www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: Juli 23rd, 2019, 6:09 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 585 posts ]  Stranica Prethodna  1 ... 45, 46, 47, 48, 49  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: Re: Rogatički abecedarij
TekstNapisano: Maj 27th, 2018, 3:38 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5847
Mpj drug Nasko - sjecanje(2)

KUTIJA ZA RASTANAK

Vrijeme - dvadestdrugi april 1992.godine.Sjedim s rahmetli Naskom,najboljim drugom,i velim mu:"Ja cu,Nazife(tako sam ga zvao kad su vodjeni ozbiljni,teski razgovori),mozda danas otici da obezbjedim porodicu.Ako Bog da vraticu se za petnaestak dana.Evo ti kljuc od mog stana pa uzmi ako ti sta treba".
Teska su to vremena ,jos teze odluke.Ne znam da li lazem sebi ili Naski,tek,Nasko izvadi duhansku kutiju,s duhanom i papirom i veli mi:"Ko zna kad cemo se vidjeti,evo ti ako ti ustreba,ratna su vremena,a i nek te podsjeca na mene".
Rastali smo se bez rijeci.Bilo je kako je bilo,ja im nikad halalio nisam Naskinu zvjersku smrt,tog dobrog covjeka,koji nikom,ama bas nikom,nije zla mislio.
Kutija je i dan danas kod mene.Dodao sam ona slova NT keramickom bojom,da se nikad ne izbrisu,ni sa kutije ni iz sjecanja.Nikad u nju ne stavljam duhan,mada bih trebao,da onako,sam,natenane smotam,odbijam ljute dimove i u plavicastim oblacima dima gledam dragi lik.Jah.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rogatički abecedarij
TekstNapisano: Maj 27th, 2018, 4:08 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5847
Moj drug Nasko - sjecanje(3)

JEDNO LJETO NA HVARU

August je mjesec godine 1978.Sjedimo u kafani penzionera Nasko,Sajka i ja,vani kisa i besposlicarimo uz tanku kahvu.U neko doba Sajka zausti:"E,da smo sad na moru...","A sto ne bi bili?" - priupitah reda radi,"Mogli bi" dodaje Nasko,"Kad?" opet cu ja."Pa danas." .Istog dana uhvatismo autobus za Sarajevo,dvije-tri majice,kupace gace...Na vece imamo voz za Ploce,do tad,da prekratimo vrijeme,svratimo u "Dalmaciju" smazemo butelju bijelog i kilu girica jer mi smo,eto,vec "barbe".Kupismo bureka i pecenu koku da se nadje "za puta" i Picim,picim,picicu i na more stici cu.U ranu zoru stignemo u ploce,vruce,masa naroda,hvatamo prvi autobus i idemo dokle ide autobus.Veli sofer:"Do Splita".Odgovara nam.U Splitu na rivi dobro prigrijalo,neki brod uplovi,trajekt sta li,ukrcasmo se - pravac Hvar,Stari Grad...Ali slobodnih kreveta ni za lijeka.Nasko se namjesti na prvu klupu i zahrka.Neki barba nas uputi da probamo kod "Hajduka",veli drzi on pansion...nadjosmo,gazda Ante,krupan covjek preko sto kila,lici na Dzon Vejna,vidi u kakvom smo stanju i nadje nam neku straznju prostoriju bez prozora i vrata,koristili sezonski radnici,cesma u dvoristu,neke tvrde palace i stas bolje.
Tu vecer setali i vidimo grupa KOD iz Sarajeva svira u nekoj velikoj basti,idemo tamo,Nasko obuko onu majicu sa MOSI gdje pise Rogatica,neki nam masu,ovi iz grupe KOD,ponude Nasku da malo stoji na ulazu,nas propuste,ali nema ni stola ni stolice.Neko s balkona galami:"Halo Rogatica",pogledamo ono Alija Pavica,svezo sto za neki konop i spusta,baci i tri stolice.Nakod dva sata eto i naske,pristojno ga platili zovu se ture i haj,haj do zore.
Sutrada gazda galami sta smo se uspavali,naredi Sajki da pravi dorucak,ovaj udje u neki ogromni frizider iznese gajbu paradajza i karton jaja,gazda donese sir i prsutu i butelju vina - i ozezi.Pansion golem,velika terasa i basta,ali gazda se zali kako slabo radi."Ispeci janjca,nabavi muziku...".Nasko nadje rostilj,sav zahrdjo,opravi ga ,opravi i elektro motor i veli gazdi:"Idi kupi janje,i nemoj loj zaboraviti."Ja nadjoh nekog Sarajliju s gitarom,dovedosmo ga gore,velimo gazdi ovo je Dzoni Gitara,cuveni roker,gazda veli "Primamo ga".Navecer Nasko okreto janje,baco loj na zar da zamirise u obliznjem kampu,i Bogami prilicno raje se skupi.gazdi se osladilo,nardnu noc puno,bila feragosta,Talijani navalili,gazda nama donese ribu i veli ovo vas Talijani caste za dobru organizaciju(a uzo ih
debelo),i tako iz noci u noc.Ugrabimo ponekad priliku da skoknemo do plaze,ili do Jelse,gazda ronda sto nas nema,ohladio butelju od dva litra...i tako iz noci u noc.Gazda non stop pijan,poceo stipati strankinje,a gospoja mu s balkona veli:"Neka te Ante,neka te,proci ce lito".
Proslo desetak dana,lova otanjila,spremamo se da idemo kuci,ali jok,neda Ante progovoriti:"Lipi moji Bosanci,ostajete ovdje o mom trosku jos sedam dana." Nerado odbijamo,velimo odmor isteko,ubijedi nas za bar jedan dan,ostadosmo i onda prvi brod Split,Ploce,Sarajevo,Rogatica.
Eto tako je znalo biti s dobrim nasim Naskom.Ma gdje god da je bio,bile to MOSI,radne akcije,uvijek je ostavljao neizbrisiv trag,i svi su ga voljeli...
Ja im nikad halaliti necu,niti gradu koji jos uvijek cuti o svemu.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rogatički abecedarij
TekstNapisano: Maj 29th, 2018, 4:26 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5847
Moj drug Nasko - sjecanje(4)

