www.rogaticani.com

ABEDA

Muhamed Mešić, poznatiji kao Abeda na izvjestan način obilježio je podosta vremena u Rogatici, negdje između šezdesetih i osamdesetih godina. Poznati brico iz još poznatije frizerske familije (otac Galib, majka Nedila i sestra Vesna) svoje vrijeme je obilježio kao vrstan pjevač sevdalinki.

Svjedokom sam bio kad su ljudi u Beranama (Ivangradu), Pljevljima (Taslidži), Prijepolju i Novoj Varoši skidali sakoe i bacali ih, u oduševljenju, u zrak. A Abeda je nizao pjesme: “Oj jeseni tugo moja”, “Platno bijeli Sarajka djevojka”, “Evo ovu gondže ružu”…

Samo jednu sevdalinku nije javno izvodio. Nju je pjevao u Poljunu, pod pendžerom, s dertom, jednoj Nermani, dok su mirisale komšijske bašte džulom i katmerom, a komšinice sa neizbježnom znatiželjom izvirivale iza prozorskih zavjesa i potiho uzdisale.

Jednom je Jovica Petković sa Šerbom tražio talente po Bosni, naišao na Abedu, ali Abeda, ko što dolikuje čaršijskoj raji, odbio ploče i radio snimke: “Ja to pjevam što volim, a naročito kad malo popijem ispod beharli grane.”

Šele

AFERIM

Moze imati hejbet znacenja. Pa tako i ova prica i sjecanje na a.r. Sejdu Krajinu. Covjeka postena, vrijedna i ljuta. Ne znam koja godina bjese dosao Izet Pinjo u Rogaticu da radi kao veterinar. Jedno vrijeme je stanovao kod famelije Krajina na Djurinom brijegu. Ko momak Izet je tutnjo/skito/hodo i vazda kad ga Sejdo pita kako je rodjak ima li sta novo, kako ti je famelija u Sarajevu, a Izet ce odgovoriti dobro su i zdravo, rodjak poselamili su vas. A Sejdo zna da Izet odavno nije bio kod kuce, jer nije imo kad od hodanja, te ce mu Sejdo na to: AFERIM RODJAK (ko veli ne L.......i ). Pa eto sjetih se a. r. Sejde Krajine i Izeta Pinje meni dragih ljudi.

Sacinovac

AJAN

Ako ga ne spominju u sirim bosanskim (i bosnjackim) okvirima kao jednog izuzetnog intelektualca i stvaraoca, onda cemo ga spomenuti na nasem ABC jer je "nase gore list". Midhat Ajanovic Ajan od roda je Ajanovica iz Cadovine, a u svijet poznatih usao je prije tridesetak godina kao autor prvih BiH animiranih filmova, kao novinar, ilustrator i karikaturist iz onih nasih "Nasih dana". Rat ga je, kao mnoge, odveo u Svedsku gdje danas radi kao cijenjeni filmski kriticar, teoreticar, ilustrator. Predaje na Svedskoj visokoj filmskoj skoli i autor je vise udzbenika. Do sada je objavio i pet romana na svedskom jeziku od kojih ovdje spominjemo
"Gadjana" jer je radnju smjestio u Cadovinu i u vrijeme posljednjeg rata. U Bosni se jos niko "nije sjetio" da te romane prevede iako je do sada preveden na pet svjetskih jezika, ali jeste u susjednoj Hrvatskoj, gdje cesto gostuje kao predavac na Akademiji za kazaliste i film. Istovremeno, kao priznat autor vise animiranih filmova, cesto je imenovan u zirije uglednih filmskih festivala od Tokija do Stokholma.
A mozda je i ovo nekom interesantan podatak, on je blizak rodjak nasih Muhameda i Rusmira Pavice i njihovih sestara od kojih sam i cuo pricu o "Nasem Ajanu".

