www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 12th, 2021, 6:17 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 76 posts ]  Stranica Prethodna  1 ... 3, 4, 5, 6, 7  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: Re: Kolumne
TekstNapisano: Septembar 20th, 2012, 2:31 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 2:11 am
Tekstovi: 4128
Ma Becir JEDE GOVNA, k'o sto je i naucio.
PAPAK ostaje PAPAK. Dzaba mu sve skole ovog dunjaluka.
Nije mog'o biti "glavni" u svojoj familiji, a kamo li u Rogatici.
Ibro je puno ispred ufuranog brata, a pogotovo kao covjek.
Neko ga je osekn'o, k'o slinu. Kurciti se nije mog'o ni u Zepi, a kamo li u Rogatici.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kolumne
TekstNapisano: Septembar 22nd, 2012, 7:11 pm 
Avatar

Pridružen: April 20th, 2012, 4:30 pm
Tekstovi: 959
"kada se rodimo tad plačemo što smo na veliku pozornicu budala stupili" V.Šekspir....
šta reći ,ovo od uvaženog doktora i profesora i univerzitetskog radnika koji je cijenjen kako ovdije tako i u regionu nebi niko očekivao,možda je to bio trenutak slabosti a možda i nesposobnosti i bijesa koji je isplivao iz dubine duše...možda je žal za Rogaticom i njenom čaršijom,lijepim djevojkama...ali moje mišljenje je da je to bila slabost,trenutna jer se nije mogao dokazati u Rogatici,ali je morao znati da se niko nije mogao izdići iznad nekog ,eto zato što je on neko i nešto,to nije moglo proći,to neprolazi ni u Sarajevu ...nema niko ovdje status zvijezde a kamo li u našoj čaršiji u kojoj se svako znao u glavu...gdje su se družili i zanačije i direktori i doktori i ostala raja..mogao je svako svakom prići i porazgovarati a bogami i pojesti i popiti..i lopte poigrati između sebe..to za nekog koji je pun sebe,pritom misleći eto zato što je on neko i nešto nezamislivo,pritom vodeći se ideologijom "ja sam sa sela uspio"postati neko..dragi prijatelji Rogatica i njeni domicilni stanovnici primili su mnogo došljaka sa strane koji su za našu Rogaticu učinili i čine mnogo i dan danas i niko nije bio otjeran već je bilo i nama na čast što imamo takve sugrađane bili oni sa sela ili iz drugog grada..to što je neko sa sela meni nikad nije bilo bitno,naprotiv najbolja raja je bila sa okolnih sela,ali svi ti ljudi se nisu eksponirali ,vać naprotiv bili su skromniji od nas i bolji od mnogih rođenih rogatičana....ja pojma nemam šta je bilo nekad,slušam i čitam priće ovih naših starih koji su na stranici i učim i naučio sam dosta...zato teza našeg doktora ne stoji..nemogu vjerovati da je otjeran zbog toga što je Žepljaki da je uopće otjeran...to da je bio slab zagonđija ili da nije znao ubosti to je u redu..to mu nismo mi krivi...
džaba ti da budeš neko i nešto ako te ne vide svi naši,
izgleda da mu ta poslovica nije uspjela ,ali još ima vremena ima naše raje u Žepi ...


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kolumne
TekstNapisano: Oktobar 9th, 2012, 6:33 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Izbori su bili i prošli. Ostalo je sve isto. I kad su promjene ostaje isto. I kad novi dolaze, ostaje isto. Ništa se ne dešava, nabolje pogotovo. Narod ko narod, ubijen u glavu već evo haman treću deceniju. Nezainteresovan, vegetira. Dolaze novi a odlaze stari političari. Ostaju lokalni hoštapleri (Zlatko...), seoske lole i varalice (Dodik...) i šatro nacionalisti koji prepadaju svoj narod drugim narodom (Tihić, Ćović, Bosić..) a u stvari se na njihovom neznanju bogate. Oni ostaju a mnogi odlaze. Otišao je i Omer Pobrić, Otišli su i Pimpek i Kinđe haman zajedno, otšao je i Dario Džamonja, evo sad i Mersad Berber. Odlazi sve što valja, nemoćni da ovoj napaćenoj i jadnoj državi daju makar malo nade. Otišao je i moj rahmetli baba u smiraj izbornog dana 1992 godine, na referendumu a zadnje riječi su mu bile:"Berina (Hurem), razmuti šerbe, dobili smo državu". Vala i neka je, da nije dočekao ovaj jad i bijedu oad države. Makar je sretan preselio na Ahiret.
Nestala je i srednja klasa naroda koji je bio snaga one, bivše nam države. Imaju samo siromašni i bogati. Srednja klasa živi od uspomena i sama sebe zavarava da je srednja klasa. A u stvari, daleko su od toga. Izlazak im se sveo na kahvu i eventualno kuglu sladoleda. Ako odu jednom u mjesecu na ćevape, jogurt je već luksuz. Redovno jedu priloge za ručak i nalaze da je to zdravo."Vala volim rižu, onako solo bez ikakvih priloga, najbolje mi legne na stomak". A ne sjećaju se da je ta riža bila prilog kolačićima. Čak i sport koji prate je jad i bijeda. O kulturi da ne govorimo. Zatvorene su haman sve kulturne ustanove.
A lokalni hoštapleri, seoske lole i varalice, nacionalisti i oni kvazi intelektualci uz njih što im dođu kao dekor, smiju nam se u lice sa silnih plakata i kao da pitaju:"Šta ima papci"?
Omere, Davore, Mirza, Dario, Mersade...neka ste vala otišli. Baba, neka si i ti sa njima da ne crkavaš nazor i gledaš na šta je spao ovaj narod. Ovce, velika stada ovaca, koje bi i bile od neke koristi da imaju akibeti čobana.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kolumne
TekstNapisano: Oktobar 12th, 2012, 8:55 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Šta mi uradi Radivojeviću?

- Pošao ja danas u Ferhadiju da popijem kafu sa starim prijateljem. Veliki, poznati intelektualac, već deset godina živi u Švedskoj i čeka pravnu državu. Pravo se obradovao kad je čuo šta izjavi Neka premijer i ostala klapa u SDP-u. Jest da je bio nekako zbunjen i iznenađen, nije mu bilo jasno pa me pita: Otkud sad da ovaj premijer brani Budimira, a tužio ga?!
- Meni ne bi jasno, ali kasnije i ja vidjeh da je tako. Nakon presude Ustavnog suda FBiH prvo što izađe iz usta SDP-ovih pravnih timova je: Napokon pobijedi pravna država. Jedino što sam mogao skužiti iz toga jest da se pravna država odnosila na presudu koja jasno reče da predsjednik Federacije BiH nije prekšio Ustav potpisom na ostavku trenutnog Ljevice, bivšeg Desnice Radivojevića. Bio sam malo šokiran, ali kada skontam da se stvari u politici i strahu mijanjaju iz sekunde i sekundu, rekoh sebi: hajde nek je tako, samo nek' se i Neka dozvao i radovao se zbog Budimira.

Čuo sam fino kad Neka kaže i čudom se načudih: Presuda je dala mogućnost da predsjednik Federacije časno izađe.

I bi tako. Živko Budimir časno je ušao u Ustavni sud FBiH, a još časnije izašao.