POSJETA REGRUTU SELETU

Sluzio ja vojsku u Sremskoj Mitrovici,poljska pjesadija),ubrzo upoznao tri dobra druga,skontali da cemo biti debelo "zavaljeni"( i oni po nekakvim zaslugama dospjeli u prasinare),jedan pisac i dramaturg,drugi propagandista-dizajner,treci akademski slikar te skontamo da ovih dvanaest glupih mjeseci treba provesti u zajebanciji.I,tako,preuzmemo kulturno-umjetnicke aktivnosti,te kao ljudi,ozbiljni i od povjerenja dobijemo zadatak da za Dan Republike spremimo Svecanu akademiju.
Sala Doma JNA prepuna oficira u svecanim uniformama i njihovih debelih i nakindjurenih gospoja oficirusa,gradski uzvanici i gradjani.Mi sklepali nekakav recital s ratnom poezijom,okacili poderane zastave,prosuli po bini dvije vrece gipsa k o da docaramo zimu,obukli radne,prljave uniforme,pustamo koracnice i zavjesa se dize...ugledamo zaprepastena i namrgodjena lica,ali mi svoje odtamburasmo usput spominjuci Kadinjacu,proletere,jedan na deset...Poslije organizovan prijem sa icem i picem,ocekujemo i mi poziv,ali dobismo ispruzeni,prijeteci prst komandanta puka,te nemamo kud nego u obliznju kafanu,kilu belog i sifon,i tako nekoliko puta i prije zore mrtvi pijani.Skovasmo i plan kako se izvaditi jer smo debelo zasrali.
Sanjam ruzne snove,ni dva sata nisam spavao kad me budi dezurni vojnik:"Poseta".Jebem sve,obucem se i pravac dezurana na kapiji.S vrata ugledam jednog krupnog,cjeputa drva i zalaze vatru,usput ruzi mlade regrute da se tako ne sluzi domovini,a drugi drijema s pletarom rakije ispod glave.Nasko i Bibi.Prodje i mahmurluk i strah od kazne,izgrlismo se i pravac - birtija.Oni imaju voz tek navece i imamo vremena da se dobro napijemo.Na rastanku tutnuse mi nesto para i pletaru,Nasko usput priprijeti da se dobro vladam...dugo smo mahali dok masina ne pusti paru jace.
Rahmetli Nasko je bio toliko cestit i iskren,patriota pa mu se i ona moja nocasnja epizoda nije dopala.Velim,Nazife,kontali smo se ogrebati i dobiti nagradno odsustvo,"Ja bih vam dao nagradni zatvor" - ljutito ce Nasko.
Ista ta vojska kojoj je dobri moj Nasko toliko vjerovao komandovala je i naoruzavala njegove komsije koje su ga svezanog bacili sedamdeset metara u duboku jamu "Paklenik" za koju je pisac i publicista Ivan Lovrenovic rekao,kad su ga speleolozi koji su vrsili ekshumaciju spustili na dno medju stotinu pomijesanih kostura:"Vidio sam kako izgleda pakao".
A sta je bilo s mojim saborcima:jedan je zavrsio kao intendant Srpskog narodnog pozorista u Beogradu u vrijeme Slobodana Milosevica,druga dvojica su u debelom egzilu,tako smo otprilike i ocekivali.A Naskine kosti u debeloj ilovaci Vlakova.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rogatički abecedarij
TekstNapisano: Juni 6th, 2018, 6:58 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5847
Moj drug Nasko - sjecanje(6)

