PLIVADONKA
Sijetih se jedne prelijepe apotekarke, koju u Rogatici prozvasmo Plivadonka, a poslije mnoge medicinske radnice nosise isto ime. Mirsada, mislim da joj ime, a prezime Dobraca, inace sestra Dike Jesenkovic i dr. Aziza Dobrace. Negdje kad sa carsije apoteku preselise na trg i ona ode u Priboj, a naziv Plivadonka osta u upotrebi.
Zele
PODRUM
Svi koji su imali kuce, imali su i podrume, debela hladovina (prvi sprat iznad temelja) u kojima se ostavljalo sve i svasta. Ali od svog tog materijala bile su dvije tri stvari sa prioritetom. "Kazan za Rakiju, Rakija i Skrinja..."
Sacinovac
POGLEDALA
"...Romi su se cesto u manjim skupinama doseljavali u Bosnu. Najuspjesnija takva skupina doselila se na pocetku 19.vijeka iz Novopazarskog sandzaka (koji je tada pripadao Bosanskom ejaletu) i nastanila se u selu Pogledala, nedaleko od Rogatice, istocno od Sarajeva. Ekspert za bosanske Rome Rade Uhlik posjetio je Pogledala uoci Drugog svjetskog rata i ustvrdio da je to "neosporno najzanimljivije i najvitalnije cigansko naselje u Bosni." "Ljudi su vrlo radisni, sposobni, stedljivi, postene kotlokrpe koje posjeduju izvanredan smisao za organizaciju. Nisu nomadi: stanuju u prilicno siromasnim kucama. U toploj sezoni od proljeca do jeseni putuju po cijeloj Bosni, na razne strane, zeljeznicom, svake godine traze posao... Vecina njih je pismena i vrlo ljubomorno cuva svoj ciganski jezik." Nakon Drugog svjetskog rata, kad je Uhlik ponovo dosao na Pogledale, zatekao je pusto selo. "Zahvaljujuci intervenciji visih muslimanskih svecenika", zapisao je Rade Uhlik, "sprijecen je jos veci pokolj bosanskih Cigana" (iz knjige POVIJEST BOSNE Malkolma Noela). Pogledala su i danas u Rogatici, samo tamo, vec odavno, zive neki drugi ljudi, na romskoj zemlji, na romskoj nevolji. Romi Bajramovici (porijeklom iz Rogatice) ugledni su majstori u Kaknju(Selo Bare), vjesti u kovanju bakrenog posudja, ali i likova, tako da su poznati diljem svijeta. Jedan od njih, Ramo Bajramovic, izabran je i za akademika Italijanske akademije primjenjenih umjetnosti. U saradnji sa dubrovackim kiparom Marijanom Kockovicem napravili su niz impozantnih statua koje krase privatne kolekcije, galerije i parkove diljem svijeta.
Sele
POLIP-POLIPA
Prva se u medicini koristi za nesto sto izraste na insanu. Da li tako i naselje koje izraste nazvase Polipa neznam, ali jedno je od starih dijelova Rogatice. Tu je cijelo vrijeme koje pamtim bio i Mejtef, a Bogami i kuce uglednijih ljudi. Jedna, koje sada vise nema, bi pretvorena u "zgradu", a druga rusevna ispod nje, zvala se Karahmetova. Lijevo prema Dvorskoj (jos jedno ime za Abecedarij), bi Fetahova kuca. Ova poslednja osta citava poslije onog rata, pa se malo docerala i u nju smijestilo par povratnickih porodica. Cekajuci da Baza (jos jedno ime) napravi njihovu kucu, neko vrijeme u toj kuci bi moja nana sa svojim evladima. Jedna od rodica moje matere koja je zivjela u Sarajevu, a svoj radni vijek provela u istoimenom klubu, adresirajuci dopisnicu koju je uputila mojoj materi, napisala je FETAHOVA KUCA OKRECENA U BIJELO.