Kad popih onu jutarnju i malo promislih, zapitah se brani li Neka Budimira ili ne zna šta priča. Onda mi ovaj drugi prijatelj objasni i upita me: Pa je li tebi jasno da se Neka pogubio u površnoj političkoj strategiji uragana SDP-a zvanog „rekonstrukcija za poduzeća", a onda je pokušao biti pravnik, pa se opet pogubio i, ni manje ni više, demantirao i Ustavni sud i njegovu predsjednicu.

Predsjednica Ustavnog suda FBiH objasnila je presudu i kazala da je Budimir razrješenjem Desnice postupio sukladno Ustavu, da Desnica nije ministar, da se može žaliti kao i svaki čovjek, da Budimir nije dužan preispitati odluku niti donijeti novu, osim ako to nije njegova osobna volja.

Premijer Neka nakon pojašnjenja predsjednice Ustavnog suda demantira sve izrečeno i kaže: Budimir djeluje protuustavno, Desnica je ministar i niz kontradiktornosti samome sebi.

A kako i ne bi. Ima Neka na leđima tereta i valja izaći časno, a bogato.

- U kampanji mu borba protiv korupcije i nepotizma bila svaka druga, a onda, kada sjede u premijersku premijeru, prvo što uradi, zaposli brata.

- Onda sa „SDP koncern investicije" sklopi ugovor s Rudnapom i tako se pojavi maligni čvor u Elektroprivredi BiH, a progresivno metastazira po cijelom elektroenergetskom sektoru i Elektroprivredi HZHB-a.

- „Idemo naprijed", pomisli Neka i kupi stan u zgradi Uniprometa u pola cijene, a jedina reakcija bila je ona od Transparency Interantional-a krivičnom prijavom, ne samo za Nekin stan nego i ostalo pobrojano.

- Kako kaže neka i „SDP koncern", „Idemo naprijed" i krenu po: cestama, sistemima naplate i sve za pravnu.

To ti ga je to. Nije Neka očekivao ovakav iskod, prvo skočio-kupio, pa rekao hop umjesto stop. Slamka spasa mu je jedino Radivojević, sad mu je čak i nebitno je li Desnica ili Ljevica, važno je da ima ruku.

Opet, Desnica se pribrao i fino mu kaže da će poštovati odluku, ne vraća se u Vladu i, tek onako, ponizno, zamoli Budimira da razmisli o odluci, još istaknu kako je Budimir bio pošten i korektan itd. Kad spomenuh ovo razmišljanje o odluci, tu se Desnica, po stoti put, zbunio. Treba, valjda, on razmisliti o odluci, odnosno trebao je. Odluka da podnese ostavku bila je njegova, a ne Budimirova, a predsjednik mu je samo izašao u susret.

Nego da se vratim. Bio Desnica, Ljevica, možda nekad Centar, za neku je samo ruka.

Budimir i slični njemu nisu ni ruka, ni nekretnina, ni tal, a ni sredstva za potkusurivanje.

Oslobođenje 12.10.2012


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kolumne
TekstNapisano: Mart 29th, 2013, 12:42 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
BORIS DEŽULOVIĆ
Hrvatska kretenska televizija

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, sreo Bobi Rudija na ulici, đesi Rudi!, đesi Bobi!, kako je šta ima?, 'nako dobro radi se šta ima kod tebe?, "sve u dure, nego jel istina što sam čuo", sjetio se Bobi, "da sad radiš za televiziju?". "Jest, ima već bogami skoro tri godine", odgovorio mu Rudi. "Ostale mi još dvije-tri rate."

Otprilike tako nekako, kao i Rudi, ovog trenutka za televiziju rade i Bobi i svih ostalih pola milijuna Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ne rade oni, doduše, za televiziju na trideset šest rata, nego za svoj tisućljetni san, već famozni hrvatski televizijski kanal, etničku televiziju kakvu imaju Bošnjaci i bosanski Srbi.

Polomiše se, eto, bosanskohercegovački Hrvati radeći za tu stvar, ni treći entitet ni samu hrvatsku državu nisu toliko sanjali koliko sanjaju Televiziju Herceg-Bosne: više od tisuću godina, još otkako su naselili desnu obalu Neretve i primili kršćanstvo, sanjaju oni kako uključuju onaj stari televizor kupljen na petnaest hiljada rata, i kako im se na ekranu ukazuje Smiljko Šagolj izgovarajući "drugovi i drugar... pardon, Hrvatice i Hrvati, braćo i sestre, faljen Isus i Marija, ovo je Dnevnik Televizije Herceg-Bosne".

I mudžahedinski teror i srpsku agresiju, i jugokomunističku diktaturu i udbašku strahovladu, i partizanske ubojice i Karađorđevićeve žandare, i austrijsku okupaciju i turski zulum, i Mletke i Bizant i Hune i Avare, sve su bosanskohercegovački Hrvati preživjeli čuvajući živim svoj državotelevizorni san: sva ta krvava stoljeća opstajali su i opstali na hercegovačkom kršu sanjajući nasmiješenog Smiljka Šagolja u pola osam navečer.

Nisu im se ono "b'jelili u gori zelenoj" ni "snijeg, ni labudovi", već "antena TV Herceg-Bosne".

Tako je na početku dvadeset prvog vijeka etnička televizija postala najvažnije političko pitanje Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ako je već, eto, imaju Bošnjaci i Srbi, što je ne bismo imali i mi? - pitaju Hrvati i, naravno, potpuno su u pravu. Nije, naime, pitanje trebaju li Hrvati imati što imaju i ostali u BiH, i treba li im televizija koja će govoriti hrvatskim jezikom. Nije pitanje čak ni to što je uopće u Bosni i Hercegovini hrvatski jezik, i koji je to točno od ona tri na kutijama cigareta: onaj "pušenje ubija", onaj "pušenje ubija" ili možda onaj "pušenje ubija"?

Pravo pitanje nije, naime, zašto Hrvati nemaju svoju televiziju, već zašto je Bošnjaci i Srbi imaju.

U dvadeset godina stvoren je mit o vlastitom televizijskom kanalu kao stožernoj instituciji hrvatskog naroda u BiH, samom jamcu njegova opstanka. Hrvati tu stvar doživljavaju, naime, kao nešto između crkvene metropolije, akademija nauka, društva književnika i kulturno-umjetničkog društva. Čuvanje nacionalnog identiteta, pitate li bosanskohercegovačke Hrvate, sama je suština televizije kao medija: kad je 1926. u Londonu demonstrirao elektronsku transmisiju mutne crno-bijele pokretne slike, prvo televizijsko emitiranje u povijesti, škotski izumitelj John Logie Baird ništa drugo nije ni imao na umu nego sam opstanak škotske nacije. Upravo valjda zahvaljujući Bairdovom izumu, Škoti su - iako bez nezavisne države, službene himne i rimskog pape - opstali sve do danas, s naraštaja na naraštaj prenoseći Bairdov san o Smiljku MacŠagolju i škotskoj državnoj televiziji.

Kako, dakle, Hrvati u BiH zamišljaju Televiziju Herceg-Bosne, kako izgleda taj njihov tisućljetni san? Sanjaju li oni kako Njihova Televizija izravno iz hotela Ero prenosi Božićnu pučku veselicu u organizaciji mostarske Matice Hrvatske, na kojoj Tarik Filipović recitira stihove Nikole Šopa uz pratnju Fojničkih tamburaša pod ravnanjem fra Mirka Majdandžića? Misle li Hrvati da će taj kanal emitirati televizijske drame s Vanjom Drachom i Reljom Bašićem, opere Vatroslava Lisinskog, koncerte Darka Rundeka, dokumentarce Petra Krelje i kazališne predstave Olivera Frljića? Misle li, najzad, da će se u svom informativnom programu ravnati javnim interesom bosanskohercegovačkih Hrvata, pa jednako istraživati kako su nestali sarajevski Hrvati kao i, štajaznam, kako su nastale pare za Čovićeve dvore na Radobolji?

