www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 17th, 2021, 1:07 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 15 posts ]  Stranica 1, 2  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: Tudjina
TekstNapisano: Oktobar 29th, 2011, 8:53 pm 

Pridružen: Mart 31st, 2011, 2:10 pm
Tekstovi: 114
Nekidan, lutajuci ovom tudjinom, koju sada smatram domovinom, izadjoh iz voza
na jednoj stanici, u nekoj nedodjiji, koja sama po sebi nije nista obecavala...
A ovdje, ama i u najmanjem mjestu, osim sto ima kafana, restorana, ima i Dom kulture
i biblioteka. U vjecitoj dilemi sta prvo posjetiti, a znajuci sebe da ako odem u kafanu,
fajront je moj, i onda odoh u ono sto volim isto ko kafanu ,u biblioteku.
I nadjoh i posudih knjigu, a u njoj, izmedju ostalog, kaze pisac:
"Oni koji su napustili svoju domovinu svjesnu su da umjesto dvije domovine sada imaju
dvije tudjine.Oni ce odsad, ako vec i nisu,uvijek i svugdje biti stranci."


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tudjina
TekstNapisano: Oktobar 30th, 2011, 2:14 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
O ovome se treba pozabaviti i parlament pa da nam pri popisu ostave mogucnost da se u rublici DRZAVLJANSTVO upisujemo kao STRANCI.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tudjina
TekstNapisano: Oktobar 30th, 2011, 3:04 pm 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Ma bio sam stranac u carsiji jer sam iz Gracanice,stranac u Sarajvu jer sam iz Rogatice,u Nisu,Beogradu,Zagrebu i Ljubljani jer dodzoh iz Bosne.Danas sam stranac koji dolazi iz zemlje koja ne postoji.Djeca mi kazu da su pola Bosanci a pola Francuzi,zena mi je Francuskinja a ja postadoh Dijaspora,bivsi i niciji.

Zivot je ZAJEBANA STVAR. :headbang: :headbang: :headbang:


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tudjina
TekstNapisano: Oktobar 31st, 2011, 9:52 am 

Pridružen: Mart 31st, 2011, 2:10 pm
Tekstovi: 114
Maloprije mi bila na kafi jedna prijateljica, rodjena banjalucanka, prava raja, a imamo
o cemu i pricati. Negdje l974/75 ja i Safet Medosevic upisali Pravni fakultet u Banja Luci,
a tamo nas doceko rahmetli Ismir Brankovic-Smo, i "uveo" nas u raju. Bio je tamo i Zoran
Coric, a i rahmetli Hasib Torlak je tu radio neko vrijeme.Ma prihvatili nas pravo.
E sad ona procitala ovaj citat o tudjini sto sam napisao i ukori me. Kaze nisi stavio sve,
nisi stavio najvaznije, a to je jezik... i u pravu je...pa evo stavljam u originalu:
"Oni koji su napustili svoju domovinu svjesni sa da umjesto dvije domovine sada imaju
dvije tudjine. Oni ce odsad, ako vec i nisu, uvijek i svugdje biti stranci. Njima je jedini
krevet za pocinak-JEZIK. Stoga, oni came pred postanskim sanducicima i cekaju pisma
iz prve tudjine". I jos mi kaze "Safatala se ja sa jednim Svedjaninom, i kaze mi on, jag
älskar dig(ja te volim), a meni umjesto da bude drago, ja se sva najezila...jebem te i
tebe i jezik ti kad neznas reci VOLIM TE, pa da te moje srce razumije...


