www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 17th, 2021, 2:10 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 11 posts ] 
Autor Poruka
 Naslov: SMRT SMAIL-AGE CENGICA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:35 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
SMRT SMAIL-AGE CENGICA


- IVAN MAZURANIC -

Knjigu pise Djoko Malovicu,
silan Djoko s kamenijeh Duzi,
pa je posla Gacku i Lipniku
Smail-agi na bijele ruke:
"Cuj me, aga, gazi Smail-aga,
jesi l' cuo, jesi l' razumio:
odmetnu se raja po Drobnjaku,
nedadu ti grosa ni haraca,
ni ikakva treceleva carskog,
a ne dadu zijameta tvoga;
glavari ti o nevjeri rade,
a najprvi Cerovic Novica,
od Sirovca Petar Krsikapa,
od Malinska Damjanovic. Mirko,
Amza Tomic od sela Previsa,
od Petnice Karadzicu Shujo,
od Poscenja Basov Milutine
i sa njime pope Golovicu,
koji pero drzi u rukama,
sitne knjige na Cetinje sprema,
te on tebe panjka u vladike;
Djurdic Joko s Komarnice ravne
i Gavrilo Shibajlija stari, -
te ti, aga, o nevjeri rade
kako ce ti pogubiti glavu.
Jos cu ti se, aga jadovati
i velike jade iskazivat
za Novicu, za krvnika tvoga,
sto se tvome jadu domislio:
otisao vrelu i Cetinju
kod vladike, kralja cetinjskoga,
on je tebe davu ucinio
i ovako njemu govorio:
"Vidi zulum, sa Cetinja kralju,
od zuluma i od zulumcara,
od Turcina Cengic-Smail-age!
Mi od njega zivjet ne moremo,
po Drobnjaku velik zulum radi:
kad dolazi da kupi harace,
on dovodi trista haraclija,
uzima nam krave i volove
Smail-aga nama od poreza,
i goni ih Gacku i Lipniku.
Te bi jade raja oprostila,
no ne moze jade oprostiti:
Smail-aga ode, Rusto dodje
i dovodi trista kesedzija,
po Drobnjaku vise jade radi,
kolje nama krave i volove
i debele ovce i ovnove
i to bismo s jadom podnosili,
sto se Rusto asi ucinio:
sad nam iste lijepe devojke
al' nevjeste skoro dovedene;
to ne moze raja podnositi,
na ovakvi zulum obiknuti.
Vidi zulum, sa Cetinja kralju!"
Kad vladika bjese razumio
sto govori Cerovic Novica,
Novici je tako besjedio:
"A Novica, moja uzdanice,
mogu li se pouzdati u te
da ubijes Cengic-Smail-agu
i njegovu da izgubis glavu?
Znas, Novica, nije bilo davno:
kad izide na Grahovo vojska,
a pred vojskom bijahu Cengici,
da private pitomo Grahovo,
mene knjiga od vojvode dodje,
od vojvode Dakova Jakova,
da mu dajem indat u Grahovo,
da Grahovo branim od Turaka,
a ja poslah moje Crnogorce
a pred njima bracu Petrovice,
a pred svijem Stanova Stefana,
te odose pitomu Grahovu.
Kad dodose na Grahovo s vojskom
kod vojvode Dakova Jakova,
a bog ubi Dakova Jakova,
te on srete crnogorsku vojsku
a pred njome moje Petrovice,
pa iznese zezenu rakiju,
te opoji moje Crnogorce,
pa u Turke juris ucinise,
i u vojsku tursku ogreznuse,
te ih silni Turci opkolise,
isjekose moje Petrovice
i ostale mlade Crnogorce.
Tade su mi oci izvadili
i u srcu ranu napravili;
kako mi ih tade isjekose,
i danas mi stoji rana ljuta
na Turcina Cengic-Smail-agu.
Ja u tome sitne knjige pisah
na glavare niz Hercegovinu
ne bi li se Srbin namjerio
ko bi bracu moju osvetio
na Turcina Cengic-Smail-agi,
ne nade se dobroga junaka; -
a, Novica, ako boga znades,
nejli mene osvetiti, sine!
A evo ti bozju vjeru davam,
cestita bih tebe ucinio
dok je traga i koljena moga."
Kad Novica razumje vladiku,
on je njemu tako govorio:
"Al" cu svoju glavu izgubiti
al' aginu donijeti ode
i osvetit tvoje Petrovice!" -
Sve to kaza Djoko Malovicu
a Turcinu Cengic-Smail-agi:
"Istina je, Cengic-Smail-aga,
to je amo svekoliko bilo,
sad te hocu, aga, sjetovati:
kupi vojsku, hajde u Drobnjake,
da Drobnjake tevtis ucinimo
i uzmemo grose i harace!
Teke cu te aga sjetovati,
nemoj kupit kalabaluk vojske,
nego samo trista haraclija,
kojijeh je raja obiknula:
od tog raja uspregnuti nece,
no ce k tebe raja pohitati
i donijet grose i harace;
onda cemo lako za glavare."
Kada agi sitna knjiga dodje
i kad vide sto mu Djoko pise,
misli aga sto ce od zivota;
sve mislio, na jednu smislio,
pa sarenu knjigu nacinio,
nacinio, pa je opravio
na Turcina Stocevic-vezira:
"Jesi l' cuo, Stocevic-vezire,
jesi l' cuo, jesi l' razumio
koji su se jadi nacinjeli
u Drobnjaku, u plemenu jaku:
e se raja asi ucinjela,
ne dadu mi grosa ni haraca?
Pa mi Djoko Malovicu kaze
da povedem haraclije Turke,
samo moje trista haraclija;
pa ne smijem inokosan poci
pr'o prostrane Pive kalovite.
Kad ja Pivu kalovitu predem,
te ja dodjem u pleme Drobnjake,
Drobnjaci su krvavi junaci,
pa ne zale za zlo dati blago,
sarene ce knjige opraviti,
sitne knjige na pivske glavare,
veliko im mito obecati,
pivsku raju dici na oruzje.
Oni ce mi s pleci udariti
za drobnjacko necestito blago,
a Drobnjaci sprijed docekati,
pa se bojim, izgubicu glavu.
No te molim kako starijega:
poslji tvoga sina Miralaja,
oko njega sest stotin' Turaka,
neka ide Gacku i Lipniku,
i dacu ti bozju vjeru tvrdu,
voditi ga u Drobnjake necu,
no g ostavit Gacku i Lipniku,
nek na Gacku vlasi cuju vojsku;
to kad cuju od Pive glavari,
ne smiju se Vlasi prevariti
ni drobnjacko mito privatiti;
ja cu tada u Drobnjake poci."
Pa kad takvu knjigu opravio,
onu posla, opet drugu pise,
opravi je krvavu Niksicu
na koljeno Ametu Bauku:
"Okupi mi zestoke gradane,
pa ih vodi u pleme Drobnjake,
te uzapti sva sela drobnjacka
od Mokroga do Dobrijeh Sela,
eto mene s vojskom u Drobnjake, -
da nevjeru mene ne ucine."
Onu posla, trecu brze pise
krvavome Kolasinu gradu
na Stricinu begu Musovicu:
"Jesi l' cuo Beze Musovicu,
e se moja raja odmetnula,
pa ja odoh u Drobnjake s vojskom,
pa se bojim od njih prijevare,
nego kupi seratlije Turke.
Hajde brze u pleme Sharance,
te ustavi sva sela saranska
dok Drobnjake tevtis ucinimo!"
Pa kad takve knjige razaslao,
malo sio pa otpocinuo.
Dok eto ti silna Miralaja,
Miralaja vezirova sina,
i dovede sest stotin' Turaka.
Kad ga vide gazi Smail-aga,
pod kulu je njega namjestio,
pa okupi trista haraclija;
kad okupi trista haraclija,
on ustade na note junacke,
sablju pase, a brnjasa jase,
a gavrana u povodu vodi.
Otole je aga okrenuo,
i prvi je konak ucinio
na Smrijecnu, selu malenome;
tu nocio, i divno mu bilo.
Pa kad svanu i ogrija sunce,
otole je okrenuo vojsku,
drugi konak na Bezuje dodje;
tu nocio, i divno mu bilo.
A kad svanu i ogrija sunce,
otole je preturio vojsku
pro Dragalja, zelene planine;
dodje aga na kamene Duzi,
tu ga vide Djoko Malovicu,
pa on srete agu Smail-agu,
vodi agu na bijelu kulu;
druga vojska tabor ucinila
na livadu pred Djokovu kulu.
Posto Turci konak ucinili,
to se culo u pleme Drobnjake
de je aga na Duzi dosao,
i to cuo Karadzicu Shujo,
pa je jedva noccu pretrajao,
pa kako je zoru opazio,
tad vojvoda posjede dorina,
ocera ga na kamene Duzi;
a kad dodje na kamene Duzi,
dogna konja do Djokove kule,
ode slusat sto besjedi Djoko,
sto besjedi i aga i Djoko.
Aga pita Malovica Djoka:
"Sad sto c.emo, Malovicu Djoko.
sad sto cemo, Djoko, od Drobnjaka?"
A Djoko ga stade sjetovati:
"Cujes mene, gazi Smail-aga,
ti ako ces mene poslusati,
ti uvati Cerovic-Novicu,
te Novicu na kolac udari,
pa uvati Karadzica Shuja,
te vojvodu Shuja ti objesi,
a uvati popa Golovica,
te mu odbij od rbata meso
i desnu mu odsijeci ruku,
da ne pise knjige na Cetinje
a ostale drobnjacke glavare
pod zestoku globu ti udari,
i ti uzmi blago u Drobnjaka;
tade ce nam sirotinja doci
i donijet grose i harace."
To veljase Djoko Malovicu,
a to cuo Karadzicu Shujo,
pa odsjede od dorata svoga,
pa srdito na kulu izide
pred odaju de aga sjedase,
nogom desnom vrata otvorio.
pa aginu ruku poljubio;
a aga mu govorit otide:
"Dje si, Shujo, ocigledna kurvo,
koji meni o nevjeri radis
i odmeces raju u kaure?"
A Shujo mu govorit otide:
"Cuj me, aga, gazi Smail-aga:
ja nijesam ocigledna kurva.
no je Djoko ocigledna kurva,
sto te laze, te ti blago mami,
panjka raju svome gospodaru."
A rece mu aga Smail-aga:
"Kad nijesi ocigledna kurva,
kamo tebe Cerovic Novica?"
A rece mu Karadzicu Shujo:
"Eno, aga, Cerovic-Novice
U Tusimnju, na bijelu kulu,
iskuplja ti porez od Tusimnje;
i cujes li sto cu govoriti:
de recemo, Novica ce doci,
i kad bi te za to prevario,
nemoj mene nista vjerovati."
Tade poce gazi Smail-aga:
"Nek Novica na Poscenje dodje!"
Tade rece vojevoda Shujo:
"Daj mi, aga, izuna tvojega
da ja podem u Petnicu kuli,
da ti, aga, konak siguravam!"
A aga mu izun darovao.
Ode Shujo u Petnicu kuli;
kako dodje na bijelu kulu,
sitnu knjigu na koljenu pise,
opravi je Cerovic Novici,
sve mu kaza sto je i kako je,
i kako se agi zatekao:
"No, Novica, moj brate milosni,
hajde brze u pleme Drobnjak
necemo li agu prevariti,
ne bismo li agu pogubili;
kad mi ne bi dosa u Drobnjak
ti moj brate, Cerovic-Novic,
ne bi mene aga vjerovao,
no bi mene pogubio glavu."
Kad Novici sitna knjiga dodje
brze zovnu bratuceda svoga,
bratuceda Cerovic-Sekula:
"Bratucede, Cerovic-Sekule,
da idemo u pleme Drobnjake!"
Poslusa ga Cerovic-Sekule,
pa podose oba u Drobnjake.
Kad. dodose u pleme Drobnja!
tu nadose Karadzica Shuja,
sjedi Shujo na kamen studeni,
pa on grozne suze prolijeva,
Novica mu bozju pomoc viknu,
a Shujo mu s placem privatiio,
a pita ga Cerovic Novica:
"Shto je, Shujo, na zlo udario?"
"Ne pitaj me, Cerovic-Novica!
Smail-aga na Poscenje dodje,
i velik nam zulum ucinio:
uvati nam popa Golovica,
te m' udari stotinu toljaga,
na muke je njega udario;
sad sto cemo od zivota svoga?"
Tada rece Cerovic Novica:
"Dobro cemo, vojevoda Shujo!
Voliji sam muski umrijeti
no veliki zulum podnositi,
kunem ti se, a vjeru ti davam,
ja cu na njeg' pusku opaliti
da bih znao da cu poginuti,
nego hajde na noge lagane
da idemo agi na Poscenje!"
Ustadose i agi podose,
i odose agi na Poscenje;
tu vilene konje razjahase,
konje dase Cerovic-Sekuli,
oni idu agi pod cadorom,
Shujo agi poljubio ruku,
Novica se naljutio na njga,
ne sce agi da pristupi k ruci,
a aga mu ode besjediti:
"Samovoljni Cerovic-Novica,
zasto si se naljutio na me,
te mi ne sce poljubiti ruku?"
A rece mu Cerovic Novica:
"Cujes mene, Cengic-Smail-aga:
zasto slusas Malovica Djoka,
sto za blago panjka sirotinju,
zato sam se naljutio na te!
Shto namuci popa Golovica,
ti si mene zalost ucinio!
I ti mene zoves nevjernikom, -
ti si meni, aga, naredio
da ti kupim grose i harace
od Tusimnje, sela malenoga,
pa sam za te cuo u Drobnjake,
pa okupih juce Tusimnjane,
zaiskah im careve harace,
sirotinja blaga ne imase,
dogonjase krave i volove
i debele ovce i ovnove
da privatim njima od poreza,
ja ne mogah bez izuna tvoga,
a oni se naljutise na me,
i na mene pusku okrenuse,
odista me ubiti hocahu,
a ja sam im tako besjedio:
"Stante malo, moja braco draga,
dok ja agu na Poscenje pitam,
hocu li vi marve privatiti
da ja agi namirim haraca?"
Evo tebe dodoh u Drobnjake
da te pitam, Cengic-Smail-aga,
hocu li im marve privatiti
da ja tebe namirim haraca?"
A aga mu poce govoriti:
"Istina je, Cerovic-Novica,
sto god uzmes tamo od poreza
primice ti aga Smail-aga
i ciniti pogovora nece."
Tade rece Cerovic. Novica:
"Molim ti se kao starijemu
da podignes haraclije Turke,
da ih vodim na Mleticak ravni
na zelenu Baru Zajovica.
Onde cete tabor uciniti;
a isturi po medama Turke
neka Turci pale kuburlije,
neka jeka ide kroz Uskoke
neka cuju momci od Uskoka,
od tebe se hoce prepanuti
i brze ce porez iskupiti,
da ne idu Turci u Uskoke,
no ce mene porez donijeti,
a ja tebe sjutra na Mleticak.
I evo ti dajem vjeru tvrdu,
sjutra cu ti na Mleticak doci
kako svane i ogrije sunce;
i kad bih te za to prevario,
onda mene posijeci glavu!"
A aga mu poce govoriti:
"A aferim, Cerovic-Novica;
drzacu te vjernoga glavara,
da pred tobom starijega nema
u Drobnjaku, u plemenu jaku,
nego hajde u Tusimnju kuli,
eto mene na Mleticak ravni,
dovece cu na konak panuti!"
Kad Novica zacu lakrdiju,
on posjede vilena labuda,
pa ocera u Tusimnju kuli.
Kako dodje u Tusimnju kuli.
on ne gleda da kupi harace,
no sarenu knjigu opravio
na vojvodu Minu Radovica:
"Kupi meni silnovitu vojsku,
hajde brze u Tusimnju kuli,
da udarim Cengic-Smail-agi
necu li mu potubiti glavu,
da osvetim bracu Petrovice
a da skinem zemlji zulumcara!"
Onu posla, drugu nakitio,
opravio Damjanovic-Mirku:
"Okupi mi tridest Malinstang
hajde brze u Tusimnju kuli,
da na agu slavno udarimo
ne bismo li agu pogubili,
da osvetim bracu Petrovice!"
Kad je takve knjige rasturio,
on okupi od Tusimnje momke
a pod svoju prebijelu kulu,
pa tu sjede, te je pocinuo.
Dok eto ti Mine Radovica,
i za njime dodje silna vojska;
taman dodje Mina Radovicu,
dok eto ti Aleksica Mirka,
i za njime dodje nesto vojske, -
sastase se pod bijelu kulu.
Taman soko okupio vojsku,
dok pukose puske na Mleticak,
Smail-aga na Mleticak dodje,
i tu konak Turcin ucinio
i na klance stavio pandure.
Dokle aksam pade na dolinu,
onda krenu Cerovic Novica
uz Tusimnju od bijele kule,
pa on vodi vojsku na Slatinu,
tu veljase niko ne vidase,
al' tu bjese trideset Turaka
i pred njima Jelez buljubasa,
pa opazi Novicinu vojsku,
pa pod ruku pusku dovatio,
pa pobjeze prijekijem putem,
pravo agi pod satora dodje,
kako dodje, agi govorio:
"Silan aga, u zo cas ti bilo,
ti u zo cas vjerovao za se
mrku vlahu Cerovic-Novici:
on ne kupi porez lo Tusimnji,
no okupi silovitu vojsku
i izvede na Slatinu ravnu,
ujutru ce na te udariti,
i tvoju ce otkinuti glavu
i sve tvoje Turke krdisati!"
I aga mu vjerovati scase,
ali silan Shujo ne davase,
nego agi rijec govorase:
"Vjeruj mene, aga gospodare,
Novica ti udariti nece,
no daj mene cetr'est pandura,
da ja idem da ti strazu cuvam!
Onda rece Cengic Smail-aga:
"Bre makni se, Jelez buljubasa,
sto mi panjkas Cerovic-Novicu?
Novica me prevariti nece.
Nego cujes, vojevoda Shujo,
uzmi, Shujo, pedeset pandura
od Drobnjaka dobrijeh momaka!"
Shujo uze pedeset pandura
da on cuva na Slatinu strazu.
Kad izide na Slatinu Shujo,
onde nade Cerovic-Novicu.
Kad se Srbi sastadose onde,
medu sobom zbora ucinise:
"Kudar cemo na njeg' udariti?"
Pa rekose: "Da mu udarimo
sa Ivice, visoke planine."
Pa tudije vojsku povedose.
Na Ivicu kad je izvedose,
onde viknu Cerovic Novica:
"Stante, Srbi, da otpocinemo!"
Tu sjedose i otpocinuse.
Posto bjehu malo pocinuli,
ustadose na noge junacke,
pa podose na Mleticak ravni.
No bijase aga uranio
i pod cador kafu prijario,
taman mrku kafu prijario,
dok grom puce, a sinuse munje.
To ne bjehu munje ni gromovi,
no to bjese Novicina vojska
pa na agu Srbi udarise,
pobise se ognjem iz pusaka.
Kako Srbi na njih udarise
i po jednom puske isturise,
tad za ostra gvozda privatise,
pa u Turke juris ucinise.
Tu pogibe Cengic-Smail-aga,
ubi njega Cerovic Novica,
a pos'jece Damjanovic Mirko,
i cetrdest turskijeh begova
i drugijeh stotinu Turaka,
i stotinu konja ugrabise,
poskidase svijetlo oruzje
i turacke sa ramena glave,
i veliki sicar zadobise,
pa se Srbi zdravo povratise,
pjevajuci i puske mecuci.
Ponesose glavu sa Cengica
i ostale glave sa begova
cetinjskome kralju na Cetinje;
divno ih je kralju docekao,
darovao Cerovic-Novicu,
dade njemu medalju od zlata,
i suvise njega postavio,
postavi ga za prvog vojvodu,
i ovako njemu zafalio:
"Fala, sinko, Cerovic-Novica!
Dok je roda i koljena moga,
drzacu te kako svoju glavu."
Mirku dade od srme medalju
i ostalim sto je za kojega.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SMRT SMAIL-AGE CENGICA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:38 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
SMAIL-AGA CENGIC