Sele

ALEKSA

Ime je jednog od clanova ugledne, gradjanske, obitelji Kojic. Aleksa Kojic bio je mesar, kobasicar, trgovac i ugostitelj. Njegov otac bio je dobrocinitelj izgradnje pravoslavne crkve u Rogatici, davne 1895., na imanju, i preko puta porodicne kuce Kojica. Pomenuti Aleksa bio je upamcen kod rogaticke mladjarije kao covjek koji je "pola Rogatice" naucio plivati. Dodji on na gradsko kupaliste i sve one posmatrace/neplivace pobacaj u hladnu vodu, a onda se i sam pruci i vadi jednog po jednog. I tako danima...i svi proplivase, odagnavsi strah vidjevsi onako krupnog Aleksu kako pluta na vodi, a ne tone. Aleksa je imao stopedest kila, pod stare dane drzao je gostionu na Musali, imao je sinove Zorana i Dragana i kcerku Ruzu. Zoran je bio vrstan atleticar, prvak BiH na srednjim prugama, strastven lovac, umro je mlad, a drugi sin Dragan (Penda) odselio je u Visegrad i bavio se (uspjesno) automehanicarskim zanatom. Sestra Ruza udala se za mladog tehnicara Dragana Andjelica iz Kraljeva i rodila je dva sina: kosarkasa Tomu i odbojkasa Sinisu. Kazu da nisu bili, u zadnjem ratu, ni nalik na dedu i pradedu. Nadimak Aleksa dobio je jedan Rogaticanin iz carsijske porodice, zbog toga, sto je onako, u mladosti, krsljav i mrsav, zelio da bude ko Aleksa. Zelja mu je ostvarena pa ga danas rijetki njegovi prijatelji zovnu: "Aleksa" i on se, naravno, odazove, prepoznajuci u tom pozivu i dio svog djetinjstva.

Sele

ALIJA

Cesto ime u Bosnjaka, pa i u Rogatici. Legenda kaze da je neki Srbin s Borika dosao zavrsavati posao u Rogatici, pa posto mu nista ne polazise za rukom, pozalio se nekom poznaniku u prvoj birtiji, uz casicu rakije: "Zapucam ja u Rogaticu da prituzim komsiju Rada i podjem do stanice milicije, kad ono tamo komandir (H)Alija, ma necu njemu, krenem ka sekretaru opstine kad i tamo (H)Alija, ama kus name, ja pravac predsjedniku, kad nuto, i tamo (H)Alija. Bem ti i komsiju i tuzbu, krenem ja do skole kad i tamo(H)Alija, ma necu jopet i svratim na kavu kad i tamo(H)Alija. Ma bem ti , osljem Boga, sve moram ici na Sokolac zavrsavat poso."

Komandir stanice milicije Alija Smajlovic, sekretar opstine Alija Golic, predsjednik opstine Alija Aksamija, ucitelj Alija Isakovic, kafedzija Alija (Alaga) Hasecic, a pricu zapamtio i godinama je prica Alija Fejzic. Pored njih u Rogatici su poznate Alije, izmedju ostalih, i Alija Brankovic Lastika, Alija Daidzic Sikirica, Alija Nalbantic, Alija Karic, Alija Hodzic, Alija Hodzic Kaljka, Alija Pesto, Alija Zec, Alija Aksamija, Alija Sehic, Alija Divanovic (veterinar).

Sele

ALIJA HODZIC SECEN

Jedan od nasih rogaticana sa ovim imenom i prezimenom bio je i sin hadzi Secena, Alija Hodzic. Po ocu, svi su ga zvali Alija Secen. Zivio je u Gracanici, u onoj kuci sa desne strane rijeke, u kojoj poslije, do rata bi porodica Ramiza Oprasica. On i zena mu Nedzibhanma imali sinove Muniba, Ramiza, Amira, Salima Cocu i Subhu Tupog. Radio kao trgovac stokom za rogaticku klaonicu, a zanat koji nauci od starog Ibrahimage Dzananovica dobro svjesti. Vidio Ibrahimaga da Alija dobro zna svoj poso i jedne prilike kad je vec bio u penziji sjedne sa njim. Tom prlikom mu preporuci da sve u Rogatici rasproda i da ode u Sarajevo, jer je i njemu zao sto to nije uradio. Najstariji Alijin sin Munib, vec je bio odselio u Brezu i tamo zapoceo ovaj posao, i to uspjesno, pa mu i to bu kao dobar razlog da ode. Od tog dana, pa narednih desetak dana, Alija dumo o ovom prijedlogu. Na kraju odlucio da ga poslusa. Sa cijelom svojom porodicom odseli u Sarajevo i ubrzo u Brezi otvori i klaonicu, a domalo i mesaru u Sarajevu. Posao sve bolje isao i kako koji od sinova odskakao tako zapocinjao svoj posao. Kad godine pritiskose sve prepusti djeci, a on i zena mu obavise i Hadz. Sve vise ova familija posta prepoznatljiva na sarajevskoj carsiji, tako da danas mnogi za njih zna. Alija i Nedzibhanma uzivase u svemu, a u susretima sa rogaticanima nikad nije obisao da ne pomene Ibrahimagu i njegov savjet. Kad mu i Salim obavi hadz domalo starost i bolest savladase ovu ljudeskaru, a samo njegovi rogaticani znaju ko je Alija Secen. Za sve druge on bi Alija Hodzic.

