www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 17th, 2021, 2:12 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 94 posts ]  Stranica Prethodna  1 ... 3, 4, 5, 6, 7, 8  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: Re: PISCI, KNJIZEVNICI
TekstNapisano: Mart 7th, 2012, 1:05 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
O Andrićevim “portretiranjima” bosanskih muslimana

Nadan Filipović

U pripovjetci “Most na Žepi” Ivo Andrić na nekoliko mjesta kroz cijelu priču neskriveno karikira sve što je bosansko-muslimansko. Teško je navoditi sve te dijelove jer bi to zauzelo mnogo prostora, a oduzelo bi previše vremena ne samo autoru, već i čitaocima. Stoga je potrebno ograničiti se na neki od pasusa koji će sam za sebe govoriti.

Naprimjer:

“Mislio je na stranca neimara koji je umro, i na sirotinju koja će jesti njegovu zaradu. Mislio je na daleku brdovitu i mračnu zemlju Bosnu, koju ni sama svetlost islama nije mogla nego delimično da obasja, i u kojoj je život, bez ikakve više uljuđenosti i pitomosti, siromašan, štur, opor. I koliko takvih pokrajina ima na ovom Božjem svetu? Koliko divljih reka bez mosta i gaza? Koliko mesta bez pitke vode, i džamije bez ukrasa i lepote?”
Stiče se utisak da Andrić nikako ne može spomenuti Bosnu, a da uz nju ne veže mrak i nešto mračno. Ne može izdržati a da ne iznese svoje mišljenje da čak ni islam nije mogao cijelu Bosnu obasjati, nego je obasjao samo “delomično”. Za njega je Bosna zemlja u kojoj je život bez ikakve više uljuđenosti, štur i opor.
Kako li će i ovo pročitati i kakvo će mišljenje o Bosni na osnovu pročitanog formirati neki daleki čitalac koji to čita na engleskom, francuskom, njemačkom ili bilo kojem drugom stranom jeziku?
U pripovjetci “Mara milosnica” u kojoj je podlogu, likove i cjelokupnu atmosferu “posudio” iz memoarskih zapisa Dr. Josepha Koetscheta, ljekara Švicarca u turskoj službi. Radnja spomenute pripovjetke skoncentrirana je oko glavnog lika Veliudin-paše, zvanog Čerkez, koji je nekako baš pred austrijsku okupaciju Bosne 1878. godine došao iz Carigrada za zapovjednika turske vojske. On Veliudin-pašu oslikava kao pijanicu, silnika, čovjeka bez ikakvih moralnih normi, čovjeka koji kao Turčin prezire Bošnjake, prema njemu i nekim drugim hibridni i negativni proizvod tursko-islamskog uticaja, i to “zbog njihova besmislenog turkovanja”, kako piše Ivo Andrić.
Tu je prema Muhsinu Rizviću “podsvjesno progovorio Andrićev kompleks njegova dodvorničkog nacionalno-kulturnog renegatstva u Kraljevini Jugoslaviji i odnos prema njemu samom zbog njegova besmislenog srbovanja, ali koje koje je kao pragmatičnu osnovu imalo njegov lični razlog i interes.” (Muhsin Rizvić, Bosanski muslimani u Andrićevom svijetu, 1995, 105).
Andrić piše o Veliudin-paši kao čovjeku koji je “ne brinući se ni za što na svijetu do za svoje vojnike i svoje konje, bio nemilosrdan i nezobziran, i uzimao, kad je vojsci trebalo, jednako tursko kao i hrišćansko, a globio je sarajevske jevreje gdje god je mogao.”
Kada u priči dolazi do pobune protiv njega u medžlisu “zbog nekakvog begovskog sijena”, on je na tužbe da je pijanica, da je nasilan, da otima tuđe kratko odgovorio:
“Ja volim da pijem. Ali me pijana niko nije vidio. Kavge ne tražim, ali, šućur, umijem da se bijem. Nemam para ni veresije, ni kučeta ni mačeta. Boga se bojim, sultana služim, i evo, ko mi šta može.
Tu se okrenuo prema odličnim ljudima i pokazao im, prirodnim mirom starog konjičkog oficira, jedan neočekivano bezobrazan gest.”

