www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: Oktobar 18th, 2018, 5:45 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 86 posts ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 8  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: RELIGIJE SVIJETA - ISLAM
TekstNapisano: Novembar 4th, 2008, 11:39 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
RELIGIJA ISLAM


- RELIGIJE SVIJETA -


Pocetak

Religija je stara koliko i ljudska kultura i sa istom povezana neraskidivom vezom. Jos od predhistorijskih dana su poznate religijske predpostavke. Bez obzira na mnogobrojnost kulturnih raznolikosti sve religije imaju mnogo zajednickih elemenata.

Tako, svakoj religiji pripada nadnaravno, neupitno bice ili red “sveto”, koje utjece i odredjuje na sve ovosvjetsko, prirodno dogadjanje.

Neke od religija, posebno odredjeni pravci budizma, ne baziraju se na vjerovanju transcendentalnog.

Molitve, ucenja, rituale i odredjuju i posreduju za to odredene osobe. Te religiozne osobe npr.Samani, majstori i sl. - cuvaju tradiciju i sluze kao savjetodavci ili ucitelji vjernicima.

Religija je stvar zajednice. Svi vjernici i clanovi jedne zajednice koji ucesvuju u molitvama u dzamiji, crkvi, sinagogi i dr. time cuvaju u stvari svetu tradiciju i odrzavaju je na zivotu. Za svakog pojedinca religija je jedno objasnjenje stvarnosti i smisla bivstvovanja koja mu nudi u stvari veliku pomoc da svoj zivot bolje zivi.

Religije su u svim epohama imale jak utjecaj na razvoj historije. Religiozni konflikti su cesto politicki i nasiljem rjesavani. Mnoge granice nisu samo slika i odraz prirodnih, etnickih ili politickih odlika, vec i religioznih. Religije pokazuju geografski, socijalno jednu veliku raznolikost u sirenju, formi organizacije i drustveno-politickog znacaja. Tako stoji pored velikih svjetski rasprostranjenih religija (Islam i Krscanstvo) regionalno rasprostranjene religije kao sto su to npr. Mormoni ili male vjerske zajednice npr. Menoniti ili sekte.

Islam

Islam je monoteisticka religija sa uspjesno zatvorenim i zavrsenim zakonom ucenja. Vjernici se zovu muslimani. Oni se pozivaju na vjersko ucenje Profeta Muhammeda (a.s).

Profet Muhammed (a.s.) je rodjen 570 poslije n.e u Meki (Mekka) i od Alaha izabran za Profeta da siri vjeru koja uci da je Allah (Bog) samo jedan. Islam se bazira na pisanom ucenju i recenicama (koje je Allah Muhammedu a.s.prenio) Kur`ana i Sunna. U Serijatu su utvrdene sve zakonske odredbe Islama.

Muslimanima su odredjene obaveze: pet molitvi dnevno, davanje zekata, post za vrijeme mjeseca posta - Ramazana, odlazak u Meku.

Suniti sacinjavaju oko 92 % svih vjernika Islama. Ostali su Siti, Ismailiti, Imamiti, Zaiditi i ostale grupe. Na svijetu ima vise od 1,5 milijarde vjernika Islama, muslimana.

Geografija religije

Geografija religije, kao dio Antropogeografije istrazuje prostorno sirenje religija i utjecaja na doticne strukture. Religije daju odredjene karakteristike na svoj odredjen nacin.

One odredjuju nacin naseljavanja, saobracajne puteve, stil arhitekture, zemljoradnju i sl.

Islam je, prije svega, u sjevernim dijelovima Afrike i prednjim dijelovima Azije rasirena, ali je prosirena i na juzne i istocne dijelove Azije. Evropa je pretezno krscanska, prije svega protestantska na sjeveru i rimsko-katolicka na jugu. Sjeverna i juzna Amerika je velikim dijelom krscanska. Sjeverna Amerika je pretezno protestantsk vjere, a u Juznoj Americi je rimsko-katolicka jako rasprostranjena. Takodje, Australija - nakon kolonizacije je preko Engleza postala krscanskim kontinentom.

U Rusiji je zastupljeno ortodoksno krscanstvo.U Indiji je zastupljen Islam, Hinduizam i religija Sikha. Budizam koji svoje korjene upravo ima u Indiji je danas vise zastupljen na Dalekom Istoku, Centralnoj i jugo-istocnoj Aziji. Centar zidovske vjere je u Izraelu, ali i u velikim gradovima sirom svijeta, prije svega u Americkim drzavama se nalaze najvaznije zidovske zajednice.

Sirenje religija svijeta sadrzi u sebi dosta iznimki koje sirom svijeta sadrze i raznolikost u pravcima vjerovanja. Unutar tih podrucja sirenja religija svijeta, unutar njih ima i egzistira veliki broj malih religija i sekti, koje su u stvari pravci koji su se odvojili od ovih velikih.

U podrucju juzno od Sahare u Africi nalaze se mnogobrojne religijske zajednice i sekte. Na vise kontinenata su se odrzale razne forme prirodnih religija. Tako se u podrucju Sjeverne, Centralne i Juzne Azije(Sibir, Mongolija) praktikuje jos uvijek samanstvo. Takodjer su neki narodi Sjeverne,Srednje i Juzne Amerike jos zadrzali istu religiju koju su imali i prije dolaska Evropljana.

Historijski i socijalni procesi kao sto su misionarstvo, migracije, rat i trgovina mijenjaju jos uvijek sirenje religija. Neke religije se sire kroz misionarstvo ciljano i planirano. Migracija stanovnistva takodje vodi promjeni mustre sirenja religije: Kada ljudi migriraju nose sa sobom i religiju. Zemlje sa visokom kvotom naseljavanja imaju i mnostvo razlicitih religija na svom tlu kao sto su to Amerika, Australija ili Brazil.

Zato se sve vise dogadja da se religije medjusobno mijesaju i poprimaju sinkretitske forme.

To se dogadjalo cesto nakon misionarstva, osvajanja, migracija, progona ili deportacija. Tako su se stapale religije sasvim razlicitiog kulturnog porijekla. Kao sto je to u Sjevernoj i Centralnoj Aziji primjer starih samana.

Sveta mjesta i gradovi

Najinteresantnija tema Geografije religija su sveta mjesta i gradovi. Svetost je u uskoj vezi povezana sa religioznim dogadjajima i karakterisu se kroz poseban polozaj.

Bodh Gaya u Indiji je dobio na znacenju jer se tamo desila Budina spoznaja. Kailas u zapadnom Tibetu, je za Hinduse i Budiste sveto brdo,zato sto se u njenom podnozju po predanju nalazi pocetak i izvor od sve cetiri rijeke Juzne Azije. Sva mjesta kao i putevi koji njima vode, te veze koje leze ili su u nekom odnosu sa religijom cine tzv. ”Geografiju Svetista”. Ta geografija sadrzi mjesta od posebnog znacenja svake doticne religije.

U mnogim kulturama se gleda i vezuju brda i planine za “onaj”,”drugi svijet”.Pored Kailasa mozemo navesti Mount Katherine u Egiptu, Olimp u Grckoj, Fujisan u Japanu ili Navajo na Zapadu USA kao primjere svetih brda koja se velicaju. Naravno da i rijeke mogu imati religiozno znacenje. U Hinduizmu se velica sedam svetih rijeka od kojih je najznacajnija Gang. U predkrscanskoj Evropi covjek je vjerovao da bogovi zive u sumama. Kelti su npr. drzali bozije sluzbe na izvorima rijeka. Slicne predstave u vjerovanju su vladali i u starom Japanu, prije nego sto se Budizam tamo rasirio.

Pored prirodnih svetih mjesta su za svetista birane i pravljene crkve, tempeli i opservatorij za sakralne svrhe i to cesto na istim mjestima koja su i u predhistorijsko vrijeme vazila kao sveta mjesta. Jedan primjer je u Engleskoj za koje se misli da je napravljeno za okultne svrhe i da je sluzilo za posmatranje neba i zvijezda, sunca i planeta kao i pomracenja. Svetista duz puteva u Japanu ili kamenih piramida na planinskim prevojima Himalaja su samo neka koja markiraju sveta mjesta. Sva ta svetista imaju za vjernike spiritualno znacenje i time se izdizu od obicnih mjesta.

O pocasti svetim mjestima su religije izvrsile veliki utjecaj i na drustveni razvoj, arhitekturu, gradnju gradova, trgovinu.

U islamskom podrucjima su dzamije centralna mjesta orjentacije. U gradovima Hindusa se sveti prostor siri od tempela i obuhvata siru okolinu. Sasvim slicno je bilo u srednjem vijeku u Evropi kada je crkva bila srediste zivota, naseljavanja i trgovine. Klosteri su bili predgradja, a kasnije jezgra naselja.

Religijsko misljenje o smrti oslikavaju se i na okolinu.Odredjeno religijskom tradicijom postavljaju se nadgrobni spomenici. Tadj Mahal u Indiji i Egipatske piramide su dobar primjer za mauzoleje i (nad)grobne spomenike i gradjevine koje odredjuju i karakterisu svoju okolinu i privlace veliki broj posjetilaca.

Zidovstvo, krscanstvo i ostale druge religije rezervisu cijela podrucja samo za groblja. Neka od groblja su sasvim integrisana u urbane sredine i tako postala parkovima, historijskim spomenicima kulture, kulturnim narodiom blagom, pa cak i stambenim podrucjem. Taj fenomen covjek moze pogledati u Gradu mrtvih u Kairu ili nacionalnom groblju u Jeruzalemu ili Arlington National Cemetery u Vasingtonu.

Hodocasce

Za ljude mnogih religijskih pravaca je sam odlazak na sveta mjesta postao kao nekakva vrsta izvrsenja duznosti i religioznog iskustva. Na cijelom svijetu svake godine milioni vjernika poduzimaju hodocasce prema svetim mjestima. Upravo toliki dolazak hodocasnika je utjecao i na okolinu posjecenih svetih mjesta. Ona moraju da prime i smjeste veliki broj ljudi, smjestaj, prehrana, sanitarni cvorovi, transportna sredstva i sigurnost za sve hodocasnike.

Najveca religiozna hodocasca bivaju svake godine kada vise od jednog miliona vjernika muslimana putuju u Meku u Saudijsku Arabiju. Meka je rodno mjesto Profeta Muhameda a.s. , osnivacu Islama, i to je njihovo duhovno sredisnje mjesto. Svi muslimani, trebaju jednom u zivotu da naprave to hodocasce koje se takodje zove Hadz. Glavni cilj Hadza je velika dzamija,kockastog oblika, Kaba ili Caba koja stoji i zauzima veliko, teatralno sredisnje mjesto. Ceremonija koja je u vezi sa Hadzom traje vise dana u kojem hodocasnici u Meki i okolici noce i poduzimaju odlaske na druga sveta mjesta koja su u blizini. Sve je to povezano sa visokim zahtjevima prema mjesnom uredjenju za higijenu, prehranu i medicinsku opskrbu. Utjecaj velikog broja hodocasnika je veliki i prema sredstvima prevoza u cijelom regionu, jer muslimani dolaze iz svih pravaca i sa razlicitim prevoznim sredstvima.

Svete oblasti

Glavna svrha hodocasca za vecinu hodocasnika je sam dolazak na sveto mjesto.Za druge je to putovanje povod za duhovnu promjenu.U tom slucaju moze cijela okolina,koja je povezana sa tim iskustvom, poprimit spiritualno znacenje. Nakon rituala koji je trajao za vrijeme Hadza, hodocasnici poduzimaju putovanja prema svetistima u okolini. Jedan drugi slucaj, gdje put hodocasnika poprima religiozno znacenje je krug od 88 budistickih tempela na japanskom ostrvu Sikoku.Po legendi je sve to sagradio u 9. vijeku Kobo Daisi, osnivac japanske Singon sekte. Hodocasnici vjeruju da ih na tom putu prati sam Kobo Daisi i da ih njegovo prisutsvo na tom putu posvecuje. Cilj hodocasca nije samo jedno mjesto, vec cijela mreza-jedna “sveta geometrija” koja pokriva cijelo ostrvo.