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tudjina
TekstNapisano: Oktobar 31st, 2011, 10:24 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Zato Safeta nek se registruje na našu stranicu...a na stranici hejbet naših birvaktilskih izraza. Jezik bosanski. Tuđinu je lakše podnijeti kad na ovim stranicama vidiš nekog dragog tebi ili pročitaš nešto što te u trenu vrati u zavičaj.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tudjina
TekstNapisano: Oktobar 31st, 2011, 10:25 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
I još nešto za birvaktilsku dijasporu

Attachment:
matica iseljenika.jpg
matica iseljenika.jpg [ 93.89 KiB | Pogledano 5113 puta. ]


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tudjina
TekstNapisano: Oktobar 31st, 2011, 11:48 am 

Pridružen: Mart 31st, 2011, 2:10 pm
Tekstovi: 114
Ovaj odbor je najvjerovatnije formiran negdje pocetkom 70-tih godina,
kada je Jusuf Kulic-Juka bio direktor Banke u svom prvom mandatu. A Juka je,
najvjerovatnije, i bio inicijator za osnivanje istog.Takvu snagu, pamet, inteligenciju
malo ko ima. Mozda je on i jedan od najjacih rogaticana...
Vidio sam ga ljetos u tramvaju, slucajno... Obradovali se pravo, i ja i on...
Pricali dugo...niti je on izasao na svojoj a ni ja na mojoj stanici...Tako mnogo
imamo jedan drugom sta kazati...a ne mogu ni da mu odem...bio sam samo
onda na zalosti kad je rahmetli Amir umro... i znam koliko pati...a ja ne mogu da gledam...


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tudjina
TekstNapisano: Oktobar 31st, 2011, 12:58 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
Hadzija,jaranica ti je debelo u pravu...samo si u svom jeziku svoj,pa i onda kada se osamis uz duhan i pivu misli polete na dobrom maternjem jeziku i idu ko prica.Ja nekako probam sacuvati se nabavljajuci knjige pa sam vec saletio omanju biblioteku:Selimovic,Andric,Jergovic,Dzamonja,Marko Vesovic,Zuko Dzumhur,Ibrisimovic,Sidran,Dervis Susic,Mak Dizdar,Tin Ujevic,Musa Cazim catic...procitam,pa nakon izvjesnog vremena opet,dodje ti ko dobar ahbab.Kad hoces onog malo urbanog ti potegnes Daria Dzamonju,hoces eglena a ti Mesu,jal Andrica,hoces sarajevskog i sevdalijskog - eto ti Miljenka Jerogvica,a "zbavio" sam i "Biserje" Alije Isakovica pa imam i sta antologijsko citati.
A,opet,trcuci po internetu,imam osjecaj da se nas jezik kvari...valjda skorojevici misle ako ubace koji kroatizam ili iz engleskog da su kulturniji i obrazovaniji,narocito ova mladjarija po raznoraznim forumima,ali stas.
I jos,cini mi se da je najbolje objasnio nas izbjeglicki usud Himzo Skorupan(cini mi se da je i on negdje u Skandinaviji):"Ovdje nisam,a tamo me nema."