Slikovita satanizacija bosanskih muslimana posebno je izražena u “Fragmentarnim varijantama uz Andrićevu tezu”. Tu Andrić očito do usijanja podgrijava mržnju u morbidnoj sceni silovanja baba Anušine unuke od strane jednog u priči anonimnog muslimanskog mladića i nekog Salčina s Bistrika, epileptičara i ubojice. Ta sekvenca vjerovatno spada u najbrutalnije i najmračnije seksualno-patološke prizore u svjetskoj literaturi. Tu pisac gonjen možda i nekim svojim izobličenim seksualnim porivima do najsitnije pojedinosti opisuje sadističko mučenje i manijačno silovanje jedne nevine hrišćanske (srpske) djevojčice.
“Mameći je komadom šećera Salčin ju je doveo do napuštenog kamenoloma. I dok je stajala s ustima punim šećera, mladić se baci na nju, obori je i iščeznu s njom u obrasloj rupčagi. Najprije se nije čulo ništa do prštanje šljunka i škripa njegova bensilaha; ali ubrzo djevojčica poče da jeca, pa da vrišti i zapomaže. Mora da joj je dlanom zaklapao usta, jer je vriska dolazila na mahove i isprekidano. A Salčin je jednako čučao na stijeni. Usta su mu bila otvorena, a listovi, na koje se navalio svom težinom podrhtavali su. Dugo je tako stajao i razgoračeno gledao u rupu pod sobom. Odjednom se zanese, ispusti neki mljaskav, tup zvuk, raširi ruke i pade u rupu pored njih. Ozdo se čulo kako krklja i bije nogama. Mala je bila potpuno umukla.”
Mnogim bi se čitateljima moglo učiniti da Andrić pokazuje neskrivenu unutrašnju skolonsot prema morbidnim scenama silovanja, mučenja i ubijanja. Neskriveno je njegovo opredjeljenje da glavne likove silovatelja, manijaka, ubica, sadista i duševnih bolesnika nalazi samo među bosanskim muslimanima i Turcima. U njegovim djelima nema ni jednog jedinog psihopatološkog tipa navedenih kategorija niti među pravoslavcima, niti među katolicima. Ispada da je Andrićeva poruka čitaocima sasvim jasna. U islamu je zlo. U islamu i muslimanima klija sjeme zla koje isklijava kao rezultat morbidne tipove njegovih priča i romana.
Pa kako će i ovo pročitati i kakvo će mišljenje o bosanskim muslimanima na osnovu pročitanog formirati neki daleki čitatelj koji to čita na engleskom, francuskom, njemačkom ili bilo kojem drugom stranom jeziku?
U pripovjetci “Anikina vremena”, opisuje Mula Ibrahima Kuku slijedećim riječima:
“Volio je da izgleda učevan i tajanstven, a u stvari je bio dokona dobričina i neznalica, i živeo je od ugleda svoga deda, čuvenog mutevelije Mula Mehmeda, čoveka mudra i književna, koji je živeo sto i jednu godinu.”
Dalje, u istoj priči, opisuje Nazifa kao “krupno i blesavo momče iz begovske kuće, mirna budala, mutava i gluva, koji je dvaput preko dana dolazio pod prozore i nerazumljivim mumljanjem dozivao Aniku nudeći joj pune pregršti šećera.”
Po Andriću izgleda da nema degenerika i maloumne osobe među hrišćanima, među pravoslavcima i katolicima. Sve je to najgore rezervisano samo za Turke (bosanske mulimane). Andrić neskriveno čitatelju sugerira da su begovske kuće legla i azili tih blesavih i mirnih budala, simbola begovske degeneracije i njihova ne samo materijalnog, već i duhovnog propadanja.
U pripovjetci “Kod kazana” dva janjičara sjede na zastanku kod fra Markova kazana. Jedan je “primitivni janičar Kezmo, a drugi je Mehmedbeg Biogradlija, otmen čovjek koji je učio škole i vidio svijeta i koji potpuno odudarao od neukog Kezme” Tu dvojicu “jarana” vezuju “piće i skitnja.” Kezmo oko ponoći zaspa, a Mehmedbeg i fra Marko počinju dijalog koji je osnova ove priče. To je dijalog potpunog nerazumijevanja i nepomirljivosti dva različita pogleda na svijet.
“Turčin je dugo pjevušio kroz nos neku žalosnu tursku melodiju. Otkako zna za sebe i prima Turke i muči muku s njima, fra Marko je oduvijek naročito mrzio i tu njihovu potrebu za pjevuckanjem i beskrajnim lelekom i cvilenjem; on je u tome vidio kao neki naročiti znak njihova nemira i prokletstva.”

