Kada bi se u Rogatici desi kakva kadrovska namještaljka pa se odjedanput, niotkuda, ničim izazvan, neko nepoznat nađe na kakvoj odgovornoj funkciji, odmah mu je čaršija čeprkala po familiji, rodnom selu, ne bi li dokučila o kakvoj vezi je riječ.
Tako se Radovan Rosić namjenjao funkcija i odredom upropastio sve čega se dočepao (Klaonica, Agrokombinat, TPR. . . ), Rato Brkić je iznenada zasjeo u fotelju direktora “Prometa” nakon što je Beća Behlulović, kada je napravio sve što se moglo napraviti, ekspresno smijenjen, kada je koncem osamdesetih u Rogatici vladala opšta čistka “nepoćudnih”, čaršija razaznaje da iza svega stoji famozni “Čika Bogdan” (Rosić) tada ustoličen na funkciju nečega što se zvalo Predsjednik komiteta za ONO i DSZ, rođak pomenutog Radovana i punac pomenutog Brkića.
E sad, kako se taj propali direktor (zatvorio Rudnik Kukavice nakon osamdeset godina) našao na tako odgovornoj funkciji, koja je podrazumijevala nešto kao partijsku policiju koja je odlučivala o svemu, pa i o ljudskim sudbinama. Obično je za takvo nešto trebalo bar biti školac (dotični je završio dva razreda večernje osnovne škole), ili borac – što je omogućavalo uzlet u rukovodnoj hijerarhiji (ni to dotični nije bio, u pobjedničkoj vojsci sigurno ne), a niti je, opet, bio Crnogorac što je, opet, pripadnicima najmalobrojnije nacije (koji su uvijek bili uz pobjednike) bila itekakva prednost.
Uz to, pomenuti ONO i DSZ imao je i svoje naoružane jedinice koje su s vremena na vrijeme imale i vježbe za borbu protiv unutrašnjeg neprijatelja, a koje su uključivale i vježbe bojevog gađanja i – gle čuda, te vježbe izvodio je “Čika Bogdan” koji ni dana nije proveo u JNA, osim ako nije u kakvoj drugoj formaciji što mu je, kako se vidi, omogućilo takav uzlet. Valja još na kraju dodati da spominjani Rosić Radovan je do skoro obavljao funkciju načelnika za privredu (ako tako što, privreda u Rogatici, uopšte postoji) što je “kruna” njegove karijere nakon što se ogledao na svim partijskim i stranačkim, te javnim funkcijama. “Čika Bogdan”, kako su ga zvali i pojedini bošnjački kadrovi, jer biti s njim intimus značilo je napredak, je odavno upokojen, ali ne i politika koja je svoj izlazak iz podzemlja doživjela 1992. Dokaz za to je i današnje stanje u Rogatici (sjetite se agitacije pred izbore) pa izgleda da duh “Čika Bogdana” još nije umro.
Šele
Napisano 2008. godine, a aktuelno zauvijek