Zele
POŠTA
Ovaj put nije govor o posti, javnoj ustanovi koja se bavi prijemom i otpremom pisanih posiljki, paketa i novcanim transakcijama, a koja u svom poslu obavlja usluge telefoma i telegrafa. Postom se u Rogatici, nekad davno, zvao i autobus/kamion koji je saobracao na prvoj prijevoznickoj liniji Rogatica-Mesici. Najprije je to bio kamion pokriven ciradom, sa namjestenim drvenim klupama i prirucnim stepenicama "za uzaci i sici". Polaziste je bilo ispred kuce Zejnila i Muzafera Peste, gdje se nalazila i biletarnica za prodaju karata. Organizacijom prevoza bavilo se bivse preduzece "Transport" koje je u svom voznom parku imalo nekoliko kamiona dobivenih iz reparacijske kvote (ratne odstete) razlicitih marki od "Renoa" do "Dodza". Medju prvim vozacima bili su Rasim Kazic Skoda, Zdravko Bajevic, Omer Soso, Salko Masala, Avdo Piljevic, Redzo Alkovic, Ljupko Markovic... Posta je "isla" do Mesica i natrag tri puta dnevno, a red voznje se poklapao sa dolaskom i odlaskom putnickih vozova. Mnogo kasnije vozni park se pojacava autobusima "Pionir", "Praga" i "Cepel", a bio je nabavljen jedan dotrajali autobus iz Londona, na sprat, ali posto nije mogao proci na jednom usjeku na Sastavcima tzv. Anstiku, prodat je, a nabavljen autobus sa tapeciranim sjedalima, sa posebnom kabinom za vozaca, takodjer isluzeno londonsko prevozno sredstvo,a ustanovljavaju se i dvije nove linije za Sarajevo (rani i jutarnji autobus) i jedna linija za Focu. Prava Posta (PTT) izgradjena je odmah poslije rata. Postanski djelatnici bili su mnogo uvazeni u carsiji, od njih su se dobivale ruzne i dobre vijesti, oni su uspostavljali telefonske veze sa nekim dalekim svjetovima, oni su bili ljudi od povjerenja jer novac, upucen nekom u armiju ili dr., bio je siguran i sigurno urucen. Prvi upravnici su bili neki Lucic, Mustafa Ostro, monteri TT linija Huseinaga Salan, Omer Sisic Postar, Suljo Kerla i neki Gojkovic, pismonosa Stanoje Milutinovic, i postanski sluzbenici Murat Muhic, Ahmed Paralovic, Miko Obradovic i telefonistkinja Sevala. Kad bi Stanoje raznosi penzije, on, npr. dodje na Mejdan na Poljunu i da ne bi zalazio po sokacima glasno proziva. "Biba Sehic...", uredno isplati, popije dec rakije pa proziva slijedeceg, pa slijedeca rakija, pa Stanko pijan. Ali mu se nikad nije desilo da ga neko zakine, jal on njega. Danasnjim generacijama vjerovatno je nezamisliv takav vid komuniciranja, ali tako je bilo
Šele
PRALO
Da je najveca od svih prirodnih ljepota voda u kuci, cuh u jednoj seriji koja se davno prikazivala, a dok i u Rogatici ne bi ove ljepote, moralo se snalaziti na razne nacine. Sa ulicnih cesmi, koje jedine bjese prikljucene na gradski vodovod, donosila se voda za pice, kuhanje i pranje. Tako se ona za pice donosila u manjim kantama, ibricima i testijama, dok se za ostalo donosilo u vecim kantama. Najveci problem u to doba zenama bi pranje odjece i onog ostalog sto je od platna, jer za to je potrebna veca kolicina vode, pa se tako dugo zadrzao stari nacin pranja na rijekama i potocima. Da bi sve bilo lakse za ovo se pravilo Pralo. Za one na rijekama pravile su se stepenice kako bi se lakse prislo do vode, a uz obalu od kamena ili drveta bjese nacinjena mjesta gdje bi se platno pralo i moglo spustiti.