PORTRET


Smail-aga Cengic je bio ajan, muteselim i general turske vojske.

Rodjen je 1788. (1780.) godine u selu Jelasica, udaljenom 35 km od Kalinovika. Kao mlad se istakao junastvom i borbama od 1809-1810. godine, protiv srpskih ustanika.

Kao mlad general, na poziv sultana, ugusio je ustanke u Srbiji i egiptu. Za ove zasluge proglasen je carskim zlatnim binjizzem i imenovan kapidzibasom.

Kada je Smail-aga dosao u Gacko 1814. godine nastanio se u Cernici, a zatim u Kuli Fazlagica i konacno u Lipniku kod Havtovca. U Lipniku je sagradio Cifluk s velikom kulom, malom dzamijom i vise stambenih objekata.

Cengici su imali kule i cardake u Maloj Gracanici, Srdjevcima, Lukavicama, Fojnici, Cernici.

Od Ivana Mazuranica, opisan je kao glavna licnost u epu "Smrt Smail-age Cengica" vrlo pristrasno i licemjerno (vidi u prilogu o Mazuranicu op.a.). Taj Mazuranicev spjev objavljen je u "Iskri" 1846. godine, gdje Smail-aga nije prikazan kakav je stvarno bio. Zato dr. Kraus u Njemackoj kaze: "Smail-agu je Mazuranic krivo i nepravedno opisao. Nase su simpatije uz odvaznog i neustrasivog junaka Smail-agu Cengica, a ne uz grmalje i pustahije crnogorske. Cengic je bio pravi istinski Slaven, a njegove ubice jadna kukavna bagra." (Hrvatsko kolo i citirano djelo, str.105 i 106).

Da se kod ubistva Smail-age Cengica, stvarno radilo o podmukloj kukavickoj ulozi aktera ubistva, a posebno Novice Cerovica, potvrdjuje i spjev koji glasi:

"Cerovicu u z´o cas ti bilo!
Sto izdade svoga gospodara?
Izdalo te ljeto i godina.
Za rukom ti nista ne nicalo
A, na kuli cedo ne plakalo..."

(Osman Nuri Hadzic, Pogibija Smail-age Cengica, Sarajevo, str.16).

Godine 1836. u Grahovskoj bici protiv Crnogoraca ispoljio je veliko junastvo sa svojim Gacanima. U tom boju je poginulo devet Perovica. To mu Petrovici nikad nisu mogli oprostiti.

Na prevaru iz zasjede je ubijen Smail-aga Cengic 1840. godine na Mleticcaku. Sa jos 70 svojih Gacana, medju kojima su bile poznate licnosti kraja: Besso Tanovic, Ferhat Krvavac - bajraktar.

U prevari i izdaji istakli su se Petar Petrovic Njegos i Novica Cerovic.

Pokopan je u svom turbetu u Lipniku.

Ozenjen je bio Celebijom Hasanbegovic i iza sebe je ostavio sedam sinova.

Smrt Smail-age Cengica u pjesmi crnogorskog pjesnika - pjevaca
Hrvatski historicar Ferdo Sisic o akterima zlocina

Na svoj nacin i historicar je opisao , u najkracoj formi, izdajnicko i kukavicko ubistvo, koje je imalo i obiljezje prevare. Ocito, da ga zacudjuje, da se ranjenom covjeku, kako tvrdi pjesma, odsjeca glava. To mogu samo srpsko-crnogorski vitezovi, na nagovor crnogorskog uzora sa brojnim zvanjima i titulama (pop, vladika, vladar, pjesnik) Petra Petrovica Njegosa.

Obimna pjesma narodnog pjevaca o smrti Smail-age

Zbog tuzne narodne pjesme, neki djelovi ce se citirati, zbog dobijanja odgovora o vise pitanja: o liku i osobinama Smail-age; o velicanju lopova i prevaranata kao nacionalnih junaka i vitezova (a bili su kmetovi i sluge Smail-age i drugih gatackih aga i begova); o Njegosevoj naredbi o likvidaciji Smail-age, zbog osvete pogubljenog brata i devet Petrovica u dobijenoj Cengicevoj bici na Grahovu; o Njegosevom primanju zavjeta od Novice Cerovica (sluge Smail-age) da ce on licno pogubiti Smail-agu i dobiti nagrade i darivanja titula; o odlasku Smail-age u Drobnjake na osnovu dobijenog pisma od Cerovica; o ulozi Ssuje Karadzica i Mirka Aleksica (inace Cengicevih sluga) u ubistvu Smail-age, te darivanju vladike akterima ubistva.

O gore navedenom govori pjevac, te ce se neki segmenti citirati.

O Njegosevom okupljanju zbora, gdje se govori u stihovima:

Zbor okupi Petrovicu Rade,
na Cetinjsko polje kraj biljarde.
Crnogorske okupi vojvode,
da razgovore medjusobno vode.
O junastvu i o megdanima,
pa vladika progovori njima.
Braco moja i druzino draga,
osili se Smail-aga.
Sto je bitku dobio Grahovsku,
i pobio vojsku crnogorsku.
I posjece devet Petrovica,
vitka sablja Smaila Cengica.
No, ima li dobra kaurina,
da pogubi srpskog dusmanina.
Moju milu bracu da osveti,
onda ne bi zalio umreti.

Cerovic je dao obecanje vladici, iako je svjestan junastva age, te rece:

Zagledase se vojvode poznate,
ko da primi takve poduhvate.
Da ubije pasu od Lipnika,
dok Cerovic svjestan tog rizika.
Rijec dade crnogorskoj sviti,
Petrovicu vladika cestiti.
Junastva mi i oruzja moga,
pogubicu agu gatackoga.
Kazu ima snagu Herkulesa,
a cuva ga Allah sa nebesa.
Sto je kao Djerdjelez Alija,
i da mu je u njedrima zmija.
Uzjahacu na njegova ata,
sinuce mu sablja iza vrata.
Osvetit cu Petrovica Djoku,
rusom glavom age gatackoga.
Ako ikad u Drobnjake dodje,
glavu cu mu odnijeti odje.
Predat cu ti glavu sa krvnika,
kunem ti se Petrovic vladika.

Odlazak Cerovica u Drobnjake da sakupi vojsku i prenese zelje:

Nek te sreca prati Cerovicu,
kad na mejdan izadjes Cengicu.
Zahvalise Novici vojvode,
te Novica u Drobnjake ode.
Isprica im kako stvar izgleda,
i pozdrave od vladike preda.
Da je reko Petrovic vladika,
da pogube agu sa Lipnika.
Rade im je obec´o nagradu,
kada primi glavu na biljarde.
Da Cengicu pismo napisemo,
i u Drobnjake da ga pozovemo.

Sadrzaj otpremljenog pisma:

Sto ne dodjes u Drobnjake zendjili,
Drobnjaci su harac pokupili.
Samo ago na znanje nek´ti je,
da ne dodje Dedo k´o i prije.
Da ne streca narod namuceni,
ti sam primi harac prikupljeni.
Hitro idi i nemoj cekati,
jos te ceka poklon obilati.
Kojeg su ti spremili Drobnjaci,
sve klevete i lazi odbaci.
Sto ti neko od Drobnjaka veli,
da te narod Drobnjacki ne zeli.

Priprema Smail-age za odlazak u Drobnjake:

On pokupi trista buljubasa,
i pojaha na svog kulasa.
Jos opasa sablju okovanu,
sta je vazda nosi na mejdanu.
Prvi aga jase pred Turcima,
preko Pive prema Drobnjacima.
Karadzic je Sujo uz Cengica,
al´ Novice nema Cerovica.
On se sprema i zasjede pravi,
da Mljeticak polje okrvavi.
No, dje vam je Cerovic Novica,
toga meni dovedite krivca.

U razapetom satoru, Turci se vesele i piju:

Filip Zugic podize zdravicu,
na Mljetackom polju pod Glavicu.
Dobro si nam gospodaru dos´o,
vec je zeman tri godine pros´o.
Pa, smo te se ago pozeljeli,
zato nismo harac donijeli.
A, Cerovic dogovore pravi,
i vara me i radi o glavi.

Prevara Cengicevih sluga (Novice Cerovica, Ssuja Karadzica i Mirka Aleksica):

Radi Sujo sve po dogovoru,
dok Cerovic Novica u zoru.
Sa vojskom banu i agu napadnu,
strasan plotun na satore planu.
Skoci aga da ata uhvati,
al´ mu plotun ne dade bjezati.
A, prilece Mirko Aleksicu,
ranjenom Smailu Cengicu.
Koji milost imase od cara,
Stade zveka plamena handzara.
Zgrabi glavu pa iz glasa vice,
Naplati li harac nas krvnice.

Donosenje glave u Cetinje i odnosenje nagrade i zvanja:

Mirko nosi glavu na handzaru,
na Cetinje Radi gospodaru.
Razvise se bajrak crnogorski,
jer dolaze vitezovi gorski.
Onda Njegos dariva knezove,
i cinove dodijeli nove.

Smail-aga Cengic je historijska licnost Gacka
O liku smail-age Cengica dosta je napisano. Bitno obiljezje i karakteristika gatackih prostora je plemicka porodica Cengici, zbog kojih su ovo mjesto posjecivali historicari, istrazivaci, putopisci, knjizevnici, vladike i drugi putnici namjernici.

U periodu od ukidanja Kljucke kapetanije u prvoj polovici 19. stoljeca (1835.g.), stanje se na gatackim prostorima nije promijenilo, iako je to period uvodjenja sultanovic (turskih) reformi. Zadrzane su drustvene i vojne strukture, iako je doslo do promjene naziva (umjesto kapetana uveden je naziv muteselim).

Muteselim je sreski nacelnik, ali nisu imali kao kapetani lokalne odrede.

Na funkciju muteselima postavljen je bivsi kapetan, sa ciljem da im spasi cast i da se umire, zbog ukudanja naziva kapetan. Medjutim, takve prakse nije bilo u Gacku, jer je Smail-aga Cengic bio ajan (celni covjek), s dozivotnom duznoscu.

Kada je 1840. godine poginuo, gatacki ajan postao je njegov sin Dervis-pasa (Dedaga) Cengic sve do 1862. godine.

Dedaga Cengic je rodjen 1823. godine u Kuli Fazlagica, a zivio je u Lipniku u kuli svoga oca Smail-age, ali su ga svi postovali, te i hriscani. Dedaga je bio pukovnik (miralaj) granicnih jedinica u Gacku.

Odnosi Smail-age sa lukavim vezirom hercegovackog vilajeta Rizvanbegovicem

Hercegovac Rizvanbegovic je miloscu sultana imenovan na polozaj vezira u Hercegovini 15.1. 1833. godine i bio na tom polozaju do 1851. godine (punih 18 godina) cime je "udarac u ledja" bio bosanskim kapetanima, a posebno ajanima, (koju funkciju je imao i Smail-aga Cengic), u borbi protiv Pokreta za autonomiju Bosne 1831-1832. godine i time pomogao u savladjivanju Pokreta.

Tako je Rizvanbegovic pomogao sultanu u borbi protiv egipatskog buntovnika Mehmed Alije, kao i protiv Pokreta i za tu uslugu nagradjen je vezirskim polozajem i tako vladao Hercegovinom vise od 18 godina kao Galib Ali-pasa Rizvanbegovic (Galib je pobjednik).

I pored negativne uloge vezira Rizvanbegovica Smail-agi, opet ga je, svojom mudroscu i lukavstvom, angazovao kao proslavljenog i dokazanog junaka za poznati i odlucujuci boj na Grahovu augusta 1836. godine. (Smail-aga je imao tada 48 godina).

Taj boj dobio je Smail-aga Cengic. U boju je poginulo mnogo Crnogoraca, medju kojima i brat vladike (Petrovica Njegosa) i jos devet drugih Petrovica. Uz Smail-agu istaklo se nekoliko Tanovica.

(Hrvatsko kolo, XII - Redovno izdanje Matice Hrvatske, Zagreb str.88)

Osveta vladike Petrovica za Grahovo i ubistvo Smail-age Cengica
Vladika Petrovic Njegos pripremio je osvetu Smail-agi Cengicu za poraz Crnogoraca, brojne zrtve, a posebno pogibiju brata i drugih devet Petrovica u boju na Grahovu.

Na prevaru, iz busije u zoru 7, oktobra 1840. godine (Smail-agi je tada imao 52 godine), na Mljeticaku u Pivi, ubijen je Smail-aga Cengic sa jos 70 Hercegovaca, medju kojima najvise Gacana. Tu je poginuo "najbolji" prijatelj Smail-age - Besho Tanovic, a ostali Tanovici: Mujaga Zagradcanin, Murat-aga iz Medjulica i Avdija su izbjegli.

Ocjena i vidjenja o smrti Smail-age Cengica

Ocjene i vijesti o smrrti Smail-age, tesko su pale citavom bosnjackom narodu, o cemu govori i narodna pjesma:

Kad pogibe Cengic na Mljeticaku, svu je Tursku zemlju zaplakao, zaplakao u crno zavijo. Bolji bjese Cengic Smail-aga, No, trideset u Bosni gradova...