Tu transcendentnu predstavu o prostoru moguce je naci i kod prasjedilackog stanovnistva Australije. Po njihovom vjerovanju njihovi preci imaju fizicka svojstva zemlje,forme zivota i pravila koja odredjuju ponasanje i odnos izmedju ljudi. Tako kroz rituale Aboridzini osiguravaju pripadnost vremenu svojih predaka i to vrijeme oni nazivaju - vrijeme sna. Oni takodje markiraju zemljiste simbolicnim znakovima, koji treba zemljistu dati red i spiritualno znacenje. Jedan od najznacajnijih simbola je crveno pjescano brdo Ayers Rock ili Ayers Rock u srcu australskog kontinenta.

Duhovna putovanja u snu, omogucavaju Aboridzinima koji su odvojeni od svoje domovine,da posjete zemlju svojih predaka. Karta Aboridzini teritorija je oznacena sa muzickom linijom “song-lines” tj. (Linijom pjesme) koja se mora pjevati. Totemi, drve ca i pecine obiljezavaju podrucje. Znacenja krajolika slijede kroz smisaone slike i duhovnu vezu izmedju vremena sna predaka i buducih generacija sve do sadasnjosti. Taj primjer same slike i poimanja svijeta australskih domorodaca je primjer religiozne geografije - jedan nacin, da se prostor svrsta koji ce krajoliku dati jedno spiritualno znacenje.

Religozna geografija, ili mreze spiritualnih prostora i mjesta je moguce naci u mnogim formama na cijelom svijetu.Od manjih religioznih struktura preko mreza trgovine i puteva koji okruzuju mjesta hodocasca do ogromnih prostranstava cija djela se pripisuju precima. Religija je imala i jos uvijek ima jedno duboko dejstvo i upliv na krajolik kao i poglede vjernika o mjestu covjecanstva u svijetu.

Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: RELIGIJE SVIJETA - ISLAM II
TekstNapisano: Novembar 4th, 2008, 11:44 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
RELIGIJE SVIJETA

Slika
Mekka

Islam

Islam je nastao medju gradskim stanovnistvom. Muhammed a.s. je rodjen u Meki oko godine 570. Oko godine 610. poceo je propovijedati poruke koje dobija od Boga i koje su kasnije skupljene u knjizi Kur´an. Sve propovijedi tvrde da je Bog (Allah) jedan, milostiv i svemocan, kao i da nadzire tok dogadjaja. Na Sudnji dan on ce ljudima suditi prema njihovim djelima i poslati ih u raj ili pakao.

Bogati sloj pobunio se protiv nove religije, i to zbog osude njihovog ponasanja u Kur´anu, i poceo progoniti Muhammeda a.s. a i njegove sljedbenike. 622.g. Muhammed a.s. se iz Meke seli u Medinu i taj cin zvan hidzra oznacava pocetak islama kao vjere. Tu su ustanovljeni glavni obredni oblici, a to su postovanje (molitva), vjerski doprinos, post (mjesec ramazan) i hodocasce u Mekku.

Nakon smrti, Muhammed a.s. je ostavio i religiju i drzavu.

Slika
Kabur Muhammeda a.s.

Drzava je u pocetku bila savez plemena ili rodova, ali kako se sirila tako je bila sve organiziranija. Drzavni poglavar bio je kalif, nasljednik, odnosno zamjenik Muhammeda a.s. Kako su Arapi bili nomadski i ratnicki narod, ucestali su njihovi napadi i osvajanja susjednih zemalja. U dvanaest godina nakon Muhammedove a.s. smrti osvojeni su Sirija, Irak, Libija i Iran. Ta ekspanzija nastavila se citavo stoljece, na zapadu su osvojili sjevernu Afriku do Atlantika, presli u Spanjolsku, dosli su do Carigrada i Pakistana. U svim tim zemljama je do 17. stoljeca polako, ali sigurno islam postao glavna religija.

Islam se sirio miroljubivim nacinom: muslimanski trgovci s karavanama deva unijeli su ga u Sjevernu Afriku, pomorci na istocnu obalu Afrike, iz Indije se prosirio na Indoneziju, Maleziju i Filipine.

Slika
Vasco da Gama

Novo razdoblje u povijesti islama pocinje 1500. kada se Vasco da Gama iskrcao u Indiji, cime pocinje evropski utjecaj na taj dio islamskog svijeta. Puna snaga zapadnog ekonomskog utjecaja osjetila se s industrijskom revolucijom, a vojna s Napoleonovim prodorom u Egipat.

Slika
Sveta knjiga Kuran

Kur´an je sveta knjiga Muslimana. Smatra se savrsenom bozjom objavom, vjernom reprodukcijom izvornika koji je urezan na ploci u nebu koja je vjecna. Zbog toga su kopije vrlo postovane i dodiruju ih samo nakon obrednog ciscenja.

Rijec Kur´an dolazi od arapskog glagola citati. Sastoji se od uvodnog poglavlja i jos 114 poglavlja ili sura, svrstanih prema duljini, najdulje je na pocetku, najkrace na kraju. Sama knjiga duga je kao krscanski Novi Zavjet, a sure su podijeljen na stavke, odnosno retke, koji se zovu ajeti. Kur´an smatra sve ljude religioznim bicima, svaki je pojedinac abd bozji, odnosno njegov stovatelj i sluzbenik i nema razlike izmedju postovanja i ostalog dijela zivota. Dzamija ne moze biti odvojena od trgovackog centra, kao ni politika od vjere. Tijelo i duh su nerazdvojno povezani u cjelinu ljudskog postovanja.

Islamski kodeks ponasanja pociva dakle na nekoliko temelja. Prvi stup islama je javno ocitovanje vjere. Drugi stup islama je molitva; pet je razdoblja za molitvu i prije svakog obavezno je ritualno pranje (u zoru, u podne, poslije podne, zalazak sunca i uvecer). U molitvi svi Muslimani svijeta okrecu se prema Mekki. Treci stup islama je vjerski doprinos (zekkat), tj. treba podijeliti bogatstvo sa siromasnima, duznicima, zatvorenicima, putnicimaæsa svima koji su manje sretni od tebe, iz iste su vjerske zajednice i jednako dragi Allahu. Kur´an se ne bavi toliko kolicinom, koliko kvalitetom davanja, ali uglavnom je to 2,5% godisnjeg prihoda u gotovini. Poseban doprinos daje se za vrijeme Bajrama, kraja mjeseca posta ramazana. Post je cetvrti stup vjerskog zivota, a zahtijeva potpuno uzdrzavanje od jela i pica tokom citavog mjeseca, od izlaska do zalaska sunca. Peta od osnovnih duznosti koju treba ispuniti jednom u zivotu, ako je to ikako moguce, je hadz ili hodocasce u Mekku. S dvanaestim mjesecom kalendara zapocinje razdoblje velikog hodocasca, a inace se radi o malom hodocascu. Prvi obred je obilazenje oko Kabe, zatim se ritualno prelaze okolni brezuljci i odlazi se na brdo Arafat, gdje se obavlja ritual stajanja od podneva do zalaska sunca u razmisljanju pred Allahom.

Inace se muslimanski odgoj usmjerava na dvije stvari: teologija uci covjeka sto da vjeruje, a vjerski zakon mu propisuje kako da se ponasa. U praksi je zakon bio vazniji.

Vjerski zakon islama zove se Serijat. On je utemeljen na bozjoj objavi, i izveden je iz cetiri glavna izvora. Prvi je Kur´an, za kog se vjeruje da je oduvijek postojao na nebu, a onda ga je andjeo Gabrijel postupno objavljivao Muhammedu a.s., kako su to prilike zahtijevale. Zatim su tu Sunna, knjiga predaja o Muhammedu a.s. i njegovom zivotu, Idzma, suglasnost zajednice i Kijas, zakljucivanje iz prva tri izvora. Ishodiste mu je zapravo u predislamskom obicajnom pravu, a podijeljen je u pet kategorija: ono sto je Allah naredio, ono sto je Allah preporucio, ali nije propisao kao obavezno, ono sto je Allah ostavio zakonom neodredjeno, ono sto je Allah otklonio, ali ne i izricito zabranio i ono sto je Allah izricito zabranio. Pojam serijata puno je siri od bilo kojeg zapadnjackog poimanja prava, jer pokriva sva podrucja zivota. Kasnije, u 19. stoljecu, moc serijata slabi, i to kao prvo zbog evropskog utjecaja, a kao drugo zbog ublazavanja strogih porodicnih zakona.

Islam ima dvije osnovne skupine vjernika: sunite i sijite. Do raskola je doslo kada se postavilo pitanje ko ce naslijediti Muhammeda a.s. Suniti (kojih cine vecinu od oko 90% Muslimana) tvrdili su da niko ne moze naslijediti Muhammeda a.s., jer je Kur´an oblikovao i dovrsio objavu Bozjeg vodstva. Muhammedov a.s. nasljednik zato moze biti samo cuvar nasljedja, on ce biti kalif s podredjenom vlascu kao vodja vjernika, a bira ga zajednica postupkom idzme. Za sijitske muslimane glavna je osoba vjerske vlasti imam, koji je nasljednik zato jer ima sposobnost nadahnutog i nepogresivog tumacenja Kur´ana, a sijiti govore o sebi kao o pozvanom i odredjenom narodu. Najvaznija misticna tradicija, sufizam, pridonosi sjedinjenju sijitske i sunitske svijesti.

Neka od dostignuca arapskih, odnosno muslimanskih ucenjaka i mislilaca koriste i nalaze se u temeljima zapadne civilizacije. Na Zapad su posredovala ucenja koja su usvojena na Istoku, djela grckih, perzijskih i indijskih pisaca, medicinski prirucnik Avicene, koji se donosi na Zapad kao dostignuca perzijskih lijecnika, decimalni sustav, astronomija. Zapad je ponovo otkrio Aristotela i usvojio njihov stil u arhitekturi i umjetnosti. Islamski stil osjetljiv je na ukrase i nastoji preokrenuti zbiljski izgled stvari u apstraktni. Kur´an uci da su predmet i njegova slika magicno povezani, sto je razlog da je umjetnost koja predstavlja, kao npr. slikarstvo, zabranjena. 1258. Mongoli su razorili Bagdad, sto se oznacava pocetak opceg stagniranja sirenja Islamskog carstva.

Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: POVJESNI ZNACAJ ISLAMA ZA JUGOISTOCNU EVROPU
TekstNapisano: Novembar 4th, 2008, 11:48 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
POVJESNI ZNACAJ ISLAMA ZA JUGOISTOCNU EVROPU

Dr. Smail Balic je rodjen u Mostaru. Danas zivi kao umirovljeni nadsavjetnik austrijske Nacionalne biblioteke u Zwerndorfu kraj Beca. Dobitnik je "Austrijskog ordena za nauku i umjetnost 1. klase".

1. Najstarija proslost

Svoj relativno mirni smjestaj u jugoistocnoj Evropi juzni Slaveni zahvaljuju arapskom zveckanju sabljom na juznom boku Bizantskog carstva. Trideset i tri godine poslije smrti vjerovjesnika Muhameda (571-632) u arapskoj vojsci sluze i skupine juznih Slavena. Vec u 10. stoljecu na tlu istocnog Rima ima dzamija. Posebno je osmo stoljece proteklo u znaku ucestalih susreta s azijskim narodima poput Pecenega, Baskira, Hazara, Oguza (Uza) i dr. Medju ovim sarenim elementima bilo je brojnih islamskih vjernika. Neki od njih naselili su se trajno u blizini ugarske prestonice Peste, ali i u juznim granicnim oblastima, poimence u Srijemu, Macvi, sjeverozapadnoj Bosni i Beogradu. Stekli su ugarsko ime boszermeny ( izopacenje od musulman) ili izmaelitak (Ismaeliti po praocu Arapa Ishmaelu). U starim se poveljama nalazi i ime Maghrebini sto se po svoj prilici moze svesti na arapsku rijece magariba (strani legionari). Ovi ugarski muslimani odrzavali su zive veze s islamskim Orijentom.

Znameniti arapski geograf YAQUT AL HAMAWI (umro 1229.) izvjestava o o upucivanju delegacije od cetrdeset studenata u Siriju i citira razgovore s njima. Poznata su nam dva visoka dostojanstvenika iz onoga doba, maurski ucenjak HAMID AL-GARNATI, njegov datum smrti nam je nepoznat. Otac ABU-HAMID, poznat arapski knjizevnik, ostavio je sadrzajne biljeske na arapskom o zivotu i zbivanjima ovih islamskih zajednica. U 13. st. dospjeli su Turkmeni iz Korasana, bjezeci ispred Mongola u Dobrudzu. Moglo ih je biti 10-12 tisuca.