Naravno da ne: Hrvati sanjaju televiziju kakvu u Bosni već imaju Srbi i Bošnjaci. Dakle, kretensku televiziju koja će služiti nekom od vladajućih HDZ-ova da pere obraz i novac, emitirajući usput prigodne domoljubne manifestacije, imbecilne reality showove, jeftine južnoameričke katoličke sapunice, programe za katalošku prodaju teflonskih tava i noćne babe gatare što skidaju uroke za tri marke po pozivu, sve impregnirano idiotskim reklamama za hrvatske katoličke telekomunikacije, hrvatske katoličke trgovačke centre i hrvatske katoličke kladionice.

Vole li Hrvati takve televizije? Ne pretjerano: kad bi sutra počela s radom, najkasnije do večernjeg Dnevnika svih bi pola milijuna bosanskohercegovačkih Hrvata - dobro, osim Dragana Čovića - jebalo majku i televiziji na kojoj se nema što pametno pogledati i svakom HDZ-u koji postoji i onome tko im je takvu televiziju dao.

Zašto onda, dovraga, Hrvati žele baš takvu televiziju?

Zato što je imaju Bošnjaci i Srbi.

A pošto, razumljivo, nemaju nikakvih ustavnih, političkih niti bilo kojih drugih sredstava i mogućnosti da ugase kretenske sarajevske i banjolučke televizije, Hrvatima preostaje samo to - onaj dakle nenadjebivi refleks za samoodržanjem - da jednu takvu, dakle kretensku etničku televiziju, imaju i oni.

Princip je to po kojemu, uostalom, funkcionira - ako, jasno, imamo dovoljno dobre volje da to uopće nazovemo funkcioniranjem - trojedna, odnosno dvojedna Bosna i Hercegovina. Nikome tu nikad na pamet nije palo da se ukine ili promijeni ono što ne valja, već da svaku pojedinačnu stvar koja ne valja - a ne valja uglavnom nijedna - pravedno dobije svaki od tri konstitutivna naroda. Zato bi bosanskohercegovački Srbi, umjesto da ukinu Dodikovu televiziju, radije da i Hrvati imaju Čovićevu. Zato bi Hrvati, ako treba, i u rat za svoju kretensku televiziju.

Elem, sreo Bobi Rudija u Mostaru, đesi bola kako je šta ima?, 'nako dobro radi se, "nego jel istina što sam čuo", sjetio se Bobi, "da sad radiš na Televiziji Herceg-Bosne?". "Jest, ima već bogami dvadeset godina", odgovorio mu Rudi. "Ostale mi još dvije-tri rate."
PIŠE: BORIS DEŽULOVIĆ, OSLOBOĐENJE


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kolumne
TekstNapisano: April 26th, 2013, 11:53 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
MOJ ODGOVOR MILORADU DODIKU
Ne boj se, i zatvor je za ljude

Posljednjih je dana Milorad Dodik, šef mafije Kalderoze, uključen u paranočnu kamšanju prozivanja unutarnjih i vanjskih neprijatelja, koji kako to Laktašenko tumači – rušeći njega, zapravo ruše Republiku Srpsku.

Pritom je kao “strane plaćenike” identificirao organizacije civilnog društva, ali i mene kao istraživačkog novinara koji je razotkrio njegov kriminal u Aferi Hypo, te predavača Fakulteta bezbednosti Sveučilišta u Beogradu dr. Darka Trifunovića.

Prema Dodikovoj verziji, a kako prenose neki mediji u regiji, Dodik je upravo nas dvojicu imenovao kao tobožnje koordinatore nekakve narančaste revolucije, koja bi trebala dovesti do smjene vlasti u Republici Srpskoj.

Doduše, ne vidim što je čak i u takvom paranočno – šizofreničnom scenariju u Dodikovoj glavi, uopće sporno. Uostalom osobno sam u središtu Banje Luke nedavno održao konferenciju za novinare, na kojoj sam, predstavivši dokaze o Dodikovom kriminalu, Laktašenku javno poručio da je kriminalac koji će završiti kao Ivo Sanader.

Iako sam i tada, i prije i poslije, pozivao Dodika na javno sučeljavanje na bilo kojoj od televizija u Republici Srpskoj, šef mafije Kalderoze očito nema hrabrosti sa mnom sjesti u neki televizijski studio da mu u oči pred javnosti izložim dokumente i dokaze o njegovom organiziranom kriminalu i korupciji, nego koristeći korumpirane medije, i novinare i urednike koje plaća iz crnih fondova svoje političke mafije, uvijek ovako iza leđa napda lažima i klevetama, kada se suprotna strana ne može braniti, niti kada mu u lice možemo odgovoriti dokazima o njegovom kriminalu.

Jako hrabro, Mile! Nema što! Kada god dođem u Banju Luku s dokumentima koji dokazuju koliko si milijuna opljačkao stanovnicima Republike Srpske, ti pobjegneš u neku od svojih štakorskih rupa, i iz nje sa svojim mafijašima šalješ prijeteće poruke i milijunske ponude kojima pokušavaš kupiti moju šutnju. Ali si kukavica kada treba sjesti kraj mene u televizijski studio da te suočim s dokumentima iz kojih je svakoj budali jasno da je tebi i tvojoj kriminalnoj organizaciji Republika Srpska samo sredstvo i mehanizam pljačke, na kojoj si u vrlo kratko vrijeme, u nepunih desetak godina stekao višemilijunsko bogatstvo, kao i mnogi tvoji suradnici, poput primjerice Gorana Kljajčina.

Tebe više Milorade, ni Monica Bellucci ne pomaže da uljepšaš sliku svoje korumpirane vlasti, koja je u regiji postala simbol mafiokracije, koruptokracije i kleptokracije.

Nitko do sada na Balkanu, pa niti nekadašnji Dodikov švercerski mentor Slobodan Milošević, nije do sada na takav način i u tolikoj mjeri korupciju i organizirani criminal pretvorio u politički sistem i državno, odnosno entitetsko uređenje. Dakle, nitko u tolikoj mjeri poput Dodika nije institucionalizirao criminal i korupciju, a infrastrukturu državnih institucija pretvorio u mehanizme funkcioniranja njegove mafije Kalderoze, za koju mnogi ekonomski stručnjaci procjenjuju da je na pljački, kriminalu i korupciji u mandatima Dodikove vlasti “okrenula” između dvije i četiri milijarde eura.

Vrlo precizno i otvoreno, ovu najnoviju paranoičnu kampanju Milorada Dodika komentirao je banjalučki doktor ekonomskih znanosti, sveučilišni profesor, ekonomski ekspert, analitičar i predsjednik Udruženja za upravljanje projektima u BiH Slobodan Lukić, inače godinama jedan od glasnijih kritičara korupcije i kriminala u Dodikovoj vlasti.