Brojni zapisi svjedoce o liku Smail-age Cengica i njegovom dvoru
Vuk Karadzic o Smail-agi Cengicu

Smail-aga Cengic rodjen je 1780 (1788.) godine, a Vuk Karadzic 1787. godine, te su se kao savremenici dobro poznavali. Ni njihova mjesta rodjenja nisu mnogo udaljena, a time ni njih dvojica. Vukov zapis o agi glasi:

"Cengici su najznacajnija plemena u BiH, jer je kod njih bilo dosta begova i pasa. Za njega se govorilo da je medju prvim junacima u turskom carstvu. Crnogorski Drobnjaci bili su najhrabrija hercegovacka plemena, te su ubijali Turke i glave im odnosili svojim kucama.

Dolaskom Smail-age s 400 konjanika u Drobnjake da kupi harac, sukobio se s 400 uskoka naoruzanih puskama, te je tako mecima ubijen kada je na konju sa sabljom krenuo protiv Drobnjaka, ali na prevaru. Prevara je bila kukavicka, ali glava mu je odsjecena i odnesena."

Knjaz Nikola na dvoru Smail-age Cengica

Crnogorska vojska predvodjena knjazom Nikolom, dosla je u dvore Cengica. Ratni izvjestac Arso Pejovic dogadjaj opisuje ovako:

"Knjaz je zelio posjetiti to glasovito mjesto. Njega sa svitom na kapiji docekao je, kao domacin, vojvoda Anto Djokovidj. Muzika je svirala vojnicku himnu, a knjaz viknuo: "Jesi´l doma Dedaga Cengicu", te stupi u visoku kulu..."

Saznalo se, da su visoki kameni zidovi po cetiri metra visoki oko kula, te broj soba koje su u njima, iznenadili knjaza Nikolu. Zapelo mu je za oko soba okruglog oblika o kojoj je pisao i knjaz Nikola, jer je sluzila za vazne razgovore. U njoj su sa prekrstenim nogama sjedili vijecnici, a stil prekrstenih nogu ostao je i do danas.

Ratni izvjestac hercegovackog ustanka 1875. godine Arsa Pejovic opisao je dolazak knjaza Nikole 1876. godine u kulu Dedage i kaze:

"U najgornjim sobama zivjele su age Cengici, koji su brojali blago do 10 miliona, te se zato nisu bojali ni sultana u Stambolu. U dva niza kao u nekoj ulici poredani su veliki pleteni kosevi s robom, koju su Turci - ducandije prodavali. Ispod kule tece rjecica Mushnica, na kojoj su Cengicevi mlinovi i ribnjaci."

(Gavro Vukovic, Rat Crne Gore s Turskom 1876.g., Cetinje 1929.g., str.6).

Francuz Ami Bue

I ovaj naucnik boravio je u Lipniku 1839. godine kod gatackog muteselima Smail-age Cengica, a njegova rezidencija udaljena je od Gacka pola sata putovanja. On je bio glavni sef Gacka. Beg je bio tipicni Hercegovac pun veselja i zivota.

Smail-agu dobro su obezbjedjivali njegovi vjerni strazari, gdje se i na slici vidi postrojena straza prilikom predaje raporta nekom znacajnom posjetiocu. I djeca su, oko Cengicevih dvora i kula, u bosanskoj nosnji bila naoruzana i spremna za odbranu dvora. I taj detalj zabiljezio je, u svojim biljeskama ovaj ugledni francuski naucnik.

I njemackim citaocima poznat Smail-aga Cengic

I njemackim citaocima, preko prevoda djela "Smrt Smail-age Cengica" upoznali su se sa likom age. I narodna poezija neprijateljski je naklonjana prema Cengicu, iako je bio junak tih vremena. Zato, izvjesni dr. F.S. Kraus je misljenje. Da je Smail-aga, i od strane Mazuranica, nepravedno i pogresno okarakterisan, iako je neustrasivi junak i nije na strani nocnih razbojnika Crne Gore.

Isti pisac Cengica smatra pravim Slavenom, a njegove ubice Crnogorce smatra - kukavicama, jer su ga prevarom ubile.

Historicar Hamdija Kresevljakovic

Tako historicar Hamdija Kresevljakovic navodi da je kula klesanim kamenom bila ozidana i oko nje bile su podignute cetiri zgrade sa posebnim namjenama: musafirhana (za goste), haremluk (za zene), kuce za strazare - vojnike (pandure) i kuca zatvor (tamnica).

Najcesce mete rusitelja bile su Cengiceve kule i kule drugih u Gacku, Kljucu i Cernici

Sem vise kula u Lipniku, koje kao cjelina i po sadrzaju cine prave dvorce, ova najpoznatija i najbogatija porodica, imala je brojne kule u drugim mjestima i lokalitetima: kule Hasan-pase u Samororu (hajduci su je srusili 1752.g.) i sagradio drugu na rijeci Mushnici, te kule u Maloj Gracanici, Srdjevicima, Lukavici, Fojnici, Cernici, te vise puta podizane nove u Lipniku, na mjestu srusenih i zapaljenih.

Sve navedene Cengiceve kule, lanac kula drugih vlasnika od Bilece, Gacka, Nevesinja (na Planoj, Mekoj Grudi, Koritima, kule Vukotica i Tanovica i Tanovica u Fojnici, te kule u Zalomu, i dvor Becir-age Ljubovica u Odzaku kod Nevesinja), bice istovremeno srusene u orgijanju crnogorske vojske prema Mostaru.

Sva navedena rusenja su radi ostvarenja cilja, a to je zatiranje tragova bosnjacke kulture i historijskih vrijednosti istocne Hercegovine.

Smail-aga Cengic je stanovao i u Cernici i Kljucu

Obicno se ime Smail-age Cengica veze za Lipnik, gdje je najvise boravio i imao sagradjen dvor. On je i u Cernici boravio i imao svoju kulu.

Iako je rodjen koncem 18. stoljeca (1788.g.) u Jelasici, oko 35 km udaljenoj od Kalinovika, neki pisci vezu njegovo porijeklo i korjene, kao rijetku bosansku porodicu, za istocnjacko-tursko porijeklo iz Mesopotamije. To je i moguce, jer porodicna stabla mogu biti udaljena od mjesta rodjenja i boravka.

Smail-aga Cengic bio deceniju na celu Kljucke kapetanije

Kapetansku stolicu moglo je dobiti samo lice ukazom sultana u Istambulu, a taj ukaz (berat) regulirano je drzavnim aktom. Inace, poznato je, da je kapetanska stolica vrlo zahtjevna, jer na nju moze sjesti samo istaknuti ratnik, junak i zasluznik za Osmansko carstvo.

Rusitelji u Gacku stalno su se dokazivali

Iako su utisci o Cengicevim dvorima zacudjujuci za svakoga od posjetilaca, te i za knjaza Nikolu, ipak ih je njegova vojska spalila. Ocito, da urodjena mrznja i geni i historijski su ispoljavani u Gacku.

Nazalost, kula je izgorjela 1876. godine, sa svim zgradama i dzamijom, osim turbeta, jer su bili kivni na agu. Smail-aga je podigao dzamiju za potrebe vjernika.

Poslije pogibije Smail-age 1840. godine u Drobnjacima, podignut je Mauzolej - turbe ovom poznatom turskom junaku u Lipniku.

Zalosno je, da ni od njegovog cuvenog dvorca, nije ostao ni kamen na kamenu. Inace, na ovim gatackim prostorima ostala je i dalje mrznja prema Turcima, jer se orgijalo unistenjem neprijateljskih kulturnih spomenika i svih gradjevinskih objekata koji nisu njihovi. Zalosno je, da su se takve pojave desile i pred ulazak u 21. stoljece´, tacnije 1992. godine, upravo na gatackim prostorima, kada su sva bosnjacka sela opljackana, razrusena, spaljena, a njihovi zitelji poubijani i protjerani. Oni danas zive kao izbjeglice u gradovima i kolektivnim smjestajima u BiH, ali i u drzavama sirom svijeta.

Smail-aga Cengic imao je sve potrebne uvjete i zamijenio je posljednjeg kapetana Tanovica od 1805. do 1814. godine na celu Kljucke kapetanije, sto mu je bila pocasna duznost.

Skice i portreti Dervis-age Cengica, Dedage

Slika

Dervis-aga Cengic - Dedaga Rodjen je 1823. godine u Kuli Fazlagica. Naslijedio je svoga oca poslije pogibije kao vojnik od 18. godina. Vodio je vojsku na Drobnjake i Pivu da osveti oca Smail-agu Cengica.

U boju na Tushinama porazio je Crnogorce, a u boju sa Dragom Kovacevicem, najvecim crnogorskim junakom, izvojevao je pobjedu.

Od 1855. godine je sevdzed - zapovjednik granicara u cinu nuvalaja (pukovnika). Tu duznost vrsio je punih 20 godina. Za vojnicke zasluge 1869. godine imenovan je pasom (titula danasnjeg generala). Bio je najomiljenij Cengic medju Gacanima.


Zivio je u Sarajevu, gdje je izgradio vilu, pa se taj dio naselja Sarajeva zove Cengic Vila.

Njegova kcerka Almasahanuma, rodica je velikana Bosne Safvet-bega Basagica - Redzepasica. Jos su tri sina ostala iza njega. Zalagao se za unapredjenje vjere.

Umro je 1876. godine, na putu u Sarajevo i sahranjen je kraj carsijske dzamije u Konjicu, gdje mu je i mezar.

Dedaga Cengic 1841. godine osvecuje oca Smail-agu

Dedaga Cengic iskupio je vojsku u januaru 1841. godine i potukao Drobnjake i Moracane i tako osvetio svog oca, posjekavsi 170 glava i popalivsi vise sela. Povratkom u Gacko okitio je mezar Smail-age posjecenim glavama.

Uz Dedagu Cengica u tom boju istakao se Mustafa (Mujo) Tanovic iz Brestica (Brestcanin), jer je Dedagi donio tri posjecene glave.

(Hajrudin Curic, Crnogorsko hercegovacki odnosi, Gajret 1931, str.227)

(Gatacki Kljuc i Cernica, Sacir Skaljic i Ibrahim Mehic, str. 68-79)


Uredio i pripremio: Prof. Hamdo Camo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SMRT SMAIL-AGE CENGICA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:39 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
GROB UBICE SMAIL-AGE CENGICA MIRKA ALEKSICA U MANASTIRU PODMALINSKO


Slika
Zadnje pocasno pocivaliste u Manastiru: Podmalinsko

Da su se ubice i kabadahije u srpskoj historiji uvijek velicali i slavili kao srpski junaci, vojvode i mucenici, dokazuje i primjer
izbora zadnjeg pocasnog pocivalista "velikog vojvode i junaka".

Dokaz da su srpski manastiri pocasna mjesta u kojima se nadje mjesta za kosti svih onih koji imaju "zasluge" za "sveopste
dobro" srpskog naroda, pa i onda kada se radi o ubicama.

Manastir - Podmalinsko Po predanju nemanjicki manastir, (podignut od strane Urosa I oko 1252. g.), Hram Svetoga Arhangela
Mihaila (krsna slava Nemanjica) kod Savnika.

Zapusten u toku Drugog svjetskog rata. U obnovi od 1998. godine.

U manastirskoj porti nalazi se grob Mirka Aleksica, znamenitog drobnjackog vojvode, koji je posjekao Smail-agu Cengica.

Zato dr. Kraus u Njemackoj kaze: "Smail-agu je Mazuranic krivo i nepravedno opisao. Nase su simpatije uz odvaznog i neustrasivog
junaka Smail-agu Cengica, a ne uz grmalje i pustahije crnogorske. Cengic je bio pravi istinski Slaven, a njegove ubice jadna
kukavna bagra." (Hrvatsko kolo i citirano djelo, str.105 i 106).



Od juna 1998. g. nastojatelj manastira Podmalinsko je jeromonah Joanikije Djuknic iz Aranjdelovca.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SMRT SMAIL-AGE CENGICA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:44 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
SMRT SMAIL-AGE CENGICA


- IVAN MAZURANIC -

Slika

Biljeske o piscu:

Ivan Mazuranic rodio se 1814. u Novom Vinodolskom. U rodnom gradu polazio je narodnu (pucku) skolu, s njemackim kao nastavnim jezikom. U gimnaziji, koju je polazio u Rijeci, nastavni je jezik bio latinski. U Rijeci je ucio talijanski i madjarski, a naknadno je naucio francuski i engleski. Pravne je nauke studirao i zavrsio u Zagrebu. Od 1848. vrlo je aktivan u politickom zivotu. Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, a odredjeno vrijeme i predsjednik. Od 1873. do 1880. bio je i hrvatski ban. Slovi kao prvi ban iz naroda. Petnaest je godina bio predsjednik Matice hrvatske. Knjizevnim radom se poceo baviti jos kao srednjoskolac. Prvenac mu je: "Vinodolski dolce, da si zdravo". Mazuranic je sudionik Gajevih preporodnih nastojanja. Dopunio je dva pjevanja Gunduliceva Osmana. U povijesti hrvatske knjizevnosti ostao je najzasluzniji kao autor epa Smrt Smail-age Cengica. Umro je 1890. godine.


Sadrzaj:

Ovo djelo sastoji se od pet dijelova. Prvi dio zove se Agovanje. U ovom dijelu pisac nam govori o okrutnosti Smail-age. On je bez milosti i ubija cak i svoje vojnike. Smail-aga dovodi hrabre vojnike da bi ih ubio. Durak je bio najhrabriji i suprotstavio se Smail-agi, ali ga on ipak ubija. Drugi dio zove se Nocnik. U drugom dijelu pisac nam govori o Novici. On je bio Durakov sin i htio je osvetiti ubojstvo svog oca. Treci dio zove se Ceta. U njemu nam pisac opisuje Crnogorce koji se bore protiv Turaka. Njima se pridruzuje Novica. Cetvrto pjevanje zove se Harac. U njemu se vidi okrutnost Smail-age. On kupi harac od siromasnih i tako pokazuje svoju okrutnost. U ovom pjevanju dolazi do sukoba Crnogoraca i Smail-age. Smail-aga pogiba u tom sukobu. Zadnji dio nosi naziv Kob. U tom dijelu pisac se prisjeca Smail-age i njegove velike moci.

Mjesto i vrijeme radnje:

Radnja se zbiva na Gackom polju oko 1840. godine.

Kompozicija:

Ovo djelo sastoji se od pet dijelova: Agovanje, Nocnik, Ceta, Harac i Kob. Kompozicija je hronoloska. Pisac nas na pocetku djela odmah uvodi u radnju, tj. upotrbljava in medias res tehniku pisanja. Djelo je pisano u obliku stihova. Djelo ima 1134 stiha (deseterci, osmerci). Ovo je epski spjev.

Stil, jezik i tehnika pisanja:
Djelo je pisano u stihovima. Jezik je prilagodjen tadasnjem vremenu (ima dosta turcizma). Pisac koristi metafore, epitete i ponavljanje rijeci.

Likovi:

- Smail-aga Cengic
- zao, nasilan covjek, bez milosti
- preko njega pisac nam pokazuje kakvi su Turci ustvari bili
- Nanica
- Durakov sin i agin sluga
- nakon sto mu je Smail-aga ubio oca on zudi za osvetom i pridruzuje se Crnogorcima

Tema djela:

Sukob Turaka i krscana.

U cast Ivana Mazuranica:

Slika
Novcanica od 100 kuna

Ivan Mazuranic

Slika
Osmrtnica Ivanu Mazuranicu 1890:

Osmrtnica Ivana Mazuranica

Kao sto je receno o samom djelu:

Smail-aga Cengic je od Ivana Mazuranica, opisan je kao glavna licnost u epu "Smrt Smail-age Cengica" vrlo pristrasno i licemjerno. Taj Mazuranicev spjev objavljen je u "Iskri" 1846. godine, gdje Smail-aga nije prikazan kakav je stvarno bio. Zato dr. Kraus u Njemackoj kaze: "Smail-agu je Mazuranic krivo i nepravedno opisao. Nase su simpatije uz odvaznog i neustrasivog junaka Smail-agu Cengica, a ne uz grmalje i pustahije crnogorske. Cengic je bio pravi istinski Slaven, a njegove ubice jadna kukavna bagra." (Hrvatsko kolo i citirano djelo, str.105 i 106).

U nastavku (pod - linkovi) Vam prezentiramo teme koje su posvecene zivotu i djelu Smail-age Cengica, kao i znacaju porodice Cengic za ljude i krajeve na kojima je ta porodica zivjela.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SMRT SMAIL-AGE CENGICA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:45 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
DERVIS-AGA CENGIC DEDAGA

Slika

- BIOGRAFIJA -

(1823. - 1876.)


Dervis-aga Cengic - Dedaga Rodjen je 1823. godine u Kuli Fazlagica. Naslijedio je svoga oca poslije pogibije kao vojnik od 18. godina. Vodio je vojsku na Drobnjake i Pivu da osveti oca Smail-agu Cengica.