KAKO SMO ISPLANIRALI BUDUCI ZIVOT A NIJE NAM SE DALO

Negdje,koncem 1991.godine odlucim ja jednu terasu(odvojenu od stana sa zasebnim ulazom,poprilicno veliku oko 12 kvadrata) zazidati,ustakliti i - pretvoriti u atelje.U pomoc pozovem druga Nasku,ja ozidam parapet fasadnom ciglom,Nasko uradi bravariju cirka 3,4 kvadratna matra,"Dijamant" ustakli i eto ga.Planiramo napraviti police i Nasko uradi,planiramo bure za rakiju - i Nasko uradi,sve sa slavinom,jos cemo uraditi "bubnjaru" za grijanje i rostilj,montirati bure za kupus i raso,sto i stolice imaju,stafelaj i boje takodjer...uslo se i u rano proljece 1992.,ratne slutnje su okolo,ali ne marimo,mada smo oprezni.
Moj stan u kom sam odrastao i ostario bio je u krugu Sumske uprave,rahmetli sef Aziz Jahic nas je zaduzio da svi od djecurlije iz tog kruga zasadimo po jedno drvo i da "brinemo" o njemu.Ja zasadio kesten,akademik Dzevad Jahic bor,njegov brat Sulejman lipu,Rifet brezu...Proslo tridesetak godina,moj kesten sa istocne strane zgrade,nadmaSIO KROV SIRECI DEBELU HLADOVINU ISPOD KOJE SMO;ZA VRUCIH LJETNIH DANA,krckali bosanski lonac,pekli pljeskavice i raznjice i zaljevali hladnim pivom.Opojni miris znao je privuci i kosije Rsavce i Furtule i gozba je znala potrajati do mrklog mraka.
Danas,gledam slike Rogatice "iz zraka"prepoznajem moj dom,ali kestena NEMA.Oni austrougarski u parku Doma zdravlja docekase stopedesti rodjendan,a moj kesten ni sesdeseti.
Vracam se nasem ateljeu gdje bi ja i mopj drugar Nasko pili,zalagali vatru u "bubnjaru",Nasko bi nesto letovao ja bih bojio,eventualno i nesto dlijetom radio,ali dodje rat.
Kad sam poslije rata dosao u Rogaticu da vratim stan,neki novi stanar,vojnik porucnik,pravda se,eto on je morao,veli on je zatekao razgazene boje i pocijepane slike,sve bilo opljackano,zove me da udjem - ne zelim,niti sam to ikad ucinio,Nije to ni vazno...
Ostalo je da samo prebiram po sjecanjima i kako nam se ,meni i Naski,a i drugima mojim,nije dalo ili,vrag bi ga znao.
Danas,u tudjini,ne slikam,ne stemam i ne rezbarim,nemam ni zelju,niti volju,da je bilo kako smo naumili,mozda bi od nas dvojice nesto i bilo.Ovako,dobri moj Nasko pod tvrdom ilovacom Vlakova,ja kako tako nikako,i zemaljski dani teku.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rogatički abecedarij
TekstNapisano: Juni 8th, 2018, 7:38 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5847
Moj drug Nasko - sjecanje(7)

Naskina kcerka Selma iskopirala i postavila moj tekst o mom drugu koji sam ja negdje zagubio,evo ga opet,neka podsjeca i neka svjedoci kako je bilo...

"Nasko Titoric je bio moj najbolji jaran.U svakm smislu,ali to ne znaci da sam subjektivan u recenicama koje slijede.To ce potvrditi svi Rogaticani ma kog nivoa,intelektualnog,socijalnog,gradjanskog bili.Bio je naprosto COVJEK.U njegovoj skracenoj biografiji fali da je bio pionir,mastar,altruist,covjekoljubac,spreman uvijek, bez kompromisa i predrasuda - POMOCI.Osim sto je bio vrstan majstor "za sve" od vodovoda,bravarije,elektrike,limarije do elektronike,bio je i vrstan poznavlac tajnih brava,arheologije,oruzja,numizmatike,eksploziva i detonirajucih sprava svih vrsta.A bio je i sportist od glave do pete.Mogao je roniti preko minut u hladnim virovima Rakitnice,probiti led pa se kupati,mogao je ponijeti za trojicu,mogao je danima planinariti,golim rukama ribu loviti,iz rusevina vaditi unesrecene,golim rukama gasiti razbuktale pozare,mogao je preko pedest puta darivati vlastitu krv,preko trideset puta ucestvovati na omladinskim radnim akcijama i isto toliko udarnickih znacki donijeti,mogao je preko dvadest puta biti ucesnik omladinskih sportskih igara Tromedje i biti,zasigurno,najomiljniji ucesnik u istoriji.Znali su ga svi : od Uzica,Prijepolja,Novog Pazara,Mostara,Gorazda,Arilja,Bajine Baste,Foce.Kao tehniko KUD-a bio je poznat od Plava,Berana,Bijelog Polja do Cajnica . 1992.godine ga zatice i agresija na BiH,i u tim dzehenemskim vremenima Nasko pokazuje svoju ljudskost pokusavajuci zastiti svoje sugradjane i njihovu imovinu. Nazalost Nasko je o svima vise mislio nego o sebi. Mislio je, kao sto bi trebalo i normalno biti, da ne treba nicega da se boji jer nista lose u svom zivotu nije uradio niti je prema kome nekorektan bio. Nazalost Nasko nije shvatio da u losim vremenima logicna razmisljanja ne vrijede i obicno je sve suprotno od onog sto sto se logikom naziva. I kao takav je odredjen za METU,takvi ne trebaju nikom i zavrsice u paklu Paklenika.Proklet bio onaj ko se odluci na takav korak,proklet do kraja svijeta,to je jedino sto mogu danas uciniti,i moliti se za dusu naseg dobrog Naske.
Radio je Nasko u "Tehnotransu",TPR-u,"Drini","Standardu","Roteksu" i u svakoj firmi ostavio svoj trag.Rat ga je docekao na volonterskoj duznosti domacina sportskog centra,sa koliko je ljubavi kosio travu,cupao korijenje,valjao teren koji se sa "baklavama" ,koje je Nasko vjesto oblikovao, nisu razlikovali od Vemblija,sadio cvijece i drvece sa svojom Selmom i Almom.
Nije bilo boljeg od njega.
Neka mu je lahka bosanska zemlja i vjecni mu rahmet.
S dubokoim postovanjem,tugom i sjecanjem ,njegov Sele


