www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 12th, 2021, 5:27 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 76 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: Re: Kolumne
TekstNapisano: April 16th, 2009, 3:27 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 20th, 2008, 2:51 am
Tekstovi: 2099
OPIJUM ZA NAROD

Piše: Ivan Šarčević


Sužnji bez krila

Mislilo se – a mnogi tako misle i danas – da je padom “crvene“ ideologije stigla puna sloboda. Dogodio se, međutim, prijelaz iz jugoslavenskog u isključivo plemensko bratstvo i jedinstvo po krvi, teritoriju i konfesiji. Jedan kolektivizam zamijenjen je s više ropstava. A i te su promjene mahom izveli i vode “rukovodioci“ bivših kolektiva.

I dva desetljeća poslije ne uviđamo da smo komunistički kult ličnosti odmah i bez ostatka zamijenili kultom militantnijih, lukavijih i nemoralnijih autoriteta. I kad nismo toliko izvanjski prisiljeni, i dalje naučenim strahom, naslijeđenim sluganstvom i mizernim interesima obožavamo i vlast i silnike. Tek dosegnutu slobodu od jedne vlasti, odmah smo poklonili drugoj.

I sve je teže do slobode, jer se u međuvremenu prolilo toliko krvi, toliki su zavičaji i životi opustošeni. Nema povratka na polaznu točku, ali se teško pristaje na novi početak, na “drugu slobodu“ na koju nas uvijek iznova poziva naša savjest. Čak su i intelektualci, svećenički i duhovni glavari, novinari, pjesnici i teolozi – oni koji bi po definiciji svoga poziva trebali čuvati čovjekovu slobodu od svakog ropstva – svoj autoritet podložili nacionalnim prepredenjacima i licemjernim teistima. Ako se tkogod iz metafizičke odgovornosti – oslonjen na vjeru u Boga ili na humanost – kritički osvrne na zloupotrebu vlasti i autoriteta, na njega će se obrušiti zaglušujuća kolektivistička haranga.

U općoj moralnoj dekadenciji, zasigurno, nijedan autoritet nije toliko nagrižen kao duhovni. Dogodio se duhovni pad čitavih religijskih zajednica. Jer dok vjerski službenik podržava zlu vlast, samo zato što je “naša“, dok propovijeda apstraktnoga boga ljubavi bez socijalne pravde i protiv drugih, dok svojima i zlo potvrđuje, poželjan je i čak će biti smatran svecem. No, čim postavi pitanje zašto je netko obespravljen, zašto se nekoga mrzi i nedužna progoni, bit će nazvan nacionalnim otpadom, necrkvenim, islamofobom, razaračem jedinstva, čak nevjernikom, komunjarom ili stranim plaćenikom. Loši duhovnici i političari, i u najmanjoj kritici, osjetit će se ugroženi za svoju poziciju i pozivat će takvog “drznika“ da se bavi “svojim“ poslom, dakle molitvom bogu koji ionako niti čuje za nepravde, niti je zahtjevan, nego je te sredstvo njihove moći.

Pa što se to onda zapravo promijenilo?

Dok je komunizam “prisiljavao“ svećeničke glavare i duhovne osobe da svoj autoritet grade na moralnoj i duhovnoj kompetenciji, dok je trebalo imati hrabrosti i vjerničkog duha susresti se i dijalogizirati s onima koji su imali vlast i fizički raspolagati životima, današnjim duhovnim autoritetima ostala je gotovo samo gola funkcija moći po modelu nacionalističkih vlasti u kojem nema argumenata ni širine vjere, nego vlada bahatost, djelovanje po sviđanju, potkupljivanje, prijetnja i sila. Ili im ostaje da se povuku u sakristiju, pobjegnu od svijeta, ili da se skrase u kakvu karizmatičkom kružoku jeftine duhovne utjehe.

Vrijeme negdašnjeg ateističkog komunizma i današnjih sakraliziranih politika usporedivo je s Isusovom preporukom svojim učenicima da se manje boje onih koji ubijaju tijelo a više onih koji ubijaju dušu. U zadnja dva desetljeća mahom su upravo vjernici i njihovi glavari izručili nacionalnom ropstvu vlastitu dušu i slobodu – poništili esenciju vjerničkog identiteta. Većina je duhovnih autoriteta, koja gotovo za sve okrivljuje prošli sistem, ustvari izgubila bitku s komunizmom jer promjenom vlasti uopće nije nestalo iskušenja vlasti ni “borbe“ s njom. Izručujući se “svojoj“ vlasti, mnogi su izgubili i bitku i sebe, i identitet i autoritet. Dio ih čak služi svakoj vlasti, te u svoju korist pervertira onu biblijsku: Neka ti ne zna “ljevica“ što čini “desnica“! Zavaravajući i sebe i druge kako služe višim ciljevima – narodu, domovini, vjeri i Bogu – većina duhovnih autoriteta okružila se samo onima koji hrane njihovu taštinu. Zato njihovu volju za moć prati i volja za neznanje: više nego intelektualno, otupili su i zaglupili moralno. Najmračnije u svemu tome jest to što su – slijepi u svome ropstvu, osigurani povlasticama – za sobom u duhovnu pustoš i neslobodu povukli i svoje vjernike. Vjernicima zato i ne preostaje drugo nego da slijepo slijede svoje vođe, da sve većom zajedničkom vikom o ugroženosti prividno odgone strah od drugih a time izmiču stvarnom životu; ili da se povuku u svoj prostor i posvete samo sebi; ili u najboljem, ali najtežem slučaju, da se osove na slobodu ali time prihvate izopćenje.

Duhovni autoritet koji slijedi logiku svjetovne vlasti dijeli s njome istu sudbinu. Zato našoj duhovnoj pustinji i unutarnjoj neslobodi treba toliko vanjskih religioznih manifestacija i znakova; zato nekarakternim duhovnjacima nikada dovoljno vlasti i (samo)potvrde, nikada dovoljno servilnosti i žrtvovanja slobode.

Nekada smo rasli uz stihove “okovi su krila da se brže leti“ (Kranjčević) i pitali se: “Hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj?” (Miljković). Danas? Što su okovi, što krila, tko sužnji, a što sloboda?

OSLOBODJENJE


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kolumne
TekstNapisano: April 28th, 2009, 3:42 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 20th, 2008, 2:51 am
Tekstovi: 2099
Protek(t)o-rat

U legendarnoj televizijskoj emisiji “Šta djeca znaju o zavičaju“, koju je uređivao i vodio pokojni Duško Trifunović, postojala je redovita rubrika u kojoj su osnovci pokušavali impresionistički detektirati etimologiju različitih riječi, obično onih čije značenje djeci i nije najbolje poznato. Znalo je tu biti različitih bisera, ali jednu impresionističku etimologiju iz glave djevojčice od možda desetak godina pamtim, evo, više od dvije decenije. Emisija je premijerno emitovana nekad sredinom osamdesetih, u vaktu dok je u Bosni i Jugoslaviji još uvijek na snazi bio jednopartijski sistem, a Duško Trifunović u nekom je bosanskom gradiću pitao djecu kako je nastala riječ demokratija. Jedna djevojčica na pitanje je, dakle, odgovorila pričicom o nekoj ženi koja je imala muža po imenu De; žena je jedanput pala u vodu i nakon toga se mužu požalila riječima: De, mokra ti ja! U prvoj polovini devedesetih pokazalo se da je suštinu demokratije na ovim prostorima ova djevojčica naslutila mnogo bolje od odraslih. Prvih nekoliko godina “demokratije“ ovu su zemlju dobrano skvasili krvlju!

Nije demokratija baš najbolje utjecala ni na kvalitet televizijskih programa za djecu i omladinu. Dok su nekoć emisije poput pomenute Trifunovićeve ili „Nedjeljnog zabavnika“ bivale u isto vrijeme i zabavne i edukativne, danas su programi koji se nazivaju dječijim i omladinskim u najboljem slučaju parada plitkosti i kiča, a u najgorem su interaktivni otimači novca iz džepova roditelja što su i pretplatnici nekog od ovdašnjih telekom-operatera. Kad bi danas, međutim, neko pravio emisiju po Trifunovićevom receptu, u njoj bi po svoj prilici učestvovala djeca onih što su osamdesetih godina prošlog stoljeća bili djeca, samo što bi mnoga od te djece imala zavičaj različit od zavičaja svojih roditelja. I ne bi imalo smisla pitati tu djecu šta znači i kako je nastala riječ „demokratija“ pošto im predstavnici lokalne NGO-kvazielite involvirane u ukupni društveni život ove zemlje, od predškolskog odgoja do visoke politike, od malih nogu ispiru mozak nevješto dajdžestiranim definicijama pojmova kakvi su demokratija, civilno društvo ili dijalog. To ipak ne znači da danas nema pojmova za koje ne bi bilo nezanimljivo čuti kako njihovo podrijetlo pojašnjavaju današnja djeca.

Evo, recimo, pojam protektorat. Gotovo da nema dana da se u medijima ne govori o protektoratu ili poluprotektoratu, neki taj protektorat osuđuju, nekima pak smeta što je protektorat neoficijelan i pozivaju da se ozvaniči, neki drže da je protektorat nešto nespojivo sa suvremenim historijskim trenutkom, a po nekima bi pravi protektorat bio bolji put za izgradnju države, zasigurno bolji od neodgovornog glumatanja pružanja pomoći i podrške u samostalnom hvatanju priključka za famozne euroatlantske integracije.

Kako je nastala riječ protektorat, tako bi, dakle, voditelj danas mogao pitati djecu, a neko pametno dijete bi vjerovatno ovako odgovorilo: Bila jednom jedna zemlja i u njoj je bio rat, a kad je taj rat završio, u toj zemlji i dalje ništa nije valjalo, a kad bi ljudi u toj zemlji sebi i drugima pokušavali objasniti zašto i dalje ništa ne valja, stalno su spominjali protekli rat; ponavljali su, znači, proteko rat, proteko rat i tako je nastala riječ protektorat.

Ovaj fiktivni odgovor fiktivnog djeteta dobrano je smisleniji od skorašnjih solilokvija o Bosni i Hercegovini kao protektoratu, solilokvija koje su u novinarske mikrofone izgovorili Vuk Jeremić i Olli Rehn. Izjava srbijanskog ministra vanjskih poslova kod nas je izazvala mnogu veću pažnju od izjave evropskog komesara za proširenje, makar bi bilo logično da je obratno. Jeremićeva izjava objavljena je u Washington Timesu, a u bilo kakvu relevantnost ovog lista (koji nije mnogo drukčiji od opskurnog desničarskog biltena sa zvučnim imenom) mogu povjerovati jedino oni kojima su se u glavi pomiješali Washington Post i New York Times (Franjo Tuđman je, recimo, u vrijeme kad je na cijelom Zapadu bio faktički persona non grata koristio upravo Washington Times da bi u hrvatskoj javnosti ostavio dojam kako ga uvažavaju američki novinari). Sam medij koji je izjavu objavio, ovu u isto vrijeme u dobroj mjeri dezavuira.

S druge pak strane, kad Olli Rehn kaže da Bosna i Hercegovina kao protektorat ne može ući u Evropsku uniju i kad jasno nagovijesti da našu zemlju protektoratom čini puko prisustvo OHR-a, to ne treba olako shvatiti. Ipak, obje ove izjave svjesno zanemaruju kontekst. Da, Bosna i Hercegovina možda i jeste protektorat, ali je to posljedica rata u kojem je učestvovala i Srbija; da, Bosna i Hercegovina možda i jeste protektorat, ali je to posljedica rata za čije dugo trajanje i tragičan bilans dio odgovornosti snosi i nečinjenje te nesnalaženje Evropske unije. Ni Srbija ni Evropska unija nisu se ni poslije rata pretrgle da pomognu da se barem djelomično saniraju njegove posljedice. Zato je s njihove strane prilično cinično i bezobzirno danas trubiti o Bosni i Hercegovini kao protektoratu.

Muharem Bazdulj
OSLOBODJENJE


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kolumne
TekstNapisano: Maj 4th, 2009, 3:40 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
Pat pozicija
Datum: 03.05.2009 18:30
Autor: Sead Fetahagić

U bivšem režimu slobode su bile ograničene, nije se smjelo svašta govoriti i pisati, a bio je poznati član 33 u zakonu, po kojem se sudilo za verbalni delikt. Prelaskom na našu demokratsku vlast omogućena je potpuna sloboda našim ljudima, posebno odabranim. Slobodno se počelo krasti, varati, podvaljivati, lagati. Oni što su u mračnom socijalističkom režimu bili sklonjeni i osuđeni, kao što su Alija Izetbegović, Radovan Karadžić i Franjo Tuđman, počeli su ratovati i slobodno ubijati. Odmah početkom rata odabrani pojedinci veoma uspješno su se počeli baviti kriminalom, a vodeći ljudi u zemlji, podijeljeni na tri strane, sa zanimanjem i odobravanjem pratili su te rabote.
Sead-Fetahagic

Danas se unekoliko to promijenilo, pa umjesto bezobrazne pljačke, krade se profinjenije, ali ništa manje uspješno. Sloboda je shvaćena široko, pa ko će lopova osuditi i zatvoriti kad se on borio za današnju stvar, iskazao se kao pravi borac za svoju naciju i svoju vjeru. Ne mogu nabrojati koliko je članova državnog predsjedništva, entitetskih premijera, ministara i stranačkih čelnika nepravomoćno osuđeno za razne marifetluke, ali je uvijek bio nedostatak dokaza ili je proces zastario.