U boju na Tusinama porazio je Crnogorce, a u boju sa Dragom Kovacevicem, najvecim crnogorskim junakom, izvojevao je pobjedu.

Od 1855. godine je sevdzed - zapovjednik granicara u cinu nuvalaja (pukovnika). Tu duznost vrsio je punih 20 godina. Za vojnicke zasluge 1869. godine imenovan je pasom (titula danasnjeg generala). Bio je najomiljenij Cengic medju Gacanima.

Zivio je u Sarajevu, gdje je izgradio vilu, pa se taj dio naselja Sarajeva zove Cengic Vila.

Njegova kcerka Almasahanuma, rodica je velikana Bosne Safvet-bega Basagica - Redzepasica. Jos su tri sina ostala iza njega. Zalagao se za unapredjenje vjere.

Umro je 1876. godine, na putu u Sarajevo i sahranjen je kraj carsijske dzamije u Konjicu, gdje mu je i mezar.

Dedaga Cengic 1841. godine osvecuje oca Smail-agu

Dedaga Cengic iskupio je vojsku u januaru 1841. godine i potukao Drobnjake i Moracane i tako osvetio svog oca, posjekavsi 170 glava i popalivsi vise sela. Povratkom u Gacko okitio je mezar Smail-age posjecenim glavama.

Uz Dedagu Cengica u tom boju istakao se Mustafa (Mujo) Tanovic iz Brestica (Brestcanin), jer je Dedagi donio tri posjecene glave.


(Hajrudin Curic, Crnogorsko hercegovacki odnosi, Gajret 1931, str.227)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SMRT SMAIL-AGE CENGICA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:47 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ADIL ZULFIKARPASIC

Slika

Biografija


Politicar, publicist, bankar, predsjednik Liberalne bosnjacke organizacije. Rodjen u Foci 23.12.1921., od oca Husein-bega, dugogodisnjeg gradonacelnika Foce i veleposjednika, majke Zahide (rodjene Cengic). Supruga dr. Tatjana Zulfikarpasic (rodjena Niksic).

Osnovnu skolu zavrsio u Foci, srednju skolu u Sarajevu, studirao u Grazu, Becu i Fribourgu. Zavrsio politicke znanosti i pravo.

Od 1941.g. u antifasistickom pokretu. Zavrsio rat kao potpukovnik. Zamjenik ministra trgovine u prvoj posljeratnoj Vladi BiH. Godine 1946. odlazi u emigraciju. Predsjednik Bosnjackog Liberalnog saveza. Urednik "Bosanskih pogleda", koji izlaze u Becu i Fribourgu (1960 do 1967). Suosnivac "Demokratske alternative", clan izvsnog odbora Liberalne internacionale. Direktor i vlasnik kompanije "Stamaco" u Zurichu, utemeljitelj Bosnjackog instituta, s vrlo vrijednom i velikom zbirkom knjiga, dokumenata, rukopisa, slika i arhivske gradje o Bosni.

Vraca se u Bosnu marta 1990. Zajedno s Alijom Izetbegovicem formira Stranku demokratske akcije (SDA), ciji je podpredsjednik. Razilazi se sa SDA (septembar 1990.) i osniva Muslimansku bosnjacku organizaciju. Osnivac, izdavac i vlasnik tjednika "Bosanski pogledi" u Sarajevu (1991).

U julu 1991. inicirao Historijski sporazum izmedju Bosnjaka i Srba.
Objavio vise zapazenih rasprava, eseja i clanaka.

Objavljene knjige: Zbirka radova (Bec 1971), Bosanski pogledi (London 1984), Bosanski Muslimani : Cimbenik mira izmedju Srba i Hrvata (Zurich 1986), Povratak u Bosnu (Sarajevu 1990), Adil - clanci i intervjui (Sarajevo 1991). Zivi u Cirihu (Zurich) u Svicarskoj.


Adil Zulfikarpasic i po ocu i po majci potice od Cengica. Otac mu je bio unuk poznatog Zulfikar-pase, koji je jedno vrijeme bio pasa u Valjevu kasnije u Foci, a bio je i zvornicki sandzak-beg. Po majci je takodje Cengic sa Rataja. Ti Cengici dali su jedan citav niz vojskovodja, pasa i sandzak-begova u Bosni. Inace ime Cengica jedno je od najuglednijih u Bosni. I to je istovremeno bila jedna od najbogatijih porodica.

Prvi Cengic koji je dosao u Bosnu dosao je kao sin poznatog monarha koji je vladao u drzavi Ak-Kojumlu. Ta drzava se prostirala na dijelovima danasnjih teritorija Iraka, Turske i Irana. Oni su bili pobijedjeni od Turaka za vrijeme sultana Selima, koji daje svoju kcer za jednog princa iz te familije. Taj princ dosao je u Bosnu kao begler-beg. Imao je sedam sinova i od njega vode porijeklo Cengici. Cengici su ratovali na svim bojistima turske carevine.

Alipasa Cengic se tukao sa Zrinskim kod Jurijevih stijena i silazio sa svojom vojskom do Zadra.

Beci-pasa kao komandant turske konjice opsjedao u Rusiji grad Ocekov a mnogi drugi su ratovali po Austriji, Ugarskoj, Mesopotaniji, Egiptu kao i u svim ratovima za odbranu Bosne.

Cengici su imali svoje kule i odzake na sirokom podrucju Bosne. O Cengicima je pisao i poznati turski pisac Evlija Celebija i bio je i gost kod Cengica na Borijama 1664. godine. Njihove dvorce ovako opisuje: "Dvorovi Cengica su kao tvrdjava, veliki odzak koji je ukrasen sa oko 300 soba, divanhanom (dvoranom za primanja), banjama, magazom i stajom u koju se moze smjestiti dvije stotine konja."

Dvorci na Borijama bili su manji od onih na Ratajima, Odzaku i Miljevini. Potomci ovog Zulfikar-pase s Miljevine prozvali su se Zulfikarpasicima. Inace Cengici su opjevani u narodnim pjesmama. "Smrt Smailage Cengica" opjevao je Ivan Mazuranic. O Cengicima postoji bogata naucna literatura kako na nasem tako i na stranim jezicima. Familija Cengica njegovala je jednu specijalnu tradiciju. Govorili su strane jezike. Bilo je uobicajeno da se kod Cengica i zene obrazuju. Adilbegova majka je imala privatne ucitelje jezika. U kuci njegovog oca bila je velika biblioteka na turskom, arapskom i nasem jeziku. U kuci je takodje bila vrijedna zbirka oruzja i fermana. Sve u svemu do bosnjacke tradicije se u toj familiji uvijek drzalo.

Bili su i veoma religiozni "Sve se to duboko usjeklo u moju dusu tako da svakako mogu reci kako je citav moj zivot veoma odredjen onim sto sam ponio iz kuce. Moja uza porodica bila je prilicno brojna - imao sam sest sestara, bracu..., bila je to atmosfera rada, tolerancije i ljubavi. Te stare muslimanske familije zivjeli su jednim specijalnim zivotom za kojim ja i danas osjecam nostalgiju. Sto se tice odnosa pream ljudima uopce moram da kazem da sam toleranciju naucio u svojoj kuci." - kaze Adil-beg. Otac mu je bio veleposjednik osim toga bio je i gradonacelnik Foce 25 godina. Bio je i u Vakusfskom saboru u Sarajevu. Imao je i niz prijatelja koji su mu dolazili i s kojima je diskutovao. Tako da je vec tada njegov sin Adil kao djecak bio u prilici da cuje razna misljenja o Bosni, o islamu, umjetnosti, kulturi, politici...


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SMRT SMAIL-AGE CENGICA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:49 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
BOSNJACKI INSTITUT PRESELJAVA IZ CIRIHA U SARAJEVO


- Vakif Adil Zulfikarpasic -

Bosnjacki institut u vrijednosti od oko 100 miliona dolara preseljava iz Ciriha u Sarajevo

Slika
Bosnjacki Institut u Sarajevu

"Ja u moj narod, bosnjacku inteligenciju i buducnost moje drzave imam povjerenje" -
Adil Zulfikarpasic (SABAH 16.02.2002)

Razgovor sa Adilom Zulfikarpasicem obuhvata dvije cjeline i to: Prvi cjelina gdje se govori o zivotu i radu te politickom djelovanju gospodina Adila Zulfikarpasica u emigraciji kao i stvaranju Bosnjackog Instituta u Cirihu i njegovo preseljavanje u Sarajevo. U drugom dijelu iznosimo neke politicke poglede na Bosnu i Hercegovinu i neka njegova razmimoilazenja sa politikom Alije Izetbegovica. Odredjena objasnjenja u tom razmimoilazenju, ekskluzivno po prvi put u javnosti gospodin Zulfikarpasic iznosi za Sabah.

Adil Zulfikarpasic rodjen je u Foci 1921. gdje je zavrsio osnovnu i gradjansku skolu, Trgovacku akademiju, da bi kasnije studij ekonomije nastavio u Beogradu. Jos kao srednjosokolac je bio simpatizer ljevicarskih stremljenja, a sto je iskazivao u svojim djelovanjima u omladinskim organizacijama i u generacijama koje su se suocile sa fasizmom koji je dosao na granice bivse Jugoslavije i doveo u pitenje opstanak zemlje.

Ucesnik je NOB-e odnosno bio je u partizanima od 1941. godine do zadnjeg dana rata. Po odredjenim zaduzenjima u najtezim danima rata dolazio je i u okupirano Sarajevo gdje je bio od ustasa uhapsen, sudjen na smrt, kasnije pomilovan, odnosno smrtna kazna je zamijenjena robijom koju je izdrzavao u Zenici i Mitrovici. Na putu za Lepoglavu gdje je trebao biti prebacen na daljnje izdrzavanje kazne, on je iz Zagreba pobjegao. Preko Partijske organizacije, sa Huskom Miljkovicem je nastavio svoju borbu u partizanima u Cazinskoj Krajini, prije ovoga borio se u istocnoj Bosni. U toku rata je bio na raznim duznostima po citavoj Bosni. Rat je zavrsio kao visoki partijski i vojni rukovodilac. Jedno vrijeme je bio i clan Vlade BiH i pomocnik ministra. 1946. godine je kao mladic napustio Jugoslaviju zbog svojih sukoba i odredjenih sumnji u Komunisticku partiju a sto je proizvodnja njihovog negativnog odnosa prema Bosnjacima - muslimanima koji su najvise stradali u tom ratu i imali veoma lose razumijevanje od tog novog rezima bar u pocetku. U emigraciji se gospodin Zulfikarpasic odmah deklarisao i aktivirao kao antikomunista i kao covjek koji je nastojao da se muslimanska emigracija okupi i organizuje. To je u pocetku bilo vrlo tesko s obzirom da je bila malobrojnija i vrlo neorganizovana. U pocetku se ta emigracija oslanjala djelimicno na hrvatasku i vrlo malo na srpsku emigraciju.

Bosanska dijaspora je u to vrijeme imala listove koji su izlazili u Kanadi ciji urednik je bio Alija Konjhodzic musliman srpske nacionalnosti. Jedna grupa Bosnjaka je u to vrijeme izdavala jedan hrvatski list u Londonu. Kroz jedan duzi period gospodin Adil Zulfikarpasic je uspio okupiti i povezati nekoliko stotina intelektualaca koji su bili prostorno daleko a po svojim pogledima na odredjena pitanja vrlo blizu. Ti intelektualci su bili raseljeni od Australije, Novog Zelanda, nekih arapskih zemalja, Turske, Francuske, Engleske, Njemacke, Austrije Juzne i Sjeverne Amerike, gdje su bile locirane manje i vece grupe. Gospodin Zulfikarpasic je citavo vrijeme nastojao i usmjeravao sve te aktivnosti tih grupa da usklade svoj politicki rad sa interesima Bosne i naseg naroda sto im je na izvjestan nacin i uspjevalo. Te svoje aktivnosti su pokusali usmjeravati i preko odredjenih novina koje su uredjivali dr. Smail Balic i Adil Zulfikarpasic, zajedno sa jos nekoliko ljudi. Takodje je njegovo angazovanje bilo zapazeno preko Bosnjacke muslimanske liberalne organizacije koja je bila veoma organizovana sa jednim reprezentativnim brojem Bosnjackih intelektualaca i imala je uticaj na sve emigrantske krugove bivse jugoslovenske emigracije gdje je takodje uzivala i odredjeni ugled koja je imala dobre odnose sa makedonskom i hrvatskom emigracijom sa dr. Vlatkom Macekom, Krnjevicem i ostalima sa Slovencima - Krekom i nekim drugim, sa demokratski orijentisanim Srbima koji su se okupljali oko "Nase rijeci".

Takodje su imali odredjeni uticaj i na razne medjunarodne politicke organizacije, gdje su iskazivali svoju aktivnost narocito u liberalnoj internacionali u kojoj su bile vodece evropske stranke, tako da su na taj nacin dolazili u vrlo uske kontakte sa visokim predstavnicima evropskog liberalizma. Adil Zulfikarpasic je jedno vrijeme bio i clan Glavnog odbora Liberalne internacionale. Jedna grupa Bosnjaka u to vrijeme u kojoj je bio Smail Balic, Tufik Velagic, Semso Dervisevic i mnogi drugi bili su povezani sa takozvanom demokratskom alternativom. Demokratska alternativa bila je jedna izrazito demokratska opozicija komunistickom rezimu u kojoj su takodje bili osim predstavnika Bosnjaka i predstavnici Makedonaca, Hrvata, Srba i Slovenaca. Ona je imala jedan program po kome bi se u Jugoslaviji trebalo vrsiti odredjene promjene na jedan demokratski i nerevolucionaran nacin, sto znaci bez ucesca vojske, nego pomaganjem opozicionim strujama.

Za citavo ovo vrijeme Adil Zulfikarpasic sa ljudima oko sebe je imao kontakte i veze sa odredjenim uglednim politicarima i ljudima iz Bosne. To su prije svega bili ostaci demokratskih snaga Spahine hrvatske seljacke stranke i Jugoslovenske muslimanske organizacije kao i sa nekim drugim koji su dolazili svojim sinovima i rodjacima, te sa odredjenim vjerskim delegacijama. Nekoliko puta su se nasli i u odredjenim opasnostima gdje im je bila pripremljena i zamka da nasjednu preko odredjenih provokatora, koji su u to vrijeme slani u raznim misijama i koji su spijunirali odredjene krugove nase emigracije a koji su radili za komunisticki rezim kako bi nasu emigraciju kompromitirali i razbili.

Nalazeci se u svim ovim okolnostima, Adil Zulfikarpasic je odlicno ovladao i dobro govori engleski i njemacki sluzi se francuskim i italijanskim jezikom, a nesto malo slabije govori jos nekoliko jezika. Sa ovih nekoliko prethodnih napomena zeljeli smo da priblizimo nasim citaocima licnost koja je ionako dosta dobro poznata i da im prikazemo jedan ambijent u kome je nas sagovornik djelovao, a koji u svakom slucaju zasluzuje jedne veoma zapazene i uspjesne bosnjacke licnosti u nasoj dijaspori, koji mnogima od nas moze posluziti kao primjer kako se treba odnositi prema svojoj zemlji gdje se god covjek nalazio. Sve su to razlozi zasto smo se i opredijelili da razgovaramo sa Adilom Zulfikarpasicem.

SABAH Kao mladic od 26 godina napustili ste Jugoslaviju. Vi ste poznati po svom biznisu i kao Bosnjak koji je citavo vrijeme bio politicki aktivan i nikad niste zaboravljali na svoj bosnjacki korijen. Odraz takvog vaseg odnosa je i formiranje Bosnjackog instituta u Cirihu. Mozete li nam nesto detaljnije reci kako ste uspjevali uskladjivati sve te svoje aktivnosti?

A. Zulfikarpasic: Ja sam prije svega u emigraciji bio kao politicki emigrant, i moj rezon moje egzistencije je bila politika, a ne biznis. Moj cilj u emigraciji bio je da doprinesem oslobadjanju moje domovine od komunisktickog rezima diktature, i stvaranju demokratskih uslova za novi pocetak u koga sam ja duboko vjerovao. Dakle, moj glavni i osnovni cilj bio je politika u emigraciji, a covjek mora od neceg i da zivi. Ja sam porijeklom iz bogate familije i uzivao sam i izvjesnu pomoc od moje brace iz Turske. Nastojao sam da vrlo brzo postanem neovisan i da rijesim te probleme. Iako sam poceo sa studijem ekonomije u Beogradu, a zavrsio studije u Austriji i Svicarskoj, poslije cega sam se poceo baviti novinarstvom koje mi je omogucilo jedan normalan zivot, ali ni u kom slucaju nije mi donosilo odredjeni prihod koji bi mi omogucio da ja samostalno nesto organiziram i djelujem.