Medju njima je u Dobrudzu dospio i selldzucki kralj IZZADDIN KAIKAWUS II(1263/64), a poslije legendarni i od svih balkanskih muslimana veoma stovani svetac SARI SALTUK ( umro 1264.). Vecina ovih bjegunaca vratila se poslije u Aziju. I u juznim oblastima Balkana povremeno su boravili muslimanski doseljenici ili osvajaci. Ondje su muslimani poznati i pod imenom Agarjani (Aharjani), sto navodi na porijeklo Arapa od Ibrahimove djevojke Hagar.

2. Islamizacija

Kontinuirana povjest islama u jugoistocnoj Evropi pocinje pojavom Osmanlija na evropskom tlu. Islamizacija je vecinom protekla posve mirno. Taj je proces, kako smo vidjeli, u predosman-
lijskih muslimana vec bio odavna zavrsen. Islam je ljude privlacio iz raznih razloga: u Bosni uglavnom kao protest spram ugnjetaca, koji su okupljali oko obiju velikih crkava, u Albaniji i Rodopskoj oblasti, da bi se oduprli prijetecoj slavenskoj odnosno grckoj asimilaciji. Vazan motiv za prevjeravanje bilo je izjednacavanje s natio militans koju su predstavljali muslimani. Tako nalazimo medju osmanskim dostojanstvenicima sinove Humskog vojvode i posljednjeg bugarskog kralja AHMED PASU HERSEKZADE (umro 1514.) i ISKENDER PASU (14. st.) sandzakbega u Samsunu. Senzibilnom i sjetnom BALIMU SULTANU (umro 1516.), jednom srpskom princu, dopali su se slobodoumni dervisi Bektasi, pa je postao njihov drugi "utemeljitelj". Oba djeteta posljednjeg bosanskog kralja SIGISMUND i KATARINA takodjer su presli na islam, ali je njihova daljnja sudbina nepoznata.

U jugoistocnoj Evropi je predrasuda o "prinudnom poturcavanju" Srba i Bugara veoma prosirena. Povezana je prisno s krivim predodzbama o "danku u krvi" i "izdaji vlastite nacije".

Pod dankom u krvi se shvaca prinudna regrutacija djecaka za janicarske trupe.

Zapravo je pristup islamu bio dobrovoljan u smislu postulata "La ikraha fi'd-din" (U vjeri nema prinude, Kur'an 2:256). Regrutacija djecaka (devsirme) spada samo u prvo razdoblje osmanske imperije i zbivala se u cetverogodisnjim ciklusima. U Bosni ovaj su proces dobrovoljno prihvacali i muslimani - a i mnogo Albanaca, koji su zivjeli na podrucju bosnjackog zivlja ( kao u Novopazarskom Sandzaku).

Novovjernici nisu bili - a, ovdje je posrijedi jedna veoma prosirena zabluda Srba - Srbi nego Bosnjaci. Ovo je prikupljanje djecaka, ostalo u shvatljivo zlom sjecanju, ali i izopaceno u povijesnoj svijesti pravoslavnog stanovnistva, bilo - kako pokazuju najnovija istrazivanja - posve drugacije nego kakvim se prikazuje u narodnoj pjesmi i literaturi. Uz ostalo je dokazano da je prakticno na 100.000 stanovnika uziman jedan jedini djecak. Institucija devsirme se na koncu pokazala korisnom po stanovnistvo.

Tako je hrvatska republika Dubrovnik (Ragusa) i zahvaljujuci zalaganju AHMED PASE HERSEK- ZADE izdvojena iz osmanskih osvajackih planova. MEHMED-PASI SOKOLOVICU, (umro 1579.), jednom drugom Bosnjaku, Srbi zahvaljuju obnovu Pecke patrijarsije 1557., postupak koji je bitno pridonio opstanku srpske nacije u osmanskoj eri.

Devsirma je uostalom bila skroman, isprva vojni doprinos krscanskog stanovnistva - ukoliko se odnosio na nju - vojnoj moci drzave. Regrutovani su djecaci od 8-18 godina gotovo podobni za vojsku, a ne, kako se krivo shvaca, mala djeca. Jedinci se nisu uzimali. Svrha regrutacije djecaka nije bila religiozna, nego politicka i vojna.

3. Posebni slucaj Bosna: jedna se hereza siri

Vec s nastankom bosanske drzave (banovina Bosna) sredinom 12. stoljeca razvija se u toj zemlji jedan osobiti religiozni fenomen: "Crkva bosanska". Otada, pa do pada bosanskog kraljevstva godine 1463., ona ce uz dvije velike, katolicku i pravoslavnu, biti treca, mocna snaga u drzavi. "Crkva bosanska" razlikovala se u vjerovanjima i strukturi zajednice od bitno etabliranih crkava. Stoga su je nemilosrdno progonili. Bila je na svoj nacin "protestantska". Time je nalikovala islamu. Njeno vidjenje Krista bilo je donekle arijansko.

Krist se kao najuzorniji Bozji stvor shvacao pretezno kao duh (ruh). Pripadnici Crkve - krivo nazvani bogumilima - molili su poput muslimana pet puta dnevno. Odbacivali su sakralno nasljedstvo velikih crkava. Vlastita misticna praksa smatrala se putem koji vodi u blizinu Boga. Time su bili u bliskom odnosu sa sufijima (misticima) u islamu. U vjersko-povjesnom smislu pripadnici se bosanske crkve, koji nestaju s historijske scene dolaskom Osmanlija u Bosnu u 15. stoljecu ubrajaju u katare ("ciste").

Isprva je bosanski islam bio mistican, nadalje, iskazivao je i neke gnosticke znacajke. U tome se javljao karakter njegovih stvarnih vjeroucitelja. Bili su mistici koji su u svoje religiozne predodzbe sviijeta unosili mnoge sinkretisticke elemente. Religiozna ekskluzivnost i netolerancija bile su im u pravilu strane. Shvacali su se religioznim tragacima za bozanskom istinom (falikun fi sabililah). Muhameda su Bosnjaci akceptirali tek kao sveca - jednoga novog u dugom nizu postojecih. Jos se i sada priprosti bosanski musliman zaklinje, Sveca mi moga Muhameda. Slicno bektasijskim misticima, duhovnim skrbnicima janicarske trupe, bosanski muslimani su prije labavi nego li rigorozni u svojoj religioznoj praksi. Njihova ih narodna poezija predstavlja kao pristupacne, vedre i vinu ne protivne ljude. Rodjacke veze sa susjednim krscanima i Zidovima, dakako prvenstveno po zenskoj liniji, bili su u njih uvijek uobicajene.

4. Jug sazrio za prevrat

Latinska vladavina uspostavljena poslije 4. Krizarskog rata u Carigradu ( 1204. -61.) izazvala je u jugoistocnoj Evropi nezadovoljstvo i socijalne nevolje. Posebno je bio tezak polozaj seljaka u nasljednim drzavama gdje su vladala latinska feudalna gospoda. Dadzbine i prinudni radovi iscrpljivale su stanovnistvo. Tome su se pridruzivale provale ugarskoga kralja sve do Vidina u Bugarskoj i njegova trajna nastojanja da Bugare pokatolici. Odatle potjece izreka: "Bolje sultanov turban, nego papina tijara". Zemlja je mnogim ratovima i pustosenjima ostala bez mnogih stanovnika. Osmani su samo ondje masovno naseljavali Turke. S novim elementima stigao je i islam. Ali novoj su religiji prisli i domoroci. Pogotovo zato, sto su ponegdje javljale uspomene na islam kao nekadasnju religiju, tako i u slucaju "Vardarskih Turaka" / Vardarioti). Ti su Turci u davnim vremenima stupili u sluzbu Bizanta koji ih je naselio u Makedoniji. Navodno su i Albanci i Pomaci tek u 17. stoljecu primili islam. Ali jos su prije toga njihovi pripadnici dospjeli do utjecaja i casti u carstvu. Tako je koncem 16. stoljeca pjesnik UWEIS WEYSI mogao tugovati:

'Agebdir, 'izz ( devlete Cemi'an Armawud Bosnaq, Ceker dewrimde dilletler, Saha, al-Resulullah. "Neobicno da su u slavi i sreci sami Arnauti i Bosnjaci, dok potomci vjerovjesnika, o Boze, u moje vrijeme svakakve poruge trpe.

"Potomke vjerovjesnika" treba ovdje shvatiti, ne samo kao Arape, nego i Turke. Cuveni pjesnik TASLIGALI YAHIA, Albanac, umro je 1582., a veliki vezir SINAN PASA, takodjer Albanac, umro je u devedesetoj - 1596.

5. Dvjestogodisnji mir

Time sto su dijelovi stanovnistva primili islam, odrzala se religiozna trodioba Bosne i njen kontinuitet. Smirene su obje velike crkve usmjerene na ekspanziju, a u skladu s time i na agresivne postupke. Ostvaren je dugogodisnji mir (pax otomana). Francuski putnik LOUIS GEDOIN koji je 1623./24. putovao Balkanom, opaza da u gradu Beogradu, u kojem tada ima mnogo Bosnjaka, osim pravoslavaca mirno zivi i mnogo kalvinista i drugih "sektasa" iz susjedne Ugarske i Njemacke. Njihovi duhovnici mogu "posve slobodno besplodno raspravljati."

U isto vrijeme pisao je bosanski vezir WARWARI 'ALI PASA (umro 1647). cesto citirane stihove o vladavini sultana Ibrahima I. (1640-1648):

"Ageb emn u aman oldu deminde: Qoyun qurdiyle gezdi devetlinde." "U njegovo vrijeme nastade cudesna sigurnost i milost Ovca setase po carstvu zajedno s vukom."

Bosnjaci, i drugi na islam obraceni narodi, nisu izgubili nacionalni identitet. Mogli su se slobodno iskazivati. Posebno su Bosnjaci stekli mogucnost da se revansiraju za patnje koje su trpjeli kao heretici. Njihov je polozaj medju velikim crkvama ucvrscen. U tim se uvjetima ne moze govoriti o turskom podjarmljivanju Bosne. Bosnjaci su odlucivali o sudbini zajednicke drzave. Uvazavane su rijeci njihovih vezira i velikih vezira. Vise od 300 literata razlicite vrste i znacaja pridonijeli su kulturi. Pisali su arapski, turski, perzijski i bosanski. Uza sve to, nije islam bio odlucujuca pokretna sila drzavne politike, nego slava i cast vladajuce dinastije Osmana. Muslimani su se veoma malo brinuli za zivot i djelatnosti nemuslimanskih vjerskih zajednica. Dopustala im se posvemasnja autonomija. Tako je drustvo bilo nesmetano multikulturno i multireligiozno.

Lessingova parabola o prstenu ciji je prapredlozak u Kur'anu 5:49, u ovom je drustvu vazila prije nego sto je napisana. Do vladavine sultana BAYEZIDA II., umrloga 1512. vladala je i u osmanskom carstvu posve liberalna, a poslije podnosljiva religiozna politika. Nasilnih prevjeravanja nije bilo.

Naprotiv: povremene grupne zahtjeve za promjenom vjere sultani su sputavali vec iz privrednih razloga. Prijem djecaka u okviru opisanog procesa regrutacije pocivao je na serijatsko-pravnom principu, da je svako ljudsko bice, po svojoj prirodi sklono islamu, sve do zrelosti. Po shvacanju vlasti ti djecaci nisu bili krscani. A, ako su potjecali od muslimanskih roditelja, onda je sve bilo jasno: pripadali su zajednici muslimana.

6. Odlucujuci motiv Osmanskih postupaka bio je drzavni rezon

Osmanska ekspanzija u zapadnu Evropu u osnovi nije bila motivirana, religiozno, nego starom mongolskom idejom velesile: vrhovnom vlasti dinastije Osman. Religiozna argumentacija pridosla je poslije. "Istina, islam je bio drzavna religija, istina je da su nemuslimani bili gradjani drugog reda, ali nisu ugnjetavani", s pravom zakljucuje becki turkolog HERBERT JANSKY, da bi onda izlucio odlucujuci zakon povijesti Osmana: "Prava idejna podloga nastanka i uspona osmanskog carstva bila je vjera u to kako je dinastija Osmana pozvana da zavlada svijetom, a izvor, iz kojega su ova vjera i na njoj zasnovane tradicije tekle, bila je u biti neislamska."

