Ono što je poražavajuće je činjenica da je postojala skoro cijela bojna ( bataljon ) "muslimovića" i "halilovića", u samom vrhu vojnih i civilnih struktura, u čijim rukama je bila sudbina - i Bosne i naroda. Kad čovjek malo bolje razmisli i proanalizira fakte i dogadjanja iz minuloga rata, onda nije teško shvatiti zašto je stanje ovakvo kakvo jest. Jer, sve je premreženo "seferovićevsko-muslimovićevskim" strukturama; vojska, policija, obavještajna zajednica, pravosudje, mediji, politika ... Sprega kapitala sa rečenim strukturama je vrlo snažna, što dodatno komplicira situaciju. Narod je zaglibio u duboku apatiju i potpuno se predao osjećaju "bezizlaznosti".
Najbolji sinovi su izginuli. Većina preživjelih junaka je, nakon što su shvatili kako su vlastodršci "vrednovali" njihovu borbu, dignula ruke od svega i jednostavno se povukla u golo preživljavanje. Narod je općenito zbunjen i raspamećen. Instinkt, koji ga tjera na golo preživljavanje, sam po sebi nije dovoljan za razuman odabir vodstva koje bi ga izvadilo iz gliba u kojemu se našao. Podjeljenost na "crvene", "zelene", "crne" i bezbojne, još je jedna od okolnosti koje rade protiv tamošnjeg čovjeka. A ako bi se i našao neko ko bi počeo buditi ljude, organizirati ih i "talasati", onda na scenu uskaču "mudraci" sa početka priče. Jer oni nikad ne spavaju !
A dovoljno su brojni, organizirani i motivirani da kontroliraju sve - od "zelenih" do "crvenih". Spikom, legislativom i pendrekom. Ovako više ne može. Vrijeme za "sabur" je isteklo. Ja bih zatalasao i krenuo, pa - kome opanci, kome obojci.
Ničija nije do zore gorjela !
_________________ "Ako napredujem, slijedite me. Ako se povučem, ubijte me. Ako me ubiju, osvetite me." (Henri de La Rochejaquelein)
|