Ne znam kako se slažu demokratske slobode sa onim udaranjem nezaštićene žene u krugu suda i kako se tumači srdačno rukovanje u sudnici sudije u togi sa tim udaračem Kučevićem, osuđenim na 12 godina zatvora? Osuđen, pa odmah pušten da nastavi svoje kriminalne djelatnosti. Zato se pitam: ima li slobode ako su kriminalci slobodni? Ima li slobode ako tužitelji i sudije nisu slobodni suditi lopovima? Zašto su profesori Pravnog fakulteta iz Sarajeva oslobođeni optužbe kada je dokazano da su seksualno iskorištavali studentkinje? Koliko je naše pravosuđe slobodno? Bojim se nimalo!

U novinama je zapisano da je jedan naš ministar naplatio duple dnevnice. Niti je ministar demantovao, niti je neko o tome tražio objašnjenje, jer se takav prekršaj smatra sitnicom, zašto čovjeka uznemiravati za duple dnevnice kad naši uvaženi funkcioneri mogu na druge slobodne načine drpisati mnogo više.

Evidentno je da mnogi čelni ljudi ove zemlje, ovih entiteta, ovih kantona imaju u svom vlasništvu stanove i kuće vrijedne po nekoliko stotina hiljada maraka. Da gotovo sto godina primaju ionako velike plate ne bi im bilo dovoljno za kupovinu takvih nekretnina. Pa neka dokažu odakle im pare? Nema govora, jer nema ko političarima postaviti to pitanje. Svima su ruke do lakata u grabeži, pa nema ko da porijeklo imovine postavi na tapet.

Očigledno da bi ova zemlja postala pravedna i slobodna potrebno je promijeniti čelne ljude. A to se može na dva načina: silom ili demokratskim putem. Silom je malo vjerovatno jer ovaj narod još pamti šta su u prošlom vremenu učinile ratne sile. A demokratskim načinom izgleda takođe nije moguće - neće narod.

Pričao mi je poznanik u kafani: "Odmah poslije rata bio sam na listi SDP-a za odbornika u opštinskoj skupštini Ilidža. Krenuo sam u agitaciju, a na prvom mjestu mi je bila moja brojna familija. Na kraju sam došao do majke, stare nene, i objasnio joj kako da za mene glasa. Uzgred budi rečeno, bio sam izabran. Ali odmah poslije izbora moja majka mi je rekla da ona nije glasala za mene, jer su joj u džamiji objasnili da samo Alija Izetbegović i njegova stranka mogu zaštititi muslimanski narod". Eto zbog čega narod neće promjene. Previše su ljudi ustrašeni, jedinu sigurnost imaju u vođama svoje nacije, a to što oni kradu, nije važno, krašćemo i mi.

Oni u čijim su rukama najviše naše sudbine su religiozne zajednice. Crkvene i džamijske vlasti su veoma dobro organizovane, imaju jaku logistiku, pa se njihova riječ najviše čuje i sluša. Mi nismo ni svjesni koliko je na našim medijima prisutna vjerska propaganda, oguglali smo na prisustvo vjerskih vođa. I nije stvar u tome da tumače svoja vjerska ubjeđenja, nego se većinom bave našim društvenim životom, prevashodno političkim. A vjerskim zajednicama nimalo nije stalo do naših političkih promjena jer je naš današnji čovjek toliko vjerski omađijan da su političke promjene veoma opasne, pošto bi mogle ponovo uspostaviti iz Ustava određenu sekularnost države.

Ima nekih manjih grupa koje galame da treba promijeniti vlast, ali to je neozbiljan vapaj, nema od toga ništa. Čak ni vođe sindikata nisu za promjene, sasvim im je dobro u okrilju vlasti. Ništa se neće promijeniti. Ostajemo da živimo u lopovskom državnom uređenju.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Kolumne
TekstNapisano: Maj 11th, 2009, 10:29 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
EVROPA (EUROPA)
MIT I STVARNOST


Slika

Autor: Prof. Hamdo Camo
Objavljeno: 09. Maj 2009


Evropa-Europa

Naime, za semitske (bliskoistocne) narode, sunce zalazi nad Evropom. Prema nekim mišljenjima, ime Evropa potice od rijeci ereb što je oznacavalo zapad, mjesto zalaska sunca.


Mitsko porijeklo imena

Evropa, fenicka princeza bijase mlada, nevina djevica, iznimne ljepote.

Pun ljubavi, otac svih Bogova, veliki Zevs, uvrti sebi u glavu, da zavede princezu dalekog Orijenta. Njegov trik bijase, da se pretvori u bijeloga bika cijoj snazi i muskosti Evropa nikako nece moci odoljeti.

Na morskoj obali, uzjaha Evropa na njegova ledja i on poce plivati, noseci je tako na ledjima, sve do Krete. Cim je dosao na Kretu, Zevs se pretvori opet u prekrasnog velikog orla, koji sa Evropom dobi tri sina kojima dadose imena Minos, Radamantis i Sarpedon.

Ovoj mitskoj bozanskoj prici, nas kontinent, treba da zahvali na svom imenu. Evropa! Europa!

Zato se Evropa u umjetnosti cesto predstavlja kao zena koja jase (bijeloga) bika.

Na grckoj novcanoj kovanici (desno), takodjer je postavljen isti motiv.

Ipak, mit ne objasnjava zasto je kontinent nazvan po njoj. U Grckoj se taj pojam spominje prvi put u 6. vijeku p.n.e. cini se da su u pocetku tako zvali kontinentalni dio Grcke sjeverno od Korintskog zaliva, a zatim i sve zemlje sjeverno od Sredozemnog mora. Postoji i drugo objasnjenje - da ime kontinenta dolazi od rijeci ereb, koja na jednom semitskom jeziku znaci "zalazak sunca".

Naime, za semitske (bliskoistocne) narode, sunce zalazi nad Evropom. Prema nekim misljenjima, ime Evropa potice od rijeci ereb sto je oznacavalo zapad, mjesto zalaska sunca.



Evropa

Evropa/Europa je zapadni dio, jedna petina, euroazijske povrsine. Bez obzira, sto je Evropa geografski gledano subkontinent, koji sa Azijom sacinjava Evroaziju, historisjki i kulturoloski, na nju se gleda i kao na samostalan kontinent. To upucuje, da se pojam ‚Evropa', ne zavrsava sa geografskim definisanjem, vec da se odnosi na nju i po historijskim, kulturoloskim, ekonomskim, pravnim i drugim aspektima.

Evropa, ime i naziv, nastalo je, po misljenju nekih etimologa, izvodom iz semitskog jezika, a onda je iz akadijskog jezika erebu, "tonuti", "zalaziti" (misli se na since), analogno "Okcident" ili fenicanski erob, "taman, mracan", "Zalazak sunca, vecer", odakle i nastaje "Zemlja zalazeceg sunca" - "Abendland"! (Ereb znaci "Taman, mracan" ili "Abendland").

Mit o ideji zvanoj Evropa vuce svoje korjene jos od kralja Sunca, kralja Luja XIV.

Evropa za vrijeme Napoleona III je trebala da bude univerzalna. Cjelovita.I, to nije bio samo njegov san, vec plejade drugih, koji su sanjali ne o Evropi kao jednoj zemlji, gdje ce vladati zakon prava, Evropa ce postati popriste borbi u kojima ce vladati zakon prava jacega.

I, danas se na Evropu moze gledati kao naslov u teatru, "Evropa, geneza jedne politicke ideje!"



Evropo tvoje ime je kukavicluk

Evropa moze da nosi bez problema i ime - KUKAVICLUK!

Koliko miliona ljudi ju je proklelo i nazvalo kukavicom, kuckom i kurvom!?

Nedavno je osvanuo natpis "Europa, dein Familienname ist Appeasement!",
pise Henryk M. Broder u "Welt am Sonntag".

I, ne bez razloga!

Prije svega jer je tako. I, danas.

Appeasement je kostao milione zivota Zidova i nezidova zato sto su saveznici Engleske i Francuske predugo pregovarali i odugovlacili, dok nisu primjetili da sa Hitlerom nema dogovaranja, vec da se on mora vojno pobijediti.

Appeasement je stabilizovao Sovjetski komunizam u DDR-u, a dijelovi Evrope podlegli nehumanom rezimu postavsi dijelom njihovo ideoloskog aparata.

Njen kukavicluk je paralizovao Evropu kada je u Bosni i Hercegovini na djelu bio genocid najgore vrste, protiv dijela stanovnistva koji su progonjeni samo sto su pripadnici druge religije.

Nista drugacije nije bilo prilikom genocida na Kosovu.

Ponasanja evropskih duznosnika na Balkanu.

Evropa je tako dugo vodila debate, dok njen posao nije preuzela u svoje ruke Amerika i zaustavila dalja nepotrebna ubijanja i progone.

Danas uopste nije vise vazno, da li Evropa nija mogla, nije znala, nije umjela ili nije imala snaga?

Cinjenica je da je Amerika (vojno) vise puta morala da doce na tlo Evrope i sredi ono sto je zadaca Evrope same.

Evropski kukavicluk relativira takodjer i odnose na Bliskom Istoku. (Izrael, Palestina). Umjesto zastite istine, demokratije, prosperiteta, pa i vlastitog ugleda, umjesto odlucnog djelovanja, provode se pojedinacni programi prodaja vojne tehnike, naoruzanja, novcanih transakcija i ekonomske pomoci. Da nije toga, pitanje je da li bi uopste moglo doci do pojava kojekakvih oblika diktatura i ratova na Bliskom Istoku.

Evropski kukavicluk relativira veliki broj formi medjureligijskih pravila ponasanja, posebno islamskog tradicionalizma i kulture, kada su u pitanju pojedinacna djela, odnos prema tradicionalnoj nosnji, provodjenje zagarantovanih prava, problemi oko izgradnje vjerskih objekata i uskracivanja ustavom zagarantovanih osnovnih ljudskih prava. Posebno sto zabrinjava je tendencija izjednacavanje islama sa islamizmom (islamskim fundamentalizmom).

Evropski kukavicluk se vidi svakodnevno, u pomanjkanju preispitivanja vlastitih vrijednosti, napadaju se (cak i karikaturom) vrijednosti drugih, kao znak vlastite slabosti ili kada se mjesecima spominje politicko ubistvo rezisera u Holandiji, u zelji da se prikaze kao vjersko, a pokusaj atentata (koji navode nije bio atentat), na paradi povodom Kraljicinog dana, na kraljevsku porodicu (april 2009) pokusava se brzo sakriti pod tepih.

Evropski kukavicluk se vidi u stampi, skolama, posebno u odnosu na strance i nemoc ili nehtijenje da se relativno, cak i vlastita djeca socijalno slabijiih slojeva, nejednako vrednuju i nemaju iste sanse na isto ili bolje obrazovanje. Škole u Evropi su se pretvorile u bojno polje, a radno mjesto nastavnika - odavno je postalo opasno.

Evropski kukavicluk je naglasio javno ministar odbrane SAD, Donald Henry Rumsfeld, kada je Evropa odbila da udje u koaliciju i pomogne u buducem ratu u Iraku, nazvavsi je Stara Evropa.


Persijanci protiv Grka

Prije 2500 godina doslo je do historijskog sukoba i konflikta izmedju tada velike sile Istoka, Persije, na celu sa kraljem Kirosom i samouvjerenog grada-drzave Grcke. Taj konflikt i sukob, ujedno je i pocetak evropske historije.


Granice

Dugo se raspravlja o tacnim granicama Evrope. Evropa nije ustvari pravi "kontinent", nego samo dio Evroazije, pa zato tacno gdje pocinje i prestaje Evropa je tesko obiljeziti. Cesto, granice Evrope su odlucene prema granicama politike, kulture, ekonomije i zato postoji nekoliko "Evropa" koje oznacavaju razlicite stvari.

Evropa je kontinent cije granice odredjuju Atlantski okean na zapadu, Sjeverno ledeno more na sjeveru, gorje Ural na istoku, Kaspijsko jezero, Kavkaz i Crno more na jugoistoku, te Sredozemno more na jugu, i predstavlja zapadnu petinu evroazijske kopnene mase. Zauzima povrsinu od 10.520.000 km² sa ukupnom duzinom obale od 37.200 km. Poslije Azije i Afrike Evropa sa oko 729 miliona stanovnika predstavlja po broju stanovnika treci kontinent, sto cini oko petinu svjetske populacije.