Kroz Gracanicu je tekla istoimena rjecica, a njene obale citavim tokom kroz ovo naselje bjese obradjene kamenom, a da niko ne zna kad i ko to uradi. Cista voda Gracanice bi odlicna za pranje, te joj stepenice koje su vodile prema pralima ispresjecase one kamene obale. I svako imade svoje pralo, dok oni cije kuce i imanje nisu bile uz nju, to cinise kod mosta koji je vodio prema Vrbanju. Da to nebi cinili, nekad davno narod ovog rogatickog naselja odluci i odvoji negdje kod Dijanovine potok, koji je vodio kroz gracanicke basce, pa potom kroz tekijske i na kraju se ulijevao u Rakitnicu kod kuce Suvalija (gdje je danas ona zgrada kog Crkvenog Doma). Poslije svako kroz ciju je bascu (vrt) tekao potok uredi njegovo korito i u svakom bi nacinjeno i pralo. Naravno da su najveca prala bila na Rakitnici, ali mali broj sretnih bi onih cije je imanje uz ovu rogaticku ljepoticu. Na prala nase stare su odlazile, a osim onog za pranje sa sobom su nosile pratljace, kojima morase mlatiti po platnu kako bi se sto bolje oprale, prije nego bi se nasle na tenefu. Padinski djelovi Rogatice, osim onih uz Toplik, nemadose pralo te tekne i voda, pretezno iz bunara se i za ovo trosise. U "novije" doba pratljacu odmjenise "masine" za pranje. Bi to uramljen izrebran metalni dio uz koji se trljalo platno, a u narodu ih prozvase Gorenje Dolenje. A onda i u rogaticke kuce udje ona prirodna ljepota i rogaticka prala ostadose bez pralja. Podsjecase prolaznike na stari vakat, a onda nestadose, jer betonom obradise obale i Rakitnice i Gracanice i samo po zelji onih upornih na par mjesta nacinise stepenice prema vodi i licise na pralo.
Zele
PRAŠO
Amir Praso bio je dugogodisnji direktor Osnovne skole "Ragib Dzindo" u Rogatici. Dosavsi u Rogaticu ranih pedesetih godina kao nastavnik istorije i geografije, ubrzo je, nakon iznenadne smrti direktora i profesora njemackog jezika Mustafe Dzinica, preuzeo tu odgovornu funkciju. Vrstan predavac, erudita, sposoban, reklo bi se vrhunski organizator, godinama je uspjesno rukovodio skolom koja je, za njegova mandata, uvijek bila u vrhu obrazovnih institucija BiH, a dobitnik je i republicke nagrade za razvoj osnovnog skolstva "Hasan Kikic". Za svog mandata direktor Praso je uspio da podigne dvije nove zgrade sa savremenom opremom, ucionicama i kabinetima, sportskom dvoranom, a ucenici te skole godinama su bili najuspjesniji u nastavnim i vannastavnim takmicenjima u Republici. Skola je kontinuirano razvijala vannastavne aktivnosti pa su se tu ucili mladi telegrafisti, radio amateri, foto amateri, avio-modelari, mladi pjesnici, literate, likovnjaci, glumci, plesaci. Skola je, kao dio svoje tradicije, imala svoj djacki tamburaski orkestar, svoj djacki literarni list, svoju scenu i svoje sportiste. Iako je tesko vezati sve to za jedno ime, u ovom slucaju ne grijesimo. Amir Praso je bio alfa i omega svega. Umio je animirati, okupiti kadar, iznaci sredstva... U i oko skole "Ragib Dzindo" vrtio se gro obrazovnih, kulturnih i sportskih aktivnosti. A iznad svega voljeli smo slusati njegova predavanja iz istorije, koje je on dramatski prenosio na djake da smo uvijek pomisljali da se nalazimo u centru svijeta.
Šele
PRED KINOM
Neznam kako bih naslovio i pod koji ABC... bih stavio ovo kazivanje.Ono sto znam je da je ovo dio zivota mnogih nas.Ni veliko,ni upadljivo. Nit osim sto je u mnogim od nas,prostor ispred kina ni pocemu nije upadljiv. Al kad bi ovaj dio prcati mogao imao bi pricu duzu i vecu od svih. Sta se tu svasta dogodilo niko ispricati nemoze pa i zbog toga mu naslov nemogu dati. Kako bioskopske pedstave bjese tih godina atrakcija,il kako to sada kazu u fazonu tako i ovaj dio rogaticke carsije bi sve.Mladzim ono o cemu su mastali,prispjelim za put u stvarnost mjesto za sve a starim ono sto treba drzati pod kontrolom.Eto tako bih najkrace opisao ovaj prostor na kom mongi mnogo prozivise. Pocinjalo se kuckanjem za kartu i bezecom jal cigarom.Ni zbog nabrojanog se stvarno bivalo nije vec zbog toga sto je tu sve bilo i ako nisi tu koda te i nama.Mjesto za sastanke onim koji asikovat pocese, il ko Pejdi na onom podzidu uz drvo naslonjen odakle ima pregled na sve a i nikom ne davsi ovo mjesto svoj status na carsiji pokaziva. Kibic se baco s ovog mjesta na djevojke koje setaju i Boga mole da him odabrani pridze. Znalo se ovdje i ko je jaci,i ko je mirniji. Kog treba izbjegavati a s kim se druziti treba.Sve se ovdje izvagalo i sve se znalo.I kartu za kino kad kupuje znalo se ko je dobija po redu a ko onu koju trazi.A sve zbog toga sto mu se i na ovom dijelu mjesto znalo.Hanako daj mi jednu do prozora.....Volilo se nasaliti po onom s Biletarnice.