“Kako mediji prenesoše, što je čisto spinovanje ATV-a koji je legao na rudu, stoji: " Procjena kreatora slamanja Srpske je da će ona najlakše biti urušena kada se sa pozicije ukloni Dodik koji je, prema njihovom mišljenju personifikacija državnosti i snage RS". To su savjetnici Dodika dobro smislili da uguše svaku kritičku misao u RS, svaki štrajk i kompromitaciju velikog Vožda. Ali istina je negdje drugo. Prvo, RS je potpuno urušena, opljačkana i kriminalizovana zahvaljujući Dodiku, Paviću i Đokiću. Drugo, Dodika treba ukloniti jer je najkrivlji za stanje u RS . Treće, Dodik nije nikakva personifikacija državnosti, jer RS nije država nego entitet, a Dodik kao osoba visokokriminalizovana, nekompetentna i primitivna, sve je uradio da iskompromituje RS i da je kroz korupciju potpuno ekonomski uništi. I četvrto, Dodik je svojim ponašanjem i činjenjem osramotio srpski narod i oduzeo mu snagu , za koju su ginuli najbolji sinovi srpskog naroda dok se on bogatio i u ratu bavio crnom berzom. Odlazak Dodika je jedini način da se sačuva ovaj narod i RS. Dodik sa RS nema ništa. Niti ju je u ratu stvarao niti ju je u miru snažio i jačao, već uporno podrivao i rušio”, komentirao je na mojem fejsbuk profilu Slobodan Lukić.

Pozivajući se još jednom na srpske nacionalne interese u Bosni i Hercegovini, Dodik zapravo takvu političku retoriku lukavo, primitivno, propagandno koristi kao kulisu iza koje skriva jedini interes koji je danas faktor koji interesno povezuje mafiju Kalderozu.

To je, naravno, novac kojeg su Dodik i njegova kriminalna organizacija, koristeći Republiku Srpsku kao svoju organizacijsku logistiku, opljačkali preko entitetskih institucija i s njima povezanih organizacija, medija, poduzeća, fizičkih i pravnih osoba. Jer istina je, zapravo, jedna: pljačkom, korupcijom, organiziranim kriminalom, trgovinom političkim utjecajem, jedino Milorad Dodik, njegova zločinačka organizacija SNSD i kriminalna infrastruktura koju danas nazivamo mafija Kalderoza, uspješno ruse i uništavaju Republiku Srpsku.

Kada već govori o interesima RS-a ili njezinih stanovnika, odnosno kada se poziva na nacionalne interese Srba u BiH, treba i tu jasno reći da nitko nije bolje unovčio i jeftinije prodao nacionalne interese u BiH, kao što je to višekratno kriminalnim privatizacijama i sumnjivim “investicijama” učinio Milorad Dodik, koji je prema javnom priznanju njegovog vlastitog potpredsjednika, zajedno sa svojom Vladom Republiku Srpsku svojim pljačkaškim pohodom odveo ravno pred bankrot.

Dodik nije razmišljao o nacionalnim interesima Republike Srpske, kada je u tajnosti ugovarao prodaju rudarsko energetskih kapaciteta u RS-u, koje je na kriminalan, netransparentan način u tajnosti prodao off shore kompaniji sumnjivog porijekla kapitala, registriranoj na Cipru, a koju se povezuje i sa tajnim računima koje je na Cipru zbog pranja novca od šverca cigareta, imao otvorene još od druge polovice devedesetih godina is am Milorad Dodik. Dakle, brigu za nacionalne interese ne dokazuju parole kojima se razbacuje Dodik svaki puta kada u javnost procure neki dokazi o njegovom kriminalu, nego je imao priliku upravo na primjeru prodaje rudarsko energetskih kapaciteta RS-a dokazati jesu li mu bitniji tzv. nacionalni interesi, ili pak nova ci osobna zarada kroz ovaj kriminalni posao.

Tu su stvari vrlo jasne, a tajna dokumentacija o prodaji, odnosno ugovori između ciparske off shore tvrtke i Elektroprivrede RS, te Rudnika i Termoelektrane a.d. Ugljevik, u srpnju 2011., svibnju i srpnju 2012. godine, jasno dokazuje kako se radi o nezakonitom poslu. Naime, Dodikova vlast očito je duže vremena razmišljala kako da izbjegne zakonske propise kod prodaje rudnih i energetskih kapaciteta u Ugljeviku, pa su tajnim ugovorom koji je potpisan u srpnju 2012. godine, Dodikovi ljudi vrlo detaljno opisali na koji kriminalan način je Milorad Dodik privatizirao ovaj strateški energetski potencijal Republike Srpske.

Supotpisnik ugovora s državnim tvrtkama u vlasništvu RS-a je off shore kompanija, nominalno u ruskom vlasništvu, iako to nije moguće precizno utvrditi, pod nazivom Comsar Energy Group Limited, sa sjedištem u Nikoziji, Republici Cipar, Ulica Agiou Prokopiou 13, P.C. 2406, pod registracijskim brojem HE 2743969, kojem je director izvjesni Timur Sardarov.

Kako bi izbjegao zakone kod privatizacije ovakvog strateškog resursa, Dodik je sa ovom off shore kompanijom dogovorio zajedničko ulaganje, pa je tako tajnim ugovorom precizirano osnivanje zajedničke tvrtke Comsar Energy Republika Srpska d.o.o., u kojem 90 posto udjela drži ciparska off shore kompanija, dok državna tvrtka, dakle Republika Srpska preko te tvrtke, zadržava tek deset posto udjela. Istovremeno, bez javnih netjačaja i zakonske procedure, Dodikova je vlast ovoj novoj kompaniji, pod kontrolom sumnjivog kapitala sa Cipra, odobrila potrebne koncesije za geološka i energetska istraživanja, posebno za istraživanja ležišta uglja Baljak u Općini Ugljevik, dok je istim tajnim ugovorom ovoj sumnjivoj kompaniji zajamčeno kako će nakon provedbe istraživanja i ove pripremne faze dobiti potrebne koncesije za iskorištavanje rudnog bogatstva kraj Ugljevika, kao i potrebne koncesije i ugovori za novi termoenergetski pogon Blok 3 u Ugljeviku.

Ništa od ovih poslova nije ugovoreno prema zakonskim propisima u Republici Srpskoj, niti na javan i transparentan način, a što je još bitnije, tajnim ugovorom iz srpnja 2012. godine Dodikova vlast, bez provedene zakonske procedure, javnih natječaja i potrebnih postupaka za dodjelu takvih koncesija, jamči novoosnovanoj tvrtki sumnjivog kapitala kako će u potpunosti praktički preuzeti kontrolu nad ovim strateškim energetskim resursima u Republici Srpskoj. Zbog svega toga, postavlja se logičnim pitanje tko stoji iza ove fantomske ciparske off shore kompanije? Jesu li točne informacije da se zapravo radi o pranju novca sumnjivog porijekla, kojeg kontrolira Milorad Dodik, a koji novac jednim dijelom dolazi iz Dodikove nekadašnje umiješanosti u međunarodni šverc cigareta, po čemu je ostao poznat njegov ratni nadimak “Mile Ronhill”, a drugim dijelom je to novac kojeg su Dodik i njegova kriminalna mreža opljačkali preko institucija Republike Srpske, te pohranio taj novac na tajne račune u inozemstvu, a sada ga “pere” kroz nezakonitu privatizaciju energetskih kapaciteta RS-a?

Ili, kada Dodik govori o tome da je on nekakav ultimativni zaštitnik nacionalnih interesa u Republici Srpskoj, bilo bi dobro da objasni, misli li na interese koje je štitio time što je na sumnjiv i nezakonit način za svoju obitelj priskrbio višemilijunsku imovinu u novcu, nekretninama i poduzećima, i to sve tijekom svojih mandata na različitim visokim političkim dužnostima u Republici Srpskoj: dva stana u Beogradu, kuća u elitnom dijelu Beograda, tvrtka njegovog sina Igora, tvrtka njegove kćeri, i konačno tajni račun njegovog sina Igora kod Hypo banke Banja Luka, na kojem se 2010. godine nalazilo preko pet milijuna eura.