Stanovnistvo

Evropa ima oko 730 miliona stanovnika, a gustoca naseljenosti iznosi oko 32 stanovnika po kvadratnom kilometru. Evropa je visereligijski kontinent, u kojem preovladavaju katolici (55%), zatim protestanti sa 25 %, pravoslavci 12% i muslimani 8%. Prosjecna zivotna dob je 68 godina za muskarce i 77 godina za zene. Vecina evropskih jezika ima zajednicki korijen u Indo-evropskom proto jeziku. U Evropi se govori sa preko 60 razlicitih jezika. Najvece jezicke porodice Evrope cine slavenski, germanski i romanski jezici. Evropa je po velicini sesti kontinent.

Evropu sacinjavaju trenutno sljedece drzave: Albanija, Andora, Austrija, Bosna i Hercegovina, Bjelorusija, Bugarska, Crna Gora, Cehoslovacka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grcka, Hrvatska, Holandija, Italija, Irska, Island, Kosovo, Latvija, Lihtenstajn, Litvanija, Luksemburg, Madjarska, Malta, Makedonija, Moldavija, Monako, Norveska, Njemacka, Poljska, Portugal, Rumunija, Rusija (evropski dio), Srbija, San Marino, Slovacka Republika, Slovenija, Švedska, Španija, Švicarska, Turska (evropski dio), Ukrajina, Vatikan, Velika Britanija.


Evropska unija

Mnoge evropske zemlje su se dogovorile, da stvore Evropsku uniju, da tako u pojedinim podrucjima zivota mogu lakse da vode zajednicku politiku. Tako je stvorena Evropska unija.

Evropska unija, ustanovljena 1992. godine, danas je medjunarodna organizacija evropskih drzava.

Najjuznijija tacka Evrope lezi na Kipru, a najsjevernija - Nordkap u Norveskoj. Ukoliko bi covjek htio da dodje na sjeverni dio Evrope, koristeci se automobilom i brodom, sa najjuznijeg dijela, njegova bi voznja, uz uvjet da nema pauza, zastoja i kolona, trajala punih cetiri do pet dana.

Evropska unija, danas (2008) ima 27 clanica, povrsine 4.336.790 km² i 493 miliona stanovnika.

Evropa ima 44 drzave. STANOVNIŠTVO: 729 mil. Povrsina: 10 500 000 km2.

Evropska unija sebe oznacava kao zajedicu demokratskih evropskih drzava.


Nastanak 23. jula 1952.g. je sest clanica osnovalo Evropsku zajenicu (EZ), koja je kasnije nazvana Evropska unija (EU). Širenje je proteklo kako slijedi: 25. mart 1957 Belgija, Francuska, Zapadna Njemacka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, ustanovne clanice 6 - 1. januar 1973 Danska, Irska, Ujedinjeno kraljestvo 9 - 1. januar 1981 Grcka 10 - 1. januar 1985 Grenland istupio po podjeli samouprave od Danske 10 - 1. januar 1986 Portugal, Španija 12 - 3. oktobar 1990 Njemacka demokratska republika ujedinjena ulazi u Evropsku uniju 12 - 1. januar 1995 Austrija, Finska, Švedska 15 - 1. maj 2004 Kipar, Ceska, Estonija, Latvija, Litva, Madzarska, Malta, Poljska, Slovacka, Slovenija 25 - 1. januar 2007 Bugarska, Rumunija 27.


STRUKTURA EVROPSKE UNIJE

Stubovi Evropske unije - Pillars of the European Union..

Za EU se kaze da podsjeca na prednji dio grckog hrama koji lezi na tri stuba. Ta slika je pocela da se koristi kako bi se opisala struktura Unije.

PRVI STUB, (First pillar) obuhvata tri zajednice (Evropsku zajednicu za ugalj i celik, Evropsku ekonomsku zajednicu i Evropsku zajednicu za atomsku energiju) i ukljucuje:

Carinsku uniju i jedinstveno trziste,
Zajednicku poljoprivrednu politiku,
Trgovinsku politiku,
Strukturalnu politika,
EU drzavljanstvo,
Obrazovanje i kulturu,
Trans-Evropsku mrezu,
Zastitu potrosaca,
Zdravlje,
Istrazivanje i zivotnu sredinu,
Socijalnu politiku,
Politiku azila,
Spoljne granice,
Imigracionu politiku.


DRUGI STUB, (Second Pillar), obuhvata zajednicku spoljnu i bezbjedonosnu politiku i to :

Spoljna politika obuhvata:

Koordinaciju zajednickih stavova i mjera,
Odrzavanje mira,
Ljudska prava,
Demokratiju,
Pomoc zemljama - neclanicama.
Politika bezbjednosti obuhvata:
Razoruzanje,
Finansijski aspekt odbrane,
Dugorocni okvir evropske sigurnosti


TRECI STUB, (Third Pillar) obuhvata saradnju u pravosudju i unutrasnjim poslovima, kao sto su Saradnja medju pravnim institucijama u vezi gradjanskog i krivicnog prava,
Kooperaciju policije,
Borbu protiv rasizma i ksenofobije,
Borbu protiv trgovine drogama i oruzjem,
Borbu protiv organizovanog kriminala,
Borbu protiv terorizma,
Kriminalne radnje protiv djece i trgovine ljudima.


Osnovna razlika izmedju prvog i druga dva stuba jeste u tome sto jedino prvi stub koristi pravno obavezujuce instrumente i procedure zasnovane na Rimskim ugovorima. Druga dva stuba pretezno su u nadleznosti Evropskog Vijeca i Vijeca Evropske unije, pa su kao takvi medjuvladinog karaktera (Evropski savjet, Jedinstveno trziste-Unutrasnje trziste , Rimski ugovori o EU, Mastrihtski ugovor, Savjet Evropske unije).

Tu su jos evropske institucije, organi, komisije, sudovi kao sto su npr. Evropska komisija (27 clanova) koji pokrivaju obimna podrucja od izvrsne funkcije, funkcije upravljanja od politike do finansija. Komesare predlazu nacionalne vlade (a parlament potvrdjuje) za mandat od pet godina.

Evropski savjet (Conseil européen, European Council) sacinjavaju vodje drzava ili vlada clanica i predsjednik Evropske komisije. Daje spoljasnje politicke smjernice razvoja EU. Odlucuje na bazi koncenzusa. Sastaju se dva puta godisnje u drzavi koja u trenutnku susreta predsjedava u Savjetu.

Evropski parlament (Parlement européen, European Parliament) sacinjavaju neposredno izabrani poslanici (785), koji dolaze iz drzava clanica. Sjediste Evropskog parlamenta je u Strasbourgu.

Savjet evropske unije (Conseil de l'Union européenne, Council of the EU) sacinjavaju ministri clanica zemalja. On ima zakonodavnu funkciju preko koje se daju smjernice EU i zastupaju interesi drzava clanica. Odluke se donose koncenzusom, ali i izglasavanjem vecine. Svaka drzava clanica predsjedava Savjetom u vremenu od 6 mjeseci. Susrecu se u Briselu osim u toku aprila, jula i oktobra kada zasjedaju u Luksemburgu.

Sud pravde Evropske unije (Cour de justice des Communautés européennes, Court of justice of the European Communities) sacinjava 27 sudija, po jedan iz svake drzave clanice sa mandatom od 6 godina i 8 pravobranilaca koje imenuju nacionalne vlade, samo sa suglasnoscu svih clanica. Izvrsava sudski nadzor nad svim aktima Komisije i Savjeta EU, nadzire clanice i djeluje u skladu dogovorima.

Evropska centralna banka (Banque centrale européenne, European central bank) vodi novcanu politiku EU, zajednicke valute - eura i provodi glavni nadzor. Sjediste je u Frankfurtu.

Europski revizorski sud (Cour des comptes européenne, Court of Auditors) nadgleda upotrebu nad sredstvima EU. Ima 25 sudija sa mandatom od 6 godina. Sjediste je u Luksemburgu.

Europski ombudsman (Médiateur européen, The European Ombudsman) koji stiti stanovnistvo EU od zlouptrebe administrativnih ustanova EU. Uveo ga je Evropski parlament 1995. godine i bira se na pet godina.

Tu spada jos odbor regija, ekonomsko socijalni odbor i evropska investicijska banka, ustanovljena 1958.g., koja je u medjuvremenu izrasla u najvecu instituciju na podrucju medjunardonih kredita na svjetu. Sjediste je u Luksemburgu.


EU i NATO

Strategijski Evropa se nalazi u partnerskom odnosu sa NATO savezom sto je jaka podloga zajednicke sigurnosti. Marta 2003 je suradnja dva partnera uvezana jos cvrscom vezom Ugovorom o dugorocnoj saradnji. Ugovorenu paket je poznat jos i pod nazivom "Berlin Plus".

Izradu i uredjenje dokumentacije pod nazivom "Evropska odbrana: "NATO/EU Konsultacije, Planiranje i operacije" od strane Njemacke, Vel. Britanije, Francuske i Italije u decembru 2004.g. Evropski Savjet je jednoglasno usvojio i odbrio. Tako je u osnovi uradjena dobra podloga i poboljsanje veze izmedju NATO i EU.

Po onome sto je danas u javnosti poznato, od 2004.g. je EU u stanju, bez pomoci NATO-a u svakom pogledu, da samostalno planira i izvodi operacije. Operacioni centar je u mogucnosti da izvodi autonomne operacije EU i stoji spreman za aktiviranje jos od 1. januara 2007.

(Kraj)


P.S.

O Evropi jos nije nikako, niti izbliza izrecena 'zadnja', ali i mi moramo sebe
poceti konacno kriticki gledati, analizirati i mijenjati, jer nam ne mogu 'ama bas svi drugi' za sve biti krivi..


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Kolumne
TekstNapisano: Maj 12th, 2009, 5:43 am 

Pridružen: Septembar 25th, 2008, 8:39 pm
Tekstovi: 150
Svaka cast komsija Hamdo na pozamasnom izlaganju.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Kolumne
TekstNapisano: Maj 30th, 2009, 9:49 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
TREBAJU LI NAM POLITICARI

Slika

Autor: Prof. Hamdo Camo
Maj.2009



Trebaju li nam politicari


Bosnu i Hercegovinu tresu sudski procesi. Procesi kriminalu i korupciji, politicari nisu iskljuceni.
Privatizacija, kako je zovu, citaj kradja drzavne imovine, nije prestala. Iznutra i iz vana.
Elektroprivreda, naftna industrija, kakofonija, sve se trese. Sta je sljedece?
Prodaja prava na solarnu energiju ili neki buduci komad jadranske obale?! U zraku visi pitanje, sta je jos zapravo i ostalo?

Granica lici na sir s rupama, kroz koje prolazi svakojaki soj roba, ljudi i droge.

Ako su vize u pitanju, i ne samo one, nije nas ‚zatvorila’ medjunarodna zajednica. Nas je zatvorilo nase cutanje.
A, i sami znamo, koliko mozemo trpiti. Tursku okupaciju smo trpili petsto godina, pa mozemo i ‚ove’ jos koju deceniju.

A, mozda i gradjanima odgovara ova situacija, kad konacno na izborima demokratski mogu da izabiraju koga zele i hoce. Za vize dakle, BiH i Albanija, nisu ispunile uslove!? Sta god to znacilo!

Zemljom zapravo, vec duze vremena drugi regiraju, tako da se ljudi vec pitaju, trebaju li nam uopste ti ‘nasi’ politicari. Ako nam trebaju, kakvi nam trebaju?! Ionako mora da bude, kako drugi kazu. Nasi-nazovi politicari, godinama nista ne rade, a place su im malo pogoleme, jos ih i povecavaju. Eto, kao - samo oni imaju potrebe. I, sto rece jedan 'nas-nazovi' politicar nedavno, (trenutno je podignuta optuznica-dvije protiv njega), mi smo nepismeni, da bismo se bavili politikom. Pravo nam budi!

Stranke zadrzavaju stanje, pa dokle ide. Ako mogu da se prebace u vrh, dobro im doslo. Siromasniji sigurno nisu.
Koje koristi imamo od njih? Da nas spomenu u vrijeme izbora?!

Cija su briga penzineri? Bolesnici. Mladi?

Skola nam fali. Nastavnika. Obrazovanje nam je na 39. mjestu ?!

U Bosni i Hercegovini u decembru 2008. stopa nezaposlenosti iznosi 40,6%.
Na kraju marta 2009. zabiljezen je broj od 493.338 nezaposlenih osoba !

Najveci broj nezaposlenih osoba je sa VKV i KV kvalifikacijom, 176.983, slijede osobe s NK, 164.237, i sa srednjom strucnom spremom, 114.122 osobe. Kao nezaposleni vodi se najmanji broj osoba viseg obrazovanja, tj. VSS, 7082, te osobe s visokom skolskom spremom, 12.657, ukljucujuci doktore znanosti i magistre.

Ko se sjeca jos nasih branitelja ? I, obecanja !

Koliko ih jos ima, a da im nije rjeseno stambeno (da je samo ono!) pitanje?!