Zele

SAABIH

Ime je konja arapske pasmine jednog od najljepsih izdanaka u stogodisnjoj istoriji Ergele "Borike".Kada je Dzemal Bijedic,tadasnji predsjednik jugoslovenske vlade boravio u Rogatici i na Borikama(a kako i ne bi kad mu je zena Rogaticka,Ferhatbegovicka)konj mu se plaho svidio i odluci da ga kupi u ime vlade i pokloni libijskom predsjedniku pukovniku Gadafiju.Za uzvrat je Gadafi poklonio Ergeli unikatno sedlo,rucni rad arapskih beduina i saraca,koje je do ovog rata krasilo foaje novog hotela.
Desetak i vise godina poslije toga za direktora "Borika" dolazi inz.agronomije Mitar Dzida koji pokusava obnoviti zatamnjeni sjaj ergele koja je pocela tiho da propada nakon odlaska i smrti ranijeg direktora inz.agr.Adema Jasarevica.Za pocetak u sred carsije otvara reprezentativni restoran sa domacim specijalitetima,dovodi personal iz Sarajeva na celu sa poznatom Ninom,koju poznaju svi sarajevski aksamlije u uglednici.Restoranu dadose ime "Saabih".Restoran je u pocetku dobro radio,namjera je Mitrova bila da pijane goste fijakerom odvozi na Borike,gdje bi ih se dobro sluzilo i gostilo,i gdje bi im se uzimale dobre pare.Odlaskom Mitra u Sarajevo,sve krenu naopako.Rogaticki mangupi restoran prozvase "Kod sedam kobila" zbog sedam konobarica koje je Nina dovela iz Sarajeva.Ubrzo one poskidase dimije,samijice i vezene jeleke,obukose minice i tako zavrsi jos jedna prica o Sabihu,elitnom planinskom turizmu i ambicijama Mitra Dzide da u Rogatici napravi bosanske Lipice.

STRACINA KUCA

Na vrh Holuca,na starom turskom drumu sto preko Sjemeca vodi do Visegrada,ispod Suplje Gromile,nalazila se "Stracina kuca."Ime je dobila po njemaCkom Strasse(ulica,cesta),a u njoj je boravio nadzornik putova koji je brinuo da put uvijek bude u ispravnom stanju.Godinama je "Straco" bio Risto Milinkovic,jedan fini gospodin,koji je sa svojom Jokom i bez djece stanovao u jednoj lijepoj kuci na Mejdanu.Risto je nesretno stradao(kazu da se na nekoj svetkovini zadavio mesom,a prije ce biti da ga je udarila"kap").Joka je jos dugo pozivjela ,a o njoj je do smrti brinuo Vlajko Gluhovic(znameniti podvornik iz osnovne skole i dugogodisnji portir u Opstini,sin ugostitelja i kolara Mila,a pastorak poznate Sarajke ),ugadjajuci joj sve sto je starica zanovijetala.Trud se isplatio i Vlajko je naslijedio kucu.Na mjesto "Strace" dosao je DaniloStanisic i bio je tu sve dok nije doslo do reorganizacije sistema odrzavanja puteva,a i sam je drum izgubio na vaznosti izgradnjom puta Rogatica - Ustipraca.A "Stracina kuca" ostala je u vlasnistvu njenog zadnjeg stanara.

Jes,Galibe,Pike je bio clan Glavnog odbora MBO.Znajuci da sam Bosnjak( a i sam se izjasnjavao Bosnjakom,ma koliko god to danas mnogima izgledalo cudno) zamolio me pred same izbore da pokusam u Rogatici pokrenuti MBO.Nasmijao sam se,a on mi je svojim piskavim glasom(takodjer uz osmijeh)rekao:"Jebo te Ante Markovic",baz da sam nu ista rekao.

Da se ja malo vratim na "Rogaticke novine".

Poredjenja radi Oslobodjenje je donedavno imalo tiraz od nekih 4-5 hiljada primjeraka, ista je stvar bila i sa Vecernjim. Avaz je recimo nabijao nenormalan tiraz, ali su prodavali po nekih deset ili petnaest hiljada primjeraka. A eto "Rogaticke novine" su izlazile u hiljadu primjeraka, a to je definitivno cifra za respekt. Ako se jos uzme u obzir da je na podrucju opstine zivjelo nekih 15-ak hiljada stanovnika, onda tiraz ima jos vecu vaznost.