Attachmenti:
Nasko titoric.jpg
Nasko titoric.jpg [ 131.07 KiB | Pogledano 2821 puta. ]
Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rogatički abecedarij
TekstNapisano: Juni 18th, 2018, 8:55 am 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5847
SIDIKAHANUMA KOSOVIC...ili kako je jedna mostarska gospodja u Rogatici cuvala uspomene na svoj grad

Bilo je poodavno kada je u Rogatici dobio zaposlenje sumarski inzinjer Nijaz Kosovic.Sa njim je,da svoje posljednje dane prozivi sa svojim mezimcem dosla i njegova ostarjela majka Sidikahanuma.Dobili su stan u komsiluku i odmah je,kako nalatzu carsijski obicaji,doslo do upoznavanja,a nekako najblizi generacijski bila je s mojom majkom.Mi,djecurlija uvijek smo koristili priliku kad se pila kahva na avliji da osluskujemo te carobne price o suncu,Mostaru,lijepim mostarskim djevama,cvijecu i beharu...U svemu nas je najvise privlacila prica o njenoj prelijepoj komsinici Emini s kojom je drugovala i pjesniku Aleksi.Ni dio Aleksine poezije nije nam mogao docarati "Eminu" kako je to umjela Sidikahanuma lijepim naglaskom i jos ljepsim rijecima tako da su nam,Emina i Aleksa,postali,skoro pa rod.Nijaz je vec dao da se uredi dvoriste izmedju nasih zgrada,poploca,obnovi zapusteni sadrvan i zasade tuje kad vec ne mogu viti cempresi. Nijaz je po svemu bio pravi gospodin kakvi su se rijetko sretali po rogatickoj carsiji,s rijetkim je znap lijepo zapjevati kakvu starogradsku pjesmu,a u slobodnim trenucima je,onako za svoj gust,slikao mostarska svjetla i uske sokake.
Sidikahanuma je nama,radoznalim,bas kao Seherezada pricala istinite price o mostarskim seretlucima,sevdahu,cvijetnim bastama prepunim djula i mirisa.Ispustuila je svoju plemenitu dusu na rukama moje majke,sahranjena je na obliznjem groblju Sehovina,gdje je,nekoliko godina kasnije,smiraj nasla i njena komsinice - moja rahmetli majka.
Nijaz se ozenio jednom lijepom Zinkom,dobio dva zlatna sina,potom odselio u Sarajevo i sve je teklo uobicajenim tokom dok ispod prozora u Kolodvorskoj nije osvanuo RAT.Njegov stariji sin Sidik(koji je dobio ime po svojoj nani)odlican student arhitekture,onako nevican ratovanju potjeran je u neku besmislenu akciju na Treskavicu gdje je poginuo.
I onda tako teku te godine,kako samo mogu biti godine bez djeteta,a jednog avgustovskog dana 2oo7.Nijaz je preminuo.Sahranjen je isti dan i spusten u tvrdu vlakovsku ilovacu ,kad i moj brat Alija koji je u tom strasnom ratu izgubio sina jedinca.Nijaz i Alija,svako na svoj nacin,voljeli su zivot,oba su znali lijepo zapjevati,i oba su ostali u Vlakovu,Alija daleko od Rogatice,Nijaz daleko od svog Mostara.Naredni dan lila je u Sarajevu neka silna kisa dok su u mezar,u haremu Alipasine dzamije sahranjivali Safeta Isovica.Taj dan sretnem Rabiju Behlulovic,rodicu Nijazove Zinke,izrazimo jedno drugom saucesce i nijemo, uz rijeci "odose nasi pjevaci",rastasmo se u metezu sarajevskih ulica


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rogatički abecedarij
TekstNapisano: Juni 28th, 2018, 8:58 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5847
TRI PRICE IZ "SVJETLOSTI" I O SVJETLOSTI

