KUDA VODI DIJELJENJE
(NE) OBRAZOVANJE U BOSNI I HERCEGOVINI
13.11.2001
Kuda vodi - Zajednicko dijeljenje ?
Da li obrazovanje gradi ili rusi Bosnu i Hercegovinu? Da li je moguce u zemlji u kojoj jedan nastavnik djecu uci da mu se domovina zove Hrvatska, drugi da je to Republika Srpska, a treci Bosna i Hercegovina, napraviti jedinstven obrazovni program, po kojem ce osim sabiranja i oduzimanja jos pokoja cinjenica biti ista?
(Ne) Obrazovanje u BiH Nisam mogao da odolim i prosto me zagolicala ova jako vazna tema naseg drustva, rekao bih - ovaj osnovni fluid svakog drustva, prema kojem se medjunarodna zajednica tako neozbiljno odnosi, a to je obrazovanje. Posto procitate dolje navedeni tekst koji je objavljen u "Nasim Danima", ocijenite sami o kakvom kuriozitetu je rijec.
Malo je vjerovatno da se radi 'o neznanju', nemoci ili gluho bilo, da se nekoga ne uvrijedi.
Shema medjunarodne zajednice (koju koriste u politicke svrhe druge strane) vise lici na 'zaglupljivanje' nasih mladih narastaja, nego sto je to u ovom slucaju rijec o obrazovanju. Sam pojam 'cenzura', precrtavanje cijelih pasusa koji nisu 'po volji' predstavnika medjunarodne zajednice, ne moze nikako govoriti u prilog bilo kakvom obrazovanju, vec je vise rijec o bistvovanju vlastite nemoci koja se pokusava zamaskirati mracnim zatvorskim mjerama uz neduzno opravdanje da 'vlast' imaju drugi.
Ukoliko nisam u pravu, volio bih da 'dozivim' da svu tu 'uvoznu pamet' i principe savremenog sistema skolovanja koje sada 'primjenjuju u BiH, pocnu primjenjivati u svojim zemljama. Jedino sto bih mogao da preporucim, ne primjenilo se nigdje i nikada. Ali, kod nas, makar oni smatraju tako - prolazi i to.
Nije mi poznato kako roditelji reaguju na 'ovaj slucaj', ali jedna mala anketa bi, vjerujem, bacila sasvim novo svjetlo na temu obrazovanja. Ukljucujuci, naravno i ministre 'ovakvog obrazovanja'. Financiranje ovakvih projekata ovisi o drugome, na zalost cilj je promasen, novac 'uludo' bacen - ukoliko je samo jedna generacija 'ucila cenzurisano', da ne govorimo o rezultatima uspjeha na buducem konkuretnom evropskom trzistu.
Koliko ce se nauciti iz takvih udzbenika ili koliko ce diploma iz BiH da vrijedi ? Ukoliko su zbilja uvjereni da je sistem skolovanja dobar, preporucio bih im da im se djeca skoluju u Bosni i Hercegovini.
To govorim s razlogom, jer sam i sam otac, pri cemu je prevagnula briga za obrazovanjem vlastitog djeteta od brige, da li ce se ovom prilikom povrijediti neciji osjecaji, a jos manje osjecaji nekog od entiteta ili nekakve medjunarodne zajednice koja i ne poznaje moje dijete !
Jedino sto znam je da Evropa treba radnike, a za 'visoki kadar' (osim najstrucnijih) nece biti velike potraznje. Kao sto je vec receno, konkurencija ce biti narednih godina sve veca, a sa 'cenzurisanim ucenjem' koje nam ista ta Evropa nudi, nemamo nikakvih izgleda da budemo 'konkurentni' na tom istom evropskom trzistu.
Emir Imamovic: "Nasi Dani"
To sto je medjunarodna zajednica uslovila prijem Bosne i Hercegovine u Vijece Evrope obrazovnim sistemom dostojnim 21. vijeka, cije gradivo ne podstice mrznju, nepovjerenje i diskriminaciju naspram bilo kojeg naroda, i sto je ovdasnjim vlastima pokusavala utuviti u glavu kako "obrazovanje gradi BiH" nije samo ime fondacije koju sa uspjehom vodi gospodin Jovan Divjak, nije pomoglo da se u ovoj zemlji napravi kakav-takav zajednicki edukativni program.