Pitanje Dodikovih imovinskih kartica i dalje je, zapravo, glavni dokaz njegove korupcije i kriminala, jer za dobar dio imovine koju je stekao od 2006. Do 2010. Godine, dakle u samo dvije godine mandata u Republici Srpskoj, ne može dokazati zakonito porijeklo. Samo to, u civiliziranim, pravnim, demokratskim državama, danas je uobičajeni razlog za ostavku na sve političke dužnosti, a kasnije i za ispitivanje kaznene odgovornosti dotičnog dužnosnika. Dodik, naravno, misli da su mu građani RS-a glasom na izborima valjda dali i nekakvu punomoć za pljačku kojom će osigurati više generacija svojih nasljednika.

Primjerice, u Sloveniji je politička kriza dosegnula vrhunac upravo zbog porijekla novca kojim je premijer Janša kupovao nekretnine, a čije zakonito porijeklo nije mogao dokazati, i koji se iznos nije poklapao s njegovim legalnim prihodima iskazanim u imovinskim karticama. A to je samo jedan od zadnjih primjera, kada su zbog nedokazivog porijekla imovine iz imovinskih kartica politički dužnosnici bili prisiljeni na odstupanje.

Dodiku je, pak, ostanak na političkim dužnostima pitanje opstanka ne samo njega osobno, nego i cijele njegove kriminalne organizacije i kompletne zločinačke hijerarhije mafije Kalderoze. Jer, jednom kada Dodik više ne bude na poziciji moći, njegov odlazak u zatvor i kazneno procesuiranje biti će pitanje sati, a njegovu će sudbinu dijeliti svi koji su s njim krali, kao i oni koji sui m držali ljestve, među koje svakako ubrajam brojne medije, koje na sumnjivi način financira Dodikova zločinačka organizacija.

Ne bori se, stoga, Milorad Dodik, za Republiku Srpsku i njezine nacionalne interese, kako to pokušava prikazati, nego se bori za očuvanje onoga što su on i njegova mafija opljačkali od građana RS-a. dodik brani jedino kriminalne interese svoje mafije, brani ono što je osobno stekao organiziranim kriminalom i korupcijom. I ništa više!

Osim navedenih kriminalnij i korupcijskih slučajeva povezanih s Dodikom, tu je i Afera Hypo, u kojoj je Dodik, također dokazao svoju brigu za nacionalne interese u Republici Srpskoj.

Naime, uz pomoć Hypo banke Banja Luka, Milorad Dodik je korupcijskim vezama s bankom, na kriminalan način, odnosno metodama organiziranog kriminala uništavao uspješne domaće poduzetnike, od kojih je godinama naplaćivao politički reket, kako bi omogućio konkurentskim slovenskim tvrtkama ulazak na BiH tržište preko RS-a. radilo se konkretno o Dodikovim dogovorima sa Slovenijom, kao članicom EU, kada su mu trebali saveznici da mu unutar institucija EU “drže štangu” i čuvaju leđa.

Dio tih dogovora bio je i u tome da Dodik kao tadašnji premijer omogući ulazak strateškim slovenskim tvrtkama na BiH tržište, preko Republike Srpske. Jedna od prvih tvrtki za koju su Slovenci tražili takav zaštićeni status od Dodika, bila je Perutnina Ptuj, koja je dio svoje proizvodnje zbog uvjeta EU htjela prebaciti u RS,za što su tražili političko zeleno svjetlo tada premijera Milorada Dodika. Kako je u tom trenutku u RS-u poslovala vrlo uspješna konkurentska tvrtka Novković d.o.o., Dodik je uz pomoć Hypo banke, bankarskom prijevarom i zloupotrebom položaja i ovlasti, o čemu postoji sva policijska, istražna dokumentacija, uništio poduzeće Novković d.o.o., a kako bi omogućio ulazak Perutnine Ptuj na BiH tržište, čime je samo jednim Dodikovim potezom zatvoreno oko tisuću radnih mjesta, i zatvorena proizvodna tvrka s milijunskim prometom i perspektivnim proizvodnim razvojnim programom, praktički u trenutku kada je trebala prerasti u mali poljoprivredni kombinat.

Tu je računica jasna: Dodik je uništavao domaće tvrtke, proizvođače i proizvodnju, zatvarao radna mjesta i gušio domaće poduzetnike kako bi zbog svojih korupcijskih dogovora sa tvrtkom iz Slovenije, trgovinom političkim utjecajem i čistom političkom korupcijom omogućio ulazak Perutnine Ptuj na tržište RS-a i BiH. Tako, valjda, Dodik vidi “zaštitu nacionalnih interesa” u RS-u.

Još jedan slučaj Dodikove pljačke u ime “nacionalnih interesa”, odnosno pod krinkom interesa RS, bilo je Dodikovo izvlačenje i pljačka novca kroz projekte gradnje zgrade Vlade RS u Banja Luci, zatim RTV doma RTRS-a, te izgradnje autoceste Banja Luka – Gradiška. Prema dokumentima iz istrage, jasno je kako su Dodik i današnji premijer Džombić, te jedan dio ministara iz tadašnje Dodikove Vlade, sa privatnim poduzetnicima i direktorima državnih i privatnih poduzeća, organizirali kriminalnu, zločinačku organizaciju sa ciljem pljačke proračunskog novca Republike Srpske na navedenim projektima.

Tajna dokumentacija iz istrage dokazuje kako su Dodik i njegova kriminalna organizacija u ovim projektima opljačkali iznos od 115 milijuna 235 tisuća 904,08 konvertibilnih maraka, odnosno iznos od otprilike 57,6 milijuna eura, koje su izvukli na private račune, a prema dokumentaciji koju posjedujem Dodik, Džombić i ostali članovi kriminalne organizacije opljačkani su novac oprali u zemljama regije kupnjom nekretnina i pokretnina, kako bi prikrili daljnji trag novca.

I taj je posao Dodik u javnosti prikazivao kao projekte od strateškog interesa Republike Srpske, dok se zapravo radilo isključivo o strateškim financijskim interesima političke mafije kojoj se na čelu nalazi današnji predsjednik Republike Srpske. Iako je cijeli slučaj zadokumentirala i istražila Državna agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA), koja je nakon završene istrage nadležnim tijelima podnijela kaznenu prijavu protiv Dodika i drugih, cijeli je slučaj zataškan klasičnom političkom zloupotrebom pravosudnih institucija koje kontrolira taj isti Milorad Dodik i njegova vlast.

Potaknut ovim slučajem i istragom koju je SIPA vodila protiv njega, Dodik je u kasnijim pregovorima o formiranju vlasti na državnoj razini u BiH tražio da njegovi kadrovi preuzmu kontrolu nad SIPA-om, te je Dodikov čovjek Goran Zubac naposljetku imenovan šefom te državne policijske agencije, čime je, nakon kontrole pravosuđa, šef mafije Kalderoze stavio pod kontrolu i SIPA-u u Sarajevu.

Činjenica je, međutim, da nakon ove pljačke, Dodik u svojoj imovinskoj kartici prikazuje znatno veću imovinu nego što ju je posjedovao 2006. godine, a za što nije imao niti prikazao legalne izvore prihoda, pa se postavlja pitanje je li dio novca opljačkanog na ovim projektima Dodik prao kupovinom nekretnina u Srbiji, al ii pohranjivanjem novca na tajne račune koji su nominalno glasili na članove njegove obitelji?