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tudjina
TekstNapisano: Oktobar 31st, 2011, 2:18 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
Ne rece niko od ovih mojih koji su u toj od jedne tudzine kako to i na kom jeziku dumaju i sanjaju.Ja numijem drugcije nego na mom.Onom sto me mati ucila i na kom prve rijeci i izgovorih.
E zato i ne znamo sta smo.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tudjina
TekstNapisano: Novembar 1st, 2011, 1:58 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 2:11 am
Tekstovi: 4128
Ja, mozda znam. Mi smo nista i sve smo.
Nista, zato sto smo 'vaki izmedju sebe i sto nas pokusavaju tekve "napraviti" oni POLITICKI SMETLJARI koji drmaju Bosnom, a mi him sve to aminujemo. Ne rado (velika vecina) rado, malo njih, ili njike.
Sve smo, zato sto smo svoji, pa makar samo onda kada smo sami sa sobom, ili kada se urijetko sastanemo na sijelu, ili nekoj festi. Pa i ono moje "him" nije pravilno, ili jeste... Ja ga u zinad ( u inat) turim. U inad HIM ga turim.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tudjina
TekstNapisano: Decembar 3rd, 2011, 8:49 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
Stavih ovo pod "Tudjina",ne znam gdje bih,a da ne otvaram zasebnu temu.Na Rogatica.com cesto svratim,a ponajvise zbog pricica izvjesnog Acitagora,ili bolje reci PRICA,koje spomenuti smjesta u kontekst zavicaja da bi ih "primakao" zavicajnoj publici.I tu cistu knjizevnost koju Acitagor ispisuje onda komentarisu ko da je to forumska tralalala,pa je li ovo tacno,ili je mozda pogrijesio,pa ja znam o kome se radi,ali nije ovnjegova tetka,to je njegova,itd.itd.Momak ispisuje KNJIZEVNOST,a ona je fikcija,emotivni dozivljaj kazivaca,licni dozivljaj i licna poruka...Nesto slicno ovi novi kvazi-literati ili "internet novinari" pokusavaju i s takvom velicinom kakav je Ivo Andric,a da ne pricamo o "manjim".Sto ja to ovdje pisem,a ne pisem na mjestu gdje je objavljeno.Stoga,sto sam zbog slicnih istupa i blagih kritika,sutnut,zabranjen...da bi razni mali misevi mogli olako pisahati po vrijednim(iskreno im se radujem) zabiljeskama Acitagora,a u zadnje vrijeme i Svedjanina i stalno prisutnog Mirsada.A i stoga sto pouzdano znam da ovu stranicu posjecuju ljudi i "sa jedne i druge strane",e da bi nasli lijepu pricu o svom gradu i zavicaju.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tudjina
TekstNapisano: Februar 28th, 2014, 9:03 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
PUT U ISTANBUL
Bilo je to,cini mi se,godine 1972.Dosao u Rogaticu mladi fotograf,Ismet Ljoti,da otvori fotografsku radnju,zakupio podrum kuce Planincica,bivsa birtija "Sjemec",malo lesonita,jupola,mracna komora,stolica i dva aparata...Rogaticka raja,kao i uvijek,docekali ga s dobrodoslicom,pomogli,priklljucili ga u KUD,malo bubnjao,malo pjevao i - postao prava raja.
Za malo vremena "lego" i vozacki,a lego i fico....dosla u posjetu braticna Vesna iz Srebrenice,Sele primio platu,Mirsina nana penziju,posudio se primus od Hitka Sijercica,sator i duseci od izvidjaca,Ismet nafalio Floriju na Marmara moru pored Istanbula,izvadili se pasosi i - kus sad - pravac Turska.
Bio je juni,a iznenada se okisalo.Moramo prvo u Gorazde po "zeleni karton",preko Jabuke,izvadili to,pa Ustipraca,a onda - pravi potop.Na starom putu za Visegrad u tunelima lokve od pola metra.cekamo da se to stisa...i onda picimo,uz Sargan,Uzice,Cacak,Krusevac,Pojate,zanocimo u motelu i rano,zorom,picimo za Nis.U Nisu kupujemo caj,kazu da dobro ide u Turskoj,cebadi,slazemo na galeriju koja se ljulja,otvorimo prozore i pridrzavamo je do Sicevacke klisure,zastanemo,napumpamo Bugijev primus,pristavimo corbu,jedemo,popijemo i kafu i pravac granica.
Na granici carinici trkeljaju,uzimaju Mirsi sto maraka,ja se provukoh...Bugarska,u jednoj livadi razapnemo sator,ukrademo malo sijena,spavamo "ko zaklani",dodje neki sumar,cuvar,tutnu smo mu rakije i on se primiri.U Sofiji obilazimo mauzolej Georgi Dimitrova,slikamo se,i picimo dalje...Silivri...granica.Prelazimo u Tursku,tamo nadjemo Mirsinog rodjaka Semsu koji taksira sa ogromnim "Sevroletom" i pita nas - kako ste dosli.Mi mu pokazujemo "ficu",a on ne moze cudom da se nacudi,veli:"I vi svi u ovoj maloj arabi?"
