Attachment:
abeda-www.jpg [ 92.21 KiB | Pogledano 3934 puta. ]
ABEDAMuhamed Mešić, poznatiji kao Abeda na izvjestan način obilježio je podosta vremena u Rogatici, negdje između šezdesetih i osamdesetih godina. Poznati brico iz još poznatije frizerske familije (otac Galib, majka Nedila i sestra Vesna) svoje vrijeme je obilježio kao vrstan pjevač sevdalinki.
Svjedokom sam bio kad su ljudi u Beranama (Ivangradu), Pljevljima (Taslidži), Prijepolju i Novoj Varoši skidali sakoe i bacali ih, u oduševljenju, u zrak. A Abeda je nizao pjesme: “Oj jeseni tugo moja”, “Platno bijeli Sarajka djevojka”, “Evo ovu gondže ružu”…
Samo jednu sevdalinku nije javno izvodio. Nju je pjevao u Poljunu, pod pendžerom, s dertom, jednoj Nermani, dok su mirisale komšijske bašte džulom i katmerom, a komšinice sa neizbježnom znatiželjom izvirivale iza prozorskih zavjesa i potiho uzdisale.
Jednom je Jovica Petković sa Šerbom tražio talente po Bosni, naišao na Abedu, ali Abeda, ko što dolikuje čaršijskoj raji, odbio ploče i radio snimke: “Ja to pjevam što volim, a naročito kad malo popijem ispod beharli grane.”
Šele
AFERIMMoze imati hejbet znacenja. Pa tako i ova prica i sjecanje na a.r. Sejdu Krajinu. Covjeka postena, vrijedna i ljuta. Ne znam koja godina bjese dosao Izet Pinjo u Rogaticu da radi kao veterinar. Jedno vrijeme je stanovao kod famelije Krajina na Djurinom brijegu. Ko momak Izet je tutnjo/skito/hodo i vazda kad ga Sejdo pita kako je rodjak ima li sta novo, kako ti je famelija u Sarajevu, a Izet ce odgovoriti dobro su i zdravo, rodjak poselamili su vas. A Sejdo zna da Izet odavno nije bio kod kuce, jer nije imo kad od hodanja, te ce mu Sejdo na to: AFERIM RODJAK (ko veli ne L.......i ). Pa eto sjetih se a. r. Sejde Krajine i Izeta Pinje meni dragih ljudi.
Sacinovac
AJANAko ga ne spominju u sirim bosanskim (i bosnjackim) okvirima kao jednog izuzetnog intelektualca i stvaraoca, onda cemo ga spomenuti na nasem ABC jer je "nase gore list". Midhat Ajanovic Ajan od roda je Ajanovica iz Cadovine, a u svijet poznatih usao je prije tridesetak godina kao autor prvih BiH animiranih filmova, kao novinar, ilustrator i karikaturist iz onih nasih "Nasih dana". Rat ga je, kao mnoge, odveo u Svedsku gdje danas radi kao cijenjeni filmski kriticar, teoreticar, ilustrator. Predaje na Svedskoj visokoj filmskoj skoli i autor je vise udzbenika. Do sada je objavio i pet romana na svedskom jeziku od kojih ovdje spominjemo
"Gadjana" jer je radnju smjestio u Cadovinu i u vrijeme posljednjeg rata. U Bosni se jos niko "nije sjetio" da te romane prevede iako je do sada preveden na pet svjetskih jezika, ali jeste u susjednoj Hrvatskoj, gdje cesto gostuje kao predavac na Akademiji za kazaliste i film. Istovremeno, kao priznat autor vise animiranih filmova, cesto je imenovan u zirije uglednih filmskih festivala od Tokija do Stokholma.
A mozda je i ovo nekom interesantan podatak, on je blizak rodjak nasih Muhameda i Rusmira Pavice i njihovih sestara od kojih sam i cuo pricu o "Nasem Ajanu".