O tom izaponoćnom dijalogu između Turčina i fra Marka Andrić piše:

“Ne znaš pope ništa. Ne razumiješ, pa Bog! Da si se nagledao ljepote kao ja! Ali otkud vam to? Imate oči tek da pronesete zalogaj mimo usta i da potrefite u vrata.”
Fra Marko odgovori: “Dobro da ti imaš. A veliku si sreću i ti vidio.”
Mehmedbeg će na to :”Nemoj da se ljutiš prijatelju, ali ovako je. Krst na očima, pa šta možeš da vidiš? Krst i krst. A ima da se vidi siroto moja, ima!”
Dugo su se tako raspravljali, pa probudiše usnulog Kezmu, koji ustade i pođe otčepiti kazan, a fratar pođe s cjepanicom u ruci put njega, a “Turčin segnu desnicom za pojas, izvadi malu pušku, nešto neugledno i sitno kao jareća noga i skresa fra Marka pravo u stomak.”

Grozni Turci, odnosno užasni bosanski muslimani, a jadni dobri i plemeniti fratri, koje ovi “Turci” mogaše ubijati kad god su poželjeli, a da za to ne odgovaraju. Opet muslimanski primitivac, opet muslimanski ubica, koji kao “s nokta” mučki i nizašta ubi dobrog fra Marka.
Pa kako će i ovo pročitati i kakvo će mišljenje o bosanskim muslimanima na osnovu pročitanog formirati neki daleki čitalac koji to čita na engleskom, francuskom, njemačkom ili bilo kojem drugom stranom jeziku?
Andrić u pripovjetci “Olujaci” dalje nastavlja uopštavanje mraka, primitivizma, degenerisanosti i strašne ljudske ružnoće, bolje rečeno nakaznosti, u opisima jednog muslimanskog bosanskog sela. On piše:
“Sve u Olujacima dobro raste osim ljudi. Olujački čovjek je onizak, krivih nogu, širokih ali ne pravih leđa, nesrazmerno dugih ruku, široka lica sa spljoštenim nosom i sa crnim malim očima bezizrazna pogleda, velikog vrata koji je pri dnu proširen tako da s trupom čini nerazdvojnu celinu……Usled neprestanog penjanja i spuštanja, na koje ih je osudio položaj njihova sela, oni imaju naročito držanje pri hodu: cela gornja polovina tela im je zabačena natrag. Oni su poznati kao sumnjičavi i tvrdi ljudi koji malo govore, retko pevaju, uvek rade, i stalno stiču. Pored toga postoji verovanje da sve što se u Olujacima radi mora biti obeleženo. Izgleda da nema Olujaka koji nije gušav ili sakat ili inače rovašen. ….Žene se ponajviše između sebe. “
Stvarno, kada se pročita ovaj tekst, jedina aluzija mnogima može biti samo majmun, i to onaj krupniji, naprimjer gorila ili najmanje orangutan. Krive noge, široka leđa, nesrazmjerno duge ruke, široko lice sa spljoštenim noson, crne male oči bezizrazna pogleda, veliki vrat urastao u trup, neprestano penjanje i spuštanje kao sa drveta; sve to zaista može samo asocirati na “čovjekova prethodnika” u evoluciji. Uz sve to Olujaci (muslimani) su sumnjičavi, tvrdi, uvijek rade, gušavi su, sakati su, rovašni su, znači obilježeni su, a uz sve to žene se samo između sebe i zbog toga su degenerici.