Jedna politicka okolnost je bila uzrok da se ja pocnem baviti biznisom. Sticajem okolnosti, a prije svega zbog moje politicke aktivnosti u to vrijeme sam i puno pisao i uredjivao "Bosanske poglede" novine koje su bile najvise citirane u srpskoj, hrvatskoj, slovenackoj emigraciji, citave stranice nasih tekstova su ti listovi prenosili i sa nama polimizirali. Pisao sam mnogo i o rezimu u Jugoslaviji, pisao sam i u stranim novinama u Americkom New York Times-u preko mojih prijatelja pod drugim imenom, a i nekim drugim novinama, dok jednog dana komunistcki rezim nije izbacio dvojicu svicarskih dopisnika i dao jednu notu protiv mog politickog djelovanja u Svicarskoj. Mene su Svicarsci pozvali i rekli mi: "Vi morate napustiti Svicarsku ili cete se Vi prestati aktivno baviti politikom. Narocito protiv jedne drzave koja ima sa nama diplomatske odnose, kao sto je Jugoslavija. Svicarska je neutralna zemlja i stranci se u njoj ne mogu ni pod kakvim okolnostima baviti politikom."

Ja sam tada bio stavljen pred cinjenicu da obustavim moju politicku aktivnost bar privremeno i javno. Ja sam onda pod tim okolnostima posto sam bio vrlo dobro povezan kroz Liberanu internacionalu i politicki rad sa izvjesnim ekonomskim i finansijskim krugovima u Svicarskoj i po citavoj Evropi krenuo u biznis. Moji prijatelji iz tih krugova savjetovali su me da napravim jednu firmu i rekli su mi: "Mi cemo ti pomoci, ti si poslovan covjek". I tako sam napravio jednu firmu u Svicarskoj koja se bavila izvozom, finansijama i zastupnistvom. S obzirom na moje veze da odmah ne kazem i sposobnosti, ja sam vrlo brzo usao u krugove koji se uistinu bave tim problemima. Mogu reci da sam tu sansu iskoristio, organizirao poslove i imao ideje u tim poslovima. Tada su mi neki moji prijatelji govorili: "Ti osnivas finansijsku kompaniju u gradu i kantonu gdje ima preko 3000 finansijskih kompanija i gdje je centar finansija u citavoj Evropi i gdje je takodje prisutna ogromna konkurencija". Ja sam rekao: Pa znate finansije se ne mogu poceti u Africi u pustinjama gdje nema uopste ni banaka ni finansija nego na jednom podrucju odnosno mora se doci ovdje gdje ljudi znaju sta rade i gdje traze kapital, jer nude razne poslove i gdje se poslovi obrcu.

Svaki dan u vrijednosti od nekoliko milijardi franaka se obrne u vidu finansijskih transakcija putem kredita u Cirihu. To je jedan od najvecih finansijsih centara svijeta. Tu svakako za covjeka koji se razumije u finansije i koji moze da stekne povjerenje strucnih finansijskih i privrednih krugova je svakako velika sansa. Ja sam smatrao upravo da je Cirih i Svicarska bio pravo mjesto gdje se covjek moze baviti takvim poslovima ukoliko ima ostale preduvjete. Vrlo brzo sam usao u poslove i ovladao tehnikom toga posla i postigao odredjene uspjehe. Moji poslovi preko mojih veza su se kretali oko pola milijarde kasnije i preko jednu milijardu franaka godisnje. Normalno, to nije dobit, u to su ukljuceni i troskovi.

To su bili ogromni poslovi za koje smo mi organizirali finansiranje koje smo mi organizirali i vrlo cesto za njih sami dali inicijativu. Ja sam u tom mom poduzecu imao jedno vrijeme preko stotinjak ljudi zaposlenih. Imao sam takodje i kampanjona koji su bili Svicarci, ljudi iz poznatih finansijskih krugova. Ta moja firma je visoko kotirala i izborila jedan uvazen renome. Ja se u ta vremena nisam prestao aktivno baviti politikom. Taj moj finansijski i ekonomski ugled iskoristio sam u politicke svrhe. Tada je moj cilj bio stvoriti jedan Institut koji ce u naucnom i kulturnom smislu biti na raspolaganju mom narodu.

SABAH Upravo sada se taj Institut preseljava u Sarajevo.

A. Zulfikarpasic: Dakle, ja sam stvorio jedan Institut u Cirihu koga sada prenosim u Sarajevo. Sa sigurnoscu se moze reci da je to najveca biblioteka na svijetu o BiH. Mi imamo sve sto je izaslo o Bosni prije svega na nasem jeziku, njemackom, francuskom djelimicno na italijanskom latinskom i engleskom jeziku. Sve sto izadje na svijetu o Bosni mi to kupujemo za nas Institut. Takodje imamo jednu veliku arhivu dokumenata o Bosni. Imamo i zbirku rukopisa cija je vrijednost milionska.

SABAH Iako se radi o neprocjenjivoj vrijednosti sa aspekta bosanskohercetgovacke kulture istorije i tako dalje, mozete li ipak reci o kojoj vrijednosti se radi, koja se sada putem ovog Instituta preseljava iz Ciriha u Sarajevo?

A. Zulfikarpasic: Ta vrijednost se priblizava cifri od 100 miliona dolara. Jedan dio finansijskog kapitala koji ce i dalje ostati u vlasnistvu instituta ce ostati u Cirihu u raznim bankama. Takodje ce ostati i stvari koje su specijalno velike vrijednosti, naprimjer orginali nekih rukopisa koji su jedinstveni i koji nemaju kopije kao i neka arhiva koja moze biti u opasnosti da bi je neko mogao zloupotrijebiti. Sve je to i dalje vlasnistvo Bosnjackog Instituta koji svoju djelatnost prebacuje u Sarajevo odnosno u centar samog Sarajeva gdje je bila Gazi-Husrefbegova hamam banja, koju smo mi dobili kao lokaciju za Bosnjacki Institut. Mi tu gradimo jednu sestospratnicu, koja se gradi nanovo i ulazemo vise miliona dolara u popravku jos druge dvije kuce koje su pripadale Arhitektonskom preduzecu "Plan". Bosnjacki Institut je Hamam dobio od islamske zajednice na vjecitu upotrebu, i u tu zgradu ce Institut uloziti velika sredstva i od nje napraviti veliku kulturnu ustanovu koja ce biti na raspolaganju bosnjackoj muslimanskoj inteligenciji i naucnicima.

SABAH Kolika je otprilike povrsina Instituta u Sarajevu i kakav je njegov sadrzaj?

A. Zulfikarpasic: Radi se o oko 3500 metara kvadratnih. Institut ce imati odredjeni poveci prostor koji je namijenjen za odredjene promocije, izlozbe, knjizevne veceri, predavanja i raznorazne susrete bosnjacke inteligencije. Takodje u sklopu Instituta je smjestena jedna velika biblioteka koja je jednistvena u svijetu, jer skuplja samo one stvari koje se direktno i indirektno ticu Bosne. Ta biblioteka ce sluziti i biti veliki izvor svim ljudima od kulture i nauke u Bosni i Hercegovini. Postoji i odredjena arhiva muzeja kao jedna velika galerija koja ima jednu veliku zbirku bosnjackih slikara i ima svoju zbirku rukopisa. Takodje cemo izdavati i neki list. Imat cemo i jednu malu stampariju, jedan informativni biro za informisanje ljudi koji hoce da saznaju nesto o kulturi i o nauci Bosne. Imat cemo jedan kompjuterizirani centar kroz koji ce se moci doci do podataka o Bosni i o narodima koji zive u njoj, o istoriji Bosne i tako dalje. Kompletan prostor ce biti opremljen na najmoderniji nacin i bit ce pristupacan svakom covjeku koji se bavi takvim poslovima. Ljudima koji rade u Institutu i samom Institutu bit ce osigurana plata za vjecita vremena, jer imamo i nekoliko drugih kuca koje ce posluziti kao vakuf za odrzavanje tog Instituta.

SABAH Posto je ovo specificna institucija kako je predvidjeno upravljanje Institutom?

A. Zulfikarpasic: To upravljanje ce biti organizovano po propisu vakufa tu ce biti jedna izabrana grupa bosnjackih intelektualaca, ne moje familije, ali i moje familije. Mnogi ljudi ce po svom polozaju biti clanovi tog Upravnog odbora odnosno tijela koje ce upravljati institutom naprimjer Reisu -l- ulema, gradonacelnik Sarajeva, rektor Sarajevskog Univerziteta, dekan Islamskog fakulteta, direktor Gazihusrev-begove medrese i sarajevski muftija. Takodje ce biti jedan protektorat od ljudi koji ce upravljati tim materijalnim sredstvima. U strucnom smislu bice uposleno i odredjeno administrativno osoblje - direktor, direktor biblioteke, direktor za nabavku, direktor za stipendije te za saradnju sa ostalim naucnim institucijama. Sve ce to biti po jednom ustolicenom sistemu koji funkcionise u ovom Institutu. To je ustvari Svicarski institut koji je stvoren po svicarskim zakonima i koji ce kao takav ostati. On ce imati tu filijalu u Bosni i ta filijala ce biti vlasnica toga Instituta koja ce biti u jurisdikciji Svicarske drzave i svicarskih zakona i bit ce pod zastitom svicarskih diplomatksih predstavnika.

SABAH U svakom slucaju radi se o jednom nadasve plemenitom cinu sa Vase strane sto ste se opredijelili da to kulturno bogatstvo priblizite svom narodu i da Institut preselite u Sarajevo. Recite nam da li ste prilikom donosenja te svoje odluke razmisljali i o odredjenim rizicima s obzirom da su ratovi vrlo cesta pojava na ovim nasim prostorima?

A. Zulfikarpasic: Svakako. Mnogi ljudi su me odvaracali od toga. Kad sam ja stvarao Bosnjacki Institut prije svega, ja ga nisam mogao stvoriti u Sarajevu jer, se tada o bosnjackoj kulturi knjizevnosti, istoriji, bosnjackoj nauci nije smjelo ni govoriti. Sada kada je rat prosao ja nemam namjeru da taj Bosnjacki Institut postane jedan muzej koji nije dostupan nasim naucnicima a koji nemaju ni sredstava da bi putovali do Ciriha. To su prije svega mora koristiti i ja to ni u kom slucaju nisam stvarao da bi to bio kao jedan muzejski eksponat i da ljudi samo znaju da tamo ima hiljadu ili sto hiljada takvih i takvih knjiga nego da to bude na raspolaganju aktivnim naucnim radnicima i intelektualcima. A gdje su oni? Oni su u Bosni. Ja imam povjerenje u moj narod, ja imam povjerenje i u njegovu politicku buducnost, normalno pod pretpostavkom da mi imamo sposobne politicare a imat cemo, koji ce voditi racuna da se u BiH stvore uslovi za zivot, mislim opcenito pa onda za jedan kulturni zivot i nucnu djelatnost.

Ne mozemo mi otpisati nasu domovinu. Svugdje postoje opasnosti. Ratovi se vode po citavom svijetu. Danas izbijaju sukobi vrlo iznenada i na mjestima na kojima se nisu ni ocekivali i pod nepredvidim okolnostima. Neke konkretne opasnosti postoje u Bosni. Ne mozemo mi, ja bar ne mogu sve to gledati skrstenih ruku. Za mene se postavlja pitanje kako stvoriti bosnjackoj muslimanskoj inteligenciji i Bosnjacima uopste prilike da oni ne moraju napustati svoju zemlju nego da mogu da se razviju, da se skoluju i da se obrazuju u svojoj vlastitoj zemlji. Prema tome mi moramo i nasa sredstva i nase sposobnosti nastojati staviti nasem vlastitom narodu na uslugu. Vidite vi ste ovdje u najbogatijoj zemlji svijeta, tu ima ne stotine nego hiljade instituta, muzeja, galerija i raznih kulturnih institucija koje su napravili poslovni ljudi i uvakufili. Oni su to dali svome narodu i to su postale ustanove oko kojih se krecu skoro citav zivot u Americi.

Danas su muzeji Amerike postali jedan ekonomski faktor i jedan kulturni zivotni faktor. Ponekad su ti instituti u odredjenim momentima i odredjenim smislu prevazisli i univerzitete a i univerziteti su vakufi. Mi moramo takve ustanove da stvaramo u BiH, jer na taj nacin mi stvaramo prilike da BiH sto prije ozdravi od ovih udara i nevolja u koje je upala i kroz koje je stradala. Ti ratovi su razlog da ja pokazem da ja u moju domovinu imam povjerenje da ja u moj narod imam povjerenje i da ja zelim da bosanska omladina moze u Bosni da dodje do saznanja u svojoj vlastitoj zemlji iz pravih izvora. Mi smo citavo vrijeme imali nedostatak znanja o samima sebi. Mi smo ucili tupu istoriju, tupe junake. Nasa istorija koja je slavna kao i nasih komsija je bila manje vise sakrivana.

Knjizevnost nije postojala kao nasa nego je ona je bila dio hrvatske ili dio srpske knjizevnosti. Mi nismo imali svojih kulturnih ustanova univerziteta, svoje akademije i svoje institute. Nama se nijeko nas jezik, nasa istorija. Ja sam vrlo cesto kada je dolazila moja familija moji rodjaci iz razgovora uvidio da ti ljudi nemaju pojma o svojoj vlastitoj istoriji. Ja sam imao srecu da sam rodjen kada je moj otac bio u snazi a Bog mu je bio dao znanje da me uputi u korijene familije u korijene naseg naroda i u moju istoriju. I ja sam jos u to vrijeme poznavao dio nase istorije i kasnije ako dodjete u priliku da imate i materijalna sredstva i intelektualni potencijal onda nije tesko nadogradjivati svoja znanja. Ja sam osjetio potrebu da dam narodu na raspolaganje svoja sredstva. Ja ovdje podvlacim, da ja ono sto imam stavljam mom narodu na raspolaganje, da imam vise dao bi mu i vise. Ja to prije svega ne radim zato da bi mi neko rekao: "Aferim"!

Intervju vodio: Rasid NUHANOVIC


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SMRT SMAIL-AGE CENGICA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:49 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
POLITICKO ORGANIZOVANJE I BOSNJASTVO


INTERVJU ADILA ZULFIKARPASICA

SABAH 16.02.2002

Kakav znacaj u nasem duhovnom zivotu imaju dzamije najbolje su nam pokazali nasi dusmani..
U nastavku naseg razgovora donosimo jos nekoliko veoma interesantnih podataka o nasem sagovorniku i njegovoj familiji.


Adil Zulfikarpasic i po ocu i po majci potice od Cengica. Otac mu je bio unuk poznatog Zulfikar-pase, koji je jedno vrijeme bio pasa u Valjevu kasnije u Foci, a bio je i zvornicki sandzak-beg. Po majci je takodje Cengic sa Rataja. Ti Cengici dali su jedan citav niz vojskovodja, pasa i sandzak-begova u Bosni. Inace ime Cengica jedno je od najuglednijih u Bosni. I to je istovremeno bila jedna od najbogatijih porodica. Prvi Cengic koji je dosao u Bosnu dosao je kao sin poznatog monarha koji je vladao u drzavi Ak-Kojumlu. Ta drzava se prostirala na dijelovima danasnjih teritorija Iraka, Turske i Irana. Oni su bili pobijedjeni od Turaka za vrijeme sultana Selima, koji daje svoju kcer za jednog princa iz te familije. Taj princ dosao je u Bosnu kao begler-beg. Imao je sedam sinova i od njega vode porijeklo Cengici. Cengici su ratovali na svim bojistima turske carevine. Alipasa Cengic se tukao sa Zrinskim kod Jurijevih stijena i silazio sa svojom vojskom do Zadra. Beci-pasa kao komandant turske konjice opsjedao u Rusiji grad Ocekov a mnogi drugi su ratovali po Austriji, Ugarskoj, Mesopotaniji, Egiptu kao i u svim ratovima za odbranu Bosne. Cengici su imali svoje kule i odzake na sirokom podrucju Bosne. O Cengicima je pisao i poznati turski pisac Evlija Celebija i bio je i gost kod Cengica na Borijama 1664. godine. Njihove dvorce ovako opisuje: "Dvorovi Cengica su kao tvrdjava, veliki odzak koji je ukrasen sa oko 300 soba, divanhanom (dvoranom za primanja), banjama, magazom i stajom u koju se moze smjestiti dvije stotine konja."