I, ko zna koliko je jos onih nesretnika, koji nisu imali prilike na televiziji otvoreno da kazu i izjave - kako su u Bosni i Hercegovini hljeba gladni!
Politika nam sjedi na usima i dize kredite.

Da mi samo znamo kako je danas tesko biti politicar!?
I, svi bjeze u politiku, a ima toliko drugih zanimanja.

Gdje je sad ona izreka, da je politika - „umjetnost vodjenja drzavom?!"

Za bosanske politicare, a mozda i birace, to i nije dovoljno ubjedljivo.

Cijelu Bosnu i Hercegovinu kao da je obavila magla politickog daltonizma i da je i jednima i drugima najdraza igra,
'igra gluhih telefona' i da je ona vec duze vrijeme „Offline!"


Koliko je nezbrinute djece i povratnika, samohranih majki svih poginulih branitelja?!
Statistike takve nemamo, a ljude pogodjene politickim neradom, srecemo svaki dan.

Tu je cak i dijaspora nemocna.

Zbog nerada politicara, vanjskom drzavnom politikom su prinudjeni, da nam se bave imami.
Ni njih nije kriviti. U parkove nam djeca ne smiju od vehabija. Tu ih treba kriviti, jer jos nisu naucili, da je vjera privatna stvar i da tako treba i da ostane.

Sa rupama po putevima, ako ih tako mozemo nazvati, ostarilo je vise generacija. Politicarima i nisu potrebni. Skoro da ih i ne koriste. Aerodrom je njihov, ako zatreba…

Nacionalni kljuc je uvijek bio nase rjesenje!?
A, znamo da kljucevi nikad na ovim prostorima nisu ravnopravno dodjeljivani, kako u politici, tako i u ludnici!

Americki podpredsjednik Biden politicarima BiH porucuje, "da ce im povijest i vlastita djeca suditi!"
To je kao kad covjek pokusava okrenutih ledja, bez uvrede na primjeru, gluhonijemima objasniti ozbiljnost situacije.

Gospodina Bidena, dokazanog prijatelja BiH, niko ziv stvarno nije shvatio?!
Shvatice, kada bude kasno.

Ne zato, sto ga niko ne razumije ili ne moze da razumije, to je zbog opsteg politickog daltonizma i nacionalne tvrdoce bubnih opni!

Bosna i Hercegovina je dovoljna sama sebi!

Ona voli da zivi u svojoj politickoj ucmalosti, ekonomskoj zatvorenosti, izrugivanju drugih, ismijavanju i trazenju bioloskih mahana, nepostivanju sebe, do sebe i svih drugih oko sebe!

Zato i jesmo tu, gdje jesmo.
Radimo, nekada i nehotice, da sve od sebe okrenemo i otjeramo.

Umjesto, da gradimo mostove, saveznistva i simpatije, od kulture, nauke do ekonomije, kuhamo se u vlastitoj corbi, bez poznavanja i odmjerenosti u izboru primjesa i zacina na sceni svjetske politicke kuhinje.

Naprijed mozemo kada naucimo da cijenimo i postujemo prvo sebe, da postujemo svoje, da ne podcjenjujemo nasu jedinstvenost, da se postujemo i izmedju sebe jos vise cijenimo!


Ko postuje sebe, postuje i druge!



(Kraj)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Slučaj Montgomery
TekstNapisano: Juni 6th, 2009, 1:44 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Slučaj Montgomery

Sa sigurnošću možemo potvrditi, u Bosni i Hercegovini nastaje „novo doba“, zrelo doba - doba zrelosti. Prije svega, političke.

Običan čovjek i sam zna, da je „roba za manipulaciju na određeno vrijeme“ i već drugačije uzima izjave domaćih, ali i stranih političara sa razumijevanjem i politički daleko odmjerenije, nego je to bilo donedavno. Čovjek se uči, dok je živ!

Gospodin Montgomery, svojim, da li ličnim ili ne ličnim, u svakom slučaju potpuno nepotrebnim izjavama, izjavama ne jednog političara, diplomate, izjavama i u New York Timesu, koje više odgovaraju tipu klasičnog neškolovanog đaka, želi eto, da legitimiše i sam genocid u Bosni u Hercegovini!?

I, takav tip političara Bosna i Hercegovina prima, treba i mora da ‘preživi’.

Ne treba ulaziti u detalje korisnosti ovakvih izjava, ako iza njih ne stoji neki privatni angažman imenovanog u sivoj ekonomiji zemlje za koju lobira ili ako nije u pitanju vraćanje nekog starog računa za koji je nekad, ne tako davno, uredno plaćen.

U svakom slučaju, potpuno nepotrebna izjava bivšeg američkog ambasadora u Bosni i Hercegovini, koji se zalaže za opasne i nove podjele na Balkanu, samo je nagovještaj nestanka „politike snaga segregacije“, i stvaranja dugo očekivane nove političke klime od strane nove američke administracije, na čelu sa američkim predsjednikom Obamom.

Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Političari, političari..
TekstNapisano: Juni 6th, 2009, 2:08 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Političari, političari..


Gotovo istovremeno sa istupom g.Montgomerija, na političku pozornicu, onako kratko, kao tek u prolazu, izjavu u New Yorku daje i hrvatski premijer Sanader. Poruka.

Jasan je dio „da BiH mora ostati cjelovita, jer je to historijska nužnost, ali da sva tri naroda Hrvati, Bošnjaci i Srbi ostanu konstitutivni, jednakopravni i suvereni.!“, dok je manje jasan onaj drugi dio u kojem kaže:“ Ukoliko se to obezvrijedi onda BiH nema, ako Hrvati počnu napuštati BiH, onda BiH nema".

Šta se stvarno htjelo reći govori drugi dio iste izjave:“ ..ako Hrvati počnu napuštati BiH, onda BiH nema!"

Zapravo, hrvatski premijer Sanader bi trebao i sam znati, da su Hrvatsku napustili „drugi konstitutivni narodi“, pa Hrvatske još ima, niko je ne negira i biće je. Mora ostati cjelovita, mora je biti, bila to historijska nužnost ili ne.

Tako bi trebalo biti i za sve druge.

To pokazuju djela, a ne izjave.

U svemu tome, suvišno je dakle i spominjati „historijske nužnosti“, jer su nas iste koštale glave, poučeni i sami „historijskim dešavanjima i nužnostima» na našim prostorima, širom cijele Bosne i Hercegovine.


Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Kolumne
TekstNapisano: Juni 7th, 2009, 1:59 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
Bogami ako SDA i Tihic ovako nastave Alahberum.U tom i jes problem Bosne jer bice je dok Bosnjaci hoce da je bude.Sda i Tihic upravo cine kao Bosnjaci nece Bosnu i ako trazis odgovor trebajul nam politicari onda je jasan.Politicari DA a izdajice NE.
SDA nema niti jednog jedinu dostojnu osobu koja bi se mogla zvati politicarem i oni nam netrebaju dok s druge strane Bosni a posebno Bosnjacima trebaju PRAVI politicari a ne mafija da je vode.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Koumne
TekstNapisano: Juni 7th, 2009, 3:48 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Kuda lete divlje patke

Kad politika postane godišnji odmor


Da li ste i vi mišljenja da je suvišno da čovjek govori o kursu kojim se kreću „poluge vlasti“ Bosne i Hercegovine.

Vrlo je teško ocijeniti sve pravce kojima može da krene „stado“, posebno ako ga vode dezorijentirani „pastiri“, koje svijet smatra više „nužnim“, a manje dobrodošlim „zlom.“

Možda je sljepoća pastira tolika, da i ne vide pravo stanje stvari, pa je nekada pametnije slušati stado i za njim ići, kad već pastir ne zna da vodi. Ili je to samo varka?!

Navedimo samo par najsvježijih primjera, koja dolaze u trenutku, kada možda i nisu najzgodniji za BiH, posebno kada se „odlučuje“ o budućnosti cijele države, kada se odlučuje o sudbinama mnogih - u njihovom odsudstvu - koji se i poslije 17 godina nisu ni vratili u zemlju, na svoja ognjišta.

G. Tihić na jednoj strani, narodu koji ga je birao i koji ga je izabrao, jasno poručuje:

”Ja sam protiv bošnjačke i muslimanske BiH, a za kompromis i dogovor!?”

Poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Reis Mustafa ef. Cerić na sav glas traži, da šerijat bude sastavni dio Ustava.

Gospodin Radmanović bespomoćno konstatuje, kao da je otkrio Ameriku, kako su Bonska ovlašćenja antidemokratska!

Zašto u svojoj toj situaciji ne bi bilo i onih koji se ne bi radovali tuđoj nevolji i sa sjetom žele vratiti kolo politike koja se već smatra zastarilom, pa nezadovoljni, kao g. Montgomery, ponovno prizivaju na novi rat, za koji bi kasnije mogli zaraditi I sa strane optuživati, da je izazvan domaćom nacionalnom politikom.

Politika u koloru, made in Bosna i Herzegovina!

Premijer Hrvatske g. Sanader, da ne bi govorio o teškoj situaciji u Hrvatskoj, mudro poručuje, kako BiH mora da ostane jedinstvena. <br>
Slovenci pozivaju na ujedinjavanje svih snaga na Balkanu voljnih da se okrenu protiv Hrvatske. Srbija ima prečeg posla i vrijeme provodi u traženju mjesta, gdje je strijeljan Draža Mihailović.


Niko ne može reći, kako je politika jednolična, crno-bijela, a političari da su dosadni i nejedinstveni!?

To je slika trenutne političke scene kojoj je svaki komentar suvišan.

Da nije žalosno, bilo bi smiješno.

Stado, ne tako davno, posve jedinstveno, danas je krenulo u svim pravacima. <br>
Dok se pastir okrene, tek tad primjeti da ga stado ne prati, a stado i samo spozna, da nekada ni samo ne može nešto više učiniti, jer ne bira svog pastira onako jedinstveno, kako bi trebalo.



Prof. Hamdo Čamo


Planeta zemlja, 7.06. 2009


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Kolumne
TekstNapisano: Juni 16th, 2009, 12:55 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ČOVJEK KOJI JE VOLIO DA LA(J-Ž)E

Slika

Milorad Dodik javno i po koji put tvrdi da nema Bosne i Hercegovine, da Bošnjaka nema, da nema Bosanaca, da nema i da ne postoji bosanski jezik..?!

Možda je i u pravu! Barem, što se tiče Banja Luke…


Bosance su toliko izvrijeđali, da ih ni sami više nakon vjekovnih uvreda i ne primjećuju, da naša vlada niti sistem, nisu u stanju da nas sve zaštite.

Postoji li iko, pojedinac ili institucija, da prijavi tu pokvarenu ploču i mašinu za vrijeđanje, za sve navedene uvrede, duševnu bol, za dugogodišnje izazivanje nacionalne mržnje, rušenje sistema i negiranje države Bosne i Hercegovine, svakom njenom stanovniku, u kojoj se, na žalost i ta spodoba nalazi?

Da li postoje vlasti u BiH, ako postoje, ponašaju se kao da ne postoje ?!

Navedene laži uvrede i lajanje, u svakoj normalnoj državi se kažnjava kao rušenje sistema, zakonski se ‚dovede u red’, kazni i ‚mirna Bosna’. Ako, postoji imunitet i on ima granica, ali ništa ne može zamijeniti ono što čovjek ponese od kuće.

Meni se čini, da u Bosni i Hercegovini, svaka šuša može da tvrdi da Bosne nema. A, ima je! Zar još uvijek ima nepismena svijeta, da ne znaju više ni ‚na kartu’?

Svaka šuša može da tvrdi, da nas Bosanaca/Bošnjaka nema, da nas kao ljudi nema, da više ne postoje, a u Banja Luci stvarno - nas i nema!, jer je prema nama i Hrvatima izvršeno etničko čišćenje (100.000) do granica genocida. Tu je možda i u pravu! Povlačim riječ.

Da postoji i bosanski jezik, dokaz je, da svi razumiju ovo pisanje, pa nazvali ga, kako god, a za one koji nemaju pojma o stranim jezicima, osim svog maternjeg i taternjeg, ovo je bosanski jezik i piše ga butum cijela Bosna i Hercegovina, pa evo i ja, rođeni Bosanac.

Ukoliko kome smeta ili želi svoj jezik i pismo da prakticira, neka odsluša « Marš na Drinu » na svom jeziku i uputi se u domovinu, ma gdje god mu ona bila. Po mogućnosti « Istočno od raja ».

Dosta je više tog seljakluka, ruralnog opanka, sa potezanjem « ima vas - nema vas ! ».