U pripovjetci “Svadba” Andrić nastavlja istim žarom i tempom. On opisuje svadbu Ciganina muslimana, Huse Kokošara (indikativno ime za sitnog lopova). Andrić je tog Ciganina prikazao kao ratnog dobitnika, novopečenog bogataša i pravog skorojevića. On ga uklapa u svijet Bošnjaka, svijet kojem je večina bosanski Roma pripadala, a koje su Bošnjaci lijepo prihvatili kao što su nažalost prihvatali svakoga ko je htio živjeti s njima i među njima, uvijek poštujući običaje i način života došljaka, čak nekada više nego li svoje vlastite adete. Pa nobelovac piše:
“Na džamiju izlazi mujezin, koji je pre rata prestao da okujiše zbog starosti i sipnje i sad doziva vernike glasom davljenika…..a iz avlije preko puta Konaka dopire od ranog jutra ciganska svirka iz kuće koju je kupio Ciganin Huso, zvani Kokošar….. Ciganin Huso je male i nakazne glave, sa ulupljenoim nosom ispod koga i nije bilo usne nego su se beleli široki gornji zubi. Huso je kupio gospodsku kuću Hajrovića, usred čaršije, i preselio se u nju iz Ciganske mahale. Pustio je Mejru koja više nije bila u skladu sa njim i sa svim što je oko njega i odmah iza toga isprosio je i privenčao devojku iz dobre turske kuće iz Dušća. “
Ova je priča bi nekome mogla sugerirati Andrićev rasizam prema Romima ili Ciganima, ali “olakšavajuća okolnost” je da su i ti Cigani bosanski muslimani i među njima u Andrića nema ni jednog Cigana hrišćanina.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: PISCI, KNJIZEVNICI
TekstNapisano: Maj 23rd, 2012, 8:08 am 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Slika


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: PISCI, KNJIZEVNICI
TekstNapisano: Septembar 18th, 2012, 2:29 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
KNJIGA O DUHU JEDNOG VREMENA
U Goraždu promovirana knjiga Šaćira Filandre "Bošnjaci nakon socijalizma"

U okviru obilježavanja "Dana BPK-a i Općine Goražde" u gradu na Drini upriličena je promocija knjige "Bošnjaci nakon socijalizma", autora prof.dr. Šaćira Filandre.

Promotori djela koje govori o bošnjačkom identitetu, o toj identitetskoj transformaciji u postjugoslavenskom dobu bili su akademik prof. dr. Enes Karić te mr. Sead Turčalo.

Istaknuta je važnost i značaj ove knjige kroz višeznačnost Filandrinog pristupa u analizi političkog i kulturnog diskursa, ali i njegovog kritičkog osvrta na bošnjačku nacionalnu politiku i njene aktere.

Profesor dr. Enes Karić smatra da je ovo knjiga koju treba imati iz nekoliko razloga.

" Radi se o literaturi koja je primijećena u Evropi od mnogih akademskih krugova, literatura kojom se nadopunjavaju i koja se nadovezuje na neka druga značajna djela iz ove tematike kao što su 'Nacionalnost Muslimana ' autora dr. Kasima Suljevića, potom knjiga 'Muslimani srpsko-hrvatskog jezika' Salema Čerića, kao i djela prof. dr. Mustafe Imamovića", kazao je prof. dr. Karić.

Autor, prof. dr .Šaćir Filandra ističe da je uživao u pisanju knjige, koju ocjenjuje kao jako hladnu, preciznu, nemilosrdnu u kojoj nema stavova koji povlađuju bilo kome, to je knjiga o nama, o duhu jednog vremena.

"Knjiga je pisana u duhu bosanskog jezika, i ona se može i treba čitati kao jedan politički roman. Također govori i o tome kako da se politički sekulariziramo, modernizujemo, evropeiziramo, moramo naprosto postati nacija, politička zajednica, a ne vjerska zajednica. Prvi put sve zavisi od nas samih, naša budućnost, budućnost naše djece, budućnost države, društva i to je jedna nova geopolitička pozicija koju imamo ali se konačno moramo uozbiljiti, sekularizirati, transformirati i obrazovati", naglasio je Filandra.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: PISCI, KNJIZEVNICI
TekstNapisano: Septembar 18th, 2012, 8:28 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
Iz Filandrinih usta u bozije usi,a vise,u nase usi,bar po onom sto pise u medijima.A inace Filandru ja osobno,mada to nista ne znaci,cijenim najvise ob bosnjackih,a skoro i od svih BH intelektualaca.Valjda sto sam i sam na toj relaciji,pa mozda izgledam subjektivno....A sto je bas probrano Gorazde za promociju,i to,mozda,nesto znaci.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: PISCI, KNJIZEVNICI
TekstNapisano: Septembar 19th, 2012, 7:08 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Šaćir je vrh bošnjačke inteligencije. Nažalost jedan od rijetkih koji se uspio oduprijeti izazovima politike i političara (Sidran, Filipović-Tunjo...)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: PISCI, KNJIZEVNICI
TekstNapisano: Oktobar 2nd, 2012, 8:37 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
IN MEMORIAM PISCU
"Daco Džamonja je bio preurban za ovaj grad"