Najpopularnije bi ovdje ljeti i u vrijeme korza.Znam one koji su korzirali samo 20 metara navise i toliko nanize od ovog prostora i to samo zato da bi bili vidzeni. Sjecam se Fajca koji je u jednom smjeru isao sa jednom djevojkom a drugom smjeru s drugom. Nista duze od pomenute relacije al bi vazno da ga ovi odavde vide. Starije nase pripadnice ljepseg pola nekako se ko plasise tuda proci. Dobacivanje bi popularno pa i ono slobodnije i provokativnije. Zbog svega toga crvenili su se obrazi,usne se u osmijeh razvlacile a Boga mi i preko oka se pogled baco.Nije bilo prijatno kad sretnes pogled ignorisanja a i toga podosta bi. A ono kad moda poce vise kratiti suknje odavde se moglo najbolje sejiriti. Poslije mu uz modu dodase i Hipi Klupu pa i ovaj momenat govori koliko bi vazan dio Rogatice. Neko s onog kamena dze Pejdo volio sjediti i bojom i kistom obiljezi mjesto i vrijeme pa nas sad na portalu podsjeca na mjesto i na vrijeme a i na ono sto ovdje prozivismo. Koliko god volio i falio moju Gracanicu ovdje sam se drugacije osjecao i ovdje sam najvise uzivao.
Zele
PREPOROD
Preporod nisu samo bile haber novine. Bio je i dobar sporet sa istim nazivom /drva-ugalj/. Made in Cacak YU. I novine i sporet idu pravo zajedno, sa 10m bukovine, za jednu sezonu.
Sacinovac
PRINČEVI
Krajem osamdesetih godina uz FK Mladost pocela se okupljati grupa rogatickih mladica cije su je jezgro izmedju ostalih cinili Šef, rahm. Caje, Fudo Bradarac, rahm. Zop, rahm. Adonis, rahm. Fikret, rahm. Riki, Muhamed Sisic, Cober, Kiza Dobraca i mnogi drugi. Ta raja se okupljala u Topliku i tu se rodila ideja za osnivanjem navijacke skupine. Na rahm. Cajetovu inicijativu grupa je dobila ime Princevi, jer je rahm. Caje volio Paris Saint-Germain u kojem je tada igrao Safet Susic. U to vrijeme bili su prisutni na svim domacim, a i gostujucim, utakmicama Mladosti. Igraci su ih veoma cesto finansijski podrzavali sa logistikom, kada bi isli na gostovanja. Kada smo igrali u Brezi, domaci navijaci nisu obracali sta se dogadja na terenu, vec su pratili sta Princevi rade na tribinama. Nisu bili huligani, vec su na sebi svojstven nacin znali napraviti sjajnu atmosferu na tribinama i svojim navijanjem dati veliku podrsku nama igracima. Njihova najdraza i najpopularnija pjesma je bila: ''Princevi, princevi, princevi smo mi, ko ne voli princeve, nek'.......“ Svaki poraz i pobjeda su obiljezavani u Topliku nakon utakmice, bilo proslavom ili tugovanjem. U slucaju pobjede Toplik bi bio prepun raje, a u slucaju poraza raja bi izbjegavala dolaziti u Toplik, jer ne bi bilo mjesta za sjedenje. Svi bi se onako tuzni rasporedili u posebnu ''kiflu'' i tugovali zbog poraza. Tako da sam se i ja osjecao krivim nakon tih poraza, gledajuci njih tako tuzne. Navijacka grupa Princevi funkcionisala je do same agresije, kada su mnogi njeni clanovi, uzeli aktivno ucesce u odbrani domovine. Nazalost, veliki broj njih danas vise nije medju zivima. Neka je rahmet njihovoj dusi.