U tom smislu osmansko se carstvo nije odrzavalo jedinstvenim pravnim sistemom. Elementi koji nisu pripadali drzavotvornom narodu smjeli su zadrzati svoje staro pravo. I, inace je mnogo toga ostajalo po starom: domaci knezevi i kraljevi, drustvena struktura, religija. U nekim je drzavnim segmentima carstvo bilo kopija Bizanta.

Posebno je polozaj pravoslavne crkve strsio u starom ruhu. Ekumenski patrijarh iz Fanara, igrao je u Osmana ulogu, maltene velikog vezira. Njegova je rijec bila odlucujuca u religioznim problemima krscana. Zatecenim je religioznim zajednicama u principu davana autonomija, u njenim su okvirima mogli sprovoditi svoje vlastite zakone.

Drzava se za crkvu brinula samo ukoliko je djelatnost ugrozavala interese drugih podanika. Postupala je po principu: "U vjeri nema prinude". Kako islam ne zna za misijske obaveze, postuje svaki monoteizam, podstice na dijalog, polazi od civilno-pravnoga karaktera braka, drzavi je bilo relativno lako tolerisati multireligiozno i multikulturno drustvo, pa ga cak i unaprijedjivati. Dakako, povijest je sa svojim usponima i padovima ispisivala ponekad i protivnosti. Nije nedostajalo izopacavanja i zloupotreba dobrih obicaja. Ali, bio je nadjen modus vivendi izmedju muslimana i krscana.

Svuda su (a, i sada su jos) - osim u rigoristickoj Saudijskoj Arabiji - pored dzamija i krscanske bogomolje i sinagoge.

Izmedju 1523. i 1527., Osmanlije su naselile Srbe na hrvatsko podrucje oko Zrmanje i Cetine u Dalmaciji. Otada su izgradjene srpsko-pravoslavne crkve u Biljanima, Ostrovici, Karinu, Biovcinom Selu, Mokrom Selu i nekim drugim mjestima. Usto su na pojedinim mjestima izgradjeni i samostani.

Predrasuda je da su Turci poslije osvajanja neke zemlje obicavali razarati crkve. Ako je neko mjesto bilo osvojeno poslije otpora, imali su doduse naviku da prvo jednu crkvu zaplijene i preobrate u dzamiju, ostale su ostavljali crkvenoj upravi. Dakako, drugacije se postupalo ako je stanovnistvo mjesto bilo napustilo.

Sejh ul islamu ZEMBILLI 'ALI EFENDIJU, jednom Albancu, (umro 1525.) i njegovoj se poboznosti treba zahvaliti, sto nije doslo do protjerivanja ili cak likvidacije krscana na Balkanu, na nacin protjerivanja Maura s Iberskog poluotoka. Osvetoljubivi ljudi predlozili su to tadasnjem vladaru sultanu Selimu I ( 1512-1520).

Prije takve teske odluke sultan je vrhovnog zastupnika religije ZEMBILLI 'ALI EFENDIJU upitao je li takav postupak dopusten? Odgovor je dobio u obliku fetwe, obavezne religiozne odluke: Olmaz! ("Nedopusteno!"). U obrazlozenju je navedeno da su krscani pod zastitom i imaju pravo na nepovredivost svoga polozaja. Ne smiju odgovarati za ono sto njihovi suvjernici cine negdje u svijetu. "I, nijedan grijesan covjek, nece ponijeti grijehe drugoga." ( Kur'an 35:18)

7. Koliko muslimana sada zivi u jugoistocnoj Evropi?

Islam je u jugoistocnoj Evropi brojno druga religija. Vecinom su muslimanske Republika Bosna i Hercegovina i republika Albanija. Po nacionalnosti, u tom dijelu svijeta osam miliona muslimana Turci, od toga 6 miliona u evropskoj Turskoj, milion u Bugarskoj, 250.000 u Grckoj, 70.000 u Rumunjskoj, ostatak u Makedoniji i na Kosovu. Slavena islamske vjere, ima oko 2,700.000, od toga 2,299.320 Bosnjaka, 290.000 Pomaka u Bugarskoj i oko 70.000 Makedonaca. Broj Albanaca koji se iskazuju kao muslimani ili sljedbenici sekte Bektasa ima 4,810.000. Od toga u Albaniji zivi 3 miliona, 1,810.000 u Jugoslaviji. I, desetine tisuca Roma koji zive u jugoistocnoj Evropi ispovijedaju islam.

8. Evropski islam u Bosni

Uslijed austro-ugarske okupacije 1878. Bosnjaci, pa i muslimani, stupili su u prisan kontakt sa zapadnoevropskom kulturom. Tada je medju njima potekao snazan proces evropeizacije. Stovise, i religiozna je misao time znacajno zahvacena. Uslijed novoga kulturnog utjecaja doslo je do oduhovljenja religije. Do pocetka genocida protiv muslimana godine 1992. religija je spadala u intimnu sferu covjeka. Izbjegavani su simboli, nije bilo javnih manifestacija. Snazno je smanjena distanca prema Evropi dobrovoljnim preuzimanjem etike rada, pojma vremena, odjece, kalendara i drugih okolnosti zivota. Slika covjeka, opci vrijednosni sudovi, kriticna distanca prema tradiciji, dostigli su stupanj primjeren prosvjetiteljstvu.

U medjuvremenu su nazalost, uslijed srpske agresije neki obicaji, koji su poprimili divljacki karakter, prodrli u ovaj zdravi svijet. Opci nacin misljenja koji u literaturi nalazi svoj najgovorljiviji izraz neopozivo je ostao evropski. Neposredno iskustvo u ophodjenju s Evropom koje traje tacno 120 godina i njene posljedice navele su predsjednika ALIJU IZETBEGOVICA da govori o evropskom islamu Bosnjaka, koji se moze izraziti u korist Istoka i Zapada. "Mozda je bas nama bilo sudjeno" - zakljucio je svoja razmatranja - prikazati islam u novom i pravom svjetlu". Slicno je 1986. pisao svicarski novinar i pozavatelj Balkana VIKTOR MEIER : "U bosanskom islamu pretezu one snage koje zele racionalan evropski islam, a ne orijentalni fundamentalizam. Mozda ce ovaj evropski islam jednom biti cijeloj Evropi od koristi."

9. Iritantna uloga jednog religioznog imena

Vec jedno i pol stoljece politika i historiografija Srba i Hrvata osporavaju egzistenciju naroda Bosnjaka. Dok je u doba Osmanlija i (1463-1878) i u vrijeme austro-ugarske uprave (1878-1918) taj nacionalni identitet zajedno s bosanskim jezikom jos uglavnom bio poznat, vladajuci je kurs u obje Jugoslavije (1918-41) i (1945-92) i u kratkotrajnoj Hrvatskoj (1941-45), usmjeren na ignorantsku sutnju.

Pripadnici ove narodne skupine - oni su identicni s muslimanima u Bosni i Hercegovini - u komunistickoj su Jugoslaviji dugo obiljezavani kao "nacionalno neopredjeljeni". Nisu bili zastupljeni u parlamentu. Ondje su kao njihovi zastupnici djelovali Srbi, Hrvati i pojedini Jugoslaveni. Krajnji izraz nasla je ova politika u podjeli Bosne i Hercegovine izmedju Srba i Hrvata 1939. godine koja je potrajala do nacistickog napada 1941. Time se zeljelo pokazati cija je zemlja. Podijeljena je tako, kao da Bosnjaka, odnosno bosanskih muslimana, uopce i nema. U sadasnjim neljudskim postupcima ova je politika pokazala svoje cudovisno lice.

Pocev od 1971. bosnjacki je identitet bio sluzbeno priznat, ali u krajnje iritantnom obliku. Smjeli su se nazivati muslimanima u "nacionalnom smislu". Za ovu zloupotrebu religioznog imena - Islamsku zajednicu niko nije pitao.

Bosnjacki muslimani, koji su, primjera radi, imali posla na Orijentu, nisu se mogli nacionalno identifikovati na osnovu sluzbenog obiljezja. U svijest islamskog svijeta pocinjali su prodirati kao Jugoslaveni ili, uslijed tvrdoglavo vodjene propagande nekih otudjenih emigrantskih skupina u Kanadi ili Sjedinjenim Drzavama Amerike kao Hrvati. Tome je pridonosila prvenstveno jedna "Hrvatska dzamija" u Torontu (Kanada) gdje su umjeli obmanjivati svjetsku javnost koristeci protumuslimanske sudske procese koji su u Jugoslaviji vodjeni od 1983. Kasnije se pokazalo koliko moze biti sudbonosnan ovako neobican put u nacionalnu emancipaciju. Iza nastanka "muslimanske nacije" skrivala se po svoj prilici namjera sprijeciti prisvajanja susjednih nacija ili ovjekovjeciti anacionalnost muslimana, odnosno olaksati njihovo gasenje. Slucajem ovoga krivoga naziva potvrdjene su rijeci Alberta Camusa: "Mal nommer les choses, c'est ajouter au malheur de monde".

10. Povratak vlastitom povijesnom imenu

U Sarajevu se 29. septembra 1993. jedan posebno sazvan bosnjacki sabor odlucio za povratak povijesnom imenu. Zakljucak je sutradan potvrdio parlament. Otada se jucerasnji "Muslimani u nacionalnom smislu" sluzbeno i znanstveno nazivaju Bosnjacima. I pored nastojanja da se ova promjena obznani svijetu, o tome se u svjetskoj javnosti jedva zna. Jos uvijek se govori o muslimanima bez ikakve poblize ocjene. Pojedine agencije koriste okolisna obiljezja: "bosanska vlada pod muslimanskom dominacijom" Jos uvijek su dakle sirom otvorena vrata etiketiranju tako nazivanih muslimana. Time su omogucena okrivljavanja i optuzbe. Onda se muslimanima pripisuje i udio u prinudnom pokrstavanju, progonima i ubistvima Srba u drugom svjetskom ratu. Pritom se presucuje da su bosnjacki uglednici ove fasisticke postupke prema nevinim ljudima najostrije osudjivali i to u mnogim rezolucijama koje su tada pisane u cijeloj zemlji. U zlostavljanju Srba sudjelovale su i grupe muslimana, ali oni su bili hrvatski osvijesteni i kao takvi su prezirali volju svoga naroda. Bosnjaci nisu imali nista s tim zlocinima. Novotkriveno ime Bosnjak ima doduse u njemackom govornom prostoru ponesto pejorativan prizvuk - kao uostalom i sva imena naroda sa sufiksom - ak , ali drugi se ne moze naci. U zemlji je jos poznat naziv Bosnjanin, ali on je neprevediv u njemacki.

Povratak povijesnom obiljezju uslijedio je i u pogledu jezika. Zove se bosanski ili bosnjacki. To jeste doduse jezik Hrvata i Srba, ali buduci da ga oni tamo nazivaju srpskim ili hrvatskim, pravo je i posteno da se varijanta koja se govori u Bosni naziva bosanskim. Kada bi se u Bosni govorilo srpsko- hrvatski, znacilo bi da je zemlja pripada Srbima ili Hrvatima sto politicki ne bi bilo mudro. Bosanski se jezik iskazuje u ikavskom ili ijekavskom dijalektu - protivno ekavskom dijalektu Srba. Muslimani ne "gutaju" glas "h" u mnogim rijecima (kao ajde, umjesto hajde, Adzic, umjesto Hadzic) dok je to u Srba normalno.

U prvom izdanju srpskog rjecnika VUKA KARADZICA ova je srpska osobitost svuda vidljiva. Ima i drugih razlika. U svakom slucaju bosanski se barem toliko razlikuje od srpskog koliko i hrvatski. Fonoloski se tri nacina govora visestruko razlikuju. A svaki narod ima pravo - jezik kojim govori, smatrati svojim iskonskim pravom i imenovati na odgovarajuci nacin.

Jezik kojim govore Bosnjaci, nazivan je bosanskim ili bosnjackim. I u skolskoj se nastavi tako nazivao do 1908., i u Osmanskom carstvu i u Austro-ugarskoj monarhiji. "Dati jeziku ime naroda koji ga govori, izrazava nesto jednostavno i ocito. Ima jedan narod, a taj narod ima svoj jezik."