Tu je ostao otvoren i slučaj crnih fondova Dodikovog SNSD-a, iz kojih nezakonitih financijskih sredstava Dodikova politička stranka financira svoje operacije. Postojanje ovih crnih fondova otkriveno je kada je blagajnik crnog fonda SNSD-a Goran Kljajčin, inače nedavno smijenjeni, dugogodišnji direktor Fonda zdravstvenog osiguranja RS-a i jedan od najbližih Dodikovih suradnika, novcem iz crne blagajne SNSD-a kupovao općinske vijećnike u Općini Srbac, te je tako pokušao osigurati na izborima izgubljenu većinu u općinskoj skupštini za SNSD strateški važne općine u kojoj je Dodikova stranka i osnovana, te koja je od osnutka SNSD-a slovila kao glavno uporište Laktašenkove političke mafije. kako je postojalo više svjedoka ovih Kljajčinovih poslova i transakcija iz crne blagajne SNSD-a, cijeli je slučaj svojevremeno prijavljen policiji, nadležnim tužiteljstvima, te SIPA-i u Bi Hi RS-u, a i osobno sam o cijelom slučaju dao iskaz SIPA-inim istražiteljima u Sarajevu.

Upravo zbog toga što smo cijeli slučaj objavili na SEEbizu, Kljajčinova operacija kupovine općinskih vijećnika u Srpcu, prljavim, nezakonitim novcem SNSD-a, na kraju nije uspio. Podsjetimo, nakon što sam pisao seriju istraživačkih tekstova o tome kako SNSD, Dodik i njegova mafija preko Fonda zdravstvenog osiguranja izvlače proračunski Novac Republike Srpske, te nakon što sam o tome objavio i određenu dokumentaciju, te nakon javne polemike s Kljajčinom koja je uslijedila, i službeno je utvrđeno kako zbog tih malverzacija Kljajčinov fond bilježi financijske gubitke u visini od 350 milijuna konvertibilnih maraka, za koje se ne zna gdje sui na koji način “nestale”.

Nakon što je afera “procurila” u javnost, te nakon što sam na SEEbizu objavio dokumente o Kljajčinovim financijskim malverzacijama u koje je bila umiješana i Hypo banka u Banja Luci, Goran Kljajčin je pod pritiskom javnosti bio prisiljen podnijeti ostavku, nakon što mu je Dodikov premijer Aco Džombić javno zaprijetio smjenom. Međutim, nikada nije kazneno prijavljen i procesuiran zbog nestanka 350 milijuna maraka iz Fonda zdravstvenog osiguranja, prije svega jer bi se istragom i mogućim sudskim postupkom u ovom slučaju razotkrili detalji o crnim fondovima SNSD-a i načinu na koji su preko državnih institucija Dodik i njegova mafija izvlačili nova ci na taj način pljačkali proračunske institucije Republike Srpske. Ne sumnjam, pritom, da je i ovu pljačku tešku oko 175 milijuna eura, Milorad Dodik odradio u cilju očuvanja strateških nacionalnih interesa RS-a i njezinih stanovnika.

Ne manje interesantan slučaj kriminala i korupcije, u kojem je Dodik u “strateškom interesu” pljačkao Republiku Srpsku, je i Slučaj Mišković, odnosno Slučaj Zekstra – Boska. Prema srbijanskoj istrazi u Slučaju Mišković, postoje dokumenti i dokazi kako je Milorad Dodik zajedno sa Draganom Đurićem i Miroslavom Miškovićem počinio kazneno djelo poslovne prijevare u slučaju privatizacije robnih kuća Boska, u čiju je privatizaciju umiješano i trgovačko društvo Zekstra, koje se u isto vrijeme povezuje s Dodikom, točnije Dodikovom kćeri, s Đurićem, te s Miškovićem, ali i Hypo bankom.

Prema dokumentaciji iz ove istrage Milorad Dodik je 2008. godine, kao tadašnji premijer RS-a, zloupotrijebio položaj i ovlasti prilikom prihvaćanja ponude konzorcija beogradskih poduzeća Delta i Zekstra za kupnju većinskog vlasništva robnih kuća Boska, u tadašnjem većinskom vlasništvu RS-a, i to za tri milijuna eura, uz uvjet preuzimanja svih 254 stalno zaposlenih radnika, te dodatno investiranje od tri milijuna eura i podmirenje svih financijskih obveza Boske.

Međutim, konačni rezultat ove privatizacije govori o tome kako se zapravo radilo isključivo o operaciji preuzimanja vrijednih Boskinih nekretnina. Boska je prošlu godinu završila s gubitkom od oko milijun eura dok ukupne nepodmirene obveze iznose oko 13 milijuna eura, a umjesto 254 zaposlenih u Boski je radilo tek devet radnika.

Najveći vlasnik Boske je Zekstra grupa iz Beograda sa 38,9 posto dionica, a nešto više od 4,1 posto udjela ima i Investicijsko razvojna banka (IRB) Republike Srpske. Zbog sumnje da se radilo o nezakonitoj privatizaciji u kojoj je Dodik kao premijer RS-a pogodovao Đuriću i Miškoviću, cijeli se slučaj našao pod istragom u Srbiji u okviru predmeta Mišković.

I ovo je, stoga, samo jedan od primjera kako je Milorad Dodik u “nacionalnom interesu” zloupotrebljavao svoju političku funkciju tada premijera RS-a kako bi provodio privatizacijsku pljačku imovine koju su svojim radom stvarali građani RS-a. Kako su neki mediji u Bi Hi regiji navodili jedan od tajnih suvlasnika beogradske Zekstre bio je i Milorad Dodik, a tome u prilog je išla i činjenica da je Zekstra u Banja Luci bila smještena u prostorijama koje su bile u vlasništvu Dodikove kćeri.

Ukoliko bi se tijekom srbijanske istrage ove informacije potvrdile, postalo bi jasno kako je osim zloupotrebe položaja i ovlasti kojom je na prijevaru privatizirana Boska, Dodik ujedno sudjelovao u toj operaciji kao novi suvlasnik Boske, odnosno kako je kao premijer pogodovao u privatizaciji Boske poduzeću čiji je bio suvlasnik, te bi u konačnici ispalo da je Dodik Bosku prodao sam sebi. Pretpostavljam, doduše, kako je i to bilo u “nacionalnom interesu” Republike Srpske.

Čudan je, Milorade, taj nacionalni interes i što se sve pod njime krije. Neki su pod njime ubijali, Dodik je pod nacionalnim interesom krao, pljačkao, i ostvario višemilijunsko obiteljsko bogatstvo koje danas uživa njegova mafijaška obitelj. SNSD, Vlada, Ured Predsjednika, kao i druge institucije RS-a, Dodik je pretvorio u kriminalne instrumente svoje koruptokracije i mafiokracije, čime je Republiku Srpsku zapravo trajno doveo u poziciju taoca njegovog organiziranog kriminala i korupcije.

Zato je smiješno slušati Dodikova prozivanja u kojima otkriva neprijatelje koji po njemu ruse Republiku Srpsku, jer doista taj posao ipak najbolje radi upravo Milorad Dodik. Nitko poput Dodika kriminalom, pljačkom, i korupcijom niti ruši niti može rušiti Republiku Srpsku. Ostane li na vlasti, Srpsku će srušiti Milorad Dodik osobno. Pokraj Dodika na vlasti ne treba tu nikakvo financiranje i akcije izvana, kako to paranoično tvrdi Laktašenko.