Prije vise od pedeset godina upoznao sam Nedzada Ibrisimovica,ponajboljeg bosanskog pripovjedaca,slikara i vajara sjenki,boema ciji sonorni glas kad kazuje dijelove iz svojih knjiga i dan danas odjekuje u mojim usima.Jedne prilike sjedili smo u kultnom restoranu "Svjetlosti",Nedzad,Enver Ziga,tada direktor "Svjetlostkomerca" i ja,pili rakiju i mezili vrele ustipke s romanijskim kajmakom,kad me Nedzad,iznenada,nakon sto se znamo vec vise godina znacajno upita:"A,sta je tebi Isakovicu,Alija?".Velim brat,ko sto i jeste...Tek se Nedzad razleti,nosi knjige potpisuje sve ono:"Rodjenom bratu Alije Isakovica,srdacno i toplo....Ibrisim."Ja zahvaljujem i pakujem knjige u torbu.
E,sad,desetak godina poslije rata,u velepnoj knjizari u prizemlju poslovne zgrade "Svjetlosti" poslovodja je moj jaran Nedim Behlulovic,izbjeglica iz Rogatice,ja "dijasporac" navratim,ljubazne prodavacice na usluzi,a ja onako,ruralnim glasom;"Dje vam je poslovodja,jebo ga ´ljeb?.Ja eftu cekam da mi isporuci narudzbu,narucio sam kamion tinte i teka,gumica i olovki,a on ni abera.Recite mu da ga je trazi Milorad Sokolac,zna on,i doci cu jopet."Navratim ja,nakon sto sam sasuo tri pive u vrelom julskom danu,prodavacice ljubazne i pokazuju mi prstom na poslovodjin ofis.Ugleda me Nedo i zestoko se nasmija,znao sam,veli,samo ti to mozes napraviti,a one moje se cudile s kakim ja krkanima imam posla,a pravdao sam se "trgovina je trgovina",kao sto i jeste.

Direktor "Svjetlosti" i njen utemeljitelj bio je jos jedan Rogaticanin - Abdulah Jesenkovic.Kada sam u osvit rata razgovarao s njim i Mirsadom Colicem,njegovim zetom,u nasoj Rogatici,ocekujuci mudar savjet rekao nam je;"Samo nas patriotizam i svijest o nasoj domovini Bosni moze spasiti,kao sto je mene 1948.,kao mladog skojevca spasilo Golog otoka.Stranke ce sve ponuditi,ali nedaj te se prevariti.Pa nam to ilustrova primjerom;"Kada je Partija odlucila da me primi u svoje redove dala je zadatak pojedincima da ocjenjuju moju ideolosku svijest,ma sta to znacilo.Tako ja,jednog ljeta dosao u Rogaticu,otisao na Rakitnicu da se kupam,vidim Becu(Nedimovog oca) stoji na medji i on,iz mladalacke obijesti gurne ga u vodu.Izroni Beca i masuci prstom veli mi:Kurac ces biti primljen u Partiju.Naravno da je Beca moj drug,i naravno da sam primljen u Partiju koja se nije obazirala na te mladalacke nestasluke.Tako i vi,pa kako bude."

Kad je Ibrisim saznao da Alija Isakovic(tada urednik u "Svjetlosti" nema brata u Rogatici,narogusio se na mene,a ja sam ga hladno umirio,jeste,moj brat Alija je ucitelj u Rogatici.I onda nam je citao dijelove iz svoje autobiografske knjige "Bog si ove hefte" za koju je dobio i nagradu grada Sarajeva,ali je nakon promjene vlasti preimenovao u "Car si ove hefte" i tako zavrsava nase druzenje,mada mi je inspiracija za onu scenu bio portir u Umjetnickoj skoli koji je Nedzadu govorio da mu ne vlja sto studira vaLJarstvo pritom pjevajuci:"Mala moja ubolo te teler u te tvoje guzove debele."
Nedimov stariji brat Teufik ubijen je zlocinackom rukom i bacen u jamu Paklenik,otac Beca umro je mlad skrhan smicalicama komsija ,Enver Ziga uzgaja bosanske konje,Nedzad je davno upokojen u haremu dzamije Ferhadije,Nedim jos uvijek prodaje knjige i broji dane do penzije,Abdulah je davno umro,a ja u tudjini se sjecam...sjecam.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rogatički abecedarij
TekstNapisano: Juli 21st, 2018, 6:08 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5847
BIFTEK

Sjedili mi,hronicni kokuzaneri u "Crvenoj ruzi",pili brlju i mezili pet cevapa na trojicu sa salatom od svjezeg kupusa,kad eto Coje (Hamde Hadziahmetovica) na vrata,sav usplahiren,primace stolicu i zeli da nam saopsti strasnu vijest,mi naculili usi kad ce Cojo,koji je tek poceo kruh zaradjivati u trgovackom preduzecu,saopstiti:"Zamislite!!! Poskupio biftek 2o posto"."A jesu li cevapi?" - dobaci neko i sve prodje na tome.
Proslo mjesec i vise,Avdaga,jedan od sudionika u "Ruzi" seta pored Rakitnice i gleda gdje bi se "privalio".Kad ispred Cojine kuce u Zakuli dimi se,ono,sac!Avdaga prihvati "bujrum" i masom podize sac,kad ono tri virsle i nekoliko "kumpijera"."Ah.bifteka,odoh ja traziti na drugom mjestu selameta" - halali se Avdaga.