11. Na listi za odstrijel

Neprijateljstvo prema islamu najavljeno je sredinom 1979. kada je TITO u jednom govoru u Bugojnu osudio navodno nekorektno ponasanje nekih muslimanskih duhovnika. Malo prije toga u u sarajevskim je novinama "Oslobodjenje" objavljeno u nastavcima djelo "Parergon" knjizevnika Dervisa Susica. U njemu je globalno uloga hodza (muslimanskih duhovnika) prikazana opasnom i protudrzavnom. Istovremeno su se u beogradskim novinama pojavili brojni napadi na "fundamentalizam", "panislamizam", i "islamski nacionalizam". Muislimanima su se podmetale teznje za stvaranjem "etnicki ciste" Bosne, koja se poslije preobrazila u grozna "etnicka ciscenja". Po ovim beogradskim pamfletima Bosna je "tamni vilajet" bez ikakve kulture. U Beogradu je objavljena knjiga MIROLJUBA JEVTICA "Dzihad kao moderni rat" u kojoj se islam prikazuje kao prijetnja Evropi. Dzihad - koji on krivo naziva "svetim ratom"- osnovna je obaveza muslimana. Jevtic ga shvaca kao religiozni rat u svrhu sirenja islama. Sve je to ponukalo vodstvo islama da organizuje simpozij, koji bi ove optuzbe zanijekao. Referati ovog simpozija objavljeni su pod naslovom: "Islamski fundamentalizam- sta je to?" Vrhunac ocrnjivanja Islamske zajednice od strane drzave bilo je hapsenje Reis-ul uleme SELIMOSKOG 22. septembra 1991. Tada je vjerski vodja bio u posjeti Kosovu. Srecom je u zatvoru ostao samo jedan dan.

12. Fakti

Dogadjajima u Bosni prethodilo je jedanaest muckih ubistava. Isprva se nije moglo ni govoriti o ratu. Prije bi se moglo govoriti o pokusaju jednoga genocida. Bosna nije zeljela rat. "Za rat su potrebna dvojica", govorio je predsjednik ALIJA IZETBEGOVIC. Ocito nije racunao s tim da je za zlocin dovoljan i jedan pocinitelj. Pri procjeni situacije stoga nije opravdano Bosnjake promatrati kao jednu od "zaracenih strana". Oni su, predvidjene zrtve planiranoga genocida. Agresor - ekstremni srpski nacionalisti s komunistickom podsvijesti - nasrnuli su na sve sto sacinjava bosnaki identitet. Posebno su se revno bacili na islam, muslimane i njihovu simboliku. Vec do januara 1993. bilo je unisteno ili tesko osteceno tacno 1000 dzamija, dvije petine svih islamskih bogomolja u zemlji. Unistene su dvije znacajne institucije: Univerzitetska i nacionalna biblioteka i Orijentalni institut i njegova vrijedna i u svojoj vrsti jedinstvena zbirka dokumenata iz bosanske povijesti. Od posebno znacajnih dzamija, unistena je dzamija iz Ustikoline iz predosmanskih vremena, Aladza dzamija u Foci, remek djelo osmanske arhitekture iz godine 1550, Alipasina, Slatinska i Carska dzamija, sve u Foci. Tesko su ostecene gotovo sve mostarske dzamije. Posebnom su se ljepotom isticale Karadjozbegova dzamija i Koski-Mehmed pasina (1550 i 1618). U Banjaluci su Vandali sravnili sa zemljom prekrasne dzamije Ferhadiju i Arnaudiju, da bi tako nastavili s ostalima. Gdje se god pojavio srpski vojnik, sve je muslimansko unistavano. Nisu postedjena ni groblja, prekopana su, ostaci leseva odvezeni na drugo mjesto, a nisani zdrobljeni strojevima. Na tim su povrsinama parkiralista ili parkovi.

13. Je li Bosanski rat bio "Gradjanski rat"?

Gradjanski rat je ratni sukob s vladom nezadovoljnih i zajednickim politickim predodzbama motiviranih gradjana, radi nametanja tih predodzbi. Crta razgranicenja ide poprijeko involviranoga gradjanstva.

Naprotiv, u Bosni je jedna etnicka grupa mocnika, razdvojena od vecine i radi odrzanja svojih pozicija moci postigla nacionalnu homogenizaciju. U tom se cilju i posluzila bezobzirnim iskorjenjivanjem susjednih etnija i razaranjem svih uporisnih tacaka njihova identiteta. Prisno je suradjivala s jednom armijom ciji je plansko srediste bilo izvan zemlje. Svi su zajedno tezili uspostavi Velike Srbije, tako da se oruzani napad na bosansko vecinsko stanovnistvo moze definisati samo kao agresija. Isprva je to bio nemilosrdan raspojasani genocid. Tek poslije, kada su se napadnuti uspjeli dici svoju vojsku, sukobi su poprimili karakter rata.

Nazivati besprimjerno ubijanje u Bosni gradjanskim ratom bilo bi jednako nazivanju ustanka u varsavskom getu "gradjanskim ratom".

Bosanski genocid ima dugu predpovijest. Srpski historicari, poput MILORADA EKMECICA, shvacaju ga kao nastavak oslobodilackih ratova protiv Turaka. I to je protivno neodrzivim tvrdnjama paljanskih politicara da su krvava zbivanja gradjanski rat.

Povijest poznaje pretece ovoga rata. MILOVAN DJILAS izvjestava o jednom od posljednih, onom u Sahovicima 1924: "Babes were taken from the arms of mothers and sisters and slaughtered their eyes...The beards of the Moslems religious leaderes ware torn out and crosse were carved into their foreheads. In one village a group was tied around a haystack with wire and fire set to it. Some later observed that the flames of burning men are purple".

Poslije Titove smrti 1980. srpski su se ekstremisti spremali za prodor u Bosnu. Otada se u masovnim medijima, prvenstveno u dnevniku "Politika" i u tjednicima NIN, "Duga" i "Svet" rasplamsavala divljacka propaganda protiv islama i muslimana pri cemu se uz ostalo, muslimane tretiralo kao naciju. Maska je posve skinuta kad je 1992. u sjeveroistocnoj Bosni registrovan niz ubistava bosanskih civila. I jedan je knjizevnik, ABDULAH KOVACEVIC postao zrtvom histerije. Kako je vec raceno, prije pocetka neprijateljstava, bilo je jedanaest ubistava. Propaganda je neumorno isticala "islamski fundamentalizam". Ova optuzba, koja se jos uvijek povlaci masovnim medijima u svijetu uz druge krivotvorine povjesti i stvarnosti, tema su poblikacije koju je izdao bosanski novinar FAHRUDIN DJAPO.

Ni ove postupke protiv jedne religije, ni potonje sistematske zlocine u Bosni, ukljucivo Novopazarski sandzak, uz njih svakodnevna ubistva, silovanja i rusenja tudjih bogomolja Srpska pravoslavna crkva nije nikada osudila konkretno i nazivajuci pocinitelje.

14. Jedan pogled u daljinu

Onaj dio Bosne u kojem je legalna bosanska vlada uspjela odrzati svoju moc, pod stalnim je uvidom svjetske javnosti, sto u drugiom podrucjima nije slucaj. Ondje se pozorno registruje svaki odmak od civilizacije i odmah publicisticki razvlaci. Istovremeno se podrucje srpskog entiteta i hrvatske para- drzave "Herceg-Bosna" ostavlja na miru, tako da se ondje "etnicka ciscenja" nastavljaju i tamosnji fasisticki rezimi ucvrscuju. Svaki, ma kako bezaleni, prijestup demokratskih pravila u multietnickoj se Bosni optuzuje kao diskriminacija nemuslimana dok su Bosnjaci izvan svoje okljastrene zemlje posve obespravljeni, ako ondje jos uopce i smiju egzistirati. Gotovo su svi postali zrtve protjerivanja ili iskorjenijvanja. Pozitivnost prava u Bosni se uglavnom zanemaruje. U izvjesnim se slucajevima neka zbivanja smatraju normalnim i nedostojnim spomena. Tako je na pr. katolicka crkva u Sarajevu uredila dobro opremljen Skolski centar s osnovnom skolom i gimnazijom, predstoji uredjenje istih ustanova u Zenici i Tuzli. Naprotiv, nezamislivo je uredjenje takvih centara Islamske zajednice u zapadnom Mostaru i ili Banjaluci.

Pojacano pridrzavanje religioznih islamskih propisa i pojacana prisutnost islama u ostatku Bosne naziva se fundamentalizmom. Zapravo su obje agresije, srpska i hrvatska planirale posvemasnje gasenje narodnog identiteta, pa su se tako i ponasale. Otpor je bio neminovan. U religiji je nasao oslonac. Naprotiv, na nacionalno - religiozni fundamentalizam Srba i hercegovackih Hrvata, jedva da se iko osvrce.

U borbi za golu egzistenciju svjetski je islam stao Bosnjacima uz bok, akcijama pomoci od kojih neke nose i fundamentalisticke ideje. Izvjestan utjecaj bio je neminovan. Nestati mogu samo s konsolidacijoim privrede. One su Bosni tudje. Islamska zajednica je toga svjesna i nece se kolebati da liberalni hanefijski islam ponovo uspostavi.

Dr. Smail Balic


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: STA MUSLIMANI VJERUJU
TekstNapisano: Novembar 4th, 2008, 11:52 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
STA MUSLIMANI VJERUJU

SlikaSlika

• 1. Bog - Allah,dz.s.
• 2. MUHAMMED a.s. - I POSLANICI U KUR'ANU
• 3. Muhammed a.s. - i poslanici u Kur'anu
• 4. Seri'at - Vjera i Zakon
• 5. Postivanje - Obaveze
• 6. Praznici - Svecanosti
• 7. Zena - Ravnopravnost
• 8. Brak i porodica - Kur'an i tradicija
• 9. Sloboda vjeroispovijesti

Religija je stvar zajednice. Svi vjernici i clanovi jedne zajednice koji ucesvuju u molitvama u dzamiji, crkvi, sinagogi i dr., time cuvaju u stvari svetu tradiciju i odrzavaju je na zivotu. Za svakog pojedinca, religija je jedno objasnjenje stvarnosti i smisla bivstvovanja koja mu nudi u stvari veliku pomoc, da svoj zivot bolje zivi.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: ALLAH, a.dz.
TekstNapisano: Novembar 4th, 2008, 11:54 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ALLAH, a.dz.

1. ALLAH, a.dz.

U skoro svim jezicima naroda svijeta postoji rijec "Bog".

Arapski prijevod za naziv "Bog" je "ilah". Od samog pocetka svog pojavljivanja, poslanik Muhammed, a.s., je objavio striktno vjerovanje u samo Jednog boga. Vjerovanje u vise bogova je time odbaceno.

Reci:"On je Allah-Jedan! Allah je utociste svakom ! Nije rodio i rodjen nije, i niko Mu ravan nije ! " (Kur`an, Sura Ihlas);

Reci: "On je Bog, Jedan, Jedini, osim Allaha nema drugog boga."

Srz te izjave je sadrzana u jacini izraza: " U ime Boga (Allaha), Milostivog, Samilosnog. "

Skoro sva poglavlja (Sure) pocinju sa tim rijecima, koje spadaju u jedna od "Najljepsih imena Boga" kojima se zeli opisati Njegova osobina. Svih 99 imena ("Najljepsa imena Boga") imaju istu vrijednost, neka od njih mogu istaknuti:


Svemoguci;
Sveznajuci;
Tvorac;
Vjecni;
Mir;
Gospodar;


Po Kur'anu je Bog (Allah) covjeku sakriven i tajnovit, ali je istovremeno, Bog (Allah) ljudima "blizi od vratne krvne zile kucavice". (Kur`an, 50,16).

Covjek, kao bice koje je Bog stvorio, zna velicinu Boga, njegove Moci i njegove Milosti. Sudbina svijeta i covjeka ovisi od Boga (Allaha) i ne postoji nista, sta se desava, bez Njegove volje. Ljudska pitanja kao sto su odakle-kuda, zivot-smrt, dobro-lose, sreca-nesreca su Bozije odredjenje.

