Pojavio se prije trideset godina u Rogatici, niotkud, stariji, oronuo čovjek. Ni s kim ništa nije govorio, ništa nije tražio, samo je satima sjedio u Bašti, sam, turoban.
Jedino nam je rekao da se zove Hamza. Iako je bio beskućnik, izgledao je prilično uljudno, uvijek obrijan, umiven i počešljan. Obrok mu je najčešće bio komad suha hljeba, a konak bi potraži u nekom plastu sijena. I raja mu stoga dadoše ime “Hamzaplast”.
Kako je došao tako je nakon nekoliko mjeseci nestao. Ili ja ne znam, ili sam zaboravio, a to bi bilo sve. Ako bi neko koju “doturio”, bila bi to lijepa priča o ljudima koji i kad dolaze i kad odlaze ne prave buku, kako i dolikuje čestitim ljudima.
Šele