Prosla i godina mi u Sarajevu,nesto bi na brzinu pojeli,zurimo na utakmicu.Neki gril na carsiji,udjemo nudi nam hamburgere.Avdaga koluta ocima,nikad cuo,ali priupita:"A,sto ti je to,velju?"Objasni covjek da je to isto pljeskavica u pogaci,ima senha po zelji..."A,oto" veli Avdaga:"Oto je mene odhranilo." "Odhranila je tebe kumpjerska kalja ko i mene,papak rogaticki" ljutnu se konobara i samo sto nas ne ptjera.
Eto,takav je Avdaga i dan danas,a Cojo sad u AmeriKi mozda jede bifteke jer oni drugo nista ni ne znaju,osim kad Bela pripremi domaci rucak.Sto ti je zivot.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rogatički abecedarij
TekstNapisano: Septembar 21st, 2018, 6:30 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5847
PLJESEVICA - ARHEOLOSKO NALAZISTE

Bilo je to ovako,ja i moj drugar Mirso Colic odlucili,u ono vrijeme "kad se trazila demokratija",a kraj je osamdesetih i pocetak devedesetih,da budemo inicijatori osnivanja ogranka Stranke reformista Ante Markovica...nije to nama bila zelja da se domognemo vlasti,nego,eto,u vrijeme narastajuceg nacionalizma,nadjemo neki odgovor - pa,logicno,reformisti.Racunamo na harizmu Ante Markovica,ali kako to pokazati u Rogatici.I doslo vrijeme predizbornih kampanja,slogani su reforme,bolji zivot,a mi,lokalci,Rogaticanima obecavamo pored toga i lokalni izlazak iz sveopste zapustenosti,pa izmedju ostalog planiramo i otkopavanje ostataka rimskih gradjevina u selu Pljesevica....Na izborima smo prosli kako smo prosli,ali nije to tema.Veliki Rogaticanin,slikar evropskog formata Radenko Misevic,zabrinut za sudbinu njegove Rogatice,raspita se i pronadje nas i javi nam se preko telefona,nakon sto se uljudno i skromno predstavio,otprilike ovako:"Ja sam Rogaticanin bio i ostao,i drago mi je da se u mojoj Rogatici rodila idela,kada,vec,socijalizam propada,da neko povede Rogaticane iz tog nacionalnog vrtloga koji obecavaju sve,a ishodiste ce biti klanica kao i 1941.Budite hrabri i uporni,zelim vam sve najbolje,i znajte da imate moju podrsku".Osokolile te rijeci velikog umjetnika,trazimo podrsku i od ostalih "uglednih" Rogaticana,ali,izuzev casnog Abdulaha Jesenkovica nema je.
I tako,jedne prilike probamo konsultirati velikog slikara o nasoj ideli,koju nudimo i u programu za Rogaticu,da cemo probati otkopati rimski grad podno Pljesevice,sela na domak Rogatice,pribliziti ga Rogaticanima s uvjerenjem da "Rogatica nije od jucer",na to nam maestro,roditeljski,odgovori:"Ne diraj te to,neka potone jos dublje u zemlju,tako ce,bar,biti spaseno za neka naredna pokoljenja."
Nakon toga,bilo nam je sve jasno.
Zavrsili se izbori,konstituisala se nova vlast,isukale se trube i jatagani.Ja jos iskoristim jedno toplo ljeto,odem podno plöjesevice i slikama svoju Rogaticu,nazalost,te slike su propale pa sam u izbjeglistvu,onako po sjecanju naslikao jedno ulje i tu sliku vam ürilazem,kao i fotografiju talentovane slikarice Danije Novakovic kojoj u Rogatici preostaje samo da slika,fotografise i cuva za buduce narastaje za sto joj neizmjerno hvala
Radenko Misevic je umro u Beogradu,svoju slikarsku zaostavstinu zavjestao je svom rodnom gradu,kako to sada funkcionira,ne znam,pitajte Rogaticane,znam da je sjajno platno koje je maestro davno poklonio svom rodnom gradu,velikih dimenzija 3oox2oo §Zbjeg" zavrsilo negdje u Grckoj kao i tri slike iz Doma zdravlja.Vazno je danalaziste na Pljesevici niko ne dira i da zrtvenici i are tonu dublje na srecu svih ljubitelja starina.I neka je tako.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rogatički abecedarij
TekstNapisano: Oktobar 18th, 2018, 6:27 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5847
MEHAGA