Dvorci na Borijama bili su manji od onih na Ratajima, Odzaku i Miljevini. Potomci ovog Zulfikar-pase s Miljevine prozvali su se Zulfikarpasicima. Inace Cengici su opjevani u narodnim pjesmama. "Smrt Smailage Cengica" opjevao je Ivan Mazuranic. O Cengicima postoji bogata naucna literatura kako na nasem tako i na stranim jezicima. Familija Cengica njegovala je jednu specijalnu tradiciju. Govorili su strane jezike. Bilo je uobicajeno da se kod Cengica i zene obrazuju. Adilbegova majka je imala privatne ucitelje jezika. U kuci njegovog oca bila je velika biblioteka na turskom, arapskom i nasem jeziku. U kuci je takodje bila vrijedna zbirka oruzja i fermana. Sve u svemu do bosnjacke tradicije se u toj familiji uvijek drzalo.

Bili su i veoma religiozni "Sve se to duboko usjeklo u moju dusu tako da svakako mogu reci kako je citav moj zivot veoma odredjen onim sto sam ponio iz kuce. Moja uza porodica bila je prilicno brojna - imao sam sest sestara, bracu..., bila je to atmosfera rada, tolerancije i ljubavi. Te stare muslimanske familije zivjeli su jednim specijalnim zivotom za kojim ja i danas osjecam nostalgiju. Sto se tice odnosa pream ljudima uopce moram da kazem da sam toleranciju naucio u svojoj kuci." - kaze Adil-beg. Otac mu je bio veleposjednik osim toga bio je i gradonacelnik Foce 25 godina. Bio je i u Vakusfskom saboru u Sarajevu. Imao je i niz prijatelja koji su mu dolazili i s kojima je diskutirao. Tako da je vec tada njegov sin Adil kao djecak bio u prilici da cuje razna misljenja o Bosni, o islamu, umjetnosti, kulturi, politici i tako dalje.


INTERVJU


SABAH: Ja bih Vas zamolio da kazete u kojoj su fazi radovi na Bosnjackom Institutu i kad se predvidja otvaranje Instituta u Sarajevu?

A. Zulfikarpasic: Sigurno je da ce se Institut ove godine otvoriti. Jedan veliki dio stvari je vec prenesen i nalazi se Sarajevu pod kontrolom, lagerovan i dobro cuvan. Kuca je pod krovom. Ulazimo u zavrsnu fazu radova.

SABAH: U svakom slucaju to je jedan veliki kulturni dogadjaj u Sarajevu i ja se ne bih usudio procjenjivati i davat mu odredjeni epitet desetljeca ili neki drugi, ali je sigurno veliki. Moja odredjena saznanja govore da ce se za taj momenat otvaranja instituta upriliciti odredjene promocije knjiga knjizevne i znanstvene veceri, mozete li nam Vi nesto podrobnije o tome reci.

A. Zulfikarpasic: Mi smo izdali jedan niz knjiga. Mi zelimo da otvaranje Bosnjackog Instituta povezati sa izvjesnim specijalnim izdanjima, sa izvjesnim velikim kulturnim dogadjajima. Sasvim je sigurno da ne treba potcjenjivati niti se praviti skroman ondje gdje nije mjesto i reci da stvaranje Bosnjackog Instituta i njegovo pustanje u funkciju ne predstavlja jedan znacajan datum u BiH. Mi zelimo da to podvucemo. Zelimo da mu damo sto veci znacaj, i mi cemo to moci samo ako angaziramo jedan veliki dio bosnjacke inteligencije i predstavnika bosnjacke nauke i kulture koji ce nam pomoci da to na jedan dostojanstven nacin reprezentiramo. Cuvajuci granice skromnosti i pristojnosti i uzimajuci to kao jedan dogadjaj koji nije ni protiv koga.

Mi necemo da manifestiramo nesto sto bi povrijedilo nase komsije, sto bi dovelo bilo na koji nacin jedan demokratski put. Jedan put saradnje i razumijevanja zajednickog zivota u pitanje. Mi zelimo da Bosnjacki Institut bude pionir, da u tome bude jedan novi pokazatelj da se afirmiranjem vlastite kuluture pomaze kultura komsija, da se na taj nacin stvara jos veca mogucnost zajednickog zivota i da se otvara jedna vjerodostojna linija nase volje da opstanemo na jednom najvecem nivou u svojoj domovini a da druge ne ugrozimo.

SABAH: Osim Instituta Vi ste u zadnje vrijeme dio svojih sredstava ulozili i u dzamiju na Kobiljoj Glavi kod Sarajeva. Mozete li nesto o tome reci?

A. Zulfikarpasic: Ja smatram da nase vjerske aktivnosti i duznosti pripadaju jednoj privatnoj sferi svakog covjeka u njegovom licnom uvjerenju, odnosno to pripada intimnoj sferi, ali posto je to javna i opca ustanova ona se ne treba ni sakriti niti ima razloga da se krije.

Ja vam moram reci da je ovo treca dzamija koju ja finansiram na Kobiljoj Glavi. Ja sam to vec dva puta uradio, i ja imam namjeru da u zivotu uradim jos vise. Ja cu ostaviti materijalna sredstva za ponovnu izgradnju Aladza dzamije u Foci. Nama su cetnici srusili preko hiljadu mesdzida i dzamija banja, medresa i odredjenih sakralnih objekata i centara koji su zivjeli u srcima naseg naroda. Mi moramo uloziti trud da se ti objekti kroz koje se manifestira nase vjersko uvjerenje i nas duhovni zivot ponovo ozive, ponovo stvore i obnove.

Ja smatram da neovisno od toga treba da se stvaraju i fabrike da se stvara i ekonomski zivot da se prave ceste da se prave skole. Smatram takodje i apelujem na nase javne licnosti koji su stvorili od svoga zivota da jedan dio tih sredstava stave na raspolaganje da se ti objekti ponovo ozive i da im se vrati ono mjesto koje su u nasem zivotu imali odnosno, da im se ta uloga jos vise pojaca. Mi sada znamo, imamo jedno svejedocanstvo. Dusmani su nam sada pokazali da oni objekti koje su oni unistili su bili najvazniji za nas opstanak. Kad su oni odlucili da nas uniste onda su oni htjeli da uniste i podlogu na kojoj mi zivimo, nasu duhovnu podlogu nas temelj. Vidite mi smo malo zapostavili taj duhovni zivot i dzamije uopste kroz nasu istoriju. Naprimjer, od 18 dzamija u Foci radilo je samo sedam a ove druge samo uz Ramazan ili petkom.

Mi smo sami zapustali i zapostavljali nase duhovne temelje a oni su nam pokazali da su ti temelji upravo nasa baza. Mi moramo radi naseg zivota radi zivota generacija koja dolaze radi nase zemlje i radi svih bosanskih naroda da svima povratimo i omogucimo da imaju svoje temelje i svoju duhovnu bazu sto je vrlo vazno za ravnopravan demokratski slobodan zivot u BiH. Prema tome to angaziranje sredstava u ovakve stvari, odnosno objekte dzamije medrese da ih popravimo i izgradimo nove treba da bude jedan od nasih permanentnih duznosti sve dotle dok ne postignemo onaj broj koji su nam dusmani unistili a nase angazovanje mora se nastaviti i iza toga.

SABAH: Sa ovim smo iscrpili najaktuelnije Vase angazovanje na preseljavanju Bosnjackog Instituta iz Ciriha za Sarajevo. Ja bih vas sada zamolio da vam postavim nekoliko pitanja a koja se prije svega ticu BiH posebno u ovom periodu od 1990. do danasnjih dana. I moje prvo pitanje bi glasilo: Kao odraz Vase borbe za BiH i bosnjacki narod uopste je i vase opredjeljenje devedesetih godina da se aktivnije angazujete u BiH, a cega je rezultat i osnivanje SDA zajedno sa Alijom Izetbegovicem, kasnije Vi formirate i svoju stranku zbog toga sto ste se sa gospodinom Izetbegovicem razisli u odredjenim pogledima na BiH, odnosno razjesavanje odredjenih pitanja oko BiH u tom momentu. Mozete li o svemu tome malo detaljnije?

A. Zulfikarpasic: U zivotu covjek sam sebi ne odredjuje zivot a cesto puta ni zivotni pravac. On odredjuje izvjesne principe, odnosno odredjene okvire svoga ponasanja, tako naprimjer, odredjeni ljudi koji su aktivni za svoju zemlju oni su sebi odredili da su spremni za tu zemlju dati i odredjene zrtve i tako dalje. Cesto nas odredjene prilike natjeraju da se i politicki angazujemo. Ja sam se bavio politikom citav moj zivot. Ja smatram da je politika posebno ako se shvati pravilno jedan veoma vazan faktor od koga zavisi kako ce i kojim putam ici jedna zajednica kojima ce se metodama sluziti i kako ce ojacati, kako ce moci da izdrzi i kako ce moci da rijese probleme koji stoje pred njom. Ako postoji jedna pametna stranka jedna pametna garnitura, jedna pametna grupa, ona je u stanju da otkloni opasnosti od svoga naroda, da mobilizira mase da se organiziraju i da idu onim putem kojim ce moci da uspiju.

To su bili razlozi i motivi moje politicke angaziranosti koje ja smatram da su sasvim normalna pojava. Vi ste naprimjer, dosli u Ameriku, ne svojom voljom, Vasa je namjera bila da se zadrzite u svojoj zemlji na svojim duznostima, vjerovatno se niste bavili politikom i novinarstvom vise nego sto se sada bavite. Prilike su Vas na to natjerale. Postoji veliki broj ljudi u emigraciji koji pati sa svojim narodom i koji se raduje sa svojim narodom, u svakom slucaju koji mu zele na neki nacin pomoci ma gdje bili. U toj poziciji ja sam bio citav svoj zivot. Ja sam 1946. godine napustio zemlju da bi joj iz emigracije pomagao i da bi omogucio da se stvori jedan demokratski rezim. Mnogi ljudi kad sam se ja vratio rekli su: on je zivio toliko i toliko u inostranstvu.

Ja sam uvjeren da ovdje u New Yorku ima ljudi koji detaljnije znaju kako su prosli izbori u BiH nego oni koji zive u Sarajevu, jer vi pratite vrlo budno sve dogadjaje u BiH. Ti ljudi ovdje se i raduju i boluju vise nego mnogi koji tamo zive. Takav je bio slucaj sa mnom. Kad sam se vratio u Sarajevo poznavao sam politicke prilike BiH sigurno bolje nego oni ljudi koji tamo zive i bore se za neki svoj polozaj i koji su u uskom krugu djelovali. Ja sam se bavio politikom i bio u vezi sa raznim politickim strujama. Bio sam u vezi sa grupom oko Alije Izetbegovica.

Alija kad je je izasao iz zatvora dosao je meni da se vidimo i razgovaramo. Kad se radi o domovini, ja ne gledam partijski, ja gledam malo sire. Normalno da je vazno bilo u to vrijeme da se stvori jedna politicka organizacija i da se organizira jedna stranka. Ljudi su u tim momentima dolazili i meni i Aliji i govorili: "Pustite neka prvo osnuju Srbi i Hrvati svoje stranke pa cemo mi onda. Kad oni osnuju da vidimo kako ce to kod njih ici." Ja sam rekao: "Mi nemamo sta koga cekati." Za mene je osnovno pitanje da li je nama u interesu da mi stvorimo politicku stranku i kakva ta stranka treba da bude. Mislio sam da iza komunista ta stranka treba da bude masovna i mora artikulisati svoje ciljeve biti vrlo otvorena, mora postojati odredjeni dijalog izmedju stranke i naroda i narod je morao osjetiti kao svoju i kao svog predstavnika.

Ja sam znao kad sam razgovarao sa Alijom i Behmenom i nekim drugim ljudima iz te grupe da se radi o jednoj grupi koja je naglaseno vjerska. Oni to nisu ni krili. Oni su bili manje vise Mladi Muslimani, koji su imali jedan krug svojih simpatizera i to je bio vrlo uzak krug. Ja sam se u pocetku dvoumio da li da nastupim sa Alijom ili da osnujem jednu liberalnu bosansku muslimansku stranku. Medjutim, bio sam svjestan da mi ne smijemo ici na osnivanje naprimjer, pet ili deset stranaka nego da moramo osnovati jednu veliku narodnu stranku. Takodje sam bio svjestan da mi moramo nastupati vrlo mudro u masama, moramo fiksirati nase protivnike i nase ciljeve.

U fiksiranju nasih protivnika i nasih ciljeva je od pocetka doslo do izvjesnih razmimoilazenja. Nije dolazilo do sukoba. Ja sam osjetio da ono sto ja hocu, da jedan veliki broj Alijinih prijatelja ne zeli. Prije svega kamen temeljac nasih nesporazuma bilo je pitanje bosnjastva.

Ja sam od pocetka zastupao misljenje da je nasa velika sansa da mi odmah nastupimo kao Bosnjaci i da otvorimo bosnjastvo za sve narode. Mi muslimani cemo biti nosioci bosnjastva, ali ako neko smatra da je njegova domovina Bosna i da je on Bosnjak, a on je naprimjer katolik ili neko drugi, ja nemam protiv toga nista. Primimo ga. Tada je meni Alija dosao i rekao: "Nemoj sada da idemo na bosnjastvo sada dolazi do popisa stanovnistva pa da vidimo koliko je muslimana pa cemo onda ici na bosnjastvo, i ja ti garantiram poslije izbora da cu ja biti prvi koji ce biti za bosnjastvo." Ja sam se tada oko toga bio slozio, ali i oni su u to vrijeme bili malo nestrpljivi, a mozda da je i s moje strane bilo neke netrpeljivosti. Ja sam vidio veliku opasnost da mi idemo kao muslimani u borbu za BiH.

Evo zasto, narocito je to sada vidljivo vama koji ste vani. Ako vi kazete naprimjer da ste musliman, odmah misle da ste Pakistanac, u Francuskoj misle da ste Alzirac, a ovdje je ukorijenjena rijec islamski terorizam i islamski fanatizam. Apsolutno nije vazno sta ljudi o nama misle, ali je vazno da to nije nase nacionalno opredjeljenje odnosno da je to samo nase vjersko opredjeljenje. Mi nismo mogli ici u stvaranje jedne moderne drzave, republike, sa idejom islama. Ja ni u kom slucaju nisam bio protiv toga da islam bude baza naseg duhovnog zivota, da se mi ni u kom slucaju ne odricemo islama, da se ni u kom slucaju od njega ne distanciramo. Ja sam bio zato da ga se afirmira sto je moguce vise, ali ni u kom slucaju kao nase nacionalno opredjeljenje. Kao nacionalno opredjeljenje.

Ja sam bio za bosnjastvo i ja sam rekao Aliji mi to zaobici ne mozemo, zapamti to ne mogu ni Arapi. Kad im kazes da si musliman on te pita sta si po nacionalnosti, Turcin, Egipcanin, Indonezanin, i tako dalje. Mladi Musliamni su u tome imali jednu potpuno nezavrsenu polemiku i jednu nezavrsenu definiciju. Oni su dosli na pola puta. Oni su se kao muslimani organizirali, sto je lijepo, ali nisu mogli postati nacionalna politicka stranka sa tim shvatanjima. Oni su ustvari dosli u fazu da postanu politicka stranka i politicki faktor u BiH.

Ta stranka nije mogla a da ne napravi jos jedan korak prema jednoj nacionalnoj definiciji Bosnjaka. Mi smo iz Bosne, Srbi su iz Srbije, Hrvati su iz Hrvatske, Slovenci su iz Slovenije. Da li su oni katolici pravoslavci protestanti to je drugorazredno pitanje. To su bili razlozi prvih nasih nesporazuma i to su bili razlozi nasih sukoba. Druga nasa razlika je sto sam ja bio za to da se rat pokusa izbjeci po svaku cijenu. Evo zasto, Hrvati u BiH imaju iza sebe Hrvatasku koja je u stanju da ih brani i kad su krivi i kad su pravi isti slucaj je bio i sa Srbima. Jedini narod koji nije imao svoje rezervne domovine i koji nije imao drugu domovinu a koja je imala organizovanu vlast to smo bili mi muslimani, Bosnjaci. Mi nismo imali sansu da vodimo rat narocito rat u kome smo mi objekt napada i mi smo po mome misljenju morali uciniti sve da to izbjegnemo.


Intervju vodio: Rasid NUHANOVIC

SABAH 16.02.2002
Intervju: Adil Zulfikarpasic


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SMRT SMAIL-AGE CENGICA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:51 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ADILOVA RAZMISLJANJA PRED SAMI POCETAK AGRESIJE

Slika
Adil Zulfikarpasic

SABAH 16.02.2002

Kada sam ja prvi put rekao da je bosnjacki narod vecinski narod u Bosni i da smo mi kicma drzavnosti BiH, onda su mene upozoravali i govorili: "Pazi se vodice te u zatvor, sta ti govoris kakava drzavnost i kakav drzavotvorni narod".