Bogu (Allahu), stvoritelju svega, svijeta i covjeka, koji je kroz svoje rijeci sve stvorio, covjek je duzan i obavezan izrazavati svoje postovanje. Ne obavljajuci tu duznost, duznost postovanja i postivanja, covjek time okrece ledja Bogu (Allahu) i pred Njim postaje kriv.

Ali, Bog (Allah) je Milostiv, Pravedni, koji nece ljudima na kraju, kada se svakom pred Njim bude odgovaralo za svoja djela, nanijeti nepravdu. Svakome kako ko bude zasluzio po svojim djelima ce na Sudnjem danu donijeti odluku, hoce li biti nagradjen sa Dzennetom ili ce za kaznu morati u Dzehennem.

Krscani vjeruju da je Isa,a.s., "sin Boziji" koji je postao covjekom. On je Spasitelj. Po Kur'anu naprotiv, Isa,a.s., nije " sin Boziji ". On je poslanik, sluga i rob Boziji, covjek kao i svi drugi, dijete kao i sva covjekova djeca.

Time je pristup Bogu, za krscane i za muslimane - drugaciji.

Muslimani nalaze pristup Bogu (Allahu) preko Kur'ana, jer je to "Rijec Bozija". Krscani nalaze pristup (Trojno jedinstvo Boga), samo preko Isusa Krista. Kroz otjelovljenje Boga kroz Isusa od Nazareta, Bog krscanima daje pouku o svom unutrasnje-bozanskom bicu.

Iako je muslimanu krscansko vjerovanje ( Vjerovanje u Trojstvo Boga) strano, na kraju stoje muslimani i krscani pred Jednim, koji svojim podanicima i covjecanstvu pravedno sudi.

Postovanje Boga od strane i muslimana i krscana, vidi se u ljudskom djelovanju. U svojoj odgovornosti prema Bogu, pozvani su kako krscani, tako i muslimani da se zajedno zalazu po pitanjima "socijalne jednakosti, pravde, mira i slobode za sve ljude".

Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: KUR'AN - ALLAHOVA OBJAVA
TekstNapisano: Novembar 4th, 2008, 11:57 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
2. KUR'AN - ALLAHOVA OBJAVA

Kur'an je Bozija Objava, Rijec i Uputa. Objavljena je Muhammedu a.s. u periodu od dvadeset i tri godine njegove poslanicke misije.

Svaka rijec Kur'ana objavljena Muhammedu a.s. bila je registrovana, prenosena i ucena napamet. Tako se dogodilo ono sto je u povijesti ljudske misli jedinstveno: da je zapisana svaka rijec i svako njeno slovo. (Kur'an).

Svaka Rijec iz Kur'ana je Rijec Allaha (Boga) i zato je svaka Rijec za muslimane vazna i sa preciznoscu se prevodi.

Za muslimane je Kur'an "Sveta Knjiga", sredina i centar islama.

Za zivot i rad po vjeri, Kur'an ima apsolutni i najvisi prioritet. Nijedna druga knjiga ga ne moze zamijeniti.

Od samog pocetka svog djelovanja (610- 632), Muhamed a.s. je svaku Allahovu (Boziju) poruku zabiljezio.

Sve biljeske su koje je primio nakon njegove smrti 632 slozene i kao takve imaju svoju vrijednost do danasnjih dana.

Kur'an je sastavljen od 114 poglavlja (Sura), koje su slozene po rasporedu koji je napravio Muhammed,a.s. Svaka Sura nosi naziv, ime, koje upucuje na jezgro teme ili na neku posebnu i znacajno naglasenu rijec.

Kur'an pocinje sa Surom - Pristup - (arap. Al Fatiha). Za muslimane prva Sura ima veliko znacenje, tako da svaka molitva pocinje sa tom Surom.

Jezik Kur'ana je arapski i on je za muslimane svet. Svaki prijevod Kur'ana, covjek gleda sa kritikom zbog bojazni da se tim prijevodom ne izmjeni sadrzaj i znacaj. Kur'an je od samog pocetka bio izlozen prijevodima i komentarima, pa su u tu svrhu sakupljane Muhammedove a.s. izreke (Hadis), koja objasnjava u Kur'anu sva nekome nejasna mjesta. Hadisi su muslimanima omiljeni, pa ga nerijetko respektuju i cijene kao i Kur'an.

U Kur'anu su Musaov, a.s., Tevrat, Davudov, a.s., Zebur i Isaov, a.s., Indzil (Jevandjelje) kao "Svete Knjige" poimenicno navedene kao "Bozije Objave", koje pripadaju nebeskom pismu, prapocetnom "slovu", a Zidovi i Krscani su nazvani njihovim posjednicima. Medjutim, nakon Objave Kur'ana su zidovska Tora i krscansko Evandjelje krivotvoreni, tako da je Bog (Allah) svoju zadnju objavu, svoju "Rijec" objavio kroz poslanika Muhammeda, a.s.

Tako, po poruci Kur'ana i islamskog ucenja, Tevrat i Indzil nisu univerzalni, jer su u Kur'anu nadjene njihove korekture i zavrseci. Poslije Objave Kur'ana, u buducnosti nece ljudima biti vise Bozjih Objava. Kur'an je zadnja Bozija Rijec Objave ljudima, a Muhammed, a.s., pecat i zadnji poslanik.

Kur'an prati muslimana danju i nocu, za vrijeme molitve, vjerovanja, rada kod kuce i na poslu, skole, slobodnog vermena, u dzamiji.

Za muslimana je Kur'an sa svojim izrekama o Bogu (Allahu) i svijetu, odredjenoscu ponasanja ljudi kako u sferi svjetovnog, tako i religijskog - Kur'an je sigurni pravac koji upucuje od rodjenja do smrti.

Kur'an uci muslimana, pomaze kod donosenja odluka, tjesi kod zalosti, jaca u vjeri, daje nadu kod nesigurnosti. Kur'an je za muslimana vjernika - sve, ali prije svega vodic i putokaz, koji za Allaha (Boga) znaci, pravim putem ici, dobro ciniti, a zabranjivati cinjenje zla.

U ovome krscanski i islamski zahtjevi na pravo Objave i prava na istinu, stoje jedan naspram drugog. U islamu ostaje Allah (Bog), nedohvatljiv, koji u Kur'anu objavljuje - ne sebe, vec svoju Rijec i Volju.

Po krscanskom vjerskom ucenju, naprotiv, Bog se objavljuje ljudima kroz Isusa Krista (u Isusu Kristu). Znaci, ako je Objava u Krscanstvu jedna licnost: Isus Krist, u islamu je Objava jedna knjiga - Kur'an.

Sa strane krscana, istina se ne nalazi u Kur'anu. Biblijsko ucenje i krscanska poruka tvrde:

Istina je jedino u Isusu Kristu,
Nas Put,
Istina,
Je u zivotu.

Po Kur'anu je historija poslanika u uskoj vezi povezana sa historijom covjecanstva.
Poslanici su od Boga izabrani glasnici i objavljivaci, koji opominju ljude da se pridrzavaju Rijeci Njegove.

Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: MUHAMMED a.s. - I POSLANICI U KUR'ANU
TekstNapisano: Novembar 4th, 2008, 11:58 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
3. MUHAMMED a.s. - I POSLANICI U KUR'ANU

Muhammed, a.s., je rodjen oko 570 u Mekki. Vrlo rano je ostao bez roditelja. Jako mlad se ozenio sa Hatidzom, prvom muslimankom, koja mu je sve do svoje smrti bila vjerna zena. U toku braka sa Hatidzom, Muhammed, a.s., nije imao druge zene. Tek nakon njene smrti (619), slijedeci obicaje svoje zemlje, zenio se vise puta.

Negdje, kada je imao oko 40 godina (610), bijase Muhammed, a.s., prozvan za poslanika. Vecina stanovnika Mekke je odbijala da prizna Muhammeda, a.s., za poslanika, odbijajuci sva njegova prenosenja - Objave i Poruke koje je dobivao od Milostivog. Jos jedno vrijeme mu je plemenska pripadnost pruzala zastitu, ali polozaj je bivao sve kriticniji (622.g. - Prva godina po islamskom racunanju vermena), tako da je Muhammed a.s. sa nekolicinom svojih vjernika presao u Medinu - (Hidzra).

Po prelasku u Medinu, ona preuzima vodecu politicku i duhovnu ulogu. U vrlo kratkom vremenu uspjeva Muhammedu a.s. da prihvate njegove Objave. 630. godine Muhammed, a.s., se vraca u Mekku i proglasava Kãbu - Svetistem muslimana cijelog svijeta. Dvije godine kasnije, 632 umire Muhammed, a.s., i time ulazi u povijest svijeta i religije.

Za muslimane se sa Muhammedom, a.s., zavrsava vrijeme poslanika i po islamskom ucenju, Objava vise nece biti.

Povijest Kur'ana o poslanicima prikazuje Muhammeda, a.s., kao vrhunac i kao zadnjeg po redu poslanika koji je imao svoje predhodnike kao: staroarapski (Hud, Salih, Su'aib) ili kao sto su to bili biblijski predhodnici, profeti kao sto su: Adem=Adam; Nuh=Noa; Ibrahim=Abraham; Musa=Mozes; Davud=David; Sulejman=Salomon; Ilijas=Elija; Irmija=Jeremija: Jahja=Ivan Krstitelj; Isa=Isus.

Od svih poslanika u Kur'anu, Muhammed, a.s., je po svom vjerskom zivotu, najslicniji Ibrahimu=Abrahamu, koji u Kur'anu, po islamskoj tradiciji, ima veliko znacenje.

Uz pomoc svog sina Ismaila=Ismaela je Ibrahim=Abraham izgradio Svetiste - Kãbu u Mekki. On je prvi musliman koji je bio od Boga izabran, jos prije Muse=Mozesa i Ise=Isusa.

Zahtjevi od strane Zidova i Krscana da samo oni posjeduju istinsku religiju, su u Kur'anu od strane Ibrahima=Abrahama - odbijeni.

Muhammed, a.s., vidi u Musi=Mozesu svog predhodnika i poslanika, jer je njegovo vjerovanje isto vjerovanju Muse=Mozesa.

Vec je Musa=Mozes bio dobio zadatak od Boga (Allaha), da ljude uci tome, da je Bog samo jedan. Ali, narod Izraelov se nije drzao uputa Muse=Mozesa i njemu poslatog Tevrãta=Tore, koju su vise puta krivotvore kao Pisanu Rijec predanu Musi=Mozesu.

S postovanjem Kur'an govori i Isau,a.s., njegovom zivotu, porukama, ucenju i djelima. U islamskoj tradiciji ce se prenositi sljedeci Muhammedov, a.s., Hadis:

"Najblizi sam sinu Merjeminom, kako u ovom, tako i u onom zivotu".

Kur'an naglaseno predstavlja posebnost majke Isaove,a.s., Merjeme. (Kur`an, 3). Onda slijedi, dva puta priznanje Kur'ana Isaove,a.s., Objave i njegovog rodjenja (Kur`an, 19 i 3). Isa, a.s., koji je kroz stvaralacke rijeci pozvan u zivot i rodjen od casne Merjeme. Objavom Indzila (Evandjelja - Starog i Novog Zavjeta), je Bog svom Slugi Isau, a.s., blizak i potvrdjuje njegove rijeci predskazanja kroz znakove i cudo.

Po Kur'anu (Kur`an,4,157-159) je Isa,a.s., poslanik Boziji, koji nije umro na Krizu=Krstu; nego ga je Bog spasio i digao sebi u Nebesa. Za razliku od Krscanskog vjerovanja, smrt Isa,a.s., na krizu/krstu u islamu nema isto znacenje.

Takodjer se, po Kur'anu, ne moze Isa,a.s., nazivati Bozijim Sinom. Odbijanje Kur'ana da se predstavi Isa,a.s., kao Boziji Sin je odbijanje istovremeno Krscanskog priznavanja Bozijeg Trojstva.

Uz svo postovanje kojim Kur'an potvrdjuje Isa,a.s., za muslimane je Muhammed, a.s., zadnji i time nenadmasan. Isa,a.s., je njegov predhodnik.

Osnivac islamske religije, Muhammed, a.s., ostaje za muslimane - covjek kao svaki drugi covjek. On je objavljivac Bozije Objave, ali nije u svojoj pojavi i osobenosti - ocitovanje samog Boga.

Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: SERI'AT - VJERA - VJEROVANJE I ZAKON
TekstNapisano: Novembar 4th, 2008, 12:00 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
4. SERI'AT - VJERA / VJEROVANJE I ZAKON

Jedinstvo vjere i zakona

Jedinstvo vjere i zakona muslimani oznacavaju sa pojmom "Seri'at", sto znaci u prijevodu "Put do izvora", sa cime se misli na put do Dzenneta.

Seri'at je izgradjen iz Kur'ana i iz Sunneta, tj. iz govora i djela poslanika Muhammeda, a.s., u prvih cetiri stotine godina, a praktikuje se vise od preko hiljadu narednih godina. Ona prati muslimana od rodjenja do smrti. Tako se uredjuje socijalni, kulturni i politicki zivot islamskog drustva (umma).

Seri'at je skup regula, normi i pravila koja svakom pojedincu i drustvu daju pravac. Razlika izmedju religijskog i svjetovnog je Seri'atu strano.

Postupci ljudi su po Seri'atu podijeljeni u pet klasa:

1. Propisano
2. Preporuceno
3. Dozvoljeno
4. Prijekorno
5. Zabranjeno

PET STUBOVA ISLAMA

Najvaznija podrucja Seri'ata za svakog pojedinca muslimana su pet stubova, koji pripadaju onome sto je - Propisano:

1. Potvrda pripadnosti vjere (Sehadet)

"Potvrdjujem, da osim Allaha,dz.s., nema drugog Boga i potvrdjujem da je Muhammed, a.s., Boziji Poslanik" (usp. 1 "Allah").

2. Ritualni obred Molitve (Salat-Namaz)

Pet puta dnevno, u odredjeno doba se mora moliti Allahu,dz.s. Vrijeme Molitve se odredjuje po polozaju sunca i racuna se ispocetka svaki dan, po novom polozaju mjeseca.

3. Vjerski doprinos (Zekat)

Vjerski doprinos mora bit dobrovoljno dat, koji je odredjen od Allaha,dz.s., kao egzistencijalni minimum i iznosi 2,5% na imovinu koja nam stoji punu godine dana (dakle, visak) i cija vrijednost prelazi visinu mjere nisaba (1350.- DM).

4. Post (Saum)

Post u toku mjeseca Ramazana (Ramadana), od pojave zore, do sunceva zalaska. U toku dana je zabranjeno jesti i piti, pusiti, svadjati, govoriti besposlice ili nekog ogovarati, odnosno zalud vrijeme provoditi. Predvecerje i dijelove noci muslimani provode u zajednici. Tako mjesec Ramazan ima jedan karakter slavlja. U toku mjeseca Ramazana se vrijeme provodi pojacano ucenju Kur'ana, molitvi, preispitivanju samog sebe.

5. Hodocasce u Mekku (Hadz)

Hodocasce u Mekku treba da obavi svaki musliman jednom u zivotu, ako mu to njegove zivotne prilike dopustaju.

Posebnu teskocu za muslimane koji zive u zemljama drugih svjetonazora i kultura, predstavlja - ishrana. Hrana je strogo propisana. Tako je zabranjeno konzumiranje alkoholnih pica, svinjskog mesa. Moze se jesti samo meso od zivotinja koje su zaklane. Tu ima jos jedna veca poteskoca koja je povezana sa propisima i zakonima zemalja u kojima je zabranjen taj nacin obrade, vec je dozvoljena upotreba strujnog udara i slicno. Ti zakoni su doneseni cesto u skladu sa zakonima o zastiti zivotinja.

Zabranjeno je jesti meso od zivotinja koje nisu iskrvarile, krv je zabranjena, svinjsko meso, meso zivotinja koje su se udavile ili pretucene do smrti, koje su udarane, smrtno stradale npr. padom, ali i zivotinje kod kojih se prilikom klanja pozvalo na drugo bice kao Bog. Kod muslimana u onome sto je preporuceno spada i sunecenje (obrezivanje) djecaka koje kao takvo predstavlja ulazak djecaka u drustvo muskaraca.

Jednu sirinu u zivotu svakog muslimana predstavlja obazrivost prema cistoci tj. necistoci. Pored normalne dnevne necistoce, postaje se necist kroz izbacivanje tjelesnih tekucina kao sto je to sperma, krv ili gnoj. Cistoca se postize ponovno, kada se po odgovarajucim propisima opere, pri cemu postoji razlika izmedju Gusula i Abdesta.

Seri'at regulise takodjer, pokop, status jedne osobe kao covjeka, zenu, maloljetnika, posjedovanje materijalnog, ugovor, kaznjavanje kao i prava u toku mira i rata (dzihad).

Nekad davna veza izmedju religijskog, sa jedne i politickog drustva sa druge strane u islamu, objasnjava danasnju diskusiju po pitanjima Seri'ata i ne samo medju islamskim zemaljama, nego izmedju muslimana koji zive u dijaspori.

Vecina zemalja je u proslosti preuzela "zapadne sisteme prava" koji paralelno sa Seri'atom egzistiraju ili su Seri'at zamijenile, kao sto je to primjer Turske.

Medjutim, ima primjera, gdje razvoj tece u obrnutom smjeru. Neke od zemalja kao sto su Sudan, Pakistan, Egipat, Avganistan su ponovo uveli Seri'atske zakone. To moze dovesti do napetosti, jer je tesko, stroge propise (smrtna kazna, uvreda poslanika Muhammeda, a.s., i dr.), dovesti u sklad sa zapadnim nacinom razumijevanja,(pravo svakog covjeka, licna sloboda, sloboda misljenja i izrazavanja). Vrlo cesto se desi da serijatski zakon bude lose ili pogresno interpretetiran javnosti te na taj nacin dolazi do vecih jazova izmedju muslimana i onih koji to nisu.

Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: POSTIVANJE - OBAVEZE - HIGIJENA
TekstNapisano: Novembar 4th, 2008, 12:02 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
5. POSTIVANJE - OBAVEZE - HIGIJENA

Musliman izrazava svoju pripadnost islamu kroz izvrsavanje propisa. Propisi prate svaku jedinku od rodjenja do smrti. Prvo sta dijete nakon rodjenja moze cuti je potvrda pripadnosti islamu:

"Nema drugih Bogova osim Allaha,dz.s., Muhammed, a.s.,je Njegov poslanik".

Obaveze i postupci

Da bi svi religiozni postupci imali svoju vrijednost, najvaznije je ritualno ciscenje (pranje vodom ili Abdest). Treba li musliman ucitii Kur'an ili treba obavljati molitvu, mora se prvo - oprati.

Ovdje se mora razlikovati izmedju "malog" ciscenja, pranja vodom, koje se sastoji od toga da se po propisu peru ruke, podlaktice, lice, noge i "velikog" ciscenja, pranja vodom. Veliko "ciscenje" se sastoji od kompletnog kupanja, tusiranja. Ono je potrebno, posebno poslije spolnog cina ili onda kada se dolazilo u kontakt sa krvlju, gnojem i necistim zivotinjama (svinja). Ritualno ciscenje, pranje vodom je preduslov za:

Pet stubova (Potvrdjivanje pripadanja islamu, obavljanje molitvi, post za vrijeme mjeseca Ramazana/Ramadana, davanje poreza (zekat), odlazak u Mekku - Hadz);

Izvrsavanjem najvaznijih islamskih obaveza koje musliman obavlja i njih se pridrzava, pokazuje da se podvrgava Volji Bozijoj i da time izrazava pripadnost islamskoj zajednici.

Ritualni postupci se sastoje od:

Sunecenja (Obrezivanje) djecaka. Sunecenje (obrezivanje) djevojcica, niti je kur'anski, niti zakonoski propis, nego je to samo tradicija odredjenih naroda i plemena, najcesce u Africi.

Propisi za jelo i pice

Po Kur'anu je muslimanima zabranjeno jesti svinjsko meso i piti alkoholna pica. Musliman moze jesti samo meso od zivotinja koje su zaklane u ime Allaha, dz.s. Naravno, ovakvi propisi prave velike poteskoce kod muslimana koji zive u dijaspori.

Odnos muza i zene u drustvu i brak (Uporedi sa 7. "Zena")

Pokop (Dzenaza) Ovdje pripada, da se tijelo muslimana koji je umro, prije dzenaze (pokopa) ritualno okupa. Mezar (grob), mora biti usmjeren tako da desna strana mrtve osobe bude u pravcu Mekke.

Dzihad - borba i zalaganje na Allahovom putu

Neke od muslimanskih skola ubrajaju u djelovanja i "napore na Bozijem putu" - Dzihad. Interpretacija pojma "Dzihad" nije jednostrana. Dzihad znaci, individualni napor da sa jedne strane, zivi kao "dobar musliman", a sa druge strane spremnost za "odbrambeni borbu", tj. spremnost sa oruzjem u ruci braniti islam ili islamsku drzavu ukoliko bude napadnuta i ugrozena njena sigurnost i sigurnost njenih gradjana. Ucesce nije individualna, vec kolektivna duznost. Dzihad ne moze pojedinac, grupa, organizacija - objaviti. Dzihad moze da objavi drzava. Za vrijeme trajanja dzihada ne smiju se ubijati zene i djeca i civili. Ne smije se napasti islamska drzava. Ne smije se pomagati drzavi koja je u sukobu sa islamskom drzavom. Dzihad znaci i borba protiv "samog sebe", protiv svih losih uticaja koje mogu covjeka "skrenuti" sa pravog puta.

Osim ovih propisa ima i drugih formi kroz koje se izrazava islamska poboznost.

One su nastale iz samog vjerovanja ili iz sfere misticnosti, mistike. Tu spadaju prije svega recitovanja "99 Najljepsih imena Boga", koje musliman pominje uz pomoc "tespiha" koji se sastoji od 33 ili 99 bobaka. Takodjer, tu spada i ritual (Dervisi. ples dervisa), Muzika (Pohvalne/Zahvalne pjesme Muhammedu, a.s., - Ilahije), ali i meditacije koje pobozni muslimani praktikuju posebno u mjesecu posta - Ramazan.

Dzamija - Boziji hram i uciliste muslimana

Dzamija je Boziji hram. Dzamija je mjesto gdje musliman obavlja molitvu (namaz), mjesto gdje se klanja. Mjesto gdje se pobozno saginje (sedzda), time izrazavajuci svoju poboznost, potcinjenost Volji Bozijoj. Dzamija je istovremeno simbol prisutnosti islama, centar i sredina religijskog zivota. U dzamiji se obavlja molitva, proucava Kur'an, skoluje i uci.

Dzamija se sastoji (propisano, prostorno) od dijela za obavljanje molitve (mirhab/kibla) pravac okrenut Mekki i "Minaret/Munara", sa kojeg imam (hodza) ili mujezin uci molitvu svojim vjernicima i poziva ih, da je vrijeme za molitvu. Molitva se obavlja svaki dan obavezno pet puta.

U zemljama gdje su muslimani kao dijaspora, sve po mogucnostima, omoguceno im je da izgrade dzamije, prostore za obavljanje molitve, kao i mjesta za okupljanje, razonodu i t.d. Odrzavanje dzamija, prostorija financiraju sami vjernici putem clanarina ili kroz financijsku podrsku islamskih zemalja, koja se najcesce ogledaju u spremnosti da se uz dzamiju postave prostorije za prodaju "dozvoljene" hrane, uredjivanje biblioteka i t.d.


Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: PRAZNICI - SVECANOSTI
TekstNapisano: Novembar 4th, 2008, 12:03 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
6. PRAZNICI - SVECANOSTI

Nakon uspjesno zavrsenog mjeseca posta, mjeseca Ramazana (Ramadana), islamska zajednica obiljezava zavrsetak mjeseca posta, na koji se nastavlja sa pripremom i odlaskom (Hadz) u Mekku. Prije odlaska u Mekku na hadzdz, obavlja se "ritualno zrtvovanje", kurban.

Ovo slavlje pripada u potpunosti u onih pet osnovnih duznosti prema islamu. Usprkos religioznom razlikama i tradicijama, svi muslimani, Sunniti i Siiti, slave istog datuma, sa istom zeljom i namjerom.

Prestanak posta - Svecanost

Za razliku od uskrsnog slavlja kod kriscana u islamskom ciklusu svecanost pocinje jos u samom vremenu posta, kada se u "noci odredjenja" misli na vrijeme - kad, a tad je poslan Kur'an na zemlju Muhammedu a.s., Poslaniku Islama. Upravo to vrijeme (tokom cijelog mjeseca posta) Ramazana, post ima svoju vrijednost u provodjenju Bozije zapovijesti da se posti i uci Kur'an.

