Ode autobus

Pomenuh Biletarnicu i sjetih se jednog događaja iz tog vakta. Možda je naslov mogao biti po akteru ove priče, jer i on osta’ dobro upamćen u našem gradu. Helem nejse, radnja se dešava preko puta biletarnice u Vagonu. Crvenac, a mnogi ga zvali i Saksi, u to vrijeme često bio oko autobuske, jer je kako to kažu taxiro na divlje.

Čekajući da se kome nađe pri ruci sjedio je u vagonu sa društvom za onim stolom u ćošku, do prozora, a prema Domu. Za drugim stolom od njega, a isto do prozora sjedio neki naš čovjek koji je čekao autobus za neku od lokalnih linija. Umoran i pospan sve više tonuo u san sa kojim se borio da ga ne savlada. Vidio to i Crvenac i smijao se jadniku kako glavu naglo trzne, otimajući se snu. Trzao i budio se tako, dok na kraju ne klonu u san.

Cijelo to vrijeme, Crvenac i njegovo društvo gledali i smijali se, a kad više ne bi smiješno, jer ovaj zaspa, ne dade šekularac Crvencu mira, pa zavika “Ode autobus!”

Čovjek, koji već u dubokom snu bi, skoči i onako kroz prozor istrča prema stanici. Ni primjetio nije da je istrčao kroz staklo, koje se svo rasulo bojeći se da ne izgubi autobus. Tek kad ga konobar, koji istrča za njim i sustiže ga i kad vidje da autobusa nema, a ni da nije ni doš’o, objasniše mu šta je uradio. Na svu sreću, nekim čudom čovjek se ni ogrebao nije. Dok se svemu ovome Crvenac smijao, onaj jadnik morade pomasnu cifru izuti za zijan što ga načini, a da i ne zna što.

Poslije ovoga često se znalo zavikati “Ode autobus”, a naročito na Devetoj. A niko više kroz prozor nije istrč’o.

Zele

Be the first to comment

Leave a Reply