SABAH: Prije nego sto je doslo do raspada Jugoslavije trazila su se odredjena rjesenja da se ona ocuva u bilo kom obliku. Dugo vremena su uzaludno predsjednici republika razgovarali o tome. Vi ste u jednoj grupi predstavnika Slovenije i Hrvatske imali usaglasen zajednicki stav kakva bi Jugoslavija trebala da izgleda i kako ce te nastupiti prema Slobodanu Milosevicu. Mozete li to malo detaljnije objasniti nasim citaocima, i zbog cega se nije islo u tom pravcu?

A. Zulfikarpasic: U tome je bilo moje stavnoviste jasno. Kada smo mi drzali zajednicke govore - ja i Alija Izetbegovic i uopce SDA, ja sam uvijek naglasavao konfederaciju i rekao: Mi hocemo konfederaciju koju sam ja u isto vrijeme tacno precizirao i rekao - Konfederacija znaci suverenitet naroda, suverenitet je u nama. Vi ako hocete zajednicku drzavu vi dajete jedan dio svoga suvereniteta. Naprimjer pristajete na zajednicku armiju, na zajednicku administraciju, pristajete na zajednicku monetarnu politiku, pristajete na neke zajednicke granice.

Ali, vi ne mozete da se odricete svoga suvereniteta niti mozete da ga poklonite nego mozete privremeno da ga date, naprimjer da imate zajednicku granicu, medjutim ako se i oko toga ne slozite mozete to povuci. Sto se tice Federacije tu se prije svega radi o jednoj centraliziranoj politici, i taj centar nam daje pravo da mi radimo na primjer odredjenu prosvjetnu politiku, i neke druge poslove. U tom slucaju suverenitet nije u nasim rukama nego je suverenitet u centru. Ja sam bio za to da svaki narod ima svoj suverenitet i ja sam tu ideju zastupao i u emigraciji a i u demokratskoj alternativi i kad sam dosao i vratio se u Jugoslaviju, ja sam otovreno iznosio tu moju ideju o konfederaciji. Konfederacija moze da znaci i savez drzava. Meni je bilo jasno da ne moze biti Bosne koja nije ravnopravna Hrvatskoj i Srbiji. Ja nikada u tome nisam ni za jednu jotu, ni u jednom govoru, ni u jednom clanku ni u jednom nastupu odstupio. Bosna i Hercegovina mora u svemu da bude ravnopravna.

Ja ne zelim nikoga kriviti, ali to je u bosanskoj politici bilo nepoznato. Ljudi oko Alije i SDA nisu imali razradjene pojmove Federacije, Konfederacije, saveza drzava. Nisu shvacali u cemu se sastoji suverenitet naroda. Kada sam ja dosao u BiH Hrvati su imali svoju viziju Hrvatske, Srbi su imali svoju viziju Velika Srbija. Mi Bosnjaci i nas narod nismo imali jasne vizije o svojoj BiH kao drzavi. Ljudi su se bojali o tome govoriti. Kada sam ja prvi put rekao da je bosnjacki narod vecinski narod u Bosni i da smo mi kicma drzavnosti BiH, onda su mene upozoravali i govorili: "Pazi se vodice te u zatvor, sta ti govoris kakava drzavnost i kakav drzavotvorni narod". Onda su oni govorili o nekoj labavoj Federaciji. Ja odgovorno tvrdim da u Bosni i u bosanskom narodu nije postojala vizija bosanske drzave. Govorili su: "Treba sa armijom, armija ce nas braniti od cetnika", te trebamo sa onima, trebamo sa onima. Ja sam bio za to da kazem o svakome sta mislim. Nikako nisam bio za to da mi presutimo da mi polazemo pravo na bosansku drzavu pravo na suverenitet Bosne i jednakost Bosne prema Bosni i Srbiji.

Te stavove i svoju drzavu vizije su imali Slovenci i kao sto sam vec rekao Srbi i Hrvati. Makedonci su se malo kolebali u tome, a mi muslimani Bosnjaci nismo imali tu viziju i izbjegavali smo o tome govoriti. Mi smo trazili surogate u tome. Kada bi vi danas pregledali stampu i tadasnje novine. Vi bi vidjeli kakve papazanije se tamo o tome govore. I politicari koji danas imaju velika imena o cemu oni govore, i kako se postavljaju prema svemu tome. Vidite u tome sam ja vidio jednu opasnost. Ja sam vidio da mi idemo jednom sukobu prije svega izmedju Srba i Bosnjaka.

Ja sam bio svjestan sta to znaci, jer ja sam iz Foce. Moj jedini brat poginuo je od cetnika i 40 clanova moje familije. Ja nisam pravio iluzije kakav kriminalni i razbojnicki potencijal egzistira na Balakanu kod naroda Balkana. Ja sam bio svjestan i kakav potencijal prestupa i zlocina postoji jer sam prije svega vidio sta se sve dogadjalo u Drugom svjetskom ratu.

Ustase koje su stavili Srbe van granice, cetnike koje su Bosnjake proglasili izdajicama i koji su htjeli da ih ubijaju od reda a sto su zvanicno i poceli da ciste Sandzak i istocnu Bosnu od Bosnjaka. Ja sam bio svjestan da se takva situacija u BiH ne smije dogoditi ono sto sam ja tvrdio i radio nije nikako drugacije mislio ni Alija Izetbegovic niti ostali intelektualci. Oni su znali i bili svjesni da postoji JNA i da nas ta armija moze unistiti, ali oni nisu smjeli ni pomisliti da je ta armija SRPSKA ARMIJA.

Oni su cak sta vise toj armiji pripisivali da ce nas ona braniti od cetnika, to su cak javno govorili. Ja sam bio svjestan da ce ta armija ako mi ne napravimo sporazum sa Srbima biti izvor naseg unistenja da ce oni napasti na nas i da ce ona biti vazan faktor u veliko-srpskoj politici. Noramalna stvar ja nikada nisam pregovarao sa generalima te armije. Ja sam odbio svaki sastanak sa njima. Smatrao sam da generali ne smiju da vode politiku u Jugoslaviji i da se moraju staviti van politike. Ja sam jedne prilike bio prisiljen da napravim otvoreno pismo generalima i to sam uradio. Ali sam izbjegao svaki sastanak sa Kadijevicem i Adzicem.

Tada su mi neki ljudi predlagali da ja stupim s njima u kontakt i razgovaram. Ja sam rekao da armija nema sta da trazi u politici. Oni nisu moji partneri. Armija mora braniti Jugoslaviju kao cjelinu a ne da napada narod. Ja sam bio protiv angaziranja armije u nacionalne obracune sto je bila intencija Srba i oni su prijetili sa tom armijom uvijek. Ja kad govorim o ovom, ja mislim da su svi bili svjesni da se rat mora izbjeci a u isto vrijeme gajile su se iluzije da do tih sukoba nece doci. Ja nikome ne zelim umanjiti njegovu zelju da pomogne svom narodu, ali je bio veliki problem poznavanja situacije. Ja imam protokole sa sjednica konferencija gdje ministar vanjskih poslova kada je bio referendum u BiH kaze: "Ako nas prizna toliko i toliko clanica UN-a UN ce nas braniti ako nas neko napadne." Smijesna stvar.

Clanice UN-a, odnosno drustva naroda, su bile i Engleska i Njemacka pa su zaratile. Bilo je tu mnogo naivnosti i mnogo nepoznavanja stvari. Srbi su isli na dobijanje vremena i lomljenje otpora. Ko je god dao inicijativu za sastanke predsjednika republika ta inicijativa je bila nezakonita. Jedino parlamenti mogu da formiraju delegacije koje ce pregovarati a to parlamenti nikada nisu uradili. Odjedanput je poceo pozivati Milosevic, a oni su mu svi dolazili da se vide sa njim jedanput u Srbiji, drugi put u Hrvatskoj pa u Bosni, Crnoj Gori i tako dalje.

To je bio jedan cirkus a koji je ljudima stvarao nadu da ce ipak oni rijesiti taj problem koji je prisutan u Jugoslaviji i vec tada su pregovarali o podjeli Bosne i o stvaranju Velike Srbije. Milosevic je gledao gdje su slabosti tih pojedinaca, da li ce Tudjman ici s njim protiv Izetbegovica i kakav je stav Slovenaca po tom pitanju.


Intervju vodio: Rasid NUHANOVIC

SABAH 16.02.2002
Intervju: Adil Zulfikarpasic


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SMRT SMAIL-AGE CENGICA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:51 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
SAVEZ SUVERENIH DRZAVA ILI KONFEDERACIJA JE BILA MOJA VIZIJA


Adil Zulfikarpasic

SABAH 16.02.2002

Mene je jedan od prvih Tudjmanovih savjetnika zovnuo i obavijestio, odnosno rekao mi je: "Gospodine Zulfikarpasicu, ja imam moju nacionalnu duznost da Vas obavijestim sljedece: iako se ja ne slazem sa tim, ali, ja sam bio odredjen u delegaciju za pregovore sa Srbima i mi vec sada govorimo o mapama podjele Bosne i Hercegovine, nas predsjednik je za pregovore sa Srbima.


SABAH: Na tim sastancima je bila otvorena rasprava oko Bosne i Hercegovine i njene podjele...

A. Zulfikarpasic: Normalno. To smo mi svi znali i imali podatke o tome. To do naroda nije dolazilo. Dapace, bilo je i demantija kad se pregovaralo u Splitu, i kad su iza toga pitali Izetbegovica: "Da li ste Vi razgovarali o podjeli BiH?" On je rekao: "Ja nisam razgovarao". A u Splitu se razgovaralo o tome, to je cinjenica i ja sam za to znao a oni su javno demantirali da nisu. Ne ulazeci u to ja zelim da kazem da sam ja u to vrijeme bio k'o na iglama. Napustio sam bio SDA i onda sam pokusao napraviti sporazum koji je Izetbegovic odbio, mada je u pocetku pristao pa poslije odbio. Ako citate sada moj sporazum, on nije nista davao Srbima. Mi smo rekli: Mi zelimo sporazum na bazi sestorice. Dakle, na bazi svih sest republika. Ako jedna republika izadje stvara se nova situacija koju treba prodiskutirati, jer mi smo htjeli da kazemo da mi bez Hrvata i Slovenaca necemo praviti sporazum.

SABAH: Da li su taj sporazum podrzavli Slovenci i Hrvati?

A. Zulfikarpasic: Pazite, nama je bilo vazno da mi ne dodjemo u rat i da stvorimo sa onim narodom koji je odgovoran za to, odnosno da s njim napravimo sporazum da nas ne napadnu. Ja nisam bio za to da trazimo dozvolu od Hrvata za to nego da ih stavimo pred gotov cin i da kazemo mi sa Srbima necemo da ratujemo vidite mozemo se sporazumjeti, hajde da se sporazumijemo. Paralelno s tim ja sam razgovarao i sa ostalim politicarima. I to je onaj cuveni razgovor koji upravo sada izlazi na svjetlo dana, izmedju Slovenaca i Bosnjaka odnosno izmedju Pucnika, Bucana i mene o zajednickom nastupu Hrvatske, Slovenije i Bosne. Ja sam otisao u Ljubljanu i razgovarao, ustvari rekao sam im: "Vi hocete da se odvojite od Srbije, hocemo i mi, a hoce i Hrvati.

Ovo je cirkus sto rade ovi predsjednici i vas predsjednik Ivan Kucan, Izetbegovic i Tudjman i Milosevic to ne vodi nicemu oni i nece da se sporazume. Oni sada samo traze slabosti i pregovaraju s Evropom i dobijaju poene kao da su oni za neko jedinstvo, da su oni za neko rjesenje, a onda da nas jednog po jednog uniste. Sta mislite vi da mi napravimo jednu delegaciju koja bi bila sastavljena od Bosnajka, Hrvata i Slovenaca i da odemo Milosevicu da mu zvanicno kazemo - Ovaj cirkus sastajanja mi ne primamo. Mi sada od vas zahtijevamo da se formira konfederacija ili savez drzava". Savez drzava je bio nas cilj. Slovenci su odmah rekli: "Mi necemo da nemamo nas parlament nasu vojsku nasu drzavu". Ja sam rekao: "Odlicno, to je osnova bez koje nece ni Hrvati ni Bosanci, a ni Makedonci, a na kraju krajeva ni Srbija. Granice koje sada imamo ostaju".

Slovenci su rekli: "Mi prihvatamo, ali mi smo bili odlucili da u roku od nedjelju dana idemo van Jugoslavije, ali sada, mi cemo cekati jos tri mjeseca. Uzmite to Vi na sebe, da to zavrsite sa Alijom, (ipak Alija je bio izabrani predsjednik drzave), i sa Tudjmanom, Vi ste prijatelji sa njim a i mi smo. Mi cemo njemu to predloziti". Mi smo rekli: "Hocemo!" Ja sam bio duboko uvjeren da ce ovi jedva docekati. Ja sam se najavio Tudjmanu. Tudjman je mene primio. Otisao sam sa Muhamedom Filipovicem kod njega. Ustvari, bili smo kod Stipe Mesica i kod Tudjmana. Tudjman je odmah mene pitao sta kazu Slovenci.

Meni je bilo cudo, posto sam ja znao za njihove pregovore sa Slovencima. Ja sam bio uvjeren da oni dnevno telefonski razgovaraju i da oni potpuno znaju i da su upoznati sta rade. Medjutim, ocigledno da to oni nisu radili. Tudjman je sa velikim interesovanjem slusao kad sam ja govorio kakvi su planovi Slovenaca. On je meni rekao: "Ja necu ni jednoga dana izostati iza Slovenaca. Ako Slovenci izadju za nedjelju dana idem ja sutra-dan, napustam Jugoslaviju". Ja sam rekao: "Pazite, ima jedna ideja, da mi idemo zajedno, da mi stavimo Srbe pred gotov cin i da im kazemo Gospodo - mi vam dajemo dva dana vremena da se oformite i da pregovarate sa nama inace mi zajedno izlazimo iz Jugoslavije".

Mi bi ustvari napravili neku konfederaciju sa njima. Slovenci su bili u tome odusevljeni iz prostog razloga sto su oni sumnjali u to kako ce njih Evropa primiti ako sami izadju. I s pravom su mislili, ako sa Hrvatima i Bosancima izadjemo nas ce Evropa odmah priznati i reci nije to neki slovenacki hir. Meni je Bucan rekao otvoreno: "To je i za nas najpozitivnije, jer ce nas Evropa odmah prihvatiti i priznati, a sto nece pojedinacno". Tudjman je meni rekao: "Ja hocu, ali ja vam kazem da Alija nece na to pristati, jer Alija radi sve ono sto Milosevic od njega zahtijeva. Ja ne znam cime ga on ucjenjuje, ali znam da on radi ono sto Milosevic od njega trazi".

Ja sam bio na to malo uvrijedjen, s obzirom na moje iskustvo u vezi sa Sabicem. Oni su nama dali podatke da Sabic radi za KOS i da su imali svu dokumentaciju o tome, a kad je doslo do toga da to predaju, onda je Alija, doduse, intervenirao da to oni meni ne daju i oni mi rekli: "Mi to imamo, ali Vam ne mozemo dati, jer se jos nismo rastavili sa Jugoslavijom i ne mozemo Vam dati tu arhivu koju imamo u Zagrebu". Ja sam bio malo iritiran s tim, da vam otvoreno kazem, nisam htio da ucestvujem u jednoj takvoj ocjeni Izetbegovica. Kao da je on instrument srpske politike. Ja sam njega pitao: "Na osnovu cega Vi to mislite, da je Izetbegovic instrument srpske politike, imate li Vi neke dokaze za to?"

Tudjaman je rekao da nema dokaze, ali je rekao da oni imaju neke dokaze i argumente cime ga ucjenjuju. Ja sam rekao da to ne vjerujem i nisam htio da ucestvujem u takvoj ocjeni i ja sam dao znak Muhamedu Filipovicu da mi ne ucestvujemo u negativnoj ocjeni Izetbegovica od strane Tudjmana. Mi smo rekli: "Mi cemo to predloziti Izetbegovicu". Sutra je Filipovic otisao u Sarajevo. Ja sam mozda ucinio gresku sto nisam ja posao s njim. Nego sam ja njemu rekao: "Muhamede, molim te, izlozi sve ovo Aliji i upoznaj ga sa ovom inicijativom". Prosla su dva, tri dana, a ja nisam dobio od Filipovica nista. Ja Filipovica zovnem telefonom i kazem: "Sta je Muhamede, jesi li razgovarao?" On meni kaze da njegova, kcer koja je sef kabineta, ne daje mu sastanak. "Svaki dan je ja po tri puta nazovem. Ona mi kaze sutra prekosutra i ja evo nisam uspio stupiti u kontakt".