Ono sto me zanima jeste, ko je radio dizajn novine i prelom teksta?
Jer u pitanju je izuzetno zahtjevan posao, a koliko se sjecam "Rogaticke novine" su imale sasvim solidan dizajn i prelom.

TEHNOTRANS

Odmah poslije drugog sv.rata,u opustosenoj Rogatici pokusavao se uspostaviti bilo kakav normalan zivot.Iz reparacija su pristizali rabljeni kamioni,autobusi,razni "Renoli","Pioniri","Prage","Dodzevi" i "Lejlandi".Ali,ko ce to voziti.Prvih poratnih godina posla se prihvati Ejub Hasecic,angazuje i prve sofere(Zdravko Bajevic,Rasim Kazic Skoda,Suljko Kazic,Redzo Alkovic,Galib Hasecic,Milan Stica,Ljupko Markovic,Alija Dzambasovic,Ahmo Piljevic...) i mehanicare(Mustafa Sijercic,Mustafa Vrana,Ismet Koro...) i krenu preduzece "Transport".Iz njega kasnije izraste "Tehnotrans" koji je u to vrijeme bio treca prevoznicka firma u BiH,otvori poslovnice u Visegradu,Foci i Gorazdu,a iz njega izraste Tvornuica precistaca koja je sedamdesetih godina bila vodeci proizvodjac filtera u Jugoslaviji..Ejub je Hasecic izrastao u velikog i cijenjenog privrednika tako da je dva puta biran za poslanika u Saveznoj skupstini Jugoslavije."Tehnotrans" i TPR su uoci zadnjeg rata zaposljavali preko hiljadu radnika,plus osamostaljeni " transi" u Foci,Gorazdu i Visegradu,sa jakom kadrovskom strukturom bili su okosnica razvoja Rogatice i nosioci(i finansijeri) sveukupnog kulturnog,zabavnog i opstedrustvenog zivota Rogatice.

FIĆO

Fiat 750 ili u narodu poznatiji kao Fico je jedan od zastitnih znakova bivse drzave. Poceo se proizvoditi kao Fiat 600, da bi kasnije dozivio promjene i postao Fiat 750. Zastava ga je pocela proizvoditi sredinom pedesetih i od tada je postao ljubimac i neizostavni dio zivota. Veliki je broj onih koji su naucili voziti vozeci Ficu, jer je dugo godina Fico bio jedino vozilo za ucenje i polaganje. Prvog Ficu u Rogaticu je dovezao rahmetli dr. Mustafa Ajanovic, pocetkom sezdesetih godina. On je inace bio i prvi poslijeratni doktor iz Rogatice. A prema mom sjecanju na sliku, koju sam vidio nekad prije rata, Fico je bio bijel i vrata su se otvarala "naopako" , nesto slicno kao i ovaj fico na slici.

Htjedoh napisati nesto o Ljunu, pa onda opet odlucih da je mozda bolje da malo pricekam.

Evo da citiram rijeci jednog rahmetli Rogaticanina u kojima pominje i Ljun.

"U Rogatici ti je bilo koliko hoces ljudi, koji su mislili da je iza Ljuna kraj svijeta" .
Jedan clan ove stranice, bi mogao prepoznati o kome je rijec .

POLIP-POLIPA

Prva se u medecini koristi za nesto sto izraste na insanu.Dali tako i naselje koje izraste nazvase Polipa neznam ali jedno je od starih dijelova Rogatice.Tu je cijelo vrijeme koje pamtim bio i Mejtef a bogami i kuce uglednijih ljudi.Jedna koje sada vise nema bi pretvorena u "zgradu" a druga rusevna ispod nje zvala se Karahmetova.Lijevo prema Dvorskoj(jos jedno ime za Abecedarij)bi Fetahova kuca.Ova poslednja osta citava poslije onog rata pa se malo docerala i u nju smijestilo par povratnickih porodica.
cekajuci da Baza(jos jedno ime)napravi njihovu kucu neko vrijeme u toj kuci bi moja nana sa svojim evladima.Jedna od rodica moje matere koja je zivjela u Sarajevu a svoj radni vijek provela u istoimenom klubu adresirajuci dopisnicu koju je uputila mojoj materi napisala je
FETAHOVA KUCA OKRECENA U BIJELO.