I da, za kraj, da još jednom ponovim. Milorade, ne boj se javnog sučeljavanja o svemu ovome što tvrdim. Ti tvrdiš da ja lažem, ja tvrdim da dokumenti koje posjedujem dokazuju da si kriminalac. Ponovno, stoga, i ovom prilikom pozivam Milorada Dodika na javno sučeljavanje na bilo kojoj televiziji u Republici Srpskoj, o temama o kojima govorim i pišem već mjesecima. Ili se ti Milorade bojiš dokaza koje posjedujem? Ne boj se, Mile Ronhill, i zatvor je za ljude.
DOMAGOJ MARGETIĆ , MILORAD DODIK


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kolumne
TekstNapisano: Juni 27th, 2013, 12:12 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Zašto nisam ponosan na BiH!

Pošto je prosječan čovjek sam po sebi više materijalno nego duhovno biće, u njegovoj prirodi je da se veže za materijalne stvari. Vežemo se za kuće, zgrade, za kafane, pa čak i za, samo nama, posebne stolove i stolice u tim kafanama. Imamo čak i čašu iz koje najradije pijemo. Kako onda da se ne vežemo za prostor, državu, u kojoj smo rođeni i u kojoj odrastamo?

Voljeti taj prostor, odnosno svoju domovinu, ne znači biti majmun s toljagom, ali stavljati taj osjećaj ispred ostalih, ponositi se time što smo rođeni ovdje ili ondje evolucijski nas vraća unazad.

Ponosni smo na svoju djecu jer smo ih mi odgojili. Ponosni smo na svoje znanje jer smo ga stekli svojim trudom. Niko me nije pitao gdje želim da se rodim. To što sam rođen u Sarajevu nije plod niti mog truda niti moje pameti. Pa kako onda da budem na to ponosan? Samo mogu reći da mi je drago što sam baš tu rođen i da možda sada to ne bih mijenjao. Uostalom, da postoji mogućnost biranja mjesta rođenja, u BiH, vjerovatnom, ne bi imali mlađih od 25 godina.

Vrlo je teško biti patriota u Bosni i Hercegovini, a da se ne pređe granica sa nacionalizmom. Voljeti domovinu je patriotizam, a misliti da si bolji od drugih jer si rođen baš tu je nacionalizam.

Taj negativni patriotizam, odnosno nacionalizam, je potpuno nadvladao stvarnost u našem društvu. Većina onih koji sebe nazivaju patriotama ljubav prema BiH izražavaju mržnjom prema drugim državama. Zviždanjem tuđih himni, divljanjem na utakmicama, psovanjem majke „nebosancima“ i razbijanjem flaša „kad Džeko zabije“ ne dokazujte ljubav prema domovini nego svoju zaostalost i, zaista, ličite na majmune.

Ali pošto je ovakav patriotizam kod nas na cijeni, inteligentni to iskorištavaju da dođu do pozicija koje im odgovaraju.

Željko Komšić je vrhunski političar samo zato što, kad god je u prilici, ističe da voli Bosnu. Valentin Inzko je omiljen jer u javnosti ne skida navijački šal reprezentacije, a Ivo Andrić izdajnik jer je pisao ćirilicom. Ovakvo vrednovanje sigurno nam neće donijeti napredak.

Ja BiH volim, ustvari bolje bi bilo reći da za nju navijam, uglavnom zbog toga što je Sarajevo u njoj. A i taj grad volim, ne zbog ljudi koje svakodnevno srećem, nego zbog njegove zanimljive historije i zbog zanimljivih osoba koje se, svojim talentom i radom, izdvajaju iz prosječnosti.

Kad kažeš da nešto voliš to bi valjda značilo da se toga ne stidiš. Teško da to mogu reći za svoju domovinu. Svojih sugrađana se, uglavnom, stidim. Stidim se onih koji divljaju na utakmicama i onih koji noći provode u turbo folk klubovima. Stidim se onih koji u trenerkama i „air max“ patikama šetaju Ferhadijom i Saračima. Stidim se onih koji voze tramvaje i onih koji se u njima voze. Stidim se onih koji se svađaju oko ćirilice i latinice,a potpisuju se palčevima. Stidim se većine onih sa kojima, nažalost, moram dijeliti svoj životni prostor. Svi oni dio su kako Bosne i Hercegovine tako i mog grada, ali, kako sam uspio Sarajevo definisati kao filozofski pojam i način života, a ne samo kao grad, za njega mogu reći da ga volim, dok za BiH samo navijam.

Htjeli mi to ili ne, glavne odlike BiH postale su neobrazovanost, nekultura, nacionalizam, divljaštvo i još mnogo sličnih osobina koje ima svako zaostalo društvo. Značajni ljudi sa ovog „vještački ograničenog prostora“ samo su izuzetak iz hrpe smeća bosanskohercegovačkog društva. Voljeti ili još gore ponositi se ovakvim društvom može samo onaj ko se u takvo društvo savršeno uklapa.

Bošnjačka akademija nauka nam, zapravo, poručuje da volimo Bosnu zbog pite i ćevapa, da ostanemo ovakvi kakvi jesmo, neobrazovani, nekulturni i nacionalizmom opterećeni majmuni sa toljagama, jer su oni, očigledno, ponosni na nas. Ponosni su jer su sistematski stvarali zaglupljeno društvo koje više vjeruje propovjedačima njihove manipulirajuće filozofije, vjerskim službenicima, nego knjigama i nauci. Stvorili su društvo kojim je lako upravljati i koje će raditi za njihovu korist. Njihov plan je savršen, jer će to društvo samo odbaciti ljude koji ga pokušaju unaprijediti. Njima ostaje samo da uživaju u plodovima svog uma i tu i tamo, preventivno, isceniraju neki nacionalni sukob. Naravno da su ponosni na takav uspjeh.

Ono što me najviše boli je činjenica da su uspjeli bez mnogo muke da ostvare svoj plan, što mi je pokazalo pravu vrijednost ovog društva, pa sam se zapitao da li se, uopšte, vrijedi boriti za napredak ljudi koji ne žele sami sebi pomoć. Bojim se da je to uzaludan posao.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kolumne
TekstNapisano: Juni 27th, 2013, 5:31 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
Autor???


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kolumne
TekstNapisano: Juni 28th, 2013, 6:42 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Ne piše ime autora a tekst je prenesen sa portala sutra.ba koji često posjećujem


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kolumne
TekstNapisano: August 13th, 2013, 10:01 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
SRĐAN PUHALO
Kako preživjeti Sarajevo ili uputstva za srpske poslanike u Parlamentu Bosne i Hercegovine

Nakon preživljene 'talačke krize' odlučio sam da napišem uputstvo za srpske poslanike u Parlamentu BiH i tako doprinesem njihovoj većoj sigurnosti u ovoj instituciji. Odričem se svakog honorara jer sam patriota i humanista.

1. U Sarajevo niko ne ide zato što voli, već zato što se isplati.

2. Ne idi na sjednice Parlamenta BiH bez 1.000 KM u kešu, prvo da se ne brukaš pred poslanicima Hrvata i Bošnjaka, a potom što kartica ne vrijedi mnogo kada te blokiraju demonstranti.

3. Na sjednice ići pripremljen, ali nikada odmoran i naspavan, već umoran, blijed i podbuo ne bi li se na 'plastičan' način prikazala sva golgota kroz koju prolaze srpski poslanici u Parlamentu BiH.