Edirne.Turska u punom sjaju.Mirise malo na zapad,a vise na Orijent.Prezalogajimo u nekopj ascinici,jeftino do kraja,obidjemo dzamiju i put pod noge.pravac Florija - Istanbul.prava,valovita cesta,okolo polja obrasla zitom i suncokretom,put lelujav,gore dole,ali prav.a "fico" dura...Canakale,Tekirdag,Florija...konacno.Plaza,kamp,vile i vikendice,nekako nadjosmo jedan cosak i pravac - Marmara more,toplo i puno meduza.
Toplo.ljeskarimo na sljunkovitoj plazi,ja pijuckam viski prvobitno namijenjen za sverc,Ismet s familijom iz Prizrena,a ja i Mirso - gdje bi,nego u Stambol.Nekim brzim vozom stignemo na Bajram-pasu,glavnu stanicu,petrolira i vojska i policija,to je ono vrijeme kad je general Evren pohapsio politicke prvake(i Edzevita,i naseg prijatelja Demirela,i druge(da se malo u hladnim zidinama uhavizaju),veli meni Mirso,hajdemo ih malo "testirati".Prodjemo mi pored trojice sa sljemovima i automatima,gledamo mi njih,gledaju oni nas,prodjemo tridesetak koraka,mi se okrenemo,okrenu se i oni...veli meni Mirso,opet,hajdemo potrcati,da vidimo kako ce reagovati.Ja isprepadan,odbijam.Sreca, poslusa me i odustasmo,vjerovatno bi pucali,vrijeme je tako,oni mladi,mi mladi pa ko najebe.
Pametnije je nama da obidjemo Topkapi saraj ljetnu rezidenciju svih otomanskih sultana,cvijetne basce i hamame,bazene,da zagledamo svilu i kadifu gdje su silni sultani uzivali i ljubovali,osmatramo Bosfor,mirisu ruze i zumbuli ko prohujali vijekovi derta,sile i raskosi...Odemo do Kapali carsije,hiljade ducana pod jednim krovom,javas,javas,bujrum,bujrum,tone zlata i bisera,srme i kadife,koze i tepiha,predjemo do Aja Sofije,dzamije Selimije,gledamo generale kako uzimaju abdest,razlijeze se glas mujezina,a meni,ono iz knjiga koje sam ucio napamet,najdraza ona iz "Gorkog vijenca":"Kakva vjera da se s ovom mjeri,kakav oltar blize nebu stoji".Danas,neki kazu drukcije,ali eto...Predjemo preko Zlatnog roga,obnavljamo znanje kad je Mehmed Fatih osvajao Konstantinopolj,brodove prenio preko brda i silne zidine su bile u okruzenju...na pokretnom mostu hiljade ribara i pokretnih rostillja koje ljudi nose na ledjima,toce vodu iz ibrika,zveckaju nekim metalnim praporcima...odatle krece ladja za neki usamljeni otok na kome nema automobila,a moze se i malim ladjama obici i otok gdje je bio zatocen Ismet Ineni,a danas,valjda,Odzalan...No,ne zuri nam se.Valja nama u Uzun Cupriju,usku cupriju kako bi mi rekli,varos sa tridesetak hiljada nufusa(stanovnika)a znamo jer na ulazu u svaki grad na tabli pise taj podatak.Odsjedemo kod bivsih Hasanagica,sada Akbulut,cetvorice brace koji dobro znaju nas jezik,u njihovoj ascinici osvanemo,sutradan nikog u raskosnoj kuci,samo sluskinje,nesto prezalogajimo i hajd obici dzamiju i imaret Mustafe Bosnjaka,zaduzbinu,autobusku stanicu odakle krecu autobusi firme brace Akbulut,sjedemo u jedan i pravac Florija...pita Ismet gdje smo bili,a mi njemu...eeee!
I tako dani teku u kupanju u Marmara denizu,a nocu slusamo i gledamo raskosnu Meral koja izlazi iz bazena ko dzenetska hurija...konobari nas pale,bunimo se,trazimo ovjeren racun,oni se prave blesavi...i mi ne hajemo jer tada je,zaista,u Turskoj sve bilo bagatela.
Slijedeceg jutra opet u Stambul obilaziti i pentrati se po starim zidinama i utvrdama cara Konstantina,a sta bi drugo kad ti je Mirso jaran,ja malo nize,on po vrhu,upeklo sunce,vazdan tako,ali sreca sve prodje hairli.Jos jedan dan izgubimo landarajuci po Brusa-bezistanu,kupujuci suvenire i garderobu,jedan prodaje brdo kosulja,deset pfeniga kosulja,cudim se kako je tako jeftino,on zna po naski i glasno veli da je on to ukro i fa je stoga jeftino.Kupim jednu kosulju,lijepa,u kampu probam,Mirso se smije,nesto ne stima.Ustanovimo da kosulja ima dva lijeva rukava!

