Jedan od onih koji je došao u Rogaticu da zaradi hljeba, a Rogatica i Rogatičani ga primiše kao svog (uostalom kao i sve koji su došli u našu čaršiju), pa Ismet Ljoti postade Rogatičanin. Prvi pravi Rogatičanin po nacionalnosti Turčin. Brzo se uklapao u raju. Bio je vedar, zabavan, društven… Nije bio klasičan fotograf. Ismet je bio umjetnik. Radio je mnoge projekte, a među poznatijim je album posvećen KUD-u Slaviša Vajner Čiča iz Rogatice. Zajedno sa Šeletom napravio je pravo umjetničko djelo. Ismet je bio i član KUD-a. Izvrsno je svirao tarabuk i bubnjeve, a još bolje pjevao. Na brojnim turnejama je obavezno vraćan na “bis”.
Jednom prilikom kad su ga gledaoci aplauzom vraćali da pjeva on u mikrofon reče: “Pjevo bih ja, al’ neznam ni jednu više”. Ali morao je još jednu otpjevati. Ismet se u Rogatici i oženio, kupio imanje i vikendicu napravio sa namjerom da život provede u našem i svom gradu, ali ga ratni vihor, kao i mnoge, odvede u daleki svijet. Da li pati za Rogaticom kao i mi koji se u njoj rodismo? Pati sigurno, jer jedna je Rogatica i rogatička raja u njoj.
Pitar-Istok