FARUK

Imao je samo devetnaest godina kad je s roditeljima otišao “da bude pošteđen rata s “zelenim beretkama” u Sabirni centar ili logor u školu koju je godinu ranije pohađao, u rodnoj Rogatici…
Bio je student prve godine saobraćajnog fakulteta. Iz tog logora izveden je na Jacen/Duljevac, svezan naopako i sa trideset sugrađana, direktora, ljekara, veterinara, trgovaca, inžinjera, radnika…strijeljan ko pas!

Godinama kasnije iskopavane su njihove kosti, prepoznavani dijelovi odjeće i sahranjivani na Podbistriku, Kovačima, Vlakovu, u Sarajevu, daleko, i zauvijek, od rodne grude.
Zahvaljujem njegovom drugaru Fudi Žuniću koji mi je poslao slike, jer moje slike i ostale porodične uspomene su uništene u naletu opšte pljačke. Niti jednu Farukovu sliku nisam imao. Ali, ne može se sjećanje uništiti.

A nije što je naš, Isaković. Bio je istinska narav i duša kakvih je malo hodalo po Rogatici, a to ce posvjedočiti mnogi koji su ga poznavali. Lijep, duhovit, dobrodušan i džomet iz dna duše.

Šele