U kultnoj sarajevskoj kafani "Šetalište" održano je četvrto druženje u znak sjećanja na sarajevskog pisca Darija Džamonju, pisca koji je "pisao duhom Sarajeva" a koji je "treći put" preminuo 15. oktobra 2001. godine. Prvi put je umro 1993. godine kada je napustio Sarajevo, a drugi put kada je 1998. napustio Ameriku i svoju djecu.

http://www.klix.ba/vijesti/bih/daco-dza ... /121001183


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: PISCI, KNJIZEVNICI
TekstNapisano: Oktobar 3rd, 2012, 11:50 am 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
Poslije papanskih komentara na ovu vijest na Klixu - Daco je umro,definitvno,cetvrti put...Ako je ono raja,a valjda jeste,mladost i buducnost Sarajeva,onda :"Fuj".Daco je napravio spomenik Sarajevu u svojim briljantnim kratkim pricama,ovi turbo-folk,ce taj spomenik srusiti i glavni grad prelijepe nam Bosne i Hercegovine pretvoriti u najobicniju seosku provinciju.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: PISCI, KNJIZEVNICI
TekstNapisano: Oktobar 3rd, 2012, 12:15 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
PRETVOREN JE DA SI TI ZDRAVO! :(


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: PISCI, KNJIZEVNICI
TekstNapisano: Oktobar 11th, 2012, 8:08 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
ISTAKNUTI KNJIŽEVNIK
Sjećanje na Ahmeta Hromadžića, bh. Andersena

Da je živ, istaknuti bh. književnik Ahmet Hromadžić danas bi slavio 89. rođendan. Romansijer i pripovjedač te jedan od malobrojnih pisaca koji su njegovali bajku kao književni rod rođen je 11. oktobra 1923. u Bjelaju kod Bosanskog Petrovca.
Attachment:
ahmethromadzic.gif
ahmethromadzic.gif [ 119.86 KiB | Pogledano 4672 puta. ]

Osnovnu školu završava u rodnom kraju, a školovanje zatim nastavlja u Sarajevu.

Pisati je počeo u Oslobođenju 1944. godine. Nakon Drugog svjetskog rata radio je kao novinar u Sarajevskom dnevniku, a zatim kao glavni urednik lista Krajina u Bihaću i urednik kulturne rubrike sarajevskog lista Oslobođenje.

Kao glavni urednik u omladinskom izdavačkom poduzeću Veselin Masleša osnovao je čuvenu dječiju biblioteku Lastavica, koja je u svojoj dugogodišnjoj historiji objavila niz djela najvećih imena domaće i svjetske književnosti za djecu. Sa nekoliko kolega 1962. godine je pokrenuo manifestaciju Sarajevski dani poezije, koja se održava i danas.

Pisao je pripovijetke i romane za djecu i odrasle, književne i pozorišne kritike, književne reportaže, crtice i članke.

Zbog svog stila pisanja i prihvatljivosti djela kod čitalačke publike, a posebno djece, Ahmeta Hromadžića nazivaju bosanskohercegovačkim Andersenom.

Neka od najpoznatijih Hromadžićevih djela su: "Labudova poljana", "Patuljak iz Zaboravljene zemlje", "Patuljak vam priča", "Okamenjeni vukovi", "Dječiji pisci o sebi"...

