OKUKA

Ko nije iz Rogatice i ne zna za Okuku. Jedno od kultnih kupališta na rijeci Rakitnici.Na tom mjestu Rakitnica je od Oprkanja u desnom luku zaokretala prema Kupalištu i Obrenijinom mlinu. Dva rukavca, manji na Oprkanju i veći na Okuci, omeđivali su Đaferovića adu koja sa “kopnom” bijaše povezana drvenim mostom.

Okuka je imala visoku strmu obalu sa koje se moglo skakati u Rakitnicu. Hrabriji su se zatrčavali iz kukuruza i skakali u dubijan preloma ili laste na glavu. Oni još hrabriji to isto bi radili ali skakali su u plićak, a najviše skokova imao je moj susjed Pejdo. Večina njih je bila za raju i za cure koje su sjedile na obaju i aplaudirale Džon Matoviću. Manje hrabri na noge a za one kojima je skakanje bilo slabija strana (među njima sam i ja) imali su sa desne strane međe malu skakaonu visine jednog metra.
Okuka je ljeti živjela i po 24 sata. Kupanje preko dana, a predveče i do kasno u noć, bila je sastajalište zaljubljenih parova. Sa korza su se mnogi znali sakriti na Okuci. Na Okuci se jedne godine i moj školski drug Miki Malović okupao u februaru i zaradio upalu pluća. Na Okuci se utopio i Liso, Pašanov mlađi sin.
Uređenjem korita rijeke Rakitnice i izgradnjom sportskog centra, nestala je i okuka a sa njom i jedan dio nas. Ostala su sjećenja na bezbrižnu mladost i prve ljubavi koje su nastajale na obalama Rakitnice. Da rijeka zna pričati….

PITAR-ISTOK