I nije toliki problem u tome sto u BiH danas egzistiraju tri obrazovna programa, vec u tome sto su ti programi uglavnom u sluzbi nacionalistickih politika, i sto su toliko oprecni da djeca, koja po njima zavrse skolovanje jedino mogu dijeliti, sabirati i oduzimati na isti nacin.
Generalno ciscenje udzbenika
Doduse, prije dvije godine na nivou drzave pokrenuta je aktivnost promjene obrazovnih programa, kada su se po prvi put i poceli sastajati i medjusobno razgovarati entitetski ministri obrazovanja.
Tako je 10. maja 2000. u Uredu visokog predstavnika medjunarodne zajednice odrzana konferencija kojoj su prisustvovali predstavnici entitetskih ministarstava za obrazovanje, zamjenik Visokog predstavnika u BiH, te predstavnici Evropske komisije i UNESCO-a, pa je potpisana Deklaracija o uklanjanju paralelnih sistema u obrazovanju, odnosno ukidanju segregacije u skolama.
A to je, kaze Claudie Kieffer, visi savjetnik za obrazovanje u OHR-u, znacilo da se u skolama u tzv. Herceg-Bosni prestane sa upotrebom hrvatskog obrazovnog programa i udzbenika iz Hrvatske, a u Republici Srpskoj jugoslavenskog programa i udzbenika iz SRJ.
Prilikom potpisivanja te deklaracije, prema rijecima Severina Montina, pomocnika federalnog ministra za obrazovanje, po prvi put neke stvari imenovane su pravim imenom:
"Predstavnici medjunarodne zajednice nisu se ustezali da kazu kako sadrzaji nekih udzbenika poticu na mrznju, kako djecu u jednoj drzavi ne mogu vise uciti povijest i kulturu neke druge drzave i pritom ih drzati u uvjerenju kao da u ovoj zemlji niko, a pogotovo pripadnici drugog naroda, nisu dali nikakvog udjela."
Na Konferenciji je odluceno i to da se izrade novi modeli obrazovanja, da se sacine novi programi i stampaju novi udzbenici. Za pocetak, posto je za takav poduhvat trebalo puno i vremena i novca, odluceno je da se ispita tacnost navoda u udzbenicima i da se iz njih izbaci sve sto ne odgovara istini i sto na bilo koji nacin vrijeda pripadnike bilo kojeg naroda.
U tu svrhu koristeni su neprozirni crni flomasteri kojima su se precrtavale nepozeljne recenice. Najvise krizanja bilo je u udzbenicima historije, geografije i "maternjeg" jezika.
Najcesce brisane rijeci bile su: agresija, pljackaski rat, razbojnistvo, cetnik, balija, ustasa…, a iz udzbenika historije skoro da su prekrizene cijele lekcije koje su se odnosile na minuli rat u Bosni i Hercegovini.
"U Turcina vjere nema"?No, precrtavanje nepozeljnih recenica je, prema rijecima prof. Muhameda Ganibegovica, direktora Uciteljske skole u Sarajevu, imalo kontraefekat: "Tek tada je djecu pocelo zanimati sta je ranije pisalo u udzbenicima, pa su izmisljali razne nacine da to saznaju. Djeca su takva, da im nismo rekli da ce se neka rijec precrtati, oni je mozda nikad ne bi ni zamijetili, ne bi na nju ni obracali paznju."
"Takodjer", veli prof. Ganibegovic, "tesko je djeci koja su iskusila rat bilo reci: odsad ne smijes reci da je to bila agresija. Pa i medjunarodna zajednica upotrebljava taj termin.
Zamislite koji je to sad apsurd: Visoki predstavnik moze reci da je na BiH izvrsena agresija, ali to neki ucenik u BiH ne smije ni za zivu glavu."
Jasmina M., ucenica jedne sarajevske gimnazije, kaze: "Kad sam krenula u 4. razred, dobila sam udzbenik historije koji je sav bio iskrizan crnim flomasterom. Jedva sam cekala da dodem kuci i pokusam procitati sta pise ispod. Zapalila sam svijecu i stranicu po stranicu citala nad njenim plamenom."