Ako nas nije bilo, zašto nas nije bilo i onda kada je trebalo, da nas u trenucima masovnog ubijanja ne bude? Naravno, onda nas je bilo! Kada smo preživjeli pokolj, danas, - nema nas. A, ima! I, te kako. Ima nas još uvijek i biće nas uvijek! To treba jasno i glasno reći „svim strancima u našoj domovini“. I, to što sami negiraju ovu jadnu zemlju, povlače još nedužne ljude u svoj tabor, a pravi su ili rođeni Bosanci, pošteni ljudi, pravoslavci. Međutim, kvazipolitičarima treba mržnja, radi vlastitog opstanka, a dobri ljudi na njihovoj strani i ne vide, kuda ih vodi takva politika. O, tome da je Sarajevo Teheran, čista je laž I jedina mogućnost je da dođete svi u Sarajevo i uvjerite se. Pojedite i popijte hladno sarajevsko pivo, uživajte i najedite se i vi, nadaleko poznatih I u svijetu jedinstvenih domaćih ćevapa i bureka.

Što se tiče toga, ko je i kako obučen ili nije obučen, mislim da nije važno, niti bi trebalo to ko da gleda.
Sloboda govora, nošnje, riječi, medija, vjere. Trenda! Duža brada, kraća pamet!

Da je nad Bosancima, ne samo u Srebrenici, izvršen genocid, (oko 200.000 ubijenih u cijeloj Bosni i Hercegovini!),pa se neko ne sjeća, koliko je ubijenih, do sada su forenzičari pronašli samo na širem prostoru Srebrenice, više od 15.000 naših sugrađana ubijenih i nestalih ljetnih dana 1995. godine. To su sve do dolaska soldateske iz Srbije i okolnih sela, bili mirni i pošteni ljudi i građani, ne vojnici, već civili, kojima je ukinuto pravo na život, samo zbog toga, jer su Bosanci.

Kamere su internacionalno prenijele slike trijaža ljudstva, logora, ubijanja. (Ukoliko neko tvrdi da to nisu bili srpski vojnici, vojska JNA iz Srbije, postoje izvorni snimci, a o strijeljanjima Bošnjaka, postoje snimci iz prve ruke, snimano je u režiji za vlastite potrebe, na kojima je prikazano, kako srpski junaci ubijaju djecu na livadi, preplašene sa zavezanim rukama na leđima, a oni naoružani (vidi se i čijim oružjem!), do zuba.

Broj žrtava stalno raste i njega niko ne može negirati ni pobiti, pa ni jedan, kako tvrdi tamo nekakav predsejdnik logoraša (da je samo on!), da ne govorim i ne trošim papira, spominjući ga, kako tvrdi da se genocid u Srebrenici nije desio, pa jeste, ali ne u tolikom broju i da je u akciji "čišćenja" stradalo daleko više njihove vojske!?

Sramotno je, neljudski i nečovječno, posebno da nema taman trunku stida i grižnje savjesti, posebno kada je riječ o Srebrenici. Kao da su Srbi zaboravili za Jasenovac, Velebit, Kozaru..i da danas neko kaže, kako se sve to nije dogodilo ili još gore, dogodilo se, ali ne tako... ?! Odgovor takvima leži u samoj optužnici jednog koji odgovaraju za te zločine u nastavku.

Radovan Karadžić optužen je za genocid, progon i druge zločine u 40 općina u BiH 1992. godine te ubojstvo više od 7000 Bošnjaka u Srebrenici 1995. i trogodišnju opsadu Sarajeva.

Karadžić je jedan od prvih haaških optuženika. Još 1995. Haaški je sud podigao dvije optužnice protiv njega, za Srebrenicu i zločine u dijelovima BiH s kojih su pobunjeni Srbi protjerali većinu muslimanskog i hrvatskog stanovništva. Carla Del Ponte je 2000. spojila te dvije optužnice u jednu.

Optuženi je samo jedan od strane bosanskih Srba, (vidi, bosanski Srbi postoje !), i to kao predsjednik SDS-a ! i predsjednik Republike Srpske !, s Momčilom Krajišnikom i Biljanom Plavšić, pod ruku - organizujući niz zločina s ciljem protjerivanja, uništenja i stvaranja Velike Srbije, kojom, da im je plan uspio, niko ne zna, ko bi vladao !

Cijeli svijet se pita « može li se Radovanu Karadžiću, kao političkom vođi i kreatoru zločinačkih pohoda u kojima su tokom rata u BiH stradale tisuće Bošnjaka i Hrvata kvalitetno suditi bez Ratka Mladića ? »

Petnaest godina je već prošlo.

I, taman, kad čovjek « malo zaboravi » , pa čak i na tren « mozak da odmori » od crne hronike i dnevne politike, iz zatvorene boce javi se i izađe zao duh, podsjećajući na nezasitnu glad nacionalizma, da i tek svako povremeno javljanje i izlazak u javnost, jača njegove vlastite, ali i pozicije genocida i plana u stvaranju Velike Srbije, te da još zadugo nije prošao, niti je završen proces.

Laži ne prestaju, niti će prestati, čak i to, da su bosanski muslimani odgovorni za ubijanje svog naroda (u Sarajevu i okolici?!), pa i u cijeloj BiH?!, dok bosanski pravoslavni nacionalisti istrajavaju i dalje na ostvarenju projekta Velike Srbije!? Sjeme je davno posađeno, šta će da nikne, svi čekaju i ostaje izgleda volji vremena da to sama pokaže. A, slike šenlučenja po Sarajevu nadolaze, kao tada sa okolnih brda, čak i onog malog asmatičnog ruskog pisca, kojeg ne okrivljujem, jer njega je sam Bog kaznio , a za kog jadnika sam tek tada i saznao, gledajući njegovo 'rafalanje po Sarajevu', možda je baš tim hicima izbrisao cijelu jednu porodicu i generacije djece, pravoslavne, katoličke, muslimanske..ali, mislim i želim da mislim - opet, da nije.

Mjera mentalnog zdravlja je sklonost pronalaženja dobroga u svemu, a ne u hranjenu ne samo svog nacionalizma, jer on hrani i nacionalizam druge strane. Čista je zabluda, da vlastita želja, komšiji da izgori sijeno, neće ugroziti i vlastito ! Vatra ne poznaje čije je imanje, kuća i stanje, rasnu, nacionalnu, političku i drugu netrpeljivost ! Ona uništava redom !

Jedino tješi činjenica, da ničija nije gorila do zore..a, o vratu, umjesto kravate, već visi omča sa mustrom od par pokrenutih krivičnih postupaka, za koje se nadamo, ako se obistine, takvih i tih spodoba će nestati sa scene na duža vremena, pa neka na upražnjeno mjesto opet dođe neka druga, možda umjerenija i blaža spodoba.


Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Kolumne
TekstNapisano: Juni 29th, 2009, 7:18 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
USTASTVO U HRVATSKOJ

Slika

Prof. Hamdo Camo

2009.

Ustaski pokret nastaje kao reakcija na ubistvo Stjepana Radica u Beogradskom parlamentu, 20. juna 1928., nakon cega se nastavlja sa ubistvima i progonima Hrvata, (i ne samo njih!), pod velikosrpskom diktaturom kralja Aleksandra. (U Beogradskom parlamentu Punisa Racic puca na hrvatske narodne zastupnike ranivsi vodju hrvatskog naroda Stjepana Radica, predsjednika Hrvatske Seljacke Republikanske Stranke, koji kasnije umire. Tom prilikom su poginuli i narodni zastupnici Pavle Radic i Djuro Basaricek.)

U temelju Ustaskog pokreta centralno mjesto ima drzavotvorni program Hrvatske stranke prava (HSP). Zakljuckom Hrvatskog drzavnog sabora od 29. oktobra 1918., kao izraz volje hrvatskog naroda, dolazi do stvaranja nezavisne hrvatske drzave. Naziv ustasa znaci ustanik.

Napadom sila Osovine na Kraljevinu Jugoslaviju, domovinski ogranak ustaskog pokreta pod vodstvom Slavka Kvaternika 10. aprila 1941. u Zagrebu proglasava Nezavisnu Drzavu Hrvatsku. Vodja ustaskog pokreta, Ante Pavelic, koji nije boravio u Hrvatskoj, 15. aprila dolazi iz Italije i preuzima vlast. Nova drzava je obuhvacala danasnju Hrvatsku, bez Istre, Srijem, Bosnu i Hercegovinu.

Slika

Ante Pavelic (1889 - 1959), hrvatski profasisticki politicar, poglavnik NDH, osnivac Ustaskog pokreta, rodjen u hercegovackom selu Bradini na Ivan planini, gdje su se njegovi roditelji, otac Mile (pruzni radnik) i majka Marija, doselili iz Krivog Puta u Lici. Osnovnu skolu pohadjao je u raznim mjestima po Bosni i Hercegovini, zavisni gdje je radio njegov otac. Gimnaziju pohadja u Travniku, Senju, Karlovcu i Zagrebu, gdje je 1910. godine i maturirao. Za vrijeme gimnazije pristupa Hrvatskoj stranci prava (HSP). Nakon mature upisuje se na Pravni fakultet u Zagrebu.

Pravo je diplomirao 1914. godine, a vec 1915. godine stice naslov doktora prava diplomirajuci temom "Serijatsko pravo". U razdoblju od 1915. do 1918. godine radio je kao ovlasceni notar u advokatskom notarijatu A. Horvata, predsjednika HSP-a. Nakon zavrsene strucne prakse (1918.) radi kao samostalni advokat. U tom periodu sklapa brak s Marijom Lovrencevic, s kojom dobija troje djece: sina Velimira i kcerke Mirjanu i Visnju. (Wikipedia).

Ante Pavelic, 3 rujna 1928 godine, niti puni mjesec dana poslije ukopa Hrvatskog vodje Stjepana Radica, osniva u Zagrebu sa svojim istomisljenicima " Hrvatski Domobran". To ime, kasnije, za vrijeme Drugog svjetskog rata, bilo je sluzbeno ime Hrvatske regularne vojske, kojom je u pocetku rata zapovijedao, najprije casnik austro-ugarske vojske, zatim pukovnik jugoslavensko-kraljevske vojske Slavko Kvaternik, ( kao opunomocenik dr. Ante Pavelica proglasio je Nezavisnu Drzavu Hrvatsku, NDH, 10 aprila 1941 godine) i kao njegova osoba od povjerenja, postaje zapovjednik Hrvatskih oruzani snaga, HOS, cime dobiva nadimak "Vojskovodja" te ga, ‚u svom feljtonu u VUS-u od 18. marta 1970. god. Mato Rajkovic' naziva "..vrlo teskim ratnim zlocincem."

Nakon pregovora s Cianom 25. aprila u Ljubljani i s Mussolinijem 7. maja u Trzicu 18. maja 1941. godine potpisuje Rimske ugovore. Tim ugovorima velik je dio dalmatinske obale i otoka prepusten Italiji, a ujedno prihvacen italijanski politicki, ekonomski i vojni nadzor na juznom dijelu NDH, te je hrvatska kruna ponudjena italijanskom vojvodi od Spoleta Aimoneu. Pocetkom juna 1941. prvi put posjecuje Hitlera, a 15. juna 1941. godine u Veneciji, potpisuje pristupanje NDH Trojnom paktu.

Slika

Odnose unutar NDH Pavelic rjesava terorom. Tako vec 17. juna donosi zakonsku odredbu za odbranu naroda i drzave, koja vrijedi retroaktivno i predvidja samo jednu kaznu, smrtnu, za djela povrede casti i zivotnih interesa hrvatskoga naroda. U Hrvatskoj je uspostavio totalitarni sistem po uzoru na nacisticki rezim u Njemackoj, donio rasne zakone, uspostavio koncentracione logore sa ciljem totalnoga istrjebljenja Srba, Roma, Jevreja, Bosnjaka, antifasista i drugih. Zabranio je sve stranke i drustva, te uspostavio diktaturu i kult licnosti.

O Pavelicu i ustasama prema onome sto kazu njihovi pokrovitelji i nadzornici - Hitlerov Gestapo i opunomoceni general za NDH Glaise von Horstenau:

"Hitler je bio bijesan na Pavelica sto je svojom politikom rasplamsao ustanak u Hrvatskoj, cime je izgubio mogucnost upotrebe oruzanih snaga NDH na Istocnom ratistu, sta vise, morao je davati svoje snage za gusenje ustanka u NDH. Zato je pozvao Pavelica u svoj stab u Vinici (Ukrajina) na dan 23. septembra 1942. godine. Panika je uhvatila Pavelica pa je smijenio ministra Oruzanih snaga Slavka Kvaternika i ponudio "revnijeg" Juru Francetica. Objavljuje "Vaznu obavijest Vlade" s prijetnjama onima koji sire vijesti "o toboznjem razoruzavanju ustaskih jedinica po predstavnicima jedne strane prijateljske sile, o zamjenjivanju hrvatske vojske s jednom stranom vojskom, o tome da ce jedna strana sila preuzeti vlast u Hrvatskoj..." (Hrvatski narod, 3. septembra 1942.). Tadasnji poslanik u Berlinu je bio dr. Mile Budak.

