IZ ROGATICKE KUHINJE – Zecja tarhana

Neke godine pravih zecju tarhanu. Mlada napravila tarhanu i stavila u paprnu kesu. Kad je bio vakat turati tarhanu u serpu ja, jedno dvije podobre sake, i naspem. I cekah neki kratak vakat da bude …nako pravo. Bi gotova te zasjenemo za hastal. Vrela je, pa rekoh da malo hlane. Pocese djeca i hanuma kusati. I ja srknuh. Jenom-dvas. Poglenem. Djeca i majka him se zgledaju. I izgledaju ko da su se prepali. Kusnem ja jos jednom, te se sam zglenuh. Nuto, majkumu, sta bi ovo… Tarhana mi se nije skuhala. Poglenem u zenu, a ona upita sta sam stavio u vodu. Pa tarhanu, velim. Sta bih drugo. A iskoje kese. Ustanem i dofatim joj papirnatu kesu. Iz ove, velim joj. Prsnu u smijeh i ona i djeca. Ova ti se tarhana ne bi skuhala ni do sutra, pogura zena. Poglenem kesu te ono iz nje medjuprstima u usta. Zvaknem koji put i…
I ljut, nase, i smijesan, i njima i sebi, velim him da nisam dobro gledo koju kesu uzimam te probah naci kakv izlaz iz ovog rucka. Al jazuk. Jazuk i zecetine i masla i vatre i zahmeta.
I danas, kad se svi okupimo, scer upita:
– A kad ces, opet, tajo, praviti zecetinu sa tucanim ljeljcima!?

A recept ti ,za,kako se tarhana spravlja,dragi si moj Rebac,ne bih kazivo. Da ne pogrijesim, ponovo, papirnatu kesu.

 

Kemo

Leave a Reply