HRUSTEMBEG Dosao je u Rogaticu,po rasporedu,na duznost sumara .Hrustembeg Medosevic i njegova hanuma Zarfa, rodjena Herenda.Hrustembeg iz Medosevica,a Zarfa iz Gunjacica,opstina Cajnice.S njima i stara majka i sin Rifet.Smjestili se,negdje 1952.godine u Gracanicu,na Oprkanje u neku trosnu kucu gdje su se rodili Refija i Safet.Najstariji Rifet rodio se u Baljevcu,opstina Gornji Vakuf,danas,valjda,Uskoplje ,gdje je babo Hrustem dobio prvo zaposlenje nakon teskog rata i stradanja. Nakon premjestaja u Rogaticu,nakon dvije-tri godine na Oprkanju,Sumska uprava je sagradila stambenu zgradu gdje su stanove dobili Hrustembeg i moj babo Salko. I od tada krece nepatvoreno prijateljstvo dvije porodice,i u zalosti i u radosti,odrastanje nas djece s djecom sefa Aziza Jahica u istoj avliji i s djecom iz komsiluka Titoricima,Agicima,Jankovicima,Cvorama,Jovanovicima u kvartu zvanom Barake... Kasnije Hrustembeg gradi kucu na Holucu,seli,ali ne sele nasa druzenja i to je trajalo i trajalo,a da nikad izmedju te dvije familije nije pala teska rijec,ili ne dao Bog kakva uvreda,kako medju roditeljima,tako i medju djecom - do dana danasnjeg.Zivotni putevi su nas odvodili na razlicite strane i u razlicite gradov,ali drugarstvo je ostajalo.Svemu tome doprinosila je i Hrustembegova majka,medju nama Nena,koja je dozivjela stotinu godina uz duhan i cigare i bezgranicno postovanje unuka i komsijske djece.A uz to,za vrijeme ljetnih raspusta dodji moji amidzici iz Sarajeva,Ahmed,Mujo,Dzevad,rodjaci Serlimbegovici,Rifetov dajdza Arif,legendarni vozovodja i njegovi sinovi Osman i Fahro,amidza Hilmo iz milicijske stanice Logavina i svi smo stimali ko jedna porodica. Moj babo i majka su na bolji svijet otisli prije ovog strasnog rata,Hrustembeg je docekao prve demokratske izbore,a znam,pricao sam sa njim, kako je on to razumno obrazlozio.Pitam ja njega,nakon izbora:"Beze,na sta ovo lici?",a veli meni mudri Hrustembeg:"Znas,Sele,i poslije Kraljevine Jugoslavije nama je izgledalo da je ono staro bilo bolje,tako i danas,ama ne valja sto se dijelimo po vjeri i naciji.Ti znas da sam ja vjernik,da ni jednu dzmu nisam propustio,mada sam radio u drzavnoj sluzbi,a vidi danas od onih istih zbog kojih nisam mogao u Partiju,danas ne mogu ni u dzamiju.Tolika je guzva." Bio rat,golgota i stradanje.Sad da ne pricam,prezivjeli su i Hrustembeg i njegova hanuma,prezivjela i djeca...a onda potucanje,ponovo muhadzerluk,na tudjem.Zarfa je umrla netom poslije rata,umro i zet Ismet ugledni graficar i poznati malonogometni sarajevskli golman,Hrustembeg hoce u Rogaticu.Rifet nekako skonatorio neku pomoc,podigao krov na temeljima,osposobio jednu sobici i - Beg se vratio. Prilikom mog prvog poslijeratnog dolaska u Rogaticu odem na Holuc,Hrustembeg usijao lijehu luka,lijehu salate,zalozio vatru i klanja...Boze,da li te ima.I redovno sam ga obilazio,bilo mu drago,ponekad me ne prepoznaj jer pritisle ga brojne godine.ali uvijek mi se obraduj:"Ma vidi mog Seleta,pa jos sa kcerkom i zenom doso.Ma vidi ga.Puno ti fala." Prije tri godine Hrustembeg je preselio na bolji svijet,Rifetu umrla zena,pa on danas,sam ko i babo mu zalaze vatru na Holucu,miran,tih,gladi osjedjele brkove,puno ne zbori i mudro suti.S vremena na vrijeme cujemo se preko telefona,ne pricamo mnogo,upitamo se za zdravlje,malo odsutimo,poneko "jah" prozborimo i prekinemo. Tako zivot tece,valjda onako kako je sudjeno.I sta nam ostaje nego da se prisjecamo sretnih djetinjstava i prijatelja i da se susrecemo na djenazama,nista ne govorimo,potapsemo se i slijezemo ramenima dok tutnji zemlja po naslonima na kaburu,a valja svima nama tamo.I onda se razidjemo u tisini svako sa svojim uspomenama ,odmaknemo se i brzo zaboravimo. Neka je rahmet dobrom mom Hrustembegu.
Attachmenti: |

dobrasina 1.jpg [ 45.02 KiB | Pogledano 6143 puta. ]
|
|