|
Volio sam na carsiji gledati lahku Zukinu figuru kako pod ruku sa Vezirom,ko po jajima,hoda sarajevskom kaldrmom,od "Evrope" do "Djulaginih dvora",pa do "Sadrvana" i "Malih Daira".I svagdje loza i za Veziru kahva s rahatlukom.Onako,s bradom,potkresanom,prosaran sijedim,sa obaveznim djubretarcem nataknutim na vuneni dzemper,djelovao je magijski na sve nas mladje.Svi smo htjeli biti Zuko.A njegov crtez bio je ko njegov hod,lagana,drhtava linija perom,i u tih nekoliko poteza strpan cijeli ansambl zgrada,citadela,tvrdjava,turbeta,dokonih kafedzija i pospanih ribara,trgovaca i basibozuka razasutih u nekim dalekim svjetovima od Alhambre,Fesa,do Skadarlije i Konjica.Zuko je pred samu smrt dao svoj posljednji intervju sarajevskom "Svijetu",ciji ga je reporter posjetio u Herceg Novom gdje je,u podstanarstvu kod uglednih Stanisica,provodio svoje posljednje dane:"A sta starom covjeku treba,treba mu bijelo okrecena soba i da mu hala nije daleko."
I dan danas mi u usima zvone te umirujuce,bosnjacke,blagorodne rijeci...A volio sam,zelio,htio,ali nikad nisam stigao nacrtati,i okolo crteza ispisati citkom latinicom poruku koju crtez nosi.U "Rogatickim novinama" nacrtao sam desetke lapida,strecaka,nisana i mramorova,okolo ispisao neki tekst,ali to nije bilo ni nalik na ono kako je to samo Zuko,i niko drugi,pa ni Momo Kapor,znao tusem ispricati.
Sahranjen je u svom rodnom Konjicu,na lokalnom groblju,ispod Prenja gdje je na proplanku u hercegovackim visovaima sahranjen posljednji bosanski bogumil Lazar Drljaca,boem i slikar kakvih je Bosna i Hercegovina malo imala.
|
Prijava
Registracija
FAQ
Pretraživač