U Federaciji BiH ove godine stampani su novi udzbenici historije za osmi razred osnovne i cetvrti razred srednje skole. Jedan od autora tih udzbenika, pored Enesa Durmisevica i Muhidina Pelesica, prof. Muhamed Ganibegovic, veli da je njihov sadrzaj skoro identican sadrzaju starih udzbenika, stampanih 1994. godine, s tim sto su sada izostavljeni prekrizeni pasusi i recenice, i sve sto se odnosilo na rat u BiH od 1992. do 1995. godine. "Ovi udzbenici pisani su po svim uzusima koje je nametnula medjunarodna zajednica. Mozda je i bolje sto nema lekcija o nedavnom ratu u BiH, jer da bi se o skoroj proslosti pisalo, potrebna je izvjesna vremenska distanca. Udzbenici su pisani i cirilicom i latinicom naizmjenicno", kaze prof. Ganibegovic i kao kuriozitet pokazuje odjeljak koji govori o atentatu na austrougarskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda.
U starom udzbeniku, na koji je OHR imao primjedbe, pisalo je:
"Atentat je pocinio Gavrilo Princip, pripadnik grupe nacionalistickih srpskih omladinaca, koji su pripadali organizaciji Mlada Bosna."
U novom udzbeniku, stoji: "Ubistvo austrougraskog nadvojvode Frantza Ferdinanda koje je 28. juna 1914. godine pocinio Gavrilo Princip, djelo je grupe nacionalno-revolucionarnih, tacnije nacionalistickih srpskih omladinaca poznatih pod imenom Mlada Bosna."!?
Takodjer, prema rijecima profesora Ganibegovica, ali i jos nekih profesora sarajevskih srednjih skola, odluku o ukidanju paralelnog sistema obrazovanja i segregacije postuju samo skole u krajevima sa bosnjackom vecinom.
"U Turcina vjere nema"
I u Republici Srpskoj stampani su novi udzbenici. Ministar prosvjete RS-a Gojko Savanovic vec se pohvalio da su u tom entitetu stampana 53 udzbenika za osnovne i srednje skole. Medjutim, on nista ne zna o udzbeniku "Poznavanje drustva" za cetvrti razred osnovne skole, autora Steve Pasalica i Ranka Pejica, koji je stampan ove godine i vec je u upotrebi.
Naime, po tom udzbeniku, BiH uopce ne postoji kao drzava.
Ali zato postoji Republika Srpska i ona se malom djaku na mapi predstavlja zajedno sa SR Jugoslavijom. Ucenik iz tog udzbenika moze saznati da postoje samo srpske zemlje, da se Republika Srpska granici sa SR Jugoslavijom na sjeveroistoku, jugoistoku i istoku, da sa drugih strana granice "zivi isti srpski narod koji se borio 200 godina da ova granica nestane", a Kulin ban stavljen je medju vladare koji su stvorili "srpsku Bosnu".
U lekcijama o himni, grbu i zastavi takodjer nigdje nema Bosne i Hercegovine, pa djeca u RS-u iz ovog udzbenika mogu nauciti tek kako se zove himna Republike Srpske i Jugoslavije te da Crna Gora i Srbija jos nisu usvojile svoje himne. U istom udzbeniku, na stranici 86, lekcija "Drugi srpski ustanak i stvaranje srpske nacionalne drzave" pocinje pitanjem: Da li si cuo narodnu izreku "U Turcina vjere nema"?
U kontrolnim zadacima koji idu uz ovaj udzbenik, i koji su stampani na 20 stranica, Bosna i Hercegovina spominje se samo cetiri puta, i to onda kada se radi o bunama, "Mladoj Bosni", aneksiji BiH i austrougarskoj vladavini.
Profesor Ganibegovic za ovaj udzbenik je kratko kazao da je to najveci grijeh kojeg su vlasti RS-a mogle pociniti prema djeci koja tamo zive.
Ministar Savanovic je za Dane izjavio kako on pojma nema da je taj udzbenik stampan: "Što mene to pitate, ne mogu ja svakog dana citati po 50 knjiga. I nisam ja nikakav strucnjak za to. Ako kazete da je autor Pasalic, to je moj zamjenik, pa njega o tome pitajte."