Mehaga Jahic godinama je bio "brico" u Rogatici,imao je malu radnju sa dvije stolice u jednom vakfskom ducanu na carsiji,u blizini Sadzaudinove dzamije.Bio je,sto bi se danas reklo,muski frizer,znaci sisanje i brijanje.Vrijedno je radio cetrdeset i vise godina,sam,ali ponekad obucavajuci "naucnike" mlade,buduce majstore.Mehaga Jahic imao je brojnu porodicu pa su,preko ljeta,i djeca "priskakala" u pomoc,a bili su ,listom,srednjoskolci i studenti.Ovdje je vec bila prica o njegovom prijateljstvu s protom Milivojem,a danas bih dodao i nekoliko anegdota.
Mehaga je,naime,bio jako druzeljubiv covjek s darom za carsijske "seretluke" i sale kako i dolikuje svim carsijskim ljudima.Kod njega bi se,u popodnevnim satima,okupljali rogaticki intelektualci,ljekari,sudije,tuzioci...e da bi culi sta ima novo u carsiji sto je Mehaga vrlo duhovito prenosio,a,pritom,ubaci koju i na racun prisutnih.Ovi bi se seretski smijesili,ali nikako da Mehagi doskoce na njegove upadice.Sve do jednom...Mehaga je imao obicaj pazarnim danom otkupiti svjeza domaca jaja,sir i kajmak od seljaka koji bi ponijeli nesto na pijacu,a Mehaga je bio prava musterija koja se nije cjenkala.I tako se on,jedanput,hvali prisutnima na partiji preferansa:dr.Rasimu Kurtcehajicu,tuziocu Nuriji Sijercicu,proti Milivoju kako je tog dana kupio prava svjeza jaja da mu hanumica napravi pitu jajnicu.Ovi ga malo zagovore i zamijene mu jaja koja su visila u nekoj torbi sa kuhanim,ranije pripremljenim.
Sutradan Mehaga na poslu kao i obicno,preferacasi se skupili i pitaju:kakva je janica bila,a Mehaga,spreman,vadi iz dzepova preostala jaja i prijeti da ce ih gadjati.Sve se na tom zavrsilo,steta je izmirena i partija preferansa je mogla da pocne.
Drugom prilikom navrate oni mene da ispisem Mehagin nov cjenovnik usluga,ono,fen karey,ondulacija,stucovanje brkova,sisanje po mjeri(obimu glave(,uspiju to zamijeniti,pa ga pitaju:Mehaga,kakve su ovo inovacije...Mehaga gleda,opet zna o cermu se radi i veli prisutnima:od sutra ce vasa djeca biti sisana po novom cjenovniku a mjera ce biti oceva glava.
Bilo je toga zaista sijaset.Mehaga je bio uvazavan i rado pozivan u drusta direktora(na slici s Vesom Cavarkapom,Ejubom Hasecicem i Munirom Brankovicem),postovan od svih gradjana kao i njegova brojna familija.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rogatički abecedarij
TekstNapisano: Decembar 22nd, 2018, 7:26 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5847
Rogaticani ...

Kad je,svojevremeno,mladog i uspjesnog direktora Tvornice precistaca Rogatica,HAMDIJU HADZIHASANOVICA,prilikom nekih kontakata za ulazak TPR-a u veliku porodici Fabrike motora Sarajevo(FAMOS) zamjenik direktora Mile Kubura ironicno upitao:"Kako to,iz Rogatice,a TVORNICA" slijediolo je precizno pitanje,umjesto odgovora:"A kako vi FABRIKA smjesteni u Tvornickoj ulici"
Gosp.Hadzihasanovic zasluzuje mnogo vise redaka nego sto je zabiljezeno u ovoj kratkoj anegdoti(koja govori mnogo) i o njemu cemo,na nasim stranicama govoriti jos.


Attachmenti:
hamdija.jpeg
hamdija.jpeg [ 93.31 KiB | Pogledano 1353 puta. ]
Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Rogatički abecedarij
TekstNapisano: Decembar 25th, 2018, 9:34 am 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5847
Odlomak iz price poznatog BiH knjizevnika Faiza Softzica koji zivi u Luksemburgu

