Čekaonica smrti

Kafana kao i svaka druga, jedino što dobi od raje ime koje njenim posjetiocima i nije baš prijalo.
Ugostiteljsko preduzeće “SLOBODA” zajedno sa Savezom Penzionera otvori je prvenstveno radi onih starijih. Iako je lokacija bila takva da se samo poželjeti može, ipak je prepuštena onima koji završiše radni vijek, pa nek’ na život i mladost sejre uz kahvu.

Esma i Marić od konobara najviše radiše u njoj. Gornji boj ove kafane služio je za sastanke i kao prostorije Saveza. Uz neki od toplih napitaka komentarisali bi prolaznike, a naročito omladinu kojoj je to i smetalo. Neki su je koristili još za neke druge stvari, jer bi Brena zastala preko puta i zakazivala randevu sa pojedinim posjetiocima. Mnogi od njenih posjetioca nisu niti jednu drugu kafanu posjećivali, pa su se ubrajali u njen inventar.

Galib Pezo je mnogo dječurlije potjero baš odavde, jer su ga izazivali, a Hajdo je ispred nje najduže čistio i koristio svaku priliku da s nekim promuhabeti. Danas bi to zvali zabušavanjem, ali nije, jer su mu i njegovi šefovi to tolerisali. Znali smo i mi mlađi kahvenisati samo da bi ufatili koju priču ili provalu kojih je napretek bilo. Uglavnom, zbog onih starih, mlađi komentarisaše da tu čekaju smrt, pa joj onda i ovo ime dadoše.

Ljetos kad sam obilazio čaršiju sa Enverom Kazićem, baš u ovoj kafani kahvenisasmo i još neke druge poslove završismo.

Nije više onakva, a i malo joj posjetioca znam. Ni onu što služi neznam. Uostalom ko i sva čaršija.

Zele