Za razliku od islama, post kod krscana se sastoji od vremena pripreme za vrhunac krscanskog vjerovanja, proslave patnje, smrti i ponovnog ozivljenja Isusa Krista.

Turski muslimani nazivaju slavljenje "kraj posta, kraj mjeseca posta" - "seker bayram", t.j. "Secerpraznik". Rijec odrazava upraznjavanje slatkisa, koji se u velikim kolicinama peku za slavlje.

Moze se takodjer, raditi i o arapskoj izvedenici "sukr", koja oznacava zahvalnost, zahvalu, hvalu.

Zrtvovanje - kurban

Zrtvovanje, slavlje kod muslimana je sjecanje na prinosenje Ibrahimove=Abrahamove zrtve (Gen 22,1-9) i Kur'an (K.37,100-110). Gdje Bog (Allah) trazi od "sluge bozijeg" Ibrahima=Abrahama, trazi zrtvu. Vjerom u Boga (Allaha) zeli se prinjeti ljudska zrtva (sin), ali mu Bog (Allah) daje ovna, ne zeleci ljudsku zrtvu i princip te poruke (da se ne prinosi ljudska zrtva) je zajednicki.

Krscanska interpretacija nosi "Abrahamovu zrtvu" do uskrsnje noci i dovodi je u vezu sa smrti Isusa Krista.

U dijaspori je sama proslava muslimana povezana sa teskocama, jer broj stoke nije u srazmjeru potrebama, sto otezava nabavu. Vec je spomenut i zakon o zastiti zivotinja, koji otezava situaciju jos vise, zabranjuje klanje stoke. Tako se desava da muslimanske familije moraju cesto da se snalaze ili nabavljajuci od kuce odakle dolaze ili preko islamskih organizacija.

Svakako prema svojim tradicijama islamskih zemalja, slavi se rodjenje i smrt Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s.

Praznovanje "Asure" u prvom mjesecu islamskog mjesecnog kalendara, nema isto znacenje za Sunnite i Siite. Dok Sunniti proslavljaju sjecanje na spas Nuove,a.s., ladje, Siiti proslavljaju sjecanje na mertijersku smrt (sehidsku) unuka Muhammeda, a.s., Husejina, koji je poginuo u borbi kod Kerbela protiv Umajjiden.

Sunecenje, obrezivanje (Sunnet)

Sunecenje (Obrezivanje) djecaka, sve do pocetka polaska u osnovnu skolu, je poseban dozivljaj. On jasno pokazuje da djecak ulazi u drustvo, zajednicu muskaraca i to je vrijeme kada se duznosti kao muslimana trebaju da uvedu.

Obrezivanje ne pokazuje prihvatanje u Islam. To je pogresno, kao sto je pogresna uporedba obrezivanja sa krscanskim - krscenjem. Poslije cina obrezivanja, priredjuje se familijarno slavlje.

Brak - Zenidba

Cinom vjencanja slave familije zakljucenje braka. Naravno, pocetak braka, bracne zajednice, ne podrazumijeva i pocetak braka koji nije moguce razrijesiti. Kod vjencanja je Evropi doslo do velikih promjena, pogotovo na dijeljenje ucesnika vjencanja po spolovima, a i javno dokazivanje nevinosti se sve manje praktikuje.

Islamski kalendar (Sunnitski / Siitski)

Islamski mjesecni kalendar se ne moze prenijeti na gregorijanski kalendar koji se orjentise prema suncu. U islamskom svijetu je zadaca onih koji su zaduzeni za to, da sve podatke unaprijed izracunaju. U svakom slucaju pocetak mjeseca se odredjuje posmatranjem mjeseca (mjesecevih mijena).

Asura 10. Muharrem (1. mjesec)
Rodjenje Poslanika, Muhammeda, a.s., 12.RabbEi'al al-awwal (3. mjesec);
Smrt Poslanika, Muhammeda, a.s. - 26. Radzab (7. mjesec);
Pocetak posta 1. Ramazan / Ramadan (9. Mjesec);
Lejlei kadr, noc kada je poslan Kur'an poslaniku Muhammedu, a.s.) - 9. mjesec;
Obiljezavanje prestanka posta, Bajram - (arap.:`id al-fitr; tur.:eker bayrami) - 10. mjesec;
Zrtvovanja - davanja zrtve, 10. Zul-Hidza (arap.:`id al-`adha; tur.:kurban bayrami) - 12. mjesec., i t.d.

Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: ZENA I RAVNOPRAVNOST
TekstNapisano: Novembar 4th, 2008, 12:04 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
7. ZENA I RAVNOPRAVNOST

U vecini zemalja, posebno "na zapadu" postoji nedovoljna spoznaja, a posebno o temi kao sto je socijalni polozaj zene u islamu.

Kroz prizmu "zapadnog" gledanja, pricinjava se da je polozaj zene u islamu, u odnosu na muskarca, potcinjen ili jos cesce misljenje je da je ugnjetavan.

Tako se cesto, iz njihovog ugla gledanja, interpretira cinjenica, da zene nose pokrivace, (slajer, marame - hodaju pokrivene). Jos cesce, je uvrijezeno misljenje da pate unutar familije, jer su podvrgnute "volji familije", da se mlade udaju, da su odbacene od familije ako izgube nevinost prije braka, da moraju puno djece roditi muzevima i time u velikoj familiji svoga muza imaju "najnizi rang". Osim toga, vlada misljenje, da one ne smiju nista raditi, ne smiju uzimati ucesca u drustvenom i politickom zivotu istoga.

Zene koje pripadaju islamu, vide to sasvim drugacije. Puno vise, to vidjenje islama "ocima zapada", muslimanke vide kao "karikaturu islama". U svakom slucaju, nedovoljna informiranost o ovoj temi je doprinosi ovakvoj slici "socijalnog polozaja " zene u islamu.

Polozaj zene po Kur'anu i Sunni

Po "Bozijoj volji", muskarci i zene su - isti. Obadva imaju iste obaveze u religiji i bice im na Sudnjem danu istom mjerom sudjeno. Po Poslanikovoj volji, kcerka treba da ima iste sanse za skolovanje kao i sin. Medjutim, poziciju zena u drustvu otezava zenidba, majcinstvo koje su cesto u sukobu sa radnim vremenom, zaposlenjem. U modernim drustvima se puno cini na tome, da se uskladi familija i posao.

Poligamija (Mnogozenstvo)

Jedan covjek moze (teoretski) ozeniti do cetiri zene, a opravdava se cesto neophodnoscu da se, rastavljene, udovice i sirotice prime pod zastitu hranioca (onoga koji ce izdrzavati). Kur'an je propisao kako i pod kojim uslovima se (ne)moze i (ne)smije vise puta zeniti. Ne samo od vecine zapadno orijentiranih zena, nego od puno vise tradicionalno orijentiranih muslimanski se poligamija ne akceptira i kao takva - odbija. Allah, dz.s., nije naredio visezenstvo, cak apelije na brak sa jednom zenom.

Izmedju feminizma i fundamentalizma

Sve sto vise zapadna kultura i njene vrijednosti dopiru u islamske zemlje i obratno, sve vise muslimana zivi u zapadnim zemljama i upoznaju zapadne zemlje sa vrijednostima islamske kulture, sve vise je kontraverznija tema "Polozaj zena u islamu".

Prije svega se u Turskoj i Tunisu promijenio zivot zena, (kroz reforme Ataturka i Burgibe), posebno u intelektualnim slojevima drustva. Egipat dozivljava slicno, kroz pokret zena. Zene zahtijevaju sve vise obrazovanja, vise sansi za zaposljavanje, vise zahtijeva za mjestima i poljima gdje se mogu jos vise dokazati.

Medjutim, vrijedi ovo: "Polozaj zene je utvrdjen pravilom/zakonom Seri'ata, a koji potjece od Boga".

Tako se ne smiju ocekivati, iz ugla "zapadnog" pogleda na polozaj zene, brze promjene. Takodjer se moze gledati i ovako:""Sta se moze kod nas (na zapadu) promijeniti od juce do danas, moze se u islamu od danas do sutra".

Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: BRAK I PORODICA - KUR'AN I TRADICIJA
TekstNapisano: Novembar 4th, 2008, 12:05 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
8. BRAK I PORODICA - KUR'AN I TRADICIJA

Brak

U Kur'anu su propisane kao i tradiciji, a Seri'atom date pravne osnove, braka i bracne zajednice.

Posebno su vazne dvije stvari. Prvo, legitimni nasljednici. Kao samo po sebi se podrazumijeva da po Seri'atu, a i po islamskoj tradiciji djeca spadaju pod nadleznost oca. To nije "poznato i priznato" zapadnim pravnim sistemima, pa zbog toga dolazi do nesporazuma. Seri'at priznaje rastavu braka (razrjesenje bracne zajednice) i kao takvu regulise pravno ili sadrzi u sebi postupak - odbacivanja, koji je povezan vise sa povredom u braku, npr. preljuba.

Poligamija (Mnogozenstvo)

Kur'an dozvoljava da musliman istovremeno, moze biti ozenjen sa cetiri zene. Jedno ogranicenje (4,129) Kur'an, povodom toga ipak ima i ono se po danasnjem islamskom poimanju sastoji u tome, covjek mora prema sve cetiri zene jednako i ravnopravno postupati. To je i doprinijelo, da je zastupljenost monogamije najveca.

Medju prvim zemljama, Turska i Tunis, su donijeli i unijele zakonske odredbe o monogamnom zivotu u familiji. Tradicionalno poimanje braka, zakljucivanje braka, posebno nose pecat muslimani dijaspore - prve generacije. Druga generacija je vec konfrontirana. Prvo, zakljucivanje braka izmedju muslimana i djevojaka koje su pripadnice drugih religija. Drugo, kako takav brak uskladiti.

Kur'an i brak izmedju pripadnika razlicitih religija

Sari'at razlikuje izmedju musliman i ne-musliman, gdje zadnje jos jednom razlikuje izmedju "posjednika svetog pisma" (Krscani/Zidovi), nevjernika (k f fir/kuffar) i mnogobozaca (musrik). Islamsko bracno pravo tako, poznaje jos jednu svojevrsnu grupu.

Dozvola - (Kur'an 5, 5)

"I, za zenidbu su vam dozvoljene zene iz zajednice onih koji su prije vas Knjigu dobili". Dozvoljeni su mijesani brakovi samo sa onima kojima je Knjiga objavljena. Ovaj odlomak vrijedi samo za covjeka - muslimana. Svi su u tome jedinstveni, da se muslimanka smije samo za muslimana udati. Bracna prava i obaveze jedne krscanke su ista kao i jedne muslimanke, s tim da ona moze zadrzati svoju vjeru.

Razlicitosti ima u poimanju npr. prilagodjavanja jedne krscanke islamu. Dok jedni govore da se krscanka mora prilagoditi svim obicajima islama, drugi ostavljaju odredjen "slobodan prostor". Svi su opet jedinstvenog misljenja, sto se tice djece. Ovdje vrijedi, da su djeca muslimani, ako je otac - musliman. Jedinstvenost postoji, takodjer sto se tice - nasljedstva. Samo jedan musliman moze biti nasljednik jednog muslimana ili jedne muslimanke. Jezik islamskog zakona, sto se tice (mijesanih) brakova razlicitih religija, po pitanju braka je jednostavan. Uslovi medjutim, mogu biti vrlo komplikovani, jer supruznici mogu biti konfrontirani sa individualnim, familijarnim i drustvenim ocekivanjima.

Osim toga, dolazi do kolizija religijskog i drzavnog prava, posebno onda kada partneri razlicite religije dolaze iz razlicitih zemalja i kultura.

Kod bracnog savjetovanja partnera koji zele uci u brak sa partnerom druge religije (vjere), posebno treba imati u vidu dvije stvari:

1) Prije zakljucenja braka treba partnerima (muslimanskom i krscanskom) pomoci pri donosenju odluka, formi zakljucenja braka, mjestu zivljenja, vjerskom odgoju djeteta;

2) Poslije zakljucivanja braka, treba ih uputama pomagati kroz zivot, savjetovati i t.d.


Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 86 posts ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 8  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 0 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group