4. Na sjednice se uvijek nosi paket 'prve pomoći' koji mora da sadrži:

- Sendvič sa svinjetinom (da utoliš glad ili nahraniš drugog Srbina),

- Keš, ali to smo već objasnili zbog čega,

- Značka za rever u obliku zastave ili grba Republike Srpske (osveštana),

- DVD posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske održane 14.06.2013. godine i zaključke koji su doneseni na njoj,

- Papirnu kesu za hiperventilaciju ako se previše uzbudite,

- Vlažne maramice (korisne za mnogo toga) i

- Vještačke suze jer one govore više nego hiljadu riječi.

5. U svako vrijeme i na svakom mjestu isticati da postoji plan za rušenje Republike Srpske, a iza njega stoje oni i njihovi 'trabanti'.

6. Svaka rečenica mora da se sastoji od subjekta, predikata, atributa i Republike Srpske.

7. Što si više patetičan, nelogičan i više se dereš to si uvjerljiviji.

8. Znaj da je RTRS uvijek na tvojoj strani.

9. Kad ti ponestane argumenata u raspravi optuži OHR i međunarodnu zajednicu za sve što ne valja.

10. Hrvati su politički protivnici, Bošnjaci su neprijatelji, a građani su budale i prema svakom od njih mora se različito odnositi.

11. Hrvati su politički protivnici, Bošnjaci su neprijatelji, a građani su budale, ipak interesi svakog poslanika su uvijek ispred interesa običnog čovjeka.

12. Stanovnicima BiH ne smijemo dozvoliti razvoj klasne svijesti i tako se najbolje sprečava nacionalizmom.

13. Ako mi ne kontrolišemo neku nevladinu organizaciju sigurno je kontroliše SDP BiH.

14. Spontan je samo pobačaj, sve ostalo se mora organizovati.

15. Srbin iz SDP BiH niti je socijaldemokrata niti je Srbin.

16. Svi su Bošnjaci isti, bez obzira kako se oblače, šta pričaju i kakve transparente nose.

17. Smisao života Bošnjaka je nestanak Republike Srpske i jedva čekaju da za taj cilj žrtvuju sebe i svoju djecu.

18. Bebe u kolicima su nastavak rata Bošnjaka protiv Srba samo drugim sredstvima.

19. Jebeš univerzalna ljudska prava ona su za ljude, ali ne i za Srbe, Hrvate i Bošnjake.

20. Sjedić i Finci nemaju problem, oni su trenutno uzrok svih naših problema.

21. U Sarajevu je posao, a u Istočnom Sarajevu je zadovoljstvo.

22. Nemoj da imaš grižu savjesti zbog ovih pravila, jer iste koriste i poslanici Bošnjaci i Hrvati.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kolumne
TekstNapisano: August 20th, 2013, 8:04 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
KEMI SVI KAPU DOLE
Kurspahić o Šagolju: O MRTVIMA PO ZASLUZI


Vijest objavljena u četvrtak, kako je, po jednima u Splitu – po drugima u Mostaru, u 67. godini preminuo bivši televizijski novinar, a do juče profesor na mostarskom sveučilištu Smiljko Šagolj, nezaobilazno nameće razmišljanje o dobrom građanskom vaspitanju i drevnoj latinskoj mudrosti, koji nalažu da se o mrtvima govori „samo najbolje“.

U posmrtnoj biografiji koja se uz vijest o smrti pojavila na Internet portalima u takozvanoj regiji, ukljućujući i web stranice nekad uglednih novina, o Šagolju su ispisane sve same pohvale njegovog akademskog i profesionalnog „lika i djela“: najmlađi diplomac u svojoj generaciji, višestruko nagrađivani novinar predratne Televizije Sarajevo, doktor nauka i predavač na odjelu novinarstva Filozofskog fakulteta na mostarskom sveučilištu, autor četiri knjige i najpopularniji profesor u anketi među mostarskim studentima. U toj sanitiziranoj biografiji nema ni riječi o Šagoljevom ratnom angažmanu koji je – u tim prvim vijestima o njegovoj smrti – samo Radio Slobodna Evropa u jednoj od ukupno četiri rečenice u tom povodu precizno vrijednosno okarakterisala riječima: „Brojni njegovi izvještaji bili su neistiniti, huškački i politizirani“.

Da li se takvim vrijednosnim sudovima narušavaju pravila „objektivnog novinarstva“ ili čak građanskog „dobrog vaspitanja“?

Vjerujem kako se i jedno i drugo, i dobro novinarstvo – i dobro vaspitanje, drastičnije i štetnije po javnost narušavaju prešutkivanjem, potiskivanjem i brisanjem iz biografije javnih ličnosti onih životnih epizoda koje narušavaju naknadno retuširanu sliku njihovog profesionalnog i akademskog života. Pravilo „o mrtvima sve najbolje“ važi, naime, za ljude koji su tiho živjeli i koji nisu imali moć i uticaj na tuđe živote ili – još drastičnije – na tuđu smrt.

Šagolj je, u ratnoj Bosni i Hercegovini, svoje novinarske sposobnosti entuzijastično stavio u službu nacionalističke ideologije i bio je njen gorljivi propagandista. Već i površna pretraga na Internetu izbaciće desetine autentičnih televizijskih izvještaja u kojima je sukobe u Mostaru 9. maja 1993. karakterisao kao „najširu muslimansku agresiju na Hrvate“ i ne spominjući nigdje kako su hiljade bošnjačkih civila protjerani iz svojih kuća i završili u zloglasnim logorima na Heliodromu, Gabeli i Dretelju prije konačnog progona u „treće zemlje“; javljao je kako su „napadi muslimanskih postrojbi s elementima zločina i genocida“ počeli u Konjicu; potpaljivao je mržnju – pa čak poticao i na progon već prognanih, bošnjačkih izbjeglica u Hrvatskoj, kad je u jednom od huškačkih „izvještaja“ govorio o ogorčenju bosanskohercegovačkih Hrvata onima u Hrvatskoj koji „najvećim zlotvorima hrvatskog naroda zbrinjavaju obitelji valjda da bi oni lakše progonili Hrvate u Bosni i Hercegovini“. Antologijski primjer huškačkog novinarstva, i opet usmjeren protiv najbespomoćnijih – bosanskih izbjeglica u Hrvatskoj – je njegov poklik „a Muslimani su još u Makarskoj“.
KEMAL KURSPAHIĆ

PS: Kemala Kurspahića sam upoznao jedne ratne večeri. Društvo je bilo poveliko. Ta noć mi je dosta toga pokazala. U prvom redu koliko je on veliki čovjek, kolike je planetarna veličina jednog Pimpeka i koliko je mali čovjek (ne samo rastom) Kemal Monteno kome je njegov imenjak Kurspahić rekao da više nikad za istim stolom neće sjediti.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kolumne
TekstNapisano: August 20th, 2013, 9:28 am 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
Galibe,opet bih zamolio da navedes izvor:bar gdje je objavljeno,ko Kemi(Kurspahicu)skida kapu(predpostavljam da si ti,ali se iz priloga ne vidi i sl.Ja citam redovno kolumne gospodina Kurspahica koje objavljuje na portalu Slobodna Evropa,ponekad nesto i prokomentarisem.Bilo bi dobro,ponekad,preporuciti i druge Kurspahiceve komentare koji,cesto,gadjaju u probleme vlastitog naroda,ali,o tome se suti.


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 76 posts ]  Stranica Prethodna  1 ... 3, 4, 5, 6, 7  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 3 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group