Dobitnik je velikog broja nagrada. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti BiH. Ahmet Hromadžić je umro 1. januara 2003. godine u Sarajevu.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: PISCI, KNJIZEVNICI
TekstNapisano: Oktobar 17th, 2012, 12:10 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
NA DANAŠNJI DAN
Rođen Mehmedalija Mak Dizdar

Jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika. Njegova djela Kameni spavač i Modra rijeka su vjerovatno najznačajnije bosanskohercegovačke pjesničke kreacije dvadesetog vijeka.
Attachment:
MAK.jpg
MAK.jpg [ 26.36 KiB | Pogledano 4616 puta. ]

Mehmedalija Mak Dizdar rođen je 17. oktobra 1917. godine u hercegovačkom gradiću Stocu, izraslom na čarobnim vodama rijeke Bregave i ovdašnjim, neprekidanim, višemilenijumskim tragovima ljudskog i čovječnog života. Kao dječak odlazi na školovanje u Sarajevo. Prije svoga punoljetstva pripada naprednom socijalnom pokretu i ulazi u profesionalno novinarstvo. Sa 19 godina objavljuje svoju prvu poetsku zbirku, "Vidovopoljska noć", u štampariji prepolovljenu od državne cenzure.

Odmah početkom II svjetskog rata njemačko-ustaška okupatorska vlast uskraćuje mu mogućnost javnog djelovanja, a on se priključuje ilegalnom oslobodilačkom pokretu. Pred sami kraj rata, neuspješna policijska potjera za Makom i njegovim starijim bratom Hamidom, takođe pripadnikom pokreta otpora, završava zvjerskim premlaćivanjem trećeg brata i odvođenjem u logor Jasenovac, smrt majke i najmlađe sestre. Mak se nikada nije oporavio od ovog zločina, noseći stradanje svoje porodice kao vlastiti grijeh, kao bolest i tešku ranu do kraja svoga života.

Nakon rata, u socijalističkoj Jugoslaviji, najprije se, veoma uspješno, vratio novinarstvu. Potom, po odluci vlasti, osniva "Seljačku knjigu", izdavačku kuću za prosvjećivanje širokih narodnih masa. Ta mala Makova kuća ubrzo prerasta u "Narodnu prosvjetu", jednog od najvećih i najznačajnijih izdavača na Balkanu.

Nesklon socijalističkoj dogmatici i socrealističkoj estetici, pisanju panegirika novim vladarima, kao pjesnik ponovo progovara tek 1954. godine. Iako glavni urednik moćnog izdavača, u vlastitom izdanju štampa malu plaketu, poemu "Plivačica" koja je, uz još nekoliko paralelnih pjesničkih pojava u zemlji, hametice ove prostore uvela u umjetnost Evrope i Svijeta. Kako se i "Narodna prosvjeta" "otela", učinila opasne i neoprostive pomake u odnosu na kontroliranu i doziranu izdavačku praksu, vlast je ukida. Mak posljednje dvije decenije života nikada nije dobio stalno i adekvatno zaposlenje. Sa porodicom živi uglavnom na granici siromaštva. No, njegovo je stvaralaštvo sve bogatije i plodonosnije. Objavljuje niz novih poetskih zbirki i naučnih radova iz oblasti početaka bosanske pismenosti i književnosti.

Zbirka "Kameni spavač", objavljena 1966. godine, vrhunac je Makova stvaralaštva i jedan od najznačajnijih događaja u cjelokupnoj bosanskohercegovačkoj umjetničkoj i duhovnoj historiji. No, da se radi i o djelu sa dubokim političkim korjenima, porukama i mogućim posljedicama, prvi su prepoznali baš neprijetelji onoga što je Mak otkrivao, argumentirao i zagovarao. "Kameni spavač" namah je od njih, ispravno, protumačen kao silan podstrek i temelj u elaboriranju i dokazivanju bosanskohercegovačkog historijskog i duhovnog identiteta, autohtone bosanske historije, državnosti, prava na prošlost i budućnost. Pojava epohalnog Makova djela, "Starih bosanskih tekstova", antologije srednjovjekovne bosanske pismenosti, sa još bjelodanijim i istaknutijim probosanskim kontekstom dolilo je ulje na lomaču koja je odvajkada žarila i još gori za paljevinu zemlje Bosne.

Ostavši bez ikakve zaštite i pomoći u odbrani svoga djela i života, Mak Dizdar postaje žrtvom specijalnog rata što ga protiv njega vodi politička i intelektualna velikosrpska mafija u Beogradu i Sarajevu, sve do njegovog doslovnog, precizno programiranog i znalački izdizajniranog fizičkog nestanka.

Mak je, u godini svoje smrti, objavio poetsku zbirku "Modra rijeka", sa istoimenom pjesmom koja ga je istinski proslavila, a evropska je kritika imenovala "evropskom pjesmom".

