www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: Januar 16th, 2019, 9:45 pm.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 576 posts ]  Stranica Prethodna  1 ... 44, 45, 46, 47, 48  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: Re: Rogatički abecedarij
TekstNapisano: Decembar 25th, 2018, 9:34 am 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5824
Odlomak iz price poznatog BiH knjizevnika Faiza Softzica koji zivi u Luksemburgu

"...Pred nas iskoci nepoznata ljudina i reče da se zove Osmo Vatreš i da je iz okoline Žepe, da se slučajno zadesio ovdje, i da ga je golema nevolja sustigla. Sažalismo se, a on iz svoje torbe izvuče gomilu fotografija, pokazujući nam kako je bio na mnogim mjestima u svijetu i to sa značajnim ličnostima. Sve to boreći se za dragu nam Bosnu. Na jednoj fotografiji bio je u društvu Henrija Kisindžera, na drugoj sa Lordom Ovenom..... Na trećoj ne znam skim... - Pokvarilo mi se - veli - auto - treba mi nešto para da mogu otić do Frankfurta. Čim tamo stignem - šaljem vam. Šale se bez razmišljanja uhvati za džep, ali se sjeti da prvo popijemo kahvu i mi se ponovo nađosmo u kafani.
Da me nisu ovakve zmije pecale - nasjeo bih. Osmo reče da priprema knjigu o bosanskoj nesreći i da je ovamo, u Luksemburgu, tragao za jednim čovjekom koji ima brdo literature, ali ga nije našao. Nije imao sreće - zapleo se već u prvim rečenicama. Po bijelom platnu njegove priče, počelo se prolijevati mastilo, ostavljajući crne mrlje. Nekoliko puta se duboko zamislio kako bi izgovorio ime albanskog književnika i disidenta Ismaila Kadarea. Prebirao je po sjećanju, micao usnama - šaputao: - Is... Ka... - i na kraju rekao: - Ismet Kadri. Kad sam ga ispravio, poblijedio je kao mejt. Počelo mu se izvlačiti tle ispod nogu - bio je sve nesigurniji i na kraju još jednom strašno pogriješiio da više nije bilo smisla da nas zavarava: umjesto Haris Silajdžić rekao je Haris Ganić - pomiješao je imena i prezimena dvojice najaktuelnijih bosanskih političara. Sada je čak i Šale Sahat vidio da je za našim stolom prevarant, ali je mudro ćutao puštajući da ga dokrajčimo. Utom, pored našeg stola prođe visok čovjek sa velikim naočalama - bio je to Zlatko Bakaršić, borac sa sarajevskog ratišta - zelena beretka. Sasvim slučajno, poznavao sam mu djeda Kasima, slikara, koji, u osamdeset i petoj, uglavnom, slika breze i djevojke. Nimalo nježno, Zlatko tepnu Osmu Vatreša po ramenima.
- Opet auto u kvaru? - veli mu i produži.
Osmo više nije imao kud, napravi se da ga nije čak ni primijetio, samo krajičkom oka isprati njegov odlazak i bi sretan što ga ništa više ne upita; okrenu se meni postavljajući mi odlučujuće pitanje:
- Paaa... možete li mi, mislim... pomoći?
Nasmijao sam se gledajući ga pravo u čelo. Bio je jedan od onih izuzetno zgodnih ljudi: imao je krupne crne oči iznad kojih su ko dva srpa stajale guste crne obrve, imao je bijele zube, malo razmaknute. Bio je zakamufliran u gospodsko odijelo, ali ako se samo puhne jače prema njegovom licu, razlista se maska i ukaže prevarant. Sjetio sam se jednog davnog susreta u Sarajevu, sa Haćkom Peštercem, preprodavcem deviza. Sreli smo se kod hotela «Evropa». I samo što se pozdravismo, on se iskosi, stavi ruku na čelo, kao da se štiti od sunca, mada je bio oblačan dan, i upita:
- Je li, burazere, da tebeti, mislim, kakije deviza, možda, nije trebalo?