U Uredu visokog predstavnika bili su iznenadeni kada su saznali da je autor spornog udzbenika zamjenik ministra prosvjete RS-a. "Hvala vam puno na toj informaciji", rekao je Claudie Kieffer i objasnio nam da je OHR prije nekoliko sedmica dobio informaciju o postojanju ovog udzbenika, da je formirao specijalni ekspertni tim koji trenutno tabiri Pasalicevo i Pejicevo djelo, te da ce po tom pitanju vrlo brzo razgovarati sa ministarstvom prosvjete RS-a.
"Svi nas pitaju zasto ne uvodimo sankcije za one koji ne sprovode nase odluke, a mi uporno govorimo da nismo bh. Vlada. U konkretnom slucaju, mi nismo ministarstvo obrazovanja i probleme koji su se pojavili trebaju otklanjati ministri", kaze Kieffer. Medjutim, pitali smo ga, zar OHR ne moze smijeniti ministra prosvjete RS-a ili njegovog zamjenika, na sto je on odgovorio: "Puno je ovdje kandidata za smjenu. Bojim se da bismo ih morali smijeniti dvocifren broj, mozda izmedu 30 i 50, a to ne vodi nikuda. Ne znam ko bi ostao." OHR ce, veli Kieffer, do kraja ove godine ponovo pregledati sve udzbenike iz oba entiteta i to ce raditi svake godine ubuduce.
Pored novostampanih, u nekim skolama, a narocito u Republici Srpskoj i tzv. Herceg-Bosni, jos uvijek su u upotrebi udzbenici iz SR Jugoslavije i Hrvatske. Tako u podrucjima sa hrvatskom vecinom prvo sto prvacici nauce jeste pjesmuljak koji glasi: Ja sam mali prvacic, slatki mali Hrvatic.
U petom razredu djeca rodjena u Sarajevu, Kaknju, Varesu… iz Hrvatske citanke (Zagreb, 1997.) naucit ce da je njihova domovina Hrvatska, a himna Lijepa nasa domovino, dok ce u sestom razredu saznati kako je njihov praiskonski dom i zavicaj na Krku, u Zagorju, Slavoniji ili na Cetini, te da je Mehmedalija Mak Dizdar hrvatski pisac, a njegova pjesma Molitva katolicka pjesma…
Ovi "uvezeni" udzbenici, kazu u OHR-u, trebali bi se izbaciti iz upotrebe do juna sljedece godine, odnosno do kraja ove skolske godine, kada treba poceti stampanje novih. Navodno, novi udzbenici nece biti jedinstveni za cijeli prostor BiH, ali ce morati sadrzavati propisan minimum "zajednickih osnova".
Ljudska prava i pjesacenje
Na proslogodisnjoj majskoj Konferenciji dogovoreno je i to da se u sve srednje skole u BiH uvedu dva nova predmeta: Demokratija i ljudska prava i Kultura religija.
Demokratija i ljudska prava od ove skolske godine uvedeni su u sve bh. skole i izucavaju se u trecem razredu. S obzirom da za ovaj predmet nije bilo strucno osposobljenog kadra, za vrijeme skolskih ferija jedna grupa diplomiranih profesora odbrane i zastite te sociologije isla je na dvomjesecni kurs. Ovako osposobljeni nastavnici predavat ce samo ovu prvu skolsku godinu, a ubuduce ce se morati obrazovati na Fakultetu politickih nauka u Sarajevu, gdje ce biti otvorena posebna katedra. Predmet Kultura religija jos nije usao u nastavne planove i programe na nivou drzave, ali se on vec predaje u nekim skolama.
"Ali, to nije ono sto smo mi htjeli, a htjeli smo da to bude predmet jedinstven na citavom prostoru. Dakle, svi ucenici u svim skolama i u Federaciji i u Republici Srpskoj trebali su uciti isti sadrzaj iz istih udzbenika", kaze Severin Montina.
"U Turcina vjere nema"?