Ja sam mu rekao: "Mozes li ga zvati telefonom i reci da se radi o jednoj poruci od Slovenaca i Hrvata?" Nakon tri dana ja ga nazovem on mi kaze: "Ja sam razgovrao sa Alijom i on nece za to ni da cuje. On kaze da je to onda nas rat sa armijom. Ja mislim," - kaze Filipovic - "da on ne vjeruje ni tebi ni meni i da se on boji da ga mi ne uvucemo u jedan sukob sa Armijom, a on to nece ni za zivu glavu". Ja sam se dogovorio i sa Tudjmanom i sa Pucnikom da ih odma obavijesti. Oni su nam rekli: "Mi hocemo da znamo na cemu smo, mi smo spremni da vas cekamo. Ali, ako vi pristajete moramo odmah da radimo na tome, odnosno moramo da radimo na stvaranju pregovaracke ekipe". Ja sam rekao da ja ne insistiram i da ja ne moram biti u toj ekipi, ali, oni su rekli: "Ti moras posto je to manje vise tvoja inicijativa i ti svakako trebas da budes sa nama".

To meni nije bio nikakav uslov niti je to meni bilo vazno. Ja sam bio svjestan da je to vrlo vazan argument na osnovu koga mi mozemo reci Milosevicu i od njega zahtijevati ultimativno da pregovara na osnovu utvrdjenih ciljeva i sa ogranicenim vremenskim rokom. Mi nismo isli u detalje u razgovoru sa Pucnikom, ali smo bili svjesni da trebamo traziti i Evropsku Uniju kao trecu stranu koja bi bila supotpisnik ovoga sporazuma. Ustvari, ja sam rekao u zadnjoj fazi pregovora: "Mi trebamo imati predstavnike Evropske zajednice ili UN-a koji ce biti supotpisnici ili svjedoci ovoga sporazuma".

Vidite, Filipovic je to meni tako prenio, taj stav Izetbegovica. Ja do dana danasnjeg nisam to sto posto provjerio, sta je i kako Filipovic razgovarao sa Izetbegovicem. Znajuci Muhameda Filipovica on je ipak odgovoran covjek, on je sa njim morao razgovarati o tome, ali odgovor je bio negativan i o tome sam ja obavijestio Tudjmana i Pucnika i kompletnu slovenacku grupu da je Alija Izetbegovic nama dao negativan odgovor. Preporucio sam da ga oni direkto nagovore. Ja mislim da su oni poslali ljude ili je Pucnik otisao u Bosnu. U svakom slucaju Slovenci su pokusali direktno da Aliju nagovore na to. Da li je to uradio i u kojoj formi Tudjman meni nije poznato.

To je jedna istorijska stvar, da se objasni. Kad sam ja pregovarao sa Slovencima i sa Tudjmanom, ja sam znao za njihove medjusobne dogovore, ne u detalje, ali sam znao. Ja sam znao za pregovore izmedju Milosevica i Tudjmana, mene je jedan od prvih Tudjmanovih savjetnika zovnuo i obavijestio, odnosno rekao mi je: "Gospodine Zulfikarpasicu, ja imam moju nacionalnu duznost da Vas obavijestim sljedece: iako se ja ne slazem sa tim, ali, ja sam bio odredjen u delegaciju za pregovore sa Srbima i mi vec sada govorimo o mapama podjele Bosne i Hercegovine, nas predsjednik je za pregovore sa Srbima. Ja cu dati ostavku na moj polozaj, ali ja smatram da je to moja duznost da Vas ja o tome obavijestim".

Dao mi je detaljne informacije o tome koje su bile iz prve ruke on je bio covjek koji je bio od najblizih saradnika i savjetnika Franje Tudjmana. Dakle kad sam ja razgovarao sa Srbima ja sam znao da su oni razgovarali o podjeli BiH sa Hrvatima. Ja sam mislio ovo je interesantnije za njih ako bosanski narod hoce da napravi jedan sporazum sa njima to je vaznije od toga da se Bosna podijeli i zarati. Kakav god da je rat nismo mi janjci pa da nas neko moze podijeliti bez rata. Isto tako kad sam ja predlozio Tudjmanu i Slovencima, ja sam bio sasvim informisan i znao sam za sve njihove pregovore. Ali sam istovremeno znao da se oni zele da odjele od Jugoslavije na sto laksi nacin.

Ustvari, znao sam da je ovo njima primamljivije, nego da idu u rat sa Armijom. Ja sam racunao jos na jednu stvar. Srbi su megalomani u svojoj istoriji, ali su oni istovremeno i realisti i kada vide da nema drugog izlaza nadao sam se da ce prihvatiti ta rjesenja. Zato sam ja bio za to da se oni dovedu pred svrsen cin ispred ove tri republike Slovenije BiH i Hrvatske, gdje bi ih primorali na razgovore polazeci od cinjenice i suvereniteta svakog naroda predlazuci im ili Savez drzava ili jednu labilnu konfederaciju ili u protivnom mi izlazimo iz Jugoslavije, sve tri republike zajedno i javno.

Ja sam bio uvjeren da cu na taj nacin dovesti Milosevica pred svrsen cin da bi to Milosevica natjeralo da prihvati neko od ovih rjesenja. Ja zelim da kazem da svaki politicar mora, da bi ostvario odredjene svoje ciljeve imati nekoliko alternativa. Moj Sporazum zbog koga sam ja napadan nije nimalo izlazio iz ovih okvira i principa o kojima smo razgovarali mi Slovenci i Hrvati. Najvaznija nam je stvar bila da je neotupivo pravo svakog naroda njegov suverenitet, i na toj osnovi se mogao praviti Savez slobodnih nam drzava ili konfederacija gdje bi svaka drzava imala svoju Armiju, Parlament svoje sudove i naravno svoj suverenitet. To je bila jedna od alternativa za koju sam se ja zalagao i to je bila moja vizija da se na Balkanu na prostorima bivse Jugoslavije stvori savez slobodnih i ravnopravnih drzava i da se izbjegne rat.

Rat kao alternativa miru je najveci poraz koji se mogao napraviti prema nama Bosnjacima. Ruku na srce mi smo jedini koji smo ovaj rat strasno izgubili. Pedeset posto teritorije pripada RS, 25% je pod kontrolom Hrvata, ovo drugo je zajednicko, iako mi u tome imamo 50% to je mnogo. To znaci od nase velike i divne Bosne mi imamo oko 12,5% manje vise, pod nasom kontrolom i zato ja kazem, mi smo ovaj rat strasno izgubili. Milion Bosnjaka je van svog ognjista preko 70 hiljada zena je silovano i preko 300.000 muslimana Bosnjaka je pobijeno.


Intervju vodio: Rasid NUHANOVIC

SABAH 16.02.2002
Intervju: Adil Zulfikarpasic


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SMRT SMAIL-AGE CENGICA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:52 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ALIJA NIJE KRIV STO NIJE IMAO VIZIJU BOSNE


Adil Zulfikarpasic

SABAH 16.02.2002

Mi danas imamo isto tako dokaze da se americka delegacija predomisljala da kaze: "Mi ovo sve vracamo na onaj pocetak rata onako kako je bilo na pocetku, ima da se uspostavi ona situacija".


A. Zulfikarpasic: Ja sam sada bio u Washingtonu, i kad sam razgovorao sa jednim prvorazrednim politicarem vezano za preseljavanje Bosnjackog Instituta u Sarejevo. On mi kaze: "Bez obzira sto vi morate u Bosni i Hercegovini zivjeti sa Hrvatima i Srbima, vi bi morali napraviti jedan muzej etnickog ciscenja, jer vi ste jedini narod pored Zidova koji je zvanicno postao zrtva holokausta i zrtva etnickog ciscenja.

Zato ja smatram fatalnom pogreskom da se Alija Izetbegovic, kao predsjednik drzave javno izvinio Srbima i Hrvatima za zlocine koji su Bosnjaci ucinili prema njima. To bi bilo isto kao da bi se sada Zidovi izvinuli Njemcima odnosno SS-ovcima koji su ih ubijali, jer bilo je zrtava i sa njemacke strane, i oni su digli nesto u zrak i nesto ubili. "Medjutim, oni su bili zrtva fasizma a mi smo zrtva srpskog fasizma, cetnistva i ustastva. Mi ne smijemo iz nekih sitnih malih politickih razloga da pravimo ovako fatalne greske. Put nasih politicara je zaista put fatalnih gresaka. Sada nakon ovih izbora otvorice se mnoge arhive, koliko god to oni unistavali i pokusavali da sakriju mnoge stvari ce izaci na vidjelo. Mnogi ljudi koji danas igraju neku ulogu bice zaboravljeni vrlo brzo kao beznacajni. Mnoge greske ce se vidjeti kada se o tome javno pocne diskutovati. Vrlo blizu smo tome casu.

SABAH: Vi ste skoro meni dali odgovore na neka moja planirana pitanja, ali bi Vas ja zamolio da date jedan konkretniji odgovor gledajuci sa danasnje tacke gledista. Da li je BiH posebno od bosnjacke strane ovih zadnjih deset godina vodjena dobro i ako imate odredjenih zamjerki da nam kazete sta su vase najvece zamjerke u vodjenju te politike posebno sa aspekta njene cjelovitosti i njene suverenosti.

A. Zulfikarpasic: Strukture koje su vodile bh. politiku i kojima se sticajem okolnosti BiH dala u ruke zakazale su na osnovnim principima i na osnovnim ciljevima. Prvo, mi smo dozvolili da dodje do rata a nismo pripremili odbranu. Mi nismo znali sta hocemo. Mi sada o nekim sporazumima saznajemo i od strane nasih politicara, kao na primjer od dr. Harisa Silajdzica da je Dejtonski sporazum katastrofalan i da se on ne izvrsava.

Bez obzira sto je i on ucestvovao u stvaranju tog sporazuma treba mu odati priznanje da je on uvidio njegove slabosti i treba mu to priznati. Ali, neprihvatljivo je da je Alija Izetbegovic prije Dejtonskog sporazuma odlucio da se pojam Republika oduzme Bosnjacima i da Srbima. Kako je to ucinjeno i na koji nacin o tome mi imamo deset teorija. Imamo na kraju krajeva napisani Holbrukov tekst da je to bila posljedica jednog razgovora koji je vodjen u Turskoj sa Alijom Izetbegovicem i da je tada Izetbegovic pristao na to.

U politici se odgovara i za ono sto vi ne ucinite a iza one stvari koje se nisu znale uraditi bez obzira na odredjene namjere. Hiljadama ljudi koji su poginuli u BiH je svejedno da li su oni zrtva odredjene namjere naseg politicara da ih proda ili izda ili je to lose vodjena njihova politika. Cinjenica je da smo mi izgubili BiH i da mi imamo sada vrlo skucen prostor sa kojim raspolazemo i da se na tom prostoru vodi jedna antibosnjacka politika. Kroz zadnje izbore se pokazuje da smo mi jedini i pored toga sto smo zrtve koji se znamo kriticki osvrtnuti na nase politicare.

Biraci su im dali losu ocjenu nisu dobili povjerenje i ovim izborima je izrazena odredjena volja ka demokratskim promjenama. Veliko je iznenadjenje i za mene a i za Ameriku i ostale velesile kako srpski i hrvatski narod nije iskoristio da se distancira od ubica i fasista, nego su one snage koje su nas ubijale, koje su nas klale, koje su organizovale agresiju na nas, i koje su provodile tu agresiju dobile podrsku u vecini toga naroda. To je dokaz da oni nisu demokratski sazreli. Mi smo u jednoj poziciji gdje na jedno oko mozemo da placemo a na drugo da se smijemo.

SABAH: Da li Vi smatrate da je pobjeda koju je ostvarila SDP na podrucju gdje su Bosnjaci u vecini istovremeno jedan nukleus u demokratizaciji Bosne i Hercegovine?

A. Zulfikarpasic: Mene su donekle rezultati iznenadili. Oni su iznenadjenje i pored svega sto se dogodilo u Hrvatskoj na posljednjim izborima. Oni su u tolikoj mjeri jasni i drasticni da se mi moramo zamisliti o razlozima da ljudi o kojima se mislilo a i o kojima se pise da su spasili Bosnu i da su spasili Bosnjacki narod i da su oni nosioci slobode da su oni u ovim bosnjacko muslimanskim sredinama izgubili vecinu i podrsku naroda.

Ja moram da kazem da sam iznenadjen. Vjerovatno da smo mi svi iznenadjeni i zacudjeni. Iz ovoga treba izvuci nekoliko poucenija. Prije svega mora se znati da narod ne moze da trpi bez kraja i bez razloga a da ne moze da akceptira bahatost i omalovazavanje pojedinaca i covjeka. Neki se ljudi ponasaju kao da su oni drzava. Oni misle da narod ne vidi. U Sarajevu se na hiljade stanova uzima od boraca i vracaju se ljudima koji su se aktivno borili protiv Sarajeva.

Ni jedna bosnjacka familija ne moze da se vrati u moje rodno mjesto, Focu. Ja bi se prvi vratio, ali bih bio u zivotnoj opasnosti. Da bi mogao da zivim tamo nedjelju dana trebalo bi da me cuva 50 Amerikanaca ili Francuza. Ne smije to biti logicna stvar. Nije to nikada i ni u kom slucaju prihvatljivo za nas. Nije prihvatljivo da ljudi provode dane da bi dobili neki dokumenat, i da su neki ljudi postali milioneri i da u ovo vrijeme kupuju velike stvari. Ja to sebi mogu dozvoliti, ali citava Bosna zna da sam ja svoju imovinu i novce zaradio van Bosne i da to unosim u Bosnu. Da sam ja dosao u BiH pa kupio neku imovinu onda bi svak znao da sam ja to kupio iz svojih zaradjenih sredstava u svijetu. Koji pojedinac moze kod ove bijede i nevolje da izdvoji toliko miliona pa da otkupe neke stvari.

Sada svi kazu da se Dejton morao potpisati. Medjutim, da se u Dejtonu drzala bosnjacka delegacija kako treba i da je uz to Alija Izetbegovic javno odrzao govor i rekao: "Gospodo vi od mene trazite da ja ponistim ono na cemu sam se zakleo. Prije svega ja sam predsjednik jedne drzave koja je priznata od UN-a, vi sada to trazite od mene da ja to sve u vodu bacim i da ja ovdje potpisem propast moje zemlje. Ja to ne mogu evo vam radite sta hocete". Ja sam iznio takav prijedlog direktno u Zenevi i rekao: "Alija, hajde da napravimo sada konferenciju i da mi svi bosnjacki muslimani kazemo mi smo sve uradili i mi ne mozemo ovo ovako, dajemo vam sada Bosnu pa napisite vi za nju rjesenje".

Mi danas imamo isto tako dokaze da se americka delegacija predomisljala da kaze: "Mi ovo sve vracamo na onaj pocetak rata onako kako je bilo na pocetku, ima da se uspostavi ona situacija". Mi Bosnjaci smo u raznim momentima imali situaciju u svojim rukama. Ja imam u mojoj arhivi jedno pismo u kome ministar vanjskih poslova dobija naredjenje da u slucaju da dodje do sporazuma, da u tom slucaju vladajuce stranke preuzmu vlast u Bosni. To znaci SDS, HDZ i SDA. To je neprihvatljivo da takve ideje postoje nakon svih klanja i ubijanja, ali gospodo o tome postoje dokumenti i nema pravdanja. I to su oni propusti, nije to aktivan zlocin, nije Alija Izetbegovic napao BiH niti je poklao nas narod, on nije napravio zlocin prema nekome, ali je on propustio da u datom momentu uradi ono sto je uraditi morao.

On nije kriv sto nije imao viziju Bosne i Hercegovine i sto je htio da se BiH podijeli. On iz one grupe iz koje je izasao nije ni mogao imati viziju BiH i njene samostalnosti, jednakosti i nedjeljivosti. Od takvih ljudi se ne moze ni traziti da oni u datom momentu odigraju ulogu jednog velikog politicara. Sada je velika stvar da medju njima ima ljudi kao sto je Haris Silajdzic koji kaze: "Ne valja ovaj sporazum". Ali, zasto si ga potpisao? Sta si ti rekao kad si bio tamo? Zasto nisi izasao u javnost. Ne bi sebi mogao dozvoliti ni predsjendik Bus ni Klinton da na sebe uzmu unistenje jedne drzave i jednoga naroda, nakon pokolja Zidova nakon Holokausta da sa se rasturi, pokolje i unisti jedan narod do kraja. To se ne bi dogodilo da su tada oni izasli sa odredjenim stavom. Tamo se nije tada trazio krivac nego se trazilo da se zavrsi rat i da Amerika postigne jedan uspjeh. Mi smo bili u tim momentima manji od makova zrna.


Intervju vodio: Rasid NUHANOVIC

SABAH 16.02.2002
Intervju: Adil Zulfikarpasic


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 11 posts ] 

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 2 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group