U Sarajevu je ostao sve do svoje smrti, 14, jula 1971. godine.

Trebao se, dvije decenije nakon Makove smrti, desiti i posljednji zločinački atak na Državu Bosnu i Hercegovinu pa da stanovnici i prijatelji Zemlje Bosne, tog hiljadu godina trajnog svjedoka i sudionika evropske povijesti, postanu svjesni kako je Mak još onomad sve znao i sve (pro)rekao. I ktomu – kako ni ovi novi vladari Bosne nisu zaslužili niti ičim odužili one stare, i vječne – bosanske sanjare.

Bibliografija:
Okrutnosti kruga (1960), Koljena za madonu, Minijature, Ostrva, Kameni spavač (1966), Modra rijeka (1971)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: PISCI, KNJIZEVNICI
TekstNapisano: Novembar 20th, 2012, 3:45 pm 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Ovaj nije Bosanac a pjesmu je napiso davno prije rata.Procitaj te je u kontekstu onih sto su se borili,ima nesto...BALASEVIC.

Verujem, cenjeni sude, da dobro poznaješ ljude,
vi barem imate posla jer ćud je ćud a sud je sud.
Verujem, cenjena glavo, da si i učio pravo,
da svakom sudiš pošteno jer čast je čast a vlast je vlast.
I sve po zakonu, za to sam prvi,
ne bi bilo ove krvi da je bilo sve po zakonu!

Vlast je vlast,
i ja to poštujem, tu su paragrafi pa zagrabi
nek isto je i đavolu i đakonu,
pa nek se zna!

Nek' su mi gazili njivom, mojom se sladili šljivom,
uvek je lopova bilo jer ćuk je ćuk i vuk je vuk.
Nikada zlotvora dosta, suša mi uništi bostan
i led se prospe pred žetvu, al' led je led a red je red!

I prekardašilo, im'o sam bagremovu šumu
tamo dole prema drumu pa sam čekao.

Red je red!
Polako komšije! Ne može samo da se uđe,
da se ruši tuđe, lepo sam im rekao.

Ne lomite mi bagrenje,
bez njih će me vetrovi oduvati.
Pustite ih, moraju mi čuvati
jednu tajnu zlatnu kao dukati:
ne lomite mi bagrenje, pod njima sam je ljubio,
bosonogu i odbeglu od sna.

Ljudi smo, cenjeni sude, pa neka bude šta bude,
žao mi marama crnih, al' plač je plač a mač je mač.
Ne pitaj šta bi sad bilo kad bi se ponovo zbilo,
ne pitaj da li se kajem, jer jed je jed a red je red!

I sve po zakonu, tu su paragrafi pa zagrabi
pošteno i za veru i za neveru.

Red je red!
Sve ja to poštujem jer više bilo bi ubica
nego ptica koje odleću ka severu.

Ne lomite mi bagrenje,
bez njih će me vetrovi oduvati.
Pustite ih, moraju mi čuvati
jednu tajnu zlatnu kao dukati:

ne lomite mi bagrenje, pod njima sam je ljubio.

O, zar moram da vam ponovim?

Okanite se njih jer sve ću da vas polomim!


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: PISCI, KNJIZEVNICI
TekstNapisano: Decembar 17th, 2012, 7:32 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
PISMO MAJCI
Derviš Palić-Bosanac


Pišeš da imaš briga sto
Šta za doručak imam na stolu
Da pazim da ne nazebem
Boga da ne zaboravim

Pitaš za nju
Je li vrijedna
Kakve oči ima
I da joj ne budem naopak

Kažeš, da tuđa zemlja nikada ne može biti dom
Da se polako spremam
Na povratak kući
A i na potomstvo da mislim

Nemoj da brineš majko
Doručak je po tvojoj mjeri
Toplu sobicu imam
Još sam duboko u vjeri

Ona je, bezbeli, lijepa
Radi
Oči plave ima
Zar se rijeka na more srdi

I ovdje dođe proljeće, toplo ljeto i zima ljuta
Ali ipak srce kući vuče
Sa tavana skini bešiku staru
Na dar ti nosim unuče


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 94 posts ]  Stranica Prethodna  1 ... 3, 4, 5, 6, 7, 8  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 2 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group