Zbog toga je u aprilu ove godine odrzan simpozij na kojem je donesena odluka da cetiri vjerske zajednice u BiH i entitetska ministarstva obrazovanja odrede po jednog clana kako bi se sacinio tim za izradu nastavnog programa za predmet Kultura religija, a koji bi se trebao izucavati u drugom i trecem razredu srednje skole. Ocekuje se da ce do iduce skolske 2002/2003. godine ovaj program kao i predavaci biti spremni.
Prosle skolske godine na drzavnom nivou takoder je formiran i tim od devet strucnjaka iz jezika i knjizevnosti (po tri iz svakog naroda) koji su na celu sa profesorima sa Hajdelberskog instituta poceli sa izradom zajednickih modula za jezik i knjizevnost. Ti moduli bi se od ove skolske godine trebali poceti ugradivati u nastavne planove i programe. Ovo podrazumijeva i obavezno ucenje drugog pisma u osnovnim skolama - u Federaciji cirilice, a u Republici Srpskoj latinice.
I ovdje se ne zavrsava spisak problema u obrazovanju. Postoji jos jedan: obrazovanje djece povratnika. Tako, rijetko gdje, osim u Sarajevu i Tuzli, neki povratnik, recimo Srbin, salje svoje dijete u skolu u kojoj se uci po "bosnjackom" ili "hrvatskom" programu. Ista je situacija i sa povratnicima Bosnjacima i Hrvatima u Republiku Srpsku, pa se nerijetko desava da djeca radije ostaju kod kuce nego da uce po "tudem" programu.
Doduse, bilo je i slucajeva kada su djeca povratnici odlucila da idu u skolu gdje se uci po tudem programu, ali im je skolovanje bilo onemoguceno. Takvo razocarenje dozivjeli su ucenici Bosnjaci koji su se vratili u selo Kotorsko kod Doboja. Nekolicinu njih su njihovi vrsnjaci Srbi, nakon sto su ovi dosli pred skolu, kamenovali i otjerali. Od tada djeca povratnici u Kotorsko sjede u svojim satorima i cekaju dan kada ce im neko napraviti drugu skolu.
U federalnom Ministarstvu obrazovanja isticu jos jedan problem. Abdulah Jabucar kaze: "Kad negdje postoji skola, onda postoji i mogucnost da djeca povratnici kad-tad u nju krenu. Medutim, puno je veci problem kada skole nema nikako. Djeca koja zive u selu Blatnice kod Teslica, do najblize skole moraju pjesaciti deset kilometara, povratnici u Doboj-Jug pjesace po 20 kilometara, dok povratnici u sela izmedu Olova i Sokoca, a kojih nije malo, ne moraju ni pjesaciti jer, jednostavno, nemaju gdje. Na tom podrucju ne postoji nijedna skola." Iz istih razloga je Slobodan Sabljic, opcinski nacelnik Bosanskog Grahova, gradica u kojem uopce ne postoji osnovna skola, od svih medunarodnih i domacih humanitarnih organizacija zatrazio pomoc kako bi se ucenicima obezbijedilo redovno pohadanje nastave. Ucenici iz tog gradica svaki dan putuju u susjedni Drvar.
Ipak, u nekim mjestima, posebice u Federaciji BiH, naslo se rjesenje za obrazovanje ucenika povratnika. Naime, takva djeca idu u skolu sa ostalom, ali ona imaju posebne ucionice i posebne nastavnike, a nastava se odvija po programu po kojem su je imali i tamo gdje su zivjeli kao izbjeglice. Ovakav model obrazovanja se poceo primjenjivati u Stocu prije dvije godine, kada je tamo bilo samo cetvero djece povratnika, a ove skolske godine ima ih 146.
