnikom Poljoprivrednog Dobra, jer smo ugrozavali urod kukuruza koje je PD u Kratinama zasadio, a u kom fazani trazise hranu i gdje ih bi najlakse loviti. Srecom nije imao vremena onoliko koliko smo imali mi i vatre na Pticjaku i dalje gorise.
Iducu godinu, koja bi planirana kao pocetak lova, tako lovci docekase bez fazana i osim ideje u svemu ovome bi dobro jedino to sto se na onim iz Gracanice mogao primjetiti vidan napredak u tjelesnoj kilazi, a prepariran par ove vrste u hodniku roditeljske kuce, vjecno me podsjecao na te dane bogate trpeze i kada se moja mati cak i brinula jer joj sin “slabo” jede.

Zele