Midho/Rogaticani
PRVI GLAS ROGATICE
Ovo je naziv jedne od kulturnih manifestacija, koje su se odrzavale u Rogatici. Smisljena i realizirana ideja o izboru najboljeg pjevaca Rogatice odrzavala se jednom godisnje i u tom periodu bila je jedna od najpopularnijih predstava u Rogatici. Uz oficijelnog voditelja, Sefika Isakovica Seleta, u programu su redovno ucestvovali clanovi KUD-a SVC Rogatica, grupa glumaca amatera koji su izvodili razne skeceve, clanovi grupe VIS "OLUJA", kome su se u programu prikljucivali i harmonikasi. Iz grupe amatera glumaca treba pomenuti Bakira Nalbantica Somu, Avdicevic Mustafu Avdagu, Krluc Mustafu Ciku i Hadziahmetovic Hamdu Coju. Clanovi grupe VIS "OLUJA" bili su zaduzeni za izbor kandidata pjevaca na prethodno odrzanim audicijama, a ovu grupu cinili su legendarni izvodjac zabavnih pjesama Sahinpasic Fudo Piksi, Kozic Nego solo gitara, Behlulovic Teufik Tale bubnjevi, Coric Zoran bas gitara, Durmisevic Zijad Zika solo gitara, Behlulovic Muhidin klavijatura. Povremeno u sastavu su svirali i Hasecic Muaz Haz, Kustura Salim Kule bas gitare, Camo Sukrija bubnjevi, Ljoti Ismet bubnjevi, a okusao se i u pjevanju i Holuclic Muberis Muza bas gitara. Za pratnju izvodjaca narodne muzike na harmonici tu su bili Nedim Lihic Nedo, Suljagic Adnan Ado i Alkovic Hamza. Od ucesnika i pobjednika ovog takmicenja pomenucu Avdicevic Mustafu Avdagu (Omer beze), Skaljic Rusmira Jakog, Lihic Galiba (ovu pobjedu smo zestoko proslavili, a o tome i suhom mesu od medvjeda smo ovdje u redovima stranice pisali), Teskeredzic Amru, Kasima Lemezana, Amru Karisik, dok su kao specijalni gosti zapamceni ostali, Piljevic Izet i "O sole mio", Mesic Muhamed Abeda i neizbjezna "Oj sudbino ja te pitam", Adnan Mrguda i "Ramo, Ramo", Miso Jankovic Belegija sa pjesmama Mise Kovaca ili Sahinpasic Sejo Skegro sa njegovom najdrazom pijesmom "Ti si mi bila u svemu naj naj". Interesantno je da Braco Dorovic, jedan od onih koji je ostao najvjerniji pjevanju, nikada nije ponio ovaj naslov. Umjesto Prvi Glas Rogatice, ovaj je ostao Prvo Grlo Rogatice. Ni Esad Hadzihasanovic Buljko, koji je cesto ucestvovao, isto tako nikada nije pobjedio. Isto kao i Makas Vahid Dado, koji je vazio za dobrog izvodzaca narodnih pjesama. Audicije za izbor pjevaca ucesnika bile su voma zanimljive, pa je i dosta posmatraca bilo prisutno dok su trajale. Meni u sjecanju ostao je Osman Hasanagic Sizi, koji je te godine ucestvovao i u samom takmicenju sa pjesmom "Zelena rijeka". Citava ova manifestacija bila je i uljepsana raznim takmicenjima, kao sto je jedenje sampite, puhanje u kasiku punu brasna da bi se pronaslo sta je na dnu i sl., a tu je bio i kviz znanja u kom su ucestvovale ekipe ili pojedinci. Kako i zasto se ovako lijepa manifestacija prestala odrzavati nikada nisam dokucio, ali takmicenje pjevaca pod nazivom Prvi Glas Rogatice nikada ne mogu zaboraviti.
Zele
PRVI SEDAM
Vjerovatno sam naslov velikoj vecini Rogaticana ne znaci nista, ali je ipak zasluzio mjesto u rogatickom abecedariju. Kao i svaki gradski bioskop, tako je i onaj rogaticki, imao svoje stalne posjetitelje. Izmedju ostalih, najcesci i najupecatljiviji su bili rahmetli Alija Hodzic i Adnan Mrguda. Rahmetli Alija je sjedio u zadnjem redu, a Ado je obavezno sjedio u prvom. I to prvi red, sedmo sjediste. Ili prvi sedam. Ukoliko bi kojim slucajem neko sjeo na to mjesto, namjerno ili slucajno, projekcija nije mogla poceti. Onda bi rahmetli Adem, morao sici da provjeri u cemu je problem. Problem bi bio rjesavan, tako sto bi uljez prepustio mjesto Adi. Bilo je to nepisano pravilo, prvi sedam je bilo Adino mjesto.
Sejo/Rogaticani
|