Programi za 21. vijek Kada se uzmu u obzir svi navedeni problemi, logicno je zapitati se hoce li bosanskohercegovacka djeca u svoj toj nelogicnosti izgubiti korak sa vremenom i ostatkom svijeta? Savjetnik federalnog ministra obrazovanja Abdulah Jabucar je, sto se toga tice, optimista. "I pored svih teskoca, nasa djeca stizu korak sa 21. vijekom", kaze on i objasnjava kako vec dvije godine Udruzenje medicinskih skola iz Federacije BiH radi na promjenama sistema strucnog obrazovanja. Naime, to udruzenje izvrsilo je izmjene strucnog obrazovanja i proslijedilo ga federalnom ministarstvu koje ga je i podrzalo. Uporedno s tim, u okviru PHARE programa, i uz pomoc Evropske komisije, sacinjena je Strategija za reformu strucnih skola. Zapravo, sacinjeni su nastavni programi za sest zanimanja: stolar, pekar, elektricar, kuhar, administrativni sekretar i administrativni tehnicar. U prethodne dvije godine taj program se primjenjivao u 12 skola, a od ove godine prihvatilo ga je jos dvadesetak srednjih skola.
Ovih dana raspisan je i tender za nastavak PHARE-ovog programa, koji ce trajati do 2004. godine, a obuhvatat ce cetverogodisnje "tehnicke" srednje skole. Takoder se ocekuje da se do kraja 2004. zavrsi projekat tzv. tehnicke pomoci obrazovanju BiH, koji sponzoriraju Evropska komisija i Svjetska banka, a u koji su ukljucene i gimnazije. U realizaciju ovog projekta ukljuceno je oko 60 strucnjaka iz citave BiH.
U federalnom Ministarstvu obrazovanja optimisti su po ovom pitanju i nadaju se da ce nasa djeca uskoro, bez trunke stida, moci slijediti svoje vrsnjake u Evropi.
Bit ce da ni oni nisu culi za nove udzbenike u Republici Srpskoj. Mustafa Demirovic i Gojko Savanovic, entitetski ministri obrazovanja
Trziste udzbenika
Razgovarao: Omer Karabeg
- Veoma je malo dodirnih tacaka izmedu onoga sto djeca uce u Sarajevu, Banjoj Luci ili u zapadnom dijelu Mostara. Da li nastavne programe treba ujednaciti ili i dalje treba da postoje tri potpuno odvojena sistema obrazovanja?
SAVANOVIC: Ne mislim da u BiH treba da budu tri potpuno odvojena sistema obrazovanja. Zapravo, medu njima ima dosta dodirnih tacaka, posebno kad je rijec o matematici, fizici, biologiji, hemiji i strucnim predmetima. Nema nijednog razloga da se ne usaglase programi nastave tih predmeta. Skupo je kad se radi po razlicitim programima, jer sto je vise razlicitih programa, to je vise udzbenika i izdavaca. Ali, sadasnje stanje sigurno nece ostati ovakvo kakvo jeste. Mi smo usli u projekat izrade zajednicke strategije obrazovnog sistema u BiH. U Republici Srpskoj i u Federaciji formirane su komisije koje ce izvrsiti usaglasavanje programa.
DEMIROVIC: Tri obrazovna sistema u Bosni i Hercegovini zapravo su tri antisistema. Najgore od svega je to sto u pojedinim dijelovima drzave Bosne i Hercegovine djeca uce po nastavnim programima Srbije i Hrvatske, uce njihovu istoriju, cak i geografiju. Sjecam se jednog takmicenja ucenika iz Federacije, kada su daci iz jednog kantona sa hrvatskom vecinom bili najbolji u svim predmetima osim u geografiji i to ih je kostalo prvog mjesta. Jer, oni u svojoj skoli nisu ucili geografiju Bosne i Hercegovine, vec Hrvatske. Zbog svega toga potrebna nam je zajednicka strategija obrazovanja.
- Da li je tacno, gospodine Savanovicu, da bosnjacka i hrvatska djeca u Republici Srpskoj moraju u skolama da uce srpski jezik i srpsku historiju? Nedavno su roditelji bosnjacke djece u Kozarcu, rijec je o povratnicima, protestirali zbog toga sto njihova djeca moraju da slusaju nastavu na srpskom jeziku i predmete u kojima dominiraju srpske teme i zbog toga sto, kako oni kazu, nastavnici vode djecu da posjecuju spomenike palim srpskim herojima iz posljednjeg rata.
