Vreca brasna i lubenica

Tamo neke sedamdeset devete jal osamdesete. Imali smo adet otici do magacina u TPR-u koji je imao najtacniju vagu u carsiji kako bi prekontrolisali kilazu pa tako ti odemo ja i Fudo Delija. Stanem ja, 101. Potom Fudo, 128. Odmjeri me pa veli da i nije puno na sto mu ja rekoh kako nije: “Pa to ti je vreca brasna i lubenica”. Zamisli se Fudo oko toga sto rekoh pa ce nakon 5-6 minuta: “Hajde dobro za vrecu brasna ali otkud ti lubenica”.

Nekako od tad svaki put kad se prica o kilazi obojica se ovoga sjetimo.

Dugo godina poslije ovoga i poslije rata jedne prilike sretnem Fudu u Sarajevu sa kolegama iz pekare, gdje radi od rata. I kad se pozdravih sa svima i predstavih se Fudo da im olaksa rece kako sam ja onaj sto mu rece za lubenicu. Svi se nasmijase, zasjedosmo a meni onako u dusi, ili sto bi rekli u sebi, bi i drago sto znam da me moj jaran pominje i u novom drustvu i sto nije zaboravio ono nase lijepo druzenje.

Zele

Be the first to comment

Leave a Reply