"...Pred nas iskoci nepoznata ljudina i reče da se zove Osmo Vatreš i da je iz okoline Žepe, da se slučajno zadesio ovdje, i da ga je golema nevolja sustigla. Sažalismo se, a on iz svoje torbe izvuče gomilu fotografija, pokazujući nam kako je bio na mnogim mjestima u svijetu i to sa značajnim ličnostima. Sve to boreći se za dragu nam Bosnu. Na jednoj fotografiji bio je u društvu Henrija Kisindžera, na drugoj sa Lordom Ovenom..... Na trećoj ne znam skim... - Pokvarilo mi se - veli - auto - treba mi nešto para da mogu otić do Frankfurta. Čim tamo stignem - šaljem vam. Šale se bez razmišljanja uhvati za džep, ali se sjeti da prvo popijemo kahvu i mi se ponovo nađosmo u kafani.
Da me nisu ovakve zmije pecale - nasjeo bih. Osmo reče da priprema knjigu o bosanskoj nesreći i da je ovamo, u Luksemburgu, tragao za jednim čovjekom koji ima brdo literature, ali ga nije našao. Nije imao sreće - zapleo se već u prvim rečenicama. Po bijelom platnu njegove priče, počelo se prolijevati mastilo, ostavljajući crne mrlje. Nekoliko puta se duboko zamislio kako bi izgovorio ime albanskog književnika i disidenta Ismaila Kadarea. Prebirao je po sjećanju, micao usnama - šaputao: - Is... Ka... - i na kraju rekao: - Ismet Kadri. Kad sam ga ispravio, poblijedio je kao mejt. Počelo mu se izvlačiti tle ispod nogu - bio je sve nesigurniji i na kraju još jednom strašno pogriješiio da više nije bilo smisla da nas zavarava: umjesto Haris Silajdžić rekao je Haris Ganić - pomiješao je imena i prezimena dvojice najaktuelnijih bosanskih političara. Sada je čak i Šale Sahat vidio da je za našim stolom prevarant, ali je mudro ćutao puštajući da ga dokrajčimo. Utom, pored našeg stola prođe visok čovjek sa velikim naočalama - bio je to Zlatko Bakaršić, borac sa sarajevskog ratišta - zelena beretka. Sasvim slučajno, poznavao sam mu djeda Kasima, slikara, koji, u osamdeset i petoj, uglavnom, slika breze i djevojke. Nimalo nježno, Zlatko tepnu Osmu Vatreša po ramenima.
- Opet auto u kvaru? - veli mu i produži.
Osmo više nije imao kud, napravi se da ga nije čak ni primijetio, samo krajičkom oka isprati njegov odlazak i bi sretan što ga ništa više ne upita; okrenu se meni postavljajući mi odlučujuće pitanje:
- Paaa... možete li mi, mislim... pomoći?
Nasmijao sam se gledajući ga pravo u čelo. Bio je jedan od onih izuzetno zgodnih ljudi: imao je krupne crne oči iznad kojih su ko dva srpa stajale guste crne obrve, imao je bijele zube, malo razmaknute. Bio je zakamufliran u gospodsko odijelo, ali ako se samo puhne jače prema njegovom licu, razlista se maska i ukaže prevarant. Sjetio sam se jednog davnog susreta u Sarajevu, sa Haćkom Peštercem, preprodavcem deviza. Sreli smo se kod hotela «Evropa». I samo što se pozdravismo, on se iskosi, stavi ruku na čelo, kao da se štiti od sunca, mada je bio oblačan dan, i upita:
- Je li, burazere, da tebeti, mislim, kakije deviza, možda, nije trebalo?
I ja sam sada Osmu Vatreša, glasno se smijući, upitao: - A koliko bi tebi, burazere, mislim, trebalo tija deviza?
Osmo skupi usne i na desnoj strani napravi mali otvor, k'o da vranče zinu. Kroz taj otvor ispusti struk sivog dima, gledajući me pravo u oči. Bio je poražen i ja sam, s nestrpljenjem, iščekivao da vidim kako će se izvući iz mreže koju je sam sebi ispleo.
- Evo vam mog telefona u Frankfurtu - veli hvatajući se za slamku spasa i na žutom papiriću koji izvadi iz unutarnjeg džepa, nareda dugu nisku cifara ne uspijevajući da održi pravac.
- Kerenpuh, pelenpuh... - onaj drugi dio riječi Remz Luta ne izgovori, a Osmo Vatreš ustuknu i prigrabi torbu, gledajući prema vratima. On bi sada, najradije, pobjegao, ali - kako?
Ništa mu nije jasno: pokušao nas je zbuniti, a sam je zbunjen. Varajući nas - prevario je sebe. Bio je upleten u mrežu vlastitih laži. Očito nije računao na ovakav razvoj događaja - i ime je svoje zaboravio.
- A dobro - umiješa se napokon Remz Luta - koja sela gravitiraju Žepi?
Osmo Vatreš kao iz topa, izreda nekakva čudna imena i, povrati dah.
- Samo da kupim cigare - veli Osmo i krenu da ustane.
Uhvatim ga za ruku i on se blago nasmiješi, prihvaćajući to, tobože, kao prijateljski gest, mada sam ga dobro stisnuo za šaku. Osjetio sam da je kukavica. Rekao sam mu da ima cigara, da nema potrebe da ustaje i da mora ostati s nama.
- Kako to? Pa...
- Ništa pa... - rekao sam mu - potreban nam je tvoj ugled i tvoja pamet; od ovog časa postaješ dio našeg tima koji ima zadatak da pronađe njih dvoje zbog kojih smo se dali na ovaj put.
- Kako se zovu? - niz Osmine obraze slivao se znoj.
- On se zove Nafil Raspikuća - kažem mu - sin Nur- hanumin.
- A ona? - sav važan, upade Osmo.
- Janja Skoko. - Osmo ponovo izvadi žuti papirić te zapisa imena. Bez priupitivanja, isprve je sve upamtio. Veli da će nam javit. - A koliko sad odoh upitati telefonom nekoliko mojih prijatelja - reče.
Istoga časa okrenem se Remz Luti i Šaćiru Sahatu: - Uhapšenom dozvoljavamo da ode do telefonske govornice i da se vrati u roku od pet minuta?
Oko Osminih usana navuče se plavi obruč, a oči zakolutaše prema plafonu. Smanjivao se!
- Slažemo se - važno će Remz koji dobro razbira igru, i koja ga, očito, veseli. Na tome sam mu posebno zahvalan. Lijepo je vidjet Remz Lutu kako likuje. Kako posmatra sebe iznad nekog ko sjedi za njegovim stolom.
- Osmo-prevarant ustade i za čas se nađe pred kafanom. Krenuo sam za njim, a kad me, pred kafanom, vidje iza sebe poče bježati. Koliko ga noge nose, sinuo je kroz iznenađeni svijet i nestao u uličnoj vrevi. Ružno i smiješno izgleda čovjek koji bježi. Onaj koji dugo nije trčao kada potrči on se, zapravo, samo zapliće. I Osmo Vatreš, trčeći prepunom luksemburškom ulicom, raširenih ruku, bio je jedan živi krst na čijem desnom kraku je visila crna tašna i koji se zaplitao kao tek rođeno tele.
(Naredne srijede: Da li ćemo ikada pronaći Nafila Raspikuću?


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 585 posts ]  Stranica Prethodna  1 ... 45, 46, 47, 48, 49  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 1 onaj sto cita, a nece da se registruje.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group