Jos smo mi sijaset dogodovstina imali,od "posjete" Rospi-mahali gdje dame piju serbet umjesto viskija koji gosti obilato zovu,ali vrijeme je da se ide kuci,a i para je ponestalo...Posumnjamo da Ismet kao nov vozac nije bas najbolje rjesenje i prepustimo povratak u Coline ruke,zbog toga,a i imali smo namjeru stici za isti dan...poranimo,u rani sabah,bugarska granica,lako obavimo carinske formalnosti i picimo kroz ravnu Bugarsku,usput Cola presjece preko neke livade,ko blize je,a i benzin se stedi,Dimitrovgrad,preko Pomoravlja i Uzica ,u Mrcajevcima na panju nam odsijeku mesa i vruc somun,zamotamo,nalijemo vode, u Visegradu predjemo preko cuprije i u pola noci uz Sjemec...Tek tad nam se Cola povjeri da on uopste nema vozacki ispit!!!!

Dvije godine kasnije ja u JNA,Bulent Edzevit, turski premijer, koji je nakon hapsa demokratski izabran,okupira Kipar.prijetnje velikih sila,uspostavi se granica koju nadzire UN i - tako,dan danas.Nakon Edzevita malo priprijetila Tansu Ciler,ali ko zensko...
Cijenio sam tog Kurda i ljevicara,i danas ga cijene i Kurdi i Turci u dijaspori,kod nas u Bosni vise je bio na cijeni Demirel,ali to je tako,ko sto se danas cijeni Erdoan.Skrenuh u politiku,a htjedoh napraviti samo kratko podsjecanje kako i velike zemlje,kakva je Turska,znaju ponekad imati svoje ja ali i kliznuti kad se najmanje nadas.
Godinu kasnije opet se s Colom dogovorim da idemo u Tursku(ovaj put sa malo izmijenjenom posadom) da se,eto,licno uvjerimo kako to izgleda kad se iz diktature direktno uleti u demokratiju.I bi po dogovoru.Nazalost dvojica nasih saputnika Nazif Titoric i Meho Sabanic nisu medju zivima,ubijeni su u zadnjem ratu,zvjerski.
A bilo je to hodoljublje za nezaborav,ovaj put spremniji sto se tice kamp opreme,a i lova se popravila.Mi,ja i Cola,ko stari iskusni turisti, vodamo ovu dvojicu novih,ali ne moze im se sve prodati...nisu ni oni od juce.Ali sjecanje kako su zvjerski ubijeni ne da mi da opisem i zgode i nezgode,sale i dogodovstine,a bilo ih je,nije da nije.
Treci,i zadnji put, bio sam u Turskoj pocetkom agresije na Bosnu.Skrasilo se nas tri-cetiri familije u Uzun Cupriji,neki ostali heftu,neki pola godine ,neki godinu,ali svi su prije Dejtona potrazili spas u nekim "cafirskim" zemljama tipa Danska i Njemacka.Pamtim tih desetak dana u Turskoj po tom sto sam bosanskoj izbjeglickoj familiji kuhao grah u nekom sumarku, a pomagao mi neki Kurd koji je tu cistio,i sto je bilo puno komaraca i sto smo bili tri dana pravi musafiri,jelo se,pilo se ,mezilo se...oko pola noci lovila se na nekom duretnom tranzistoru bilo kakva emisija radija iz Bosne,ali oni tada,cini mi se,nisu dobacivali ni do Priboja.
I naravno,vratili smo se,ne u Bosnu,nego u Njemacku.I ovdje sa Turcima,a ponekad i s Kurdima ispijam cajeve,ne diskutujemo o politici mada je Kurdima drago kada ih,a da ne vide Turci,pozdravim sa dva prsta,ono V,i kazem:"Bizu seruk Apo!"Znam sta znaci,narocito za Kurde,ali vam ne bih preveo,jer svakako ne bi razumjeli!


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 15 posts ]  Stranica 1, 2  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 2 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group