Sudbina NDH vezana je uz sudbinu nacisticke Njemacke, te je potkraj oktobra 1944. zasutavio akciju Mladena Lorkovica i Ante Vokica za odvajanjem NDH od Njemacke. U aprilu 1945. sudjelovao je u kombinacijama Draze Mihailovica i Lava Rupnika o stvaranju srpsko-hrvatsko-slovenskog antikomunistickog bloka.

Dr. Ante Pavelic je Zagreb napustio 6. maja 1945. godine, te preko Austrije i Italije otisao u Argentinu. 1956. osniva Hrvatski oslobodilacki pokret (HOP). Nakon pokusaja atentata na njega 10. juna 1957. godine u mjestu Lomas del Palomar kraj Buenos Airesa, gdje je zivio pod laznim imenom, napusta Argentinu, te odlazi u Spaniju u kojoj tada vlada Franco. U Spaniji, tacnije Madridu, dr. Ante Pavelic umire 28. decembra 1959. godine.


Velika zagonetka je, zasto je Htvatska usla u ponovni Savez sa Srbijom, poslije gorkih iskustava stvaranjem drzave Hrvata, Srba i Slovenaca, 1918. godine, ovoga puta u stvaranju FNR Jugoslavije, zavrsavajuci na strani sila pobjednika, koji je mozda i jedini od razloga ponovnog " ujedinjavanja ", na celu, takodjer sa Hrvatom, Josipom Brozom Titom, kojega nazivaju i izdajnikom. Hrvati mu zamjeraju Goli otok, drugi opet, sto je gusio nacionalizam u Hrvata i da je mogao Hrvatskoj 'vise' doprinijeti u ravnopravnoj zajednici kojoj su pristupili sami, kao i manjem izdvajanju zaradom od turizma, a treci opet, sto nije bio doktor ?!

Slika

Josip Broz Tito, rodjen je u Kumrovcu, Hrvatska (tada Austro-Ugarska) 7. maja 1892. godine, preminuo u Ljubljani, Slovenija (tada Jugoslavija) 4. maja 1980. godine. U svijetu poznat i kao Marsal Tito, bio je najznacajnija politicka licnost Jugoslavije od Drugog svjetskog rata pa do svoje smrti. Rodjen je kao sedmo dijete u porodici Franje i Marije Broz. Otac Franjo je bio Hrvat a majka Marija Slovenka. Nakon sto je proveo nekoliko godina u ranom djetinjstvu kod djeda u Podsredu u Sloveniji, upisan je u osnovnu skolu u Kumrovcu koju je zavrsio 1905. godine. 1907. godine napusta Kumrovec i pocinje da uci zanat kao bravarski segrt u Sisku. Tu se susrece sa idejom radnickog pokreta i po prvi put ucestvuje u proslavi 1. maja. 1910. godine prikljucuje se Sindikatu metalskih radnika i istovremeno i Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske i Slavonije. Od 1911. do 1913. je kao radnik radio u raznim gradovima Austro-Ugarskog carstva. U jesen 1913. sluzi vojnu obavezu, i u maju 1914. osvaja srebrenu medalju u macevalackom takmicenju Austro-Ugarske vojske u Budimpesti. Po izbijanju Prvog svjetskog rata upucen je u Rumu ali je zbog antiratne propagande uhapsen i zatvoren u Petrovaradinskoj tvrdjavi. 1915. upucen je u Galiciju u borbu protiv Rusije. U Bukovini biva teze ranjen srapnelom haubicke granate. U aprilu citav bataljon dospijeva u zarobljenistvo. Nakon nekoliko mjeseci u bolnici, poslan je u radni logor na Uralu u jesen 1916. godine. U aprilu 1917. godine biva uhapsen zbog organizovanja protesta ratnih zarobljenika, a kasnije bjezi iz radnog logora i pridruzuje se demonstracijama u Petrogradu 16. i 17. jula 1917. godine. Da bi izbjegao policiju, bjezi u Finsku, ali je uhapsen i provodi tri sedmice u Petropavlovskoj tvrdjavi. Odatle je upucen u zatvorski logor u Kungur ali bjezi prilikom transporta vozom i u novembru se pridruzuje Crvenoj armiji u Omsku. U proljece 1918. podnosi molbu za prijem u Komunisticku partiju Rusije.

Na konferenciji Mjesnog komiteta KPJ Zagreba 25. marta 1928. izabran je novi komitet na celu s Brozom kao generalnim sekretarom.

Nakon ubistva Stjepana Radica, KPJ preko Nezavisnih sindikata, letkom koji potpisuje Josip Broz, poziva na masovne proteste. Broz je prisiljen preci u ilegalu, ali ostaje u Zagrebu i obavlja razne poslove za partiju i sindikate. Biva uhapsen 4. avgusta 1928. ispred stana u kojem je pronaceno nekoliko bomba, po cemu je sucenje Brozu i drugovima, odrzano 6.-14. novembra 1928., dobilo naziv Bombaski proces.

Kaznu sluzi u kaznionicama u Lepoglavi i u Mariboru, a zatim odsluzuje jos 3,5 mjeseca ranije kazne u Ogulinu.

Za Brozova boravka u tamnici, kralj Aleksandar 6. januara 1929. provodi drzavni udar i uvodi Sestojanuarsku diktaturu. Pod udarima rezima partija je bila gotovo unistena. Osim toga, 1929. izbila je velika gospodarska kriza i bitno pogorsala uvjete zivota, sto su iskoristili marksisti. U Evropi opcenito jacaju diktature. Marta 1934., Broz izlazi iz zatvora u kucni pritvor u Kumrovcu, ali ubrzo odlazi i pocinje zivjeti s laznim dokumentima.

Nakon napada Njemacke na Jugoslaviju osniva u Zagrebu, paralelno sa prozivanjem stvaranja NDH, 10. aprila 1941., Vojni komitet za pruzanje otpora osovinskim silama. Na njegov je poticaj Politbiro KPJ 4. jula 1941. u Beogradu donio odluku o dizanju oruzanoga ustanka (hrvatski su komunisti nesto prije, 22. juna, osnovali Sisacki partizanski odred, sto je dan sluzbenoga praznika antifasisticke borbe u Republici Hrvatskoj). U Drugom svjetskom ratu Tito je nesporni vodja komunistickoga partizanskoga pokreta otpora i glavni organizator strategije i taktike partizanskoga tipa ratovanja, kao i politickih odluka koje ce oblikovati buducu Jugoslaviju na razvalinama unistenih osovinskih saveznika i sprijeciti obnovu monarhisticke karadjordjevicevske Jugoslavije.

Josip Broz Tito je iz tog rata izasao kao priznati drzavnik, vodja u antifasistickom ratu.

Hrvati mu zamjeraju da je krajem samog rata, izvrsen pokolji nad domobranima, ustasama, slovenskim bjelogardijcima, crnogorskim i srpskim cetnicima i ljoticevcima, te mnostvom civila koji su pratili "svak svoju vojsku" cime su svrstali Tita, bez imalo sumnje, u kategoriju ratnih zlocinaca. U povijesti nikada nije nadjena direktiva ili naredba Tita, kojom se direktno ili indirektno naredjuje ubijanje, pa ipak se njemu stavlja na teret taj slucaj, u povijesti poznat kao "Blajburg". Jugoslavijom je vladao 35 godina.

Pocetkom 1970-ih, doba je obracuna sa Hrvatskim proljecem (1971) i "liberalima" u Srbiji (1972), pri cemu je Ustav iz 1974. godine posebno bio trn u oku velikosrpskim snagama, zbog svojih polukonfederativnih rjesenja, ali i u prvom redu - umanjivanja ovlasti onih oko i u Generalstabu JNA. Vec tada krecu razmisljanja o vojnom pucu.

1979. godine odrzana je konferencija nesvrstanih u Havani,u kojoj je Tito ucestvovao i odano mu je priznanje kao glavnom protagonistu pokreta nesvrstanih. 1980.g. umire Tito.

O snazi Brozove licnosti, njegovim kvalitetama kao vodje i o snaznom utisku koji je ostavljao u svijetu politike, svjedoci podatak, da su za njegove vlasti svi bili ‚mali misevi', a da su mu na posljednji ispracaj dosle, sto je u povijesti nezabiljezeno, prisustvo 209 delegacija iz 127 drzava svijeta! Titov je grob bio najposjeceniji drzavnicki grob u 20. stoljecu na kojem mu pred kamerama iz cijelog svijeta drzavnici izrazavaju posljednju sucut oprastajuci se rijecima da mu bude "vjecna slava i hvala!"

Miroslav Krleza, licni Titov prijatelj, je 1979. g. izrazio tadasnje zebnje koji su mnogi osjecali: "Dok je Tito ziv, strane vojske nece gaziti po nasem tlu, a kasnije ce sve to ovisiti o nama samima, o onima koji ostanu, ili koji preuzmu vlast." (Wikipedia).


Zlocini ustasa u Drugom svjetskom ratu

Najveci ustaski zlocini, vlasti, snaga i jedinica Nezavisne drzave Hrvatske, pocinjeni su u konc-logoru Jasenovac gdje su na najrazlicitije nacine nehumanim postupcima muceni i ubijani Srbi, Jevreji, Romi, Bosnjaci i ljudi drugih nacionalnosti, ukljucujuci i Hrvate drugih politickih ubjedjenja. Po nekim izvorima ubijeno je oko 100.000 ljudi. Medjutim, po nekim medjunarodnim nezavisnim istrazivanjima broj zrtava je manji i vise puta je ispravljan za vrijeme, ne samo komunisticke vladavine, i manipuliran od mnogih u politicke svrhe.

U Jasenovcu je stradalo oko 1520 Bosnjaka, vecinom antifasista i partizana, ali i ‚obicnih gradjana' cija je sva i jedina krivica bila, sto pripadaju drugim nacionalnim grupama, politickim ili vjerskim ubjedjenjima.

Ubijanje i mucenja u logoru dostigli su vrhunac krajem ljeta 1942., kada je na desetine hiljada srpskih seljaka deportovano u Jasenovac iz podrucja gdje su se vodile borbe protiv partizana, u oblasti planine Kozara. Vecina muskaraca pobijena je u Jasenovcu. Zene su slali na prisilni rad u Njemacku, a djecu su odvajali od majki; neka su pobijena, dok su ostala rasuta po sirotistima sirom zemlje.

U aprilu 1945., partizanska vojska dosla je nadomak logora. U pokusaju da izbrisu tragove zlocina, ustase su digle u vazduh sve barake i pobili vecinu logorasa.

Sistem masovnih ubistava u Jasenovcu ustanovljen je vec u jesen 1941. Ubistva logorasa vrsila su se u samom logoru, takodje i u sumi pored logora. Ljudi su muceni, a potom i ubijani.

U logoru "Stara Gradiska", mucenja i ubijanja vrsila su se u podrumima stare austrijske tvrdjave, u kuli te tvrdjave i na obalama Save.

Do kog stepena je sistem ubijanja bio razvijen svedoci jedan dopis iz glavnog staba, poslat 27. aprila 1942. svim ustaskim jedinicama i institucijama, u kome se kaze da "sabirni i radni logor u Jasenovcu moze primiti neogranicen broj zatvorenika."

Koncentracioni (sabirni) logor Jasenovac

Slika

Sabirni logor Jasenovac bio je najveci sabirni i logor za unistavanje Srba, Jevreja, Roma, Bosnjaka, Hrvata i ljudi drugih nacionalnosti, drugig politickih i vjerskih svjetonazora u Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj.

Osnivanje sabirnih logora kao mjesta zatocenja, prisilnog rada i likvidacija velikog broja Srba, Zidova, Roma i Hrvata bio je rezultat politike rasne i nacionalne iskljucivosti u Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj koju je 10. aprila 1941. godine, pod okriljem i neposrednim utjecajem nacisticke Njemacke, proglasila Ustaska domovinska organizacija, na isti dan kada je Prve zakonske odredbe nove drzave odrazavale su prihvacanje ideoloskih odrednica njemackog nacizma i talijanskog fasizma uz naglasavanje hrvatske nacionalne i drzavne posebnosti. Tako je vec prva Zakonska odredba za obranu naroda i drzave od 17. travnja 1941. predvidjala smrtnu kaznu za povredu casti i zivotnih interesa hrvatskog naroda i opstanka NDH. Njemacka vojska usla u Zagreb.

Sabirni logor Jasenovac sacinjavalo je nekoliko logora osnovanih u kratkim vremenskim razmacima, na vecoj ili manjoj udaljenosti od samoga mjesta Jasenovac. Pripremni radovi za osnivanje novog logora zapoceli su najkasnije 24. srpnja 1941. kada je Ravnateljstvo melioracionih i regulatornih radova narucilo drvo "za gradnju drvenih baraka u Jasenovcu". Iako se spominje mjesto Jasenovac, prvi zatocenici dopremani su u Logor I, pokraj sela Krapje, i u Logor II, koji se nalazio u blizini sela Brocice.