SAVANOVIC: Nije tacno da nastavnici vode bosnjacku djecu da posjecuju spomenike palim srpskim herojima, to je kriva informacija. Mi smo to provjeravali, takvih slucajeva nije bilo. Ali je cinjenica da se u RS-u radi po nastavnom programu Republike Srpske, kao sto se i u Federaciji radi po kantonalnim programima. Da li ce se i kojoj mjeri uvesti predavanje na maternjem jeziku, o tome treba da se dogovorimo. Prema sadasnjem zakonu u RS-u, nastava se slusa na srpskom jeziku ukoliko je u odjeljenju veci broj srpske djece, a tako je, koliko ja znam, i u Federaciji. Tamo je nastava na bosnjackom ili hrvatskom jeziku, zavisno od kantona. Tu nema nikakvih razlika. Što se tice Kozarca, tamo postoji jedna grupa ljudi, ne bih bas rekao roditelja, koji insistiraju na otvaranju bosnjacke skole u kojoj bi se nastava izvodila na bosnjackom jeziku. Škola se moze otvoriti, ali se moraju ispuniti uslovi koji vaze i za ostale skole u RS-u. Ali, naravno, dok je god u Republici Srpskoj na snazi sadasnji zakon o obrazovanju, djeca ce slusati nastavu na srpskom jeziku.
- U Republici Srpskoj koriste se udzbenici iz SR Jugoslavije, iz Srbije. Da li se radi na zamjeni tih udzbenika i da li se pisu vlastiti udzbenici RS-a?
SAVANOVIC: Mi uveliko na tome radimo. Samo ove godine smo stampali 53 vlastita udzbenika za osnovne i srednje skole. Mi smatramo da cemo za narednu skolsku godinu u potpunosti imati svoje udzbenike.
DEMIROVIC: Nedavno smo gospodin Savanovic i ja trebali da se u Strasbourgu sastanemo sa ministrima obrazovanja iz Srbije i Hrvatske, ali su kod njih nastupile neke personalne promjene, pa do tog sastanka nije doslo. Mi smo htjeli da im kazemo da smo mi u Bosni i Hercegovini - bosanski Srbi, bosanski Hrvati, Bosnjaci, Bosanci i tako dalje - u stanju da napravimo vlastite udzbenike i da unosenje nastavnih planova i programa Srbije i Hrvatske u BiH narusava integritet i suverenitet nase drzave. I ja mislim da je ovo posljednja godina kada se to moze tolerisati. U Federaciji u tom pogledu imamo velike probleme sa tri kantona u kojima je na vlasti HDZ. Tamo se predaje po nastavnim programima Hrvatske. Na svjedocanstvima koja dobijaju ucenici pise "Hrvatska Republika Herceg-Bosna". Medutim, ucenici sa tim svjedocanstvima ne mogu da se upisu na fakultete ni u BiH, ni u drugim drzavama, vec moraju doci u federalno ministarstvo da "nostrificiraju" svoje diplome, jer druge drzave priznaju samo BiH, odnosno Republiku Srpsku i Federaciju. Sustina nove strategije je u tome da se usvoje evropski normativi i standardi koji ce omoguciti da djeca bez ikakvog problema prelaze iz skola u RS-u u skole u Federaciji, i obratno. Danas, medutim, imamo situaciju da jedan obrazovni sistem vlada u Ustikolini, a drugi u Foci ili Srbinju, kako taj grad danas zovu u Republici Srpskoj. A ta dva grada su medusobno udaljena nekoliko kilometara. Kad napravimo zajednicke programske osnove sa zajednickim jezgrima, ne jedinstvenim, ja to uvijek naglasavam, jer mi moramo sacuvati nacionalni identitet svakog konstitutivnog naroda, onda ce obrazovni sistem biti jedan od znacajnih faktora reintegracije Bosne i Hercegovine.
- Da li je moguce napraviti zajednicke udzbenike koji bi se koristili u cijeloj Bosni i Hercegovini?
SAVANOVIC: Moguce je praviti zajednicke udzbenike tamo gdje postoje sira zajednicka jezgra. Recimo, za fiziku i matematiku. Medutim, ja se zalazem da postoji trziste udzbenika, da ne bude, recimo, propisan samo jedan udzbenik, pa da se nijedan drugi ne smije upotrebljavati. Moramo omoguciti izbor, pa da se u Federaciji mogu koristiti udzbenici iz RS-a, a u RS-u oni iz Federacije. Neka pobijedi bolji udzbenik. Ili, recimo, ako je jedan udzbenik iz matematike toliko dobar, ako ga hvale svi nastavnici, zasto da on onda ne bude taj iz kojeg ce se uciti na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
- Vi govorite samo o matematici, fizici i slicnim predmetima.
