ZA NOVU GODINU MEDJU LISTOVIMA AGAVA

Evo,primice se Nova godina,presabiraju se sjecanja i tako…evo jedne davne price,umjesto cestitke.

Jedne godine u decembru, a bi tad plaha moda, ono poslije Olimpijade, da se nove godine docekuju na snjeznim planinama, sa suncanim naocalama, suskavim skijaskim jaknama, uz kuhano vino. Meni, a bogme i zeni, ljepse izgleda ta tri-cetiri dana provesti negdje na jugu gdje cvjetaju mimoze. I pade oldluka – Herceg Novi, otvoren nov hotel “Plaza”, klima ugodna, a nije izgledalo ni skupo. Rezervisemo preko “Olimpik-tursa”(tamo radio sestric, pa, eto). Gospodje natapirale frizuru (doktorica Ljubica i profesorica Marija), ja i Milovan obukli odijela, osisali se, Maja i Tanja se raduju da se negdje ide. Svratimo kod Ljubicinih roditelja na Cengic Vili, pozdravismo se i ostavismo malu Branislavu, dobismo mahanje i picimo na more.

E, posto ne zurimo, onda cemo malo i razgledati Pocitelj, nekropolu Radimlju, pa Popovo polje i Trebinje, Ivanjica, pogled na Dubrovnik, Cilipi, Sutorina, Igalo, Herceg Novi… Zurimo na recepciju hotela “Plaza”, izgleda impresivno, okiceno, saopstavamo imena, spustamo kofere, kad, jedan brkati krsni Crnogorac izusti: “Nema mjesta! Ovi iz Titograd budzovani odlucili doci ovdje i tako nema mjesta, no vi bi mogli u “Igalo”, ovdje proslaviti…”
Mi kategoricni, ma ne dolazi u obzir! Pa mi smo s malom djecom, pokazujemo vaucere, mi smo to platili. Crnogorac po svom:”No, sto ja tu mogu, vlast je vlast, a vi kako hocete. “Sjetim se svog vojnickog kolege Branka Bakocevica, on je tu domaci, turisticki je radnik, zovem ga da pomogne. Dodje, ja mu se zalim, a on ce meni: “Ma polako, kume, ovako ti je u Crnu Goru, hajmo mi po jedan spricer…”Ne bi jedan, nego pet-sest, ali nista ne rijesismo, zene se ljute, ali sto veli onaj brko sto se tu moze.

Onaj recepcionar negdje ode, valjda da sta prezalogaji, a Marija prodje do onih pretinaca, uze dva kljuca, zgrabi djecu i s Ljubicom ode trazit sobu. Dodje onaj recepcionar, vidi nema kljuceva, priupita: “A, nuto, sto ucinje ona zena?” Velimo mu uze sobe, hoce djeca da spavaju, a na njegov namrgodjen pogled odgovorismo: “A, sta se tu moze.” I nastavismo salijevati spricere.

Sutradan, nakon sto smo se isplacali u bazenu, odmorili, odosmo se glancnuti za svecani docek. Sala sredjena sve pod konac, brojevi na stolovima. Nadjemo nas broj, sto sa cetiri stolice, a nas sest. Poveli i djecu, nece da spavaju. Posto sam ja vec nesto od juce naucio, zamjenim brojeve sa susjednim stolom sa sest stolica, namjestimo se, eto neke porodice, sest lica a cetiri stolice. Konobar psuje oca ocinskoga i onoga sto je planirao, mi se smijuckamo. Krenu vecera i pice, malo bi se i plesalo ali djeca nikako da idu spavati. Do nas sjedi Enver Maric s suprugom, sportista, pije kiselu. Pitam ga, posto mu rekoh da sam stari “Velezovac” da malo pripazi na djecu, on ih rado uze. Izvadi neki flomaster, nesto im nacrta i tako dva-tri sata. Onda bila tombola, ja dobio kilu eksera i ja ih poklonio Maricu da zakuca tarabe na golu, on se smije…sve ostalo je bilo ko i svaka nova godina, svi se grlili, ljubili, plesali i u kolo hvatali, igrao i onaj brkati recepcionar pjan ko duga.

Sutradan, osim glavobolje osvanuo divan dan. Odlicno za setnju pored mora, propupalih mimoza i listova agava. Jos ima neubranih narandzi. Ispijaju se kafice po ljetnim bastama. Svratismo do mog druga Branka, on stanuje blizu hotela “Boka”, bivse ljetne rezedencijem kralja Aleksandra. I onda im pricam da je moj rahmetli otac sluzio vojsku u Herceg Novom i da je ispracao kralja na njegovom posljednjem putovanju u Marsej i docekivao ga u mrtvackom lijesu. Branko nam pokazuje gdje stanuje Zuko Dzumhur, gdje je ispijao kafe sa Ivom Andricem. Malo se popnemo na zidine starog grada Herceg Stjepana gdje se pogled proteze do Sutorine, Njivica (gdje se, kazu, kraljica Marija gola kupala), Prevlake i ostrva Kampo Mamula.
Cetvrti dan, vracamo se, a na putu za Dubrovnik, necete vjerovati, pada silan snijeg. More zamaglilo u daljini se vide Kolocep i Sipan zabijeljeli od snijega. Radujemo se, ali valja nama preko Ivana.

Sele

Be the first to comment

Leave a Reply