Sjajno,Zele.Javi se cesce,a usput,pozivam i druge da daju svoj doprinos.Ne valja,niti je to to,kad jedan ili dva covjeka pisu na istu temu.Abecedarij bi trebalo,pored toga sto bi bio mjesavina dogadjaja,pojmova i ljudi bez narocitih pravila,da bude i mjesavina autorskih priloga,raznih stilova(nacina pisanja) i razlicitih vidjenja na pojmove koji su interesantni Rogaticanima.Jos jednom,sjajno ti je ovo o Polipi.

MOST

Prije dvadestak godina slavni sarajevski filmski i TV reditelj Mirza Idrizovic snimao je u Rogatici i o Rogatici dokumentarni film "Most".Potaknut jednim starim filmom iz 1945.godine koji je snimila jedna ekipa Lige naroda,akoji je desetak godina kasnije u Rogaticu donijela izvjesna gospdja Meri,a koji je Teufik Aksamija javno prikazivao na zidu Zadruznog saveza("Agrokombinata) za hiljade Rogaticana.Film je govorio o povratku u razrusenu Rogatici,o mukotrpnom uspostavljanju bilo kakvih normalnih uslova zivota:mnogi su se prepoznali a najveci utisak je ostavio Huseinaga Salan kako visoko na banderi zateze telegrafske zice.Filmska ekipa okupljena oko gospodje Meri snimala je nove kadrove gdje se vidi nova Rogatica,sa asvaltiranom ulicom,sa Domom kulture,gradskim biskopom,u kojoj se odrzavaju izlozbe i ulicne trke motora.
Mirza Idrizovic je zato svoj film nazvao "Most" cime simbolicno povezuje dva vremena o gradu na periferiji svih drustvenih zbivanja, a u kadrove ubacuje ljude koje su Rogaticani prepoznali u starom filmu i snima njihovu pricu.
Jos jedan film o Rogatici,a vise o "Tehnotransu" ,snimio je 196o.Zejnil Ajanovic na super 8 filmskoj traci( u c/b tehnici),a Sefik Isakovic i Meho Hajdarevic l974.sminili su kolor film,takodjer na super 8,ovaj put o Rogatici i TPR-u-Na kraju,negdje oko 199o.Milan Bilbija je snimio jos jedan film o TPR-u i Rogatici,po scenariju Sefika Isakovica,ovaj put savremenom filmskom kamerom i bio je prenesen na VHS traku.Sva tri filma cuvana su u arhivi TPR-a kao relikvija,a da li ih je ko sklonio uoci agresije,nije poznato.Ti filmvi,i onaj Mirze Idrizovaica koji se vjerovatno cuva u arhivi RTVBiH su neprocjenjiv dokument i valjalo bi to potraziti.

VALJAK

Godinama je u ulici Mahala(Hasana Kikica) ispod kuce Muftica bio parkiran ogromni kameni valjak koji su generacije rogatickih mladica vukle ravnajuci makadamske ulice i kosarkasko(sljakano) igraliste.Kada je "Standard" kupio pravi parni valjak,stari je ostao na mjestu godinama i sluzio je kao okupljaliste omladine,a i odrediste za ljubavne sastanke.Ko jos ne zna onu:"Behara,haj na valjak!".Onaj parni,lozen drvima,godinama je sluzio kad su vremenom pocele da se asvaltiraju sve rogaticke ulice i mahale,a znao je ravnati asvalt po Titovoj skoro svake cetiri godine kad bi se mijenjao gradonacelnik sto je bil preteca i danasnjih predizbornih trikova da se zadobije podrska biraca(a ranije,politickih glavesina).Na "Kosarci" je prije zadnjeg nasipa sljake izgradjena takva drenaza da je mogla odvuci vodu iz cijelog Podljuna.A onda je dosao parni valjak i asvalt tako da je cijeli trud oko drenaze bio uzalud.

Prije nekih desetak godina sam trazio neke stare snimke sa prijeratnih utakmica. A jedan od tadasnjih urednika mi je rekao da treba biti manijak i ici traziti po arhivi, jer je sve nabacano i nije poredano po redu. Tako da sam i odustao od toga.
Arhiva je cini mi se bila smjestena u Mostrama kod Visokog. A jedan bolesnik, koji nije manijak , Baho Topalbecirevic je tako trazio i pronasao veliki broj tih starih utakmica.
Da li se situacija promijenila nisam siguran.