SAVANOVIC: Ne mogu reci da cemo moci napisati zajednicki udzbenik istorije ili knjizevnosti. Nisam siguran da ce do toga skoro doci.
Propascu Jugoslavije BiH je usla u sastav - cega?
U Poznavanju drustva za 4. razred osnovne skole pise i ovo:
"Jugoslavija izlazi na Jadransko more, sto je cini primorskom zemljom. Republika Srpska se prostire blizu jadranske obale."
"U vrijeme Kulina bana Bosnom su sirili svoje vjersko ucenje bogumili koje je Nemanja protjerao iz Srbije."
"Sada ces uciti o svim glavnim gradovima srpskih zemalja: Beograd, Podgorica, Srpsko Sarajevo i Banja Luka… Potpisivanjem Mirovnog sporazuma i zavrsetkom rata 1995. godine, dijelovi Srpskog Sarajeva pripali su Sarajevu koje se nalazi na teritoriji Federacije BiH (Grbavica, Novo Sarajevo, Hadzici, Vogosca, Ilidza i Ilijas)."
"Raspadom bivse Jugoslavije i njenom podjelom na vise drzava, mnogi etnicki prostori ostali su bez Srba… U bivsoj jugoslovenskoj republici Bosni i Hercegovini to su zapadni dio Krajine, Ozrensko-vozucki kraj, Sarajevski kraj, dijelovi Hercegovine i drugi."
A u Kontrolnim zadacima iz poznavanja drustva, za isti razred, djeca treba da odgovore na sljedeca pitanja ili ih dopune:
"Kako se naziva kontinent na kome se nalaze Republika Srpska i SR Jugoslavija?"
"Ko je osnovao samostalnu srpsku drzavu Bosnu: a) Tvrtko Kotromanic b) Kulin Ban c) Stjepan Kotromanic "Osim Srba ustase su unistavale i…..?"
"Na celu ustaske Nezavisne drzave Hrvatske 1941. godine bio je….?"
"Hrvatskim cvecem proglaseni su……?"
"Koliko je u Drugom svetskom ratu stradalo Srba?"
"U kojem delu Evrope se nalaze Republika Srpska i SR Jugoslavija?"
"Propascu Jugoslavije BiH je usla u sastav……?"
Nestrucni nastavnici i preobilni programi
Nije u BiH samo problem u tome sta djeca uce, vec i ko ih uci. Procjenjuje se da samo u Federaciji BiH cak 4.000 nastavnika nema adekvatnu strucnu spremu i da je najveci broj takvih nastavnika zaposlen u osnovnom obrazovanju. Zamjenik ministra obrazovanja Tuzlanskog kantona Hazim Halilovic izjavio je da u tom kantonu cak 182 nastavnika nemaju odgovarajucu naobrazbu, a uglavnom predaju strani jezik i historiju. Po njegovom misljenju, programi koje djeca moraju savladati za jednu skolsku godinu preobilni su i takav sistem ne polucuje pozitivne rezultate, pa su u Tuzlanskom kantonu odlucili programe reducirati za 20 do 30 posto gradiva.
Distrikt Brcko: Zakonom rijeseno sve
Zvuci skoro nadrealno, ali je istinito: najmanje problema, kada se radi o obrazovanju, ima u Distriktu Brcko. Naime, supervizor za Distrikt Brcko Garry Matthews "nametnuo" je Zakon o obrazovanju koji se primjenjuje u svim tamosnjim skolama. Dakle, u skolama je dozvoljeno koristiti i udzbenike iz Federacije, i iz Republike Srpske, s tim sto oni moraju biti "ocisceni" od netacnosti i rijeci koje podsticu mrznju, netrpeljivost i netoleranciju. Na profesorima i ucenicima je da odluce koji udzbenik ce koristiti prilikom izvodjenja nastave.
Prijava
Registracija
FAQ
Pretraživač
