U junu 1954. Rogaticu je pogodio strašan udar vjetra. Trajalo je kratko, možda tridesetak sekundi, ali je ostavio pravu pustoš. Srušeni su Dom zdravlja, Hotel, upravna zgrada “Transporta” (poslije “Tehnotrans”) počupana stoljetna stabla, crijepovi na sve strane, šut, prašina…..
Na sreću nije bilo civilnih žrtava osim što je Nusret Nuno Agić letio do Kovanja, a Rasimaginca Branković nakon leta od dvjestotinjak metara “aterirala” kroz prozor u stan Galiba Mešića.
Sličan udar vjetra, koga mi nazvasmo orkan, desio se tridesetak godina kasnije kada je odnio krov sa Gimnazije i ponovo Hotelu nanio veliku štetu. Tada je Nasko Titorić, rizikujući i vlastiti život, ispod klatećih ruševina izvukao nekog Obradovića i spasio ga sigurne smrti. Istog dana (bilo je ljeto) fudbaleri “Leotara” koji su trebali odigrati prijateljsku utakmicu sa domaćom “Mladosti” za djelić su izbjegli da ih ogromna konstrukcija gimnazijskog krova ne poklopi.
Šele
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.