• Kemal – Kemo
  • Prašo
  • Kriv je Miko
  • Hapac
  • ČEHINJE I SLOVAKINJE ROGATIČKE

MUFID, a može i MEMIJA

U jeku socijalističke izgradnje, u Rogatici se počeo dešavati TPR. Izgradnja hale je željno isčekivana a kada su se obrisi počeli pomaljati, ljudi su se haman u čudu čudili jer takve građevine Rogatica do tada nije vidjela. A i radovali su se (sa pravom) da će ta fabrika donijeti razvoj (kao što i jeste). U jeku socijalističkog informisanja, dnevnik je bio udarno oruđe a bogami i oružje. Prvo vijesti o…

pročitajte više >>

Alija

Često ime u Bošnjaka, pa i u Rogatici. Legenda kaže da je neki Srbin s Borika došao završavati posao u Rogatici, pa pošto mu ništa ne polaziše za rukom, požalio se nekom poznaniku u prvoj birtiji, uz čašicu rakije: “Zapucam ja u Rogaticu da pritužim komšiju Rada i podjem do stanice milicije, kad ono tamo komandir (H)Alija, ma neću njemu, Krenem ka sekretaru opštine kad i tamo (H)Alija, ama kuš…

pročitajte više >>

Živko

Prije trideset i više godina došao mlad ljekar u Rogaticu, iz Bijelog Polja, dr. Šefket Kurtćehajić. Njemu u posjetu došao neki njegov Bjelopoljac, stari partizan, i oni, po starom dobrom običaju sjeli u stari hotel “Sloboda”. Kad se na vratima pojavi Živko Đerić (tada penzioner) zaneobrijan, i uvijek zakrvavljenih očiju. Ovaj Šefkin gost skoči kao oparen: “Šefko, ja sam ovog čovjeka uhapsio 1945. godine i predao ga narodnim vlastima”. Uhapsio…

pročitajte više >>

Galib Šehić – Čorbica

Vozio je autobus na relaciji, Žepa – Rogatica. Pri povratku u Rogaticu, autobus je bio prepun naroda. Pazarni dan, ponedjeljak. Negdje oko Seljana, vozilo se niz jednu od nizbrdica, počne Čorbica rondati na mehaničare i udarati nogom po pedalama. Ustaje iza volana, okreće se prema putnicima i “zabrinuto” govori: “Ljudi, spašavaj se ko može. Nemam više kočnica”. Kad je to rek’o, otvara svoja vrata i izlazi iz autobusa, ali samo…

pročitajte više >>

EEEEE

Kad bi se u Rogatici odgovorilo sa “eeee”, stavljalo se do znanja vrlom pitcu nekom da odgovor nije baš tako jednostavan niti jednoznačan. Poznavao sam dvojicu partizana u Rogatici koji baš nisu puno marili za taj svoj dio životnog puta, ali su njihove priče znakovite. Mene, kao mladog i zanesenog revolucionarnom propagandom (umislio da sam dio svjetske revolucije koja će izgraditi bolji, vrli svijet) interesovala me priča dvojice naoko običnih…

pročitajte više >>

Kolika je u Prijedoru čaršija

Prijedor sam najbolje upoznao u Kelnu gdje, evo već petnaest godina, susrećem se, družim se, tugujem i ispijam pive sa mnogim Prijedorčanima, bilo da su iz same čaršije, ili iz Čarakova, Rakovčana, Ćele, Zecova, Hambarina, Rizvanovića, Kozarca, bilo da su logoraši, pobjegulje, papiraši, ali dobri ljudi i ponosni Bosanci i Hercegovci, a iznad svega Krajišnici ili kako bi rekao rahmetli general Mehmed Alagić: “Krajišnicima i kad su najpijaniji ne diraj…

pročitajte više >>

Dan kada nije došao Ramiz (Konaković)

Tog dana Ramiza nje bilo u razredu. Ni tog, ni idućeg, ni ikada više. Babo Konaković je došao iz Njemačke, gdje je bio na “privremenom radu”, i uzeo sina iz škole da ga odvede sa sobom. U budućnost, o kojoj mi tada nismo znali puno. Kako je samo smio da nam uzme Ramiza iz razreda. Nedolazak u školu je tada kotirao tu negdje pri vrhu, odmah nakon smaka svijeta. Bar…

pročitajte više >>

Sjećanje na kameni Počitelj

Davno sam ja čuo za Počitelj, meščini prije nego se rodih. Im’o sam ti ja tetku Hanku, najstarija babina sestra. E moja tetka je bila udata za Hercegovca (meščini baš iz Počitelja), a zvao se Fejzo Fatić. Oni su živili u Sarajevu sa još svoja dva sina, Meho i Adnan-Ado. Svo četvero više nisu medju živima, nek’ him je rahmet duši. Fejzo, moj tetak, je imao radnju, zanatsku, u Sarajevu,…

pročitajte više >>

GRK

Poslije okončanja drugog svjetskog rata Rogatica se suočila, pored ogromnog broja žrtava, sa mnogim postratnim teškoćama, ali, svakako jedan od najprečih zadataka bilo je zbrinjavanje djece koja su u proteklom ratu ostala bez roditelja. U bivšem Crkvenom domu bio je uspostavljen Internat za tu djecu koje smo mi zvali “domci”. Bili su jedinstveno obučeni, s nama su išli u školu, imali su svoju ekipu s kojom smo često vodili “žestoke…

pročitajte više >>