Sele
ALEKSAIme je jednog od clanova ugledne, gradjanske, obitelji Kojic. Aleksa Kojic bio je mesar, kobasicar, trgovac i ugostitelj. Njegov otac bio je dobrocinitelj izgradnje pravoslavne crkve u Rogatici, davne 1895., na imanju, i preko puta porodicne kuce Kojica. Pomenuti Aleksa bio je upamcen kod rogaticke mladjarije kao covjek koji je "pola Rogatice" naucio plivati. Dodji on na gradsko kupaliste i sve one posmatrace/neplivace pobacaj u hladnu vodu, a onda se i sam pruci i vadi jednog po jednog. I tako danima...i svi proplivase, odagnavsi strah vidjevsi onako krupnog Aleksu kako pluta na vodi, a ne tone. Aleksa je imao stopedest kila, pod stare dane drzao je gostionu na Musali, imao je sinove Zorana i Dragana i kcerku Ruzu. Zoran je bio vrstan atleticar, prvak BiH na srednjim prugama, strastven lovac, umro je mlad, a drugi sin Dragan (Penda) odselio je u Visegrad i bavio se (uspjesno) automehanicarskim zanatom. Sestra Ruza udala se za mladog tehnicara Dragana Andjelica iz Kraljeva i rodila je dva sina: kosarkasa Tomu i odbojkasa Sinisu. Kazu da nisu bili, u zadnjem ratu, ni nalik na dedu i pradedu. Nadimak Aleksa dobio je jedan Rogaticanin iz carsijske porodice, zbog toga, sto je onako, u mladosti, krsljav i mrsav, zelio da bude ko Aleksa. Zelja mu je ostvarena pa ga danas rijetki njegovi prijatelji zovnu: "Aleksa" i on se, naravno, odazove, prepoznajuci u tom pozivu i dio svog djetinjstva.
Sele
ALIJACesto ime u Bosnjaka, pa i u Rogatici. Legenda kaze da je neki Srbin s Borika dosao zavrsavati posao u Rogatici, pa posto mu nista ne polazise za rukom, pozalio se nekom poznaniku u prvoj birtiji, uz casicu rakije: "Zapucam ja u Rogaticu da prituzim komsiju Rada i podjem do stanice milicije, kad ono tamo komandir (H)Alija, ma necu njemu, krenem ka sekretaru opstine kad i tamo (H)Alija, ama kus name, ja pravac predsjedniku, kad nuto, i tamo (H)Alija. Bem ti i komsiju i tuzbu, krenem ja do skole kad i tamo(H)Alija, ma necu jopet i svratim na kavu kad i tamo(H)Alija. Ma bem ti , osljem Boga, sve moram ici na Sokolac zavrsavat poso."
Komandir stanice milicije Alija Smajlovic, sekretar opstine Alija Golic, predsjednik opstine Alija Aksamija, ucitelj Alija Isakovic, kafedzija Alija (Alaga) Hasecic, a pricu zapamtio i godinama je prica Alija Fejzic. Pored njih u Rogatici su poznate Alije, izmedju ostalih, i Alija Brankovic Lastika, Alija Daidzic Sikirica, Alija Nalbantic, Alija Karic, Alija Hodzic, Alija Hodzic Kaljka, Alija Pesto, Alija Zec, Alija Aksamija, Alija Sehic, Alija Divanovic (veterinar).
Sele
ALIJA HODZIC SECENJedan od nasih rogaticana sa ovim imenom i prezimenom bio je i sin hadzi Secena, Alija Hodzic. Po ocu, svi su ga zvali Alija Secen. Zivio je u Gracanici, u onoj kuci sa desne strane rijeke, u kojoj poslije, do rata bi porodica Ramiza Oprasica. On i zena mu Nedzibhanma imali sinove Muniba, Ramiza, Amira, Salima Cocu i Subhu Tupog. Radio kao trgovac stokom za rogaticku klaonicu, a zanat koji nauci od starog Ibrahimage Dzananovica dobro svjesti. Vidio Ibrahimaga da Alija dobro zna svoj poso i jedne prilike kad je vec bio u penziji sjedne sa njim. Tom prlikom mu preporuci da sve u Rogatici rasproda i da ode u Sarajevo, jer je i njemu zao sto to nije uradio. Najstariji Alijin sin Munib, vec je bio odselio u Brezu i tamo zapoceo ovaj posao, i to uspjesno, pa mu i to bu kao dobar razlog da ode. Od tog dana, pa narednih desetak dana, Alija dumo o ovom prijedlogu. Na kraju odlucio da ga poslusa. Sa cijelom svojom porodicom odseli u Sarajevo i ubrzo u Brezi otvori i klaonicu, a domalo i mesaru u Sarajevu. Posao sve bolje isao i kako koji od sinova odskakao tako zapocinjao svoj posao. Kad godine pritiskose sve prepusti djeci, a on i zena mu obavise i Hadz. Sve vise ova familija posta prepoznatljiva na sarajevskoj carsiji, tako da danas mnogi za njih zna. Alija i Nedzibhanma uzivase u svemu, a u susretima sa rogaticanima nikad nije obisao da ne pomene Ibrahimagu i njegov savjet. Kad mu i Salim obavi hadz domalo starost i bolest savladase ovu ljudeskaru, a samo njegovi rogaticani znaju ko je Alija Secen. Za sve druge on bi Alija Hodzic.
Zele