Logor Stara Gradiska, drugi po velicini logor, smjesten unutar objekta bivse kaznionice, te logorske ekonomije Mlaka, Jablanac, Gredjani, Bistrica i Fericanci. Ovaj jedinstveni kompleks logora, uredjen po uzoru na sabirne logore Treceg Reicha, sluzbenog imena "Ustaska obrana Zapovjednistvo sabirnih logora Jasenovac", bio je pod zapovjednistvom Ustaske nadzorne sluzbe (UNS-a), odnosno njenog Ureda III Ustaske obrane cija je funkcija bila osnivanje i organizacija, te uprava i osiguranje logora.

Sabirni logor Jasenovac bio je prvi sustavno izgradjivani logorski kompleks na teritoriju Nezavisne Drzave Hrvatske, jedini koji je neprekidno djelovao kroz cijelo vrijeme njezina postojanja, najveci po prostoru koji je zauzimao, po broju logorasa koji su kroz njega prosli i po broju zrtava koje su u njemu stradale. Bio je to visenamjenski logor, istovremeno sabirni (u njega su se upucivani muskarci, zene i djeca iz svih krajeva NDH), prolazni (iz njega je dio zatvorenika bio upucivan na prisilni rad u Njemacku i u druge logore u okupiranoj Europi), radni ("najveca tvornica" u NDH s besplatnom radnom snagom), kaznjenicki (u njega se dolazilo i po presudi suda zbog izvrsenog kaznenog djela) i zarobljenicki (zarobljeni partizani i cetnici), ali prije svega logor smrti.

Bio je gubiliste za vecinu onih koji su u njega usli, a nisu se uklapali u pojam rasne cistoce (Zidovi), ili su pripadali etnicki manje pozeljnim narodima (Srbi i Romi), kao i za protivnike ustaskog rezima i clanove njihovih obitelji, bez obzira na nacionalnu ili rasnu pripadnost.

Nakon saveznickih bombardiranja logora u martu i aprilu 1945. godine, u kojima su unisteni mnogi objekti unutar logora, Vjekoslav Maks Luburic, zapovjednik Ustaske obrane, naredio je da se likvidiraju svi zatvorenici, a logor i mjesto Jasenovac do temelja srusi i spali, kako bi se prikrili svi tragovi zlocina. Posljednja grupa zena likvidirana je u predvecerje 21. travnja, a 22. aprila dio posljednjih muskih zatvorenika odlucio se na pokusaj proboja iz logora. Od njih 600 proboj je prezivjelo 107 zatvorenika. Isti dan, samo nekoliko sati kasnije, zapoceo je i proboj zatvorenika iz Kozare. Od njih 176 spasilo ih se samo 11.

U napusteno mjesto Jasenovac i nedaleko njega razoreni logor, 2. odnosno 3. maja 1945. godine, prve su usle streljacke cete 1. bataljona 4. srpske brigade XXI. narodno-oslobodilacke udarne divizije Jugoslavenske armije.


Koketiranje hrvatskih vlasti sa ustaskim pokretom

Slika

"Ustastvo nosimo u srcu, ali ga moramo skrivati", izjave su danas, mnogih starijih generacija, ali cesto i mladih, mada nikada javno ne zele reci, sta bi se radilo, da se ne moraju skrivati, da se prekine to vjekovno strahovanje i skrivanje, i od koga se zapravo i danas skrivaju, jos uvijek nije jasno. Jer, skrivanja osjecanja, poznato psihologiji, je zapravo, kao nesto sto je sramotno/nedozvoljeno, pa se zbog toga i skriva. Danas nema zabrana, kako se vidi, a postoje mnoge stranke, Hrvatske ciste stranke prava, udruga Hrvatskih nacionalista i drugih, pa nije jasno, ako nema zabrana, sta sada opet ne valja?

"To da vlasti u Hrvatskoj, posebno one iz HDZ-a koketiraju sa ovim pokretom, manje vise je poznato. Mada se zna da to rade i drugi sistemi u Evropi, koketiranje sa fasistima u Italiji, sa nacistima u Njemackoj, sa vehabijama u Bosni, sa cetnicima u Srbiji, nikako ne smije i ne moze biti opravdanje.

Gradjanima Hrvatske, drugih politickih i vjerskih ubjedjenja i nazora, nikako nije jasno da se danas, kaznjavaju javni mediji koji izazivaju i raspiruju nacionalnu,, vjersku i drugu mrznju, pa i ratnu husacku, a poruke koje prenose nazovi-estradni-umjetnici, pjevaci, prolaze gotovo sa simpatijama, nekaznjeno. Koliko to djeluje umirujuce i koliko oplemenjuje suzivot, druga je prica.

Naravno da vrijedja osjecaje drugih, takodjer gradjana Hrvatske, sto unosi klimu nepovjerenja, straha i nesigurnosti. O svemu, kao i u vrijeme NDH, cuti cak i Katolicka Crkva, sa pokojim izrazom negodovanja, koje se poduzima, cini se - vise zbog moranja, a manje zbog ubjedjenja.


Ako se velica i zagovara otvaranje novih logora, poput Jasenovca i Nove Gradiske, za koga?

Bilo bi lijepo, da vlast ili oni koji stoje iza ovakvih poruka, drugim narodima i hrvatskim gradjanima drugih politickih i vjerskih uvjerenja, objasne poruke i kome se to one stalno upucuju i zasto.

Ako je rijec o ljubavi, cudan je to izraz ljubavi i domu. Ako je o slobodarstvu, zasto se prijeti svim drugima, iako su tu i drugi ljudi zasluzni u stvaranju Hrvatske drzave, mnogi "drugi" Hrvati, koji su drugadjijih politickih, nacionalnih i vjerskih svjetonazora?! Zasto se to ne moze akceptirati, malo je poznato. U Hrvatskoj zive i drugi narodi i manjine, gradjani Hrvatske koji uredno placaju sve dadzbine, porez, gradjani Hrvatske koji posjeduju uredne hrvatske putovnice i hrvatsko drzavljanstvo, kao sto su Jevreji, Bosanci, Romi i drugi ili su oni samo dio politicke ili demografske sminke. Broj potreban da se drzava predstavi kao demokratska?!

Ako je zelja za javnim pokazivanjem hrvatskih nacionalnih osjecaja, ustastvo, posebno onog tipa, na sliku i priliku iz Drugog svjetskog rata, kako jedna drzava takvog tipa, da krene u Evropsku uniju, gdje vlada izrazeni sistem postovanja, suzivota, demokratije?!

Ako nije, sta onda zapravo jeste ustastvo u Hrvatskoj?

Odgovor svim prestrasenim drzavljanima Hrvatske, na ovo pitanje treba da dadne hrvatska intelektualna elita i da se dogovori, da li je ustaski pokret fasisticki ili antifasisticki?

Sto se tice nezavisnosti, kojoj u svojoj proklamaciji tezi Nezavnisna drzava Hrvatska, ona je upitna, kao i svaka druga, koja svojom "samostalnoscu i teznji ka nezavisnoscu" ugrozava ista ta prava, povijesni i nacionalni teritorijalni integritet drugih drzava, koja sama proklamira za sebe i kojima i sama tezi. Da ne govorimo o diskriminaciji prema drugim narodima, nacijama i svemu sto nije hrvatsko, sto je dijelom navedeno i u samim ustaskim nacelima (U hrvatskim drzavnim i narodnim poslovima u Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj ne smije odlucivati nitko, tko nije po pokoljenima i po krvi clan Hrvatskog naroda!) Slijedi cinjenica, da svaka vlada, tako i hrvatska, preuzima povijesnu i politicku odgovornost za djela i nedjela svojih postupaka, odgovornost za djela i nedjela postupaka svih stranaka i gradjana koji svoje postupke cine u njeno ime, u ime Hrvatske.

Ukoliko se posmatra sa aspekta optuzbi prema drugima, vidno je i slijepom covjeku, da po takvom principu, diktatura smjenjuje diktaturu, te tako nije moguce zivjeti slobodno, kako u granicama svoje, tako i u granicama drugih (susjednih) drzave, prosto iz razloga, sto nacionalizam, kao i pretjerani patriotizam, kao i mrznja, izaziva radjanje istih osjecaja na drugoj strani. Umjesto stalnog rjesenja, postize se ono cega se slobodarski svijet plasi, a to je ulazak u krizu i djavolji krug iz kojega je, bez katastrofa i primjene sile, nemoguce izaci.

Hrvastka politicka linija pod geslom CRVEN, BIJEL' I PLAVI, karakterise burnu klimu nemirnog hrvatskog politickog podneblja. Borba za oslobodjenje Hrvatske, ne moze se voditi bez barjaka. Njega ce u Domovinskom ratu nositi i opjevati, jedan od onih, koji je ucestvovao u oslobadjanju i ujedinjenu, a danas radi suprotno. Pjesmom.

Marko Perkovic Thompson

Slika

Devedesetih godina, u vrijeme Domovinskog rata, radja se i izrasta cijela jedna nova generacija mladih narastaja.

Izrasta u ratom zahvacenoj Hrvatskoj u kojoj vlada poznata prostorima Balkana, ratnohusacka logika, jak i izrazen patriotizam pojacan nacionalnim nabojem, parolama psiholoskog rata, mrznje prema neprijatelju i ljubavi prema sebi. Nazalost, cijeli ambijent prati i ustaska ratna simbolika.

Na ocigled, naivna, za ciju naivnost niko, cak ni vlada, ne moze da garantuje, da se jednoga dana nepocudni vjetar politike zla, kao ne tako davno, onaj u vrijeme NDH, iz naivnog, naoko ‚djetinjastog hira' nece pretvoriti i zavrsiti u nekom novom zlocinu, nekog drugog Jasenovca.

Strah gradjana je opravdan, a mozda se sprovodi i sa namjerom.

Kao sto svaka vrsta radja svoju vrstu, tako i mrznja radja mrznju, a zlo-zlo radja, tako mrznja u svojim redovima, uzgaja, hrani i podize mrznju drugih, na drugoj strani, zlo i strah u redovima drugih, u kojima ne biva niko postedjen, pa ni neko vlastiti.

Gdje je kraj ? Gdje je pocetak ?

Mozda, za pocetak, umjesto mrznje, da covjek pocne sijati ljubav.

Ljubav prema bliznjemu. Ili, ni to, u vremenu politickog sljepila, vise nije vazno.


Naslov: Thompson kao paradigma hrvatske sadasnjosti

Slika

Za razliku od znatnoga dijela estradnih zvijezda, koje za Hrvatsku slucajno veze tek mjesto boravka, na hrvatskoj glazbenoj pozornici pojavio se pocetkom devedesetih godina pjevac Marko Perkovic Thompson, koji je u svoj glazbeni izraz utkao elemente etnosa iz kojega je ponikao.

Stjecajem ratnih okolnosti postao je dragovoljac Domovinskoga rata, sto mu jamacno danas nikako ne mogu oprostiti njegovi osporavatelji. Thompson i pobjednicki mentalitet hrvatskih ratnik.


Prva uspjesnica "Bojna Cavoglave", koja je unatoc visestrukoj nadmoci neprijatelja ocitovala prkosni karakter hrvatskih ratnika, ostala je kao izrazaj narodne volje u srcima mladezi, a i danas jednom od najpjevanijih hrvatskih melodija. Uz bogatstvo sadrzajnih motiva, opjevana ljubav o domu, obitelji, domovini i Bogu, a izrecenih glazbenim govorom suvremene mladezi diljem svijeta, Thompson je, za razliku od medijski promoviranih zvijezda, postao uz hrvatske sportske junake, zacijelo najpoznatiji Hrvat u medjunarodnim razmjerima. Pjesme mu jednako odusevljavaju Slovake, Poljake, Nijemce, Japance, a jedno je vrijeme bio gotovo najslusaniji pjevac na radiopostajama bivse britanske kolonije Hong-Konga.

Osim sto predstavlja pobjednicki mentalitet hrvatskih ratnika, pjesme su mu svojevrsna himna najuspjesnijih hrvatskih sportasa. (Pise : Mate Kovacevic)


Istina je zapravo drugacija. Pjesme Marka Perkovica Thompsona i njegovi nastupi, zabranjeni su u vecini evropskih zemalja, uz obrazlozenja, da sire poruke fasizma i nacionalnu mrznju. Zabrane koncerata su u Svicarskoj, Nizozemskoj, Austriji, Njemackoj i dr.

Slika

Jednim dijelom, mada stidljivo, izrazen je stav Katolicke Crkve u kojem se protive njegovom nacinu izjava ljubavi i sirenja patriotizma.

O cemu pjeva taj mladi hrvatski pjevac, moze se cuti i vidjeti na primjerima odrzanih koncerata, koji pocinju ustaskim pozdravom uz povike i ustasku ikonografiju, za koju mladi, sumnjam da ne znaju, time podrzavaju ustaske zlocine iz Drugog svjetskog rata, a da ustaski pokret nikada nije za to osudjen, u ostalom i kao ni Italija, kao sto je za svoje zlocine morala da odgovara Njemacka.

Osim toga, turisticka zemlja, kao sto je to Hrvatska, gubi na milijarde, upravo zbog ikonografije, koju je moguce vidjeti u ljetnom periodu na podrucjima gradova Zadra, ali i Zagreba. Na trgu, na stadionu, privatno, doma i otvoreno na rivi.