I ja sam sada Osmu Vatreša, glasno se smijući, upitao: - A koliko bi tebi, burazere, mislim, trebalo tija deviza?
Osmo skupi usne i na desnoj strani napravi mali otvor, k'o da vranče zinu. Kroz taj otvor ispusti struk sivog dima, gledajući me pravo u oči. Bio je poražen i ja sam, s nestrpljenjem, iščekivao da vidim kako će se izvući iz mreže koju je sam sebi ispleo.
- Evo vam mog telefona u Frankfurtu - veli hvatajući se za slamku spasa i na žutom papiriću koji izvadi iz unutarnjeg džepa, nareda dugu nisku cifara ne uspijevajući da održi pravac.
- Kerenpuh, pelenpuh... - onaj drugi dio riječi Remz Luta ne izgovori, a Osmo Vatreš ustuknu i prigrabi torbu, gledajući prema vratima. On bi sada, najradije, pobjegao, ali - kako?
Ništa mu nije jasno: pokušao nas je zbuniti, a sam je zbunjen. Varajući nas - prevario je sebe. Bio je upleten u mrežu vlastitih laži. Očito nije računao na ovakav razvoj događaja - i ime je svoje zaboravio.
- A dobro - umiješa se napokon Remz Luta - koja sela gravitiraju Žepi?
Osmo Vatreš kao iz topa, izreda nekakva čudna imena i, povrati dah.
- Samo da kupim cigare - veli Osmo i krenu da ustane.
Uhvatim ga za ruku i on se blago nasmiješi, prihvaćajući to, tobože, kao prijateljski gest, mada sam ga dobro stisnuo za šaku. Osjetio sam da je kukavica. Rekao sam mu da ima cigara, da nema potrebe da ustaje i da mora ostati s nama.
- Kako to? Pa...
- Ništa pa... - rekao sam mu - potreban nam je tvoj ugled i tvoja pamet; od ovog časa postaješ dio našeg tima koji ima zadatak da pronađe njih dvoje zbog kojih smo se dali na ovaj put.
- Kako se zovu? - niz Osmine obraze slivao se znoj.
- On se zove Nafil Raspikuća - kažem mu - sin Nur- hanumin.
- A ona? - sav važan, upade Osmo.
- Janja Skoko. - Osmo ponovo izvadi žuti papirić te zapisa imena. Bez priupitivanja, isprve je sve upamtio. Veli da će nam javit. - A koliko sad odoh upitati telefonom nekoliko mojih prijatelja - reče.
Istoga časa okrenem se Remz Luti i Šaćiru Sahatu: - Uhapšenom dozvoljavamo da ode do telefonske govornice i da se vrati u roku od pet minuta?
Oko Osminih usana navuče se plavi obruč, a oči zakolutaše prema plafonu. Smanjivao se!
- Slažemo se - važno će Remz koji dobro razbira igru, i koja ga, očito, veseli. Na tome sam mu posebno zahvalan. Lijepo je vidjet Remz Lutu kako likuje. Kako posmatra sebe iznad nekog ko sjedi za njegovim stolom.
- Osmo-prevarant ustade i za čas se nađe pred kafanom. Krenuo sam za njim, a kad me, pred kafanom, vidje iza sebe poče bježati. Koliko ga noge nose, sinuo je kroz iznenađeni svijet i nestao u uličnoj vrevi. Ružno i smiješno izgleda čovjek koji bježi. Onaj koji dugo nije trčao kada potrči on se, zapravo, samo zapliće. I Osmo Vatreš, trčeći prepunom luksemburškom ulicom, raširenih ruku, bio je jedan živi krst na čijem desnom kraku je visila crna tašna i koji se zaplitao kao tek rođeno tele.
(Naredne srijede: Da li ćemo ikada pronaći Nafila Raspikuću?


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 576 posts ]  Stranica Prethodna  1 ... 44, 45, 46, 47, 48  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 1 onaj sto cita, a nece da se registruje.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group