Ukoliko drzava Hrvatska svoj imidz kao turisticka drzava, ali i kao drzava koja brani unutrasnje demokratske vrijednosti brzo ne promijeni, moglo bi se dovesti u pitanje vrijednost i bit samog Domovinskog rata ! Posebno, kada je potpuno neizvjestan sam kraj maratonskog sudjenja za ratne zlocine u Hagu u kome predstoje zavrsnice nekolicini generala Hrvatske vojske.

Pogledajmo, sta pjeva g. Thompson, koji je, ne samo podijelio cijelu hrvatsku javnost, vec i sire, upravo zbog temeljnih stvari koje se " prema vani " spominju kao najvece vrijednosti Hrvatske, dok je slika prema " unutra " sasvim drugacija.

Jedna od najmilijih pjesama, cini se, sire hrvatske javnosti je (narodna veselja, praznicni dani, muzicke veceri), Jasenovac i Gradiska stara, http://www.youtube.com/watch?v=Zr8oXi1T ... re=related koju u ostalom mozete pogledati i preslusati na poznatoj muzickoj i filmskoj platformi youtube.com, na gore navedenoj adresi. Pjesmu navodim ne zbog sirenja nekakve propagande, vec spoznaje o ikonografiji, rijeci, smislu, misljenju, idolstvu i namjeri.


Odgovor u svojim istrazivanjima Antuna Miletica, autora knjige "Koncentracioni logor Jasenovac" - "Zasto Koncentracioni logor Jasenovac?". Zaista, zasto? - zakljucuje :

"Izazov su mi bili razni naslovi u stampi, intervjui, knjige i sajtovi, posebno u Hrvatskoj, koji negiraju da je NDH bila nacisticko-fasisticka tvorevina Hitlera i Musolinija. U tom sistemu vlasti, od vrha (poglavnika), preko doglavnika i Sabora, zupana, ustaskih stozernika, logornika i tabornika, donet je niz genocidnih zakona koji su otvorili put genocidnim zlocinima nad Srbima, Jevrejima i Romima, dok su zlocini nad Hrvatima cinjeni kada se oni nisu slagali sa ustaskim rezimom i ustaskim genocidnim nacelima. "

Metodi i sredstva masovnog unistenja ljudi u Jasenovcu

"Od ljeta 1941. do proljeca 1945., smrt se pojavljivala u mnogobrojnim oblicima. Zatvorenike i sve one koji su zavrsili u Jasenovcu, ustase su klale posebno oblikovanim nozevima ili su ih ubijale sjekirama, maljevima i cekicima; bivali su takodje i strijeljani ili vjesani po drvecu ili banderama. Neki su zivi spaljivani u usijanim pecima, kuhani u kazanima ili davljeni u Savi.

Ovde su korisceni najraznovrsniji oblici mucenja - metalnim predmetima cupali su nokte na rukama i nogama, ljude su oslijepljivali zabijajuci im igle u oci, meso su im kidali a zatim solili. Takodje su ljude zive drali, odsijecali im noseve, usi i jezike sjekacima za zicu, i sila im zabadali u srce. Kcerke su silovali pred ocima majki, a sinove mucili pred ocima njihovih oceva. Prosto receno - u konc-logorima u Jasenovcu i Staroj Gradiski ustase su prevazisli sve ono sto cak ni najbolesniji um nije mogao da zamisli i sprovede, po pitanju brutalnosti sa kojom su ljudi ubijani.

Ljudi u Jasenovcu vise nisu ni bili ljudska bica vec objekti podesni za izivljavanje svakog ustaskog hira.

Cak su i nacisticki generali bili zapanjeni uzasima Jasenovca. Tako je general fon Horstenau, Hitlerov izaslanik u Zagrebu, zapisao u svom licnom dnevniku za 1942. godinu da su ustaski logori u NDH bili "sustina uzasa" a Artur Hefner, oficir zaduzen za transport radne snage u Rajh, napisao je za Jasenovac 11. novembra 1942.: "Koncept logora Jasenovac trebalo bi zapravo shvatati kao kompleks od nekoliko logora, koji su udaljeni po nekoliko kilometara jedan od drugog, a grupisani su oko samog Jasenovca. Bez obzira na javnu propagandu, ovo je jedan od najstrasnijih logora, koji bi se mogao porediti jedino sa Danteovim "Paklom" !"

Slika


JASENOVAC I GRADISKA STARA

(Pjeva Marko Perkovic Thompson)

Jasenovac i Gradiska stara
To je kuca, Maksovih mesara


Kroz Imotski kamioni zure
voze 'crnce' Francetica Jure

Ko je moga' zamisliti lani
Da ce Bozic slavit' partizani

Ko je reka' jeba li ga caca
Da se crna legija ne vraca

Ima dvi nove, kaze ovako..

Gospe Sinjska, ako si u stanju
Uzmi Stipu, a vrati nam Franju

Oj Racane, jeba ti pas mater
I, onome koje glasa za te

Sjajna zvijezdo iznad Metkovica
Pozdravi nam Antu Pavelica


Prvo, covjek je prosto zatecen i zaprepasten, posebno koji je radio dugo godina u prosvjeti, kao ja, i koji je po HRVATSKOM skolskom programu hrvatsku omladinu ucio drugacije.

Slika

Drugo, sta da misli i kako se osjeca neko, kome je u toku Drugog svjetskog rata, u Jasenovcu stradalo i na mucki nacin ubijeno 26 potpuno nevinih clanova iz porodice Camo, od strane upravo onih, koje velica ovaj mladi gospon. (Pogledati dio spiska).

Trece, sta da misli obican gradjanin, kada se JAVNO pretendira zelja 'da smrt uzme' trenutno legalno izabranog predsjednika Hrvata i Hrvatske!, rodjenog Hrvata! - Stjepana Stipu Mesica , a da 'im se vrati' pokojni Franjo Tudjman?! (Gospodin Stipe Mesic je komunista, a kao pok. Tudjman nije, ili Tudjman koketira sa ustaskim pokretom, a Mesic ne.) O ovoj cudnoj i prevrtljivoj ljubavi Hrvata, prema svojim poglavarima, posebno prema g. Mesicu, pokazuje detalj, da kao Hrvat i kao predsjednik Hrvatske nije pozvan u Blajburg, nakon cega i sam predsjednik priznaje "da je skup u Blajburgu prerastao u obicni ustaski dernek!" Ikonografija pokazuje vise od bilo kakvog teksta. Da ne govorimo o lojalnosti i ravnopravnosti gradjana. Sta covjek da pomisli?!

Takav odvratan gradjanski odnos i to prema vlastitom, legalno izabranom predsjedniku!, jos nisam nikada video, a slicno niti dozivio. Vlast vidi, cuje, zna, ali se ne pokrece. O tome da nista ne zna, lici kao bajka za malu djecu i svako negiranje prevazilazi i vrijedja inteligenciju svakog od nas. Uostalom bilo je snimaka sa slicnom ikonografijom za posjeta nekim mjestima od strane premijera Vlade Hrvatske, g. Sanadera, ali se to prikriva i ne objavljuje.

Cetvrto, bez imalo pijeteta i respekta prema umrlom, zasluznom clanu hrvatske zajenice, koji je cijeli zivot dao za Hrvatsku, (g. Racan), takav rijecnik, izaziva, ne sirenje miline, ljubavi prema bliznjem svome, a sve to podrzava veliki broj mladih, vec stvara sirenje odbojnosti kod drugih, stvara atmosferu odvratnosti, gadjenja, pa i straha. Cudno je da mladi mogu da izjave, da im je na koncertu, poslije navedenih pjesama, bilo lijepo i da su uzivali u tome?!

Da li ima uopce neko da objasni ovim mladim ljudima sta znace Jasenovac, Stara Gradiska?!

Je li zakazalo obrazovanje, skola, drzava, bilo koja institucija, porodica je osnovna celija drustva i tu se radja i nastaje sve, ostalo je nadogradnja. Da li je zakazala ta nadogradnja, nije vise bitno, Thompson je omiljen i niko ne odgovara zbog sirenje tolike "ljubavi o domu, obitelji, domovini i Bogu", kako to poeticno zeli da prikaze i pise g. Mate Kovacevic.

Mnogi hrvatski gradjani, posebno mi, koji smo drugacije boje, misljenja, vjerskog i nacionalnog uvjerenja u svemu tome ne mozemo ili smo toliko glupi, da ne mozemo da prepoznamo, nijednu poruku ljubavi o domu, obitelji, domovini, a najmanje o Bogu!, osim uvreda, vrijedjanja postenog svijeta, a velicanju ratnih zlocinaca od Francetica, Bobana do Pavelica, koji je usko suradjivao (bio obican pion!) u sistemu Njemacke drzave i njhovog im vodje.

Ponavljam, ukoliko drzava Hrvatska svoj imidz kao turisticka drzava, ali i kao drzava koja brani unutrasnje demokratske vrijednosti brzo ne promijeni, moglo bi se dovesti u pitanje vrijednost i bit samog Domovinskog rata ! Posebno, kada je potpuno neizvjestan sam kraj maratonskog sudjenja za ratne zlocine u Hagu u kome predstoje zavrsnice nekolicini generala Hrvatske vojske. O tome, kojim putem ce jedna drzava krenuti, nekada mogu uveliko da utjecu tako 'male sitnice', kao i ova, naoko bezazlene pjesmice, tamo nekog Thompsona.

Da nije tako, znamo sta je pjesma. Ona je i poruka, bila ona u pisanom ili usmenom obliku. Nekada, vrsta knjizevnosti, zbog nepismenosti, prenosena uz gusle, tambure, bila je jedna vrsta narodnih novena. Obezvredjivanje i umanjivanje opjevavanja i sijanja mrznje, sumnjiva je rabota, jer je poznata ona izreka:"Ko sije nevrijeme, poznjat ce Oluju!!"

Niko nije za to, da se brani bilo kakva sloboda govora, ali svako vrijedjanje, pa i vrijedjanje eto vrijednosti, osjecanja hrvatskih gradjana druge i drugacije boje, misljenja, vjerskog ili nacionalnog uvjerenja ili opredjeljenja, JESTE vrijedjanje, JESTE izazivanje mrznje, izazivanje STRAHA, nesigurnosti i svih ustavom zagarantovanih prava, JESTE krsenje istih i upucujem apel vlastima Hrvatske i slobodoumnim ljudima i moje drzave, Hrvatske drzave, da zastiti sve nas, obicne gradjane, od ovakvih uvreda i povreda gradjanskih prava i sloboda, koja su nam ustavom Hrvatske zagarantovana. Jedino, ako mi nismo samo 'sminka i broj' u igri "dokazivanja", da se samo prividno radi o demokraticnosti sistema, demokraticnosti Hrvatske drzave, sa izrazavanjem i sve vecim opravdanim strahom njenih gradjana, da se ne dogodi ponavljanje historije, progona, nosenja zutih oznaka, hapsenja, ispitivanja, Jasenovca!

Ubijanje slobode uvijek prvo pocinje rijecima, pa onda oruzjem!

Mjera mentalnog zdravlja jednog drustva, je sklonost pronalazenja tonova tolerancije, dijaloga, suzivota - dobroga, a ne losega!

Mesic: "Necemo biti taoci ustaske strahovlade"

14. 06. 2009 odrzana je komemoracija zrtvama ustaskog koncentracijskog logora Jadovno, na podrucju Jadovnog kod Saranove jame na Velebitu u organizaciji Saveza antifasistickih boraca i antifasista RH (SAABRH).

"Ustaski logor Jadovno prije nepunih 7 decenija bio je stratiste koje se samo zvalo logor, a u stvari je bilo mjesto ubijanja",rekao je Mesic.

"Ovdje danas nema spomenika, a kosti ubijenih rasute su u znanim i neznanim jamama Velebita", kazao je i dodao kako je neobicno da njih danas niko ne istrazuje, pa ni oni, kako je rekao, "koji su tako posveceni otkopavanju ratnih i poratnih grobnica".

Ocijenio je kako su politicki ciljevi onih, kako je rekao, koji se skrivaju pod "firmom" revizije historije, providni i sasvim jasni. S jedne strane, oni unistavaju pretpostavke za suzivot, a sa druge teze stvaranju uslova koji ce omoguciti povratak na politicki kurs iz vremena prije 2000. godine.

"Ma koliko nas danas sa estrade bombardovali ustaskim pozdravima i ma koliko manipulisali brojevima, sa ovog mjesta zelim poruciti da je sve vezano sa ustaskom strahovladom danas u Hrvatskoj neprihvatljivo", rekao je predsjednik Republike te je zakljucio kako je sa tog mjesta duzan obecati da ce se oduprijeti svima koji nas zele uciniti taocima jednog kratkog ali uzasnog dijela historije.


Prof. Hamdo Camo


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 76 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 